REIKI TRETMANI

Chemtrails: Oni nas špricaju, zaprašuju nas otrovima, a nas nije briga …

Teški metali padaju s neba

Podsjetimo, kao što je objavljeno u najavi filma udruge «ŠUM», jedna od češćih teorija zavjere odnosi se na chemtrailse, tragove na nebu koji podsjećaju na tragove aviona, no zadržavaju se u zraku puno duže i izazivaju bolesti. Neke od najčešćih posljedica povećanog broja tragova na nebu su kašalj koji ne prestaje, problemi s gornjim dišnim putovima, upala pluća, umor, letargija, vrtoglavica, depresija, tjeskoba i bolovi u zglobovima i mišićima.
Chemtrails teorija polazi od pretpostavke da avioni osim normalnih nusprodukata izgaranja mlaznog goriva ispuštaju i razne kemijske te eventualno i biološke agense. Već duže od nekih 10 godina, tzv. “tajna vlada” intenzivno “zaprašuje” stanovništvo ove planete iz zraka. Radi se o letjelicama, za te svrhe specijalno modificiranim, koje sa velikih visina izbacuju, odnosno, raspršuju određene biološke agense čiji je točan kemijski sastav zasad nepoznat, kao i sama svrha zbog koje se ovakva jedna operacija obavlja. U novom filmu o «chemtreilsima» autori tvrde da se u nebo izbacuje nekoliko desetaka milijuna tona (!) toksičnih teških metala poput aluminija, barija, stroncija, titanija i srugih srodnih otrova, ali prvenstveno čestica aluminija koji se za razliku od prirodno kondenzirane pare koja nastaje iza mlažnjaka i uobičajena je pojava na nebu, zadržavaju u zraku, zaprašuju se namjerno iz tko zna kojih razloga, u interesu perverznih umova istinskih gospodara svijeta koji vladaju iz sjene. Autori filma otkrili su na različitim lokacijama ogromne količine otrova u zraku, zemlji i vodi i povezali područja na kojima su prizori «chemtreilsa» posebno česti s raznim bolestima među stanovništvom. «Što god ta pojava bila, što god ti tragovi na nebu značili, javnost bi trebala biti informirana, pogotovo ako postoji i najmanja sumnja u njihovu štetnost» poruka je koja se provlači kroz čitav dokumentarac u kojem je prikazan i pokušaj autora da dopru do članova američkog Kongresa, jasno bezuspješno jer osim arogantne većine koja ih nije htjela ni pogledati dok su ih pokušavali intervjuirati, ostali su ili ravnodušni ili nemaju pojma, ili u najboljem slučaju odgovaraju poznate, otrcane političke fraze.

Zaprašivat će nas dok god im to budemo dopuštali

Iako je «chemtrails» pojava izuzetno rasprostranjena i postoji ogromna građa, što knjiga, filmova i informacija na internetu i to ne samo na sajtovima koji se bave zavjerama nego sve češće i u stručnim, znanstvenim krugovima, stječe se dojam da nikoga za to nije briga. Odgovorni, oni koji su previše plaćeni da rade za opće dobro, da služe poreznim obveznicima, sliježu ramenima, kao da njihove obitelji udišu neki drugi zrak, piju neku drugu vodu i jedu specijalnu hranu. Ti političari isti su svugdje, pa tako i u Hrvatskoj gdje je prije nekoliko mjeseci također bila otvorena parlamentarna rasprava o «chemtrailsima» koji su u nas posebno postali masovni nakon što je država primljena u NATO. U Saboru se sve svelo na upit zastupnice SDP-a Mirele Holy o tome zna li državni vrh za postojanje te pojave i što poduzimaju, a kao i obično, odgovor se sveo na pisani izvještaj u kojem nije bilo ničega korisnoga, osim uobičajenih floskula.

Nema sumnje, netko nas prska odozgo s nečim. Tko nam to radi i zašto, nitko ne zna. Možemo samo pretpostavljati. I biti sigurni da to ne rade za naše dobro. Mnogi se s pravom pitaju, tko nam to radi, stoje li iza toga korporacije kojima je cilj uništiti prirodnu vegetaciju u korist GMO hrane, moćne zapadnjačke Vlade koje raspolažu znanjem i tehnologijom da mogu utjecati na klimu i vremenske prilike ili je iza neprirodnih pojava ne nebu skriveno nešto još gore, masovna kontrola uma, masovno trovanje globalnog stanovništva u interesu famoznog Novog svjetskog poretka… To će trajati dok god javnost bude dopuštala da traje, dok god se pravimo ludi i kao da nas ne zanima zašto se to događa. Stvarno treba biti idiot za prihvatiti službena objašnjenja prema kojima je prirodno da iza aviona ostaje trag, a nažalost ogromna većina takvim se odgovorom zadovoljava. A ako im spomenete fenomen «chemtrails», nakon što vas upitaju – što je to, o čemu pričaš – nakon odgovora vjerojatno ćete čuti, uh, kakvim se pizdarijama ti zamaraš, kakve glupe teorije zavjere pušiš. To je svijet u kojem živimo i zato se ne trebamo čuditi zašto nas zaprašuju jer oni to mogu. Mi smo im dopustili.

MAYANSKI KALENDAR - 21.12.2012. - SMAK SVIJETA ILI NEŠTO DRUGO

21.12.2012. OZNAČAVA DOBA PROMJENE, ZAVRŠETAK CIKLUSA POVIJESTI I NOVI POČETAK, NOVO DOBA MIRA, HARMONIJE I JEDINSTVA! Mayanske strješine i plemena Južne Ameri

ke su se obratili javnosti sa molbom da se u medijima prestane datum 21.12.2012. povezivati sa negativnostima, katastrofama, manipuliranjem sa strahom. Na dan 21.12.2012. trebamo biti ispunjeni pozitivnim emocijama, ljubavi, mirom, hamronijom, osjećajima Jedinstva. Mira, Ljubav, Harmonije i poveznosti sa cjelokupnim stvaranjem. Potrebno je sinkroznizrati se sa cijelim procesom i povezati se sa planetom Zemljom ( meditacija DUGIN MOST 2012., naravno ako želite, nema prisile!)Čovječanstvo živi u povijesnom trenutku velike promjene. Mnogi se pitaju što će se dogoditi, mnogi se boje katastrofa, smaka svijeta. Starosjedilačke kulture promjenu vide kao nešto divno, razumljivo i kao dio evolutivnog procesa Univerzuma. Za zapadnu civilizaciju, s druge strane, ove promjene su razlog iznenađenja i straha,jer je zapadnjačka kultura orijentirana prema materijalnom, zaboravljajući na višedimenzionalost Života i Univerzuma. Mnoga znanja koja objašnjavju ovaj proces Evolucije su u zapadnjačkom svijetu izgubljena. Dio smo planete Zemlje, živimo unutar njezine svijesti. Planeta Zemlja se mijenja, proživljava svoju evoluciju isto kao cijela naša Galaksije, naš Solarni sustav. Najveće promjene se događaju unutar nas, u našim osjećajima, doživljajima, promjeni percepcije i shvaćanju svijeta.
Prema mayanskom kalendaru na zimski solsticij 21. 12. 2012. završavaju dva ciklusa njihovog Dugog Kalendara: završava Kozmički udah, proces materijalizacije koji je trajao 26000 godina i počinje Kozmički izdah, proces spiritualizacije, također završava Veliki ciklus od 13 baktuna, 5126 godina, koji je bio dominiran muškim principom i počinje novi Veliki ciklus dominiran ženskim principom, no kao i sve promjene i ove dolaze prvenstveno na nivou naše svijesti. 21. 12. 2012. je datum kada će se ravan Sunčevog sistema izjednačiti s ravni Mliječnog puta, a prema nekim astronomskim istraživanjima istovremeno će još dvije galaksije biti poravnate s našom.
Godina 2012. dobivena je iz dugoga računa mayanskoga kalendara, koji vrlo precizno određuje ciklus od 1.872.000 dana, a počinje 13. kolovoza 3113. pr. Kr. (14. kolovoz. 3114. pr. Kr. po Julijanskom kalendaru) i završava toga sudbonosnoga dana 21. prosinca 2012.. Ovaj interval dana se uobičajeno zove „Veliki ciklus“. Ovo nije nasumično brojanje dana, budući da ono obuhvaća svu znanu povijest - što znači od početka prve dinastije u Egiptu i prvog grada Uruka u Iraku, koji datiraju od otprilike 3100. pr. Kr. do stanja ubrzane globalizacije, ratova, klimatskih promjena itd. Za Maye, 5125-godišnji ciklus – 1.872.000-dnevni ciklus koji završava 2012. Prema Mayanskom kalendaru, trenutačno se nalazimo između Petog i Šestog svijeta, u prostoru između svjetova, u kojem ljudi individualno i kolektivno doživljavaju velike promjene. Velika promjena, Apokalipsa o kojoj se govori u spisima Maya označena je kao ‘otkrivanje skrivenoga’. 21.12.2012. predstavljen je kao završna, ali i početna točka novog ciklusa 13 baktuna – označava doba promjene, a ne kraja postojanja.
Nalazimo se na samom kraju Velikog ciklusa, u Regeneraciji Zemlje. Promjene se već događaju. Dio smo velikog evolutivnog procesa Univerzuma. Svjetlost koju emitira Hunab Ku sinkronizira sva živa bića i omogućava da voljno pristupe unutarnjoj transformaciji koja će dovesti do novih stvarnosti. Nalazimo se u ključnom trenutku na

10 ČINJENICA KOJE POKAZUJU DA STE STVARNO BUDNI

Zar nije očito da se događa značajno globalno buđenje? Baš kao što su Maje predvidjele prije toliko godina, da će apokalipsa postati jasna u 2012. Ali mnogi su pogrešno interpretirati apokalipsu kao kraj svijeta, kada je činjenica da zapravo znači “razotkrivanje, objavu nečega skrivenog”. Kako se mnogi dalje prepiru oko točnosti kalendara Maya, ne može se tvrditi da velik broj ljudi napokon postaju svjesni onoga što je skriveno od njih tako dugo. Naravno, to je proces buđenja, ali ne preko noći . Potrebno je vrijeme da se ogule mnogi slojevi laži da bi došli do srži krajnje istine. To će biti iznad pretencioznog za nas da tvrdimo da znamo sve tajne svemira. Mi to ne znamo. Svakodnevno se ponizimo onime što mi još uvijek ne znamo. Međutim, to je sve jasnije iz dana u dan, ono što nije istina.

Ovdje su deset znakova koji pokazuju da ste potpuno budni:

1. Vi znate da nema značajne razlike između glavnih političkih stranaka (lijevičara i desničara): Tako je jednostavno da budete uhvaćeni u lijevo-desnu raspravu i vjerujem da postoji razlika između dviju glavnih političkih stranaka. Međutim, rasprava je jedna stvar, a djela su drugo. Po njihovim djelima ćete ih znati, a neosporno je da ne postoji značajna razlika između političkih stranaka kada je u pitanju djelovanje u svezi  najvažnijih pitanja. Čak i okorjeli ideolozi poput John Cusack-a se počinju buditi.

2. Razumijete li da FED (Američka federalna banka) i međunarodne banke širje u svijetu, su pokretači naših gospodarskih problema: Ropstvo duga je totalitarna sila koja prijeti cijelom čovječanstvu, a ne neki privremena politička lutka ili neki pohlepni trgovac Wall Street-a. Kada mala skupina ljudi ima sposobnost da stvori bogatstvo iz ničega i naplaćuje kamate na njega, oni imaju sposobnost porobiti planet na svom vlasništvu, bez obzira na to kakav tip vlade ima ta zemlja.

3. Vi znate da preduhitriv rat nikada nije potreban: Kad bi shvatili da je samoobrana jedini prihvatljivi oblik nasilja, onda bi postali probuđena ljudska bića. Da sugeriramo rat jer je netko drugačiji od vas, ili oni zato što mogu predstavljati prijetnju u budućnosti je jednostavno smiješno. A kada je ideja o bombardiranju civila postala humanitarna? Nitko ne želi rat, osim nemoralnih gadova koji izvlače koristi iz njega.

4. Vi znate da vas sustavno truju, kako, od koga i zašto: Doduše, postoji puno toga za naučiti u smislu kako smo potajno trovani. No, ostaje činjenica da smo sustavno truovani, a to je vjerojatno zbog namjerne svrhe zaglupljivanja i u konačnici, ograničiti rast stanovništva. Tko je mogao vjerovati da netko može učiniti toliko zla nevinim ljudima, sigurno se pitate. Pa, kada počnete tražiti odgovor na to pitanje, jedan ste korak bliže do prosvjetljenja.

5. Morate razumjeti da Vlada ne može ozakoniti moral: Kad ste shvatili da je uloga države – zaštita vaše slobode i rad za dobrobit građana, ti si se probudio. Tu bi trebao biti jedan jednostavan zakon koji regulira moral: Ne čini nikakvu štetu. Dakle, to je nemoguće za vladu da provede moral oružjem, kavezima i porezima, jer oni jasno uzrokuju ozbiljnu štetu vašoj slobodi i našem blagostanju.

6. Vi znate da su mainstream mediji u cijelosti u vlasništvu i izmanipulirani od strane vladajuće elite: Sve manji broj ljudi još uvijek zapravo vjeruju u ono što čuju iz mainstream medija kao da je Evanđelje, čak i kad su već prihvatili da su kupljeni i plaćeni od strane elite. Ipak, prepoznajući da oni nisu ništa više od propagandnog stroja i oblik kontrole uma, je prvi korak u kritičkom mišljenju izvan “znanstvenih” poruka koje oni emitiraju.

7. Vi znate da vaši susjedi nisu vaši neprijatelji čak i ako imate žestoke ideološke nesuglasice: Ovo je možda najteže prevladati u procesu buđenja. No, to je važno shvatiti da vaši susjedi su indoktrinirani i hipnotizirani kao ostatak od nas, dok netko ne pomaže sjati svjetla u nedosljednosti naših misli i vjerovanjima. Većina njihovih ideja nisu njihove. Oni pate baš kao i ostatak nas. To je u redu da osuđuju svoje postupke, ako su oni štetni, ali oni koji su budni neće odustati od širenja informacija koje mogu rasvijetliti one koji još uvijek mogu biti u mraku. Nitko od nas nije rođen “budan” i svatko od nas može naučiti još više.

8. Vi znate da je završna igra – kontrola svijeta na planeti Zemlji: Jednom kad shvatite završnu igru vladajuće elite – potpuna kontrola nad svim vitalnim slojevima društva kroz svjetske vlade, jedne svjetske valute, međunarodnih oružanih snaga, i tako dalje, to je jednostavno vidjeti kroz laži i propagandu u svakodnevnim čak i najviše zbunjujućim svjetskim događajima. Vi se nikada neće vratiti na spavanje, kada  u potpunosti prihvatite ovu stvarnost.

9. Vi prepoznajete da postoji ezoterična sila koja manipulira naš fizički svijet: Bilo da ste ste religiozna ili duhovna osoba, znanstvena ili jednostavno znatiželjna, postoje mnoge teorije o nevidljivoj sili koja je u igri u svemu ovome. Očito da je nemoguće dokazati točno što je to. Vi ne želite da vjerujete u to, ali vladajuća elita ima svoje okultne rituale i održava ih smrtno ozbiljno. I oni vjerojatno znaju nešto što mi ne znamo. Samo držanjem otvorenog uma o ovoj mogućnosti, možemo to vidjeti, čuti, okusiti i dodirnuti. Trenutna znanost je pokazala da možemo samo “vidjeti” onaj vidljivi dio spektra koji nam se otkriva, što je zapravo  djelić svega što se teoretski može vidjeti u punom spektru energije. Dio buđenja bio bi da shvatimo da postoji mnogo više da je više moguće nego nemoguće.

10. Moć promjene svijeta počiva na vama samima: Previše dugo vremena, ljudi su vjerovali da su sami u biti slabi, ili se moraju osloniti na druge da bi se promjenio svijet za njih. Vi ćete znati da ste potpuno budni kad shvatite da imate beskonačnu moć promijeniti svijet jednostavno živjeći promjenu koju želite vidjeti. Prvo, morate identificirati principe u koji vjerujete i onda izaći i živjeti po njima. Ako bi samo mala manjina poduzela te korake, to bi uzdrmalo poredak elite do svoje srži.

Na tanjurima političke i korporativne elite nema GMO proizvoda

Ironično, korporativna i državna elita hrani se sigurnom, organskom hranom dok se mase, oni ljudi koje navodno trebaju štititi i čije bi interese trebali zastupati, truju skrivenim genetski modificiranim organizmima, pesticidima i opasnim zagađivačama.

Predsjednička obitelj SAD-a zahtijeva organsku hranu u svojoj kuhinji, a iza zatvorenih se vrata rukuju s biotehnološkom industrijom. Kineski se vrh hrani iz ekskluzivnog, organskog vrta, dok ostatak stanovništva troši GM hranu, steroidima zaraženo meso i mliječne proizvode pune melamina. Čak i zaposlenici Monsanta imaju nalog da u svojoj kantini ne poslužuju genetski modificiranu hranu. Pristup čistoj, ekološkoj i zdravoj hrani više nije pravo izbora stanovništva – već je postala politička borba u kojoj najveći gubitak ispašta prosječni građanin.

Dvoličnost Bijele Kuće

Dok prva dama Amerika  Michelle Obama prekopava travnjak Bijele kuće kako bi posadila organski vrt, njezin suprug stavlja GMO na dnevni red svoje administracije. “Znate, u našem smo se kućanstvu, tijekom prošle godine upravo  prebacili na organsku ishranu”, rekla je u intervjuu za New Yorker tijekom Baracka Obamine predsjedničke kampanje iz 2008. Organskim se proizvodima hrani podjednako Obamina obitelj i svi dostojanstvenici koji dolaze u posjet.

Naizgled je sve to u redu. Ali pogledajmo Obaminu listu predsjednički imenovanih pozicija s biotehnološkim vezama: glava USDA Roger Beachy, bivši direktor Monsanta, FDA car za sigurnost hrane Michael Taylor, jednokratni potpredsjednik za javnu politiku Monsanto-a, povjerenik USDA Tom Vilsack koji je stvorio Guverner-Biotehnologija Partnerstvo. Pod Obaminim okriljem, 10 novih GM usjeva je odobreno za ‘sigurnu potrošnju’.

Kineski čelnici imaju vlastite izvore hrane

Politička elita u Kini uživa u najsigurnijoj hrani – organskim proizvodima, travom-nahranjenom govedinom iz Mongolije, rižom bez pesticida, kemikalija ili genetski modificiranih organizama. Usporedite to sa zalihama hrane običnih građana koja je opterećena s pesticidima, kemikalijama i GMO.

Djeca se razbolijevaju i umiru od adaptiranih mliječnih proizvoda za bebe. Sljepoća i smrt su posljedica odraslih koji konzumiraju lažni alkohol. S druge, Kineski čelnici imaju vlastite zaštićene izvore hrane najviše kvalitete. U Pekingu, organska farma je okružena sa šest-stopa visokim šiljcima ograde dok sigurnosno osoblje čuva ulaz. Vrt proizvodi hranu samo za najviše dužnosnike. Beidaihe Sanitorium, primorsko utočište za umirovljenike partijskih kadrova, isključivo koristi specijalnu rižu koja je organski uzgojena i bez GMO.

A obično stanovništvo… Oni mogu kupiti mali preostali višak te riže za cijenu 15 puta veću od redovite riže. Svo to vrijeme vlada nastavlja odobravati GMO i štetne kemikalije za opću potrošnju.

GMO-free jela u Monsantu

Sjetite se obavijesti osoblja u Monsanto kantini gdje navode odluku “da se uklone, koliko je god moguće, GMO soja i kukuruz iz svih prehrambenih proizvoda koji se poslužuju u našem restoranu. Poduzeli smo gore navedene korake kako bi osigurali da se vi, kupac, možete osjećati sigurni u hrani koju poslužujemo.” Prema Tony Coombes-u, glasnogovorniku tvrtke “Da, to je istina, a to je zato što mi vjerujemo u izbor. “

Izvori ovog članka:

TRAJANJE LJUBAVI

Ljubav može trajati samo jedan tren.
Ljubav može trajati jedan dan.
Ljubav može trajati čitav život.
Ljubav može trajati čitavu vječnost.

Koliko ćemo uživati  u trajanju ljubavi to zavisi samo od nas samih.
Od naše spremnosti koliko smo u mogućnosti ljubav da primamo i koliko da je damo.
Što više ljubav dajemo , više je i dobijamo.
Što smo više u ljubavi,znanje tj.svijest nam se širi do neslućenih granica a svi problemi i teškoće kao i bolesti same od sebe nestaju.

ŽIVITE LJUBAV - ŠIRITE LJUBAV - BUDITE LJUBAV

LUDILO NASE KULTURE

Zašto pobogu ljudi ne prihvaćaju činjenicu da su svi rođeni slobodni?… Ne samo ljudi, sva bića se rađaju slobodna i imaju pravo na slobodan život u okviru mogućnosti koje im daje PRIRODA!… Čovjek se stvaranjem hijerarhijskog ustroja društvene zajednice stavlja u položaj da to prirodno pravo oduzme drugom čovjeku… Ali onaj koji to čini na taj način oduzima slobodu i sebi, jer u takvom društvu nitko nije stvarno slobodan, niti siguran…

«Ludilo svake kulture djeluje sveto članovima te kulture.» D. Quinn
Univerzalno ludilo koje je karakteristično za sve kulture je to da svaka kultura za sebe smatra kako je jedina ispravna… Pod pojmom kulture ovdje podrazumijevam način življenja… Današnji (ljudski) svijet u širem smislu možemo podijeliti na dvije osnovne kulture… Prva i najraširenija kultura je naša kultura koju sam nazvao «kulturom nasilja» (D.Quinn je naziva «kulturom uzimatelja», a T.Hartmann «mlađom kulturom»), a za koju je karakteristično hijerarhijsko-eksploatacijsko društveno uređenje – kultura u kojoj se hrana zaključava… Druga kultura je «kultura solidarnosti» za koju je karakteristično anarhoplemensko društveno uređenje – kultura u kojoj se hrana ne zaključava, odnosno gdje je hrana dostupna svim članovima zajednice (po Quinnu «kultura ostavitelja», a po Hartmannu «starija kultura»)…

Kao što se i u svim drugim kulturama njihovo ludilo očituje u tome kako misle da je njihov način života jedini ispravan, tako je i sa ludilom naše kulture… Iako mi formalno možemo tvrditi kako naša kultura nije jedina ispravna to stvarno nećemo misliti jer ćemo se svoje kulture i dalje držati kao pijan plota… I to je u redu – dok god svoju kulturu ne namećemo drugima… Upravo je to glavna razlika između ludila naše «kulture nasilja» i ludila njihove «kulture solidarnosti»… Oni isto misle da je njihov način života jedini ispravan, ali ga ne pokušavaju nametati drugima… Naša kultura raširila se svijetom silom… O tome sam već pisao… Naša «kultura nasilja» nastala je prije oko 7.000 godina na području tzv. plodnog polumjeseca među Sumeranima i nezaustavljivo se kao kuga u vrlo kratkom vremenu proširila svijetom…

Naravno, nisu Sumerani bili ti koji su išli svijetom širiti novu kulturu, ona se proširila kao ideja koju su ljudi u svim dijelovima svijeta počeli prakticirati (kada su takvu ideju prihvatili ljudi su je mogli ostvariti jedino fizičkom silom – zaključavanjem hrane i ucjenjivanjem drugih ljudi da moraju za njih raditi kako bi tu hranu dobili)… Došla je i u Novi svijet (puno prije Kolumba), da li prijenosom informacija od čovjeka do čovjeka ili zahvaljujući umreženosti kolektivne ljudske svijesti, uopće nije bitno… Uvjeti za stvaranje nove kulture na hijerarhijsko-eksploatacijskoj osnovi bili su potpun prelazak na poljoprivrednu proizvodnju (tzv. poljoprivredna revolucija), što je rezultiralo i stvaranjem viškova proizvoda, te kao šećer na kraju – ideja o zaključavanju hrane kako bi se ljude prisililo da nastave s proizvodnjom, a u cilju zadovoljavanja potreba novonastale društvene grupacije – vladara i čuvara zaključane hrane… Nastale su klase, ljudi više nisu u svojim pravima na hranu bili jednaki… Jedni su za hranu morali raditi, a drugi su uživali u dobrobiti tuđeg rada… Taj temelj naše kulture do danas se nije promijenio…

Vračam se na ludilo naše kulture koje kaže da je hijerarhijsko-eksploatacijski sustav jedini ispravan način života za ljudsku zajednicu, odnosno kako je isti postojao «oduvijek», te da je hijerarhija prirodno stanje stvari u prirodi… Zahvaljujući tim lažima koje smo prihvatili kao neupitnu istinu – dogmu, naša «kultura nasilja» preživjela je do danas i nezaustavljivo vodi našu vrstu ka uništenju… Osobno polazim od pretpostavke kako je prirodno stanje svih bića anarhija – sloboda… Sva su bića stvorena da budu slobodna u okviru svojih mogućnosti… Često se, kako bi opravdali hijerahijsko uređenje naše zajednice, pozivamo na hijerarhijski ustroj raznih životinjskih zajednica… Ali pritom zaboravljamo činjenicu da su životi svih jedinki kao i cijele zajednice potpuno uvjetovani njihovim nagonom… Te životinje stvorene su da bi tako živjele… Ljudski život nije uvjetovan samo nagonom, već i razumom… Kada bi ljudski život bio uvjetovan samo nagonom, čovjek nikada ne bi napustio anarhoplemensku zajednicu i stvorio hijerarhijsko društvo… Milijuni godina ljudske evolucije čovjeka su definirali kao nagonski plemensko biće (biće sa urođenom težnjom ka plemenskoj organizaciji društvene zajednice gdje svi njegovi članovi imaju jednaka prava), to je antropološki i sociološki fakt koji će se rijetko koji antropolog ili sociolog usuditi opovrgnuti… Hijerarhija je kao društvena organizacija naše kulture stara tek 7.000 godina, a već je dovela čovječanstvo do ruba samouništenja… Što to o njoj govori?

Mravu radniku i mravu vojniku urođeno je da budu to što jesu, i u okviru onoga što im njihov nagon dopušta oni su SLOBODNI, kao i sva ostala bića – osim čovjeka… Čovjek je umjetno stvoren «radnik» i «vojnik»… Čovjek je svoju slobodu koju mu je priroda dala sam sebi oduzeo stvarajući hijerarhijsko društvo, a koje je protivno njegovom prirodnom nagonu za slobodom… Takva organizacija ljudskog društva uzrok je svih devijantnih ponašanja kod čovjeka… Čovjeku u hijerarhijskom društvu nedostaje sigurnost, ljubav, solidarnost, sloboda, nedostaje mu njegov izvorni život koji je izgubio napuštanjem plemena… U hijerarhijskom društvu čovjek taj gubitak nadoknađuje na razne načine, najčešće organiziranjem u razne grupacije koje mu služe kao nadomjestak za pleme, poput raznih subkulturnih skupina, navijačkih skupina, sekti, kultova itd… Još jedan način koji mu služi da lakše podnese život u «kulturi nasilja» (a tako ga se i lakše kontrolira), jest konzumiranje droge… Droga se pojavljuje u raznim oblicima: religija, ideologija, tv programi, kocka, pornografija, računalne igrice, lutrija, Internet, alkohol, heroin, kokain, amfetamini, marihuana, hašiš, itd., itd…

Kada drugi puta osuđujete nekog narko-dilera zbog onoga što on čini, sjetite se da je on u službi održavanja naše «kulture nasilja» i posljednji je na ljestvici odgovornosti što će se vaše ili moje dijete početi drogirati… Između njega i trgovca alkoholom ili drugim drogama koje se nalaze na tržištu, nema nikakve… Razlika je samo u tome što smo narko-dilera formalno stavili izvan zakona, što je njegov biznis ilegalan… Ne ubija nas droga, već se mi ubijamo drogom… Hapšenje i zatvaranje narko-dilera je pokušaj gašenja šumskog požara čašom vode… Ali takvo ponašanje je svojstveno ludilu naše kulture… U svom ludilu pokušavamo probleme koji nastaju našim načinom života rješavati tako što ćemo eliminirati posljedice (u ovom slučaju narko-dilera; kao da ga neće zamijeniti netko drugi)… KAKO MOŽEMO BITI TAKO GLUPI?!… Zar stvarno nismo u stanju vidjeti kako su naša organizacija društva, odnosno naši društveni odnosi, uzrok svih devijacija?… Promijenite društvene odnose, promijenite način organizacije društvene zajednice i riješiti ćete se i narko-dilera i svega onoga što nazivate «kriminalom»… Promijenite način života, napustite ovakav sustav, i neće vam više trebati droga… – ali to nije u interesu onih koji s vama vladaju (njima su potrebni drogirani podanici)…

Od kada smo ju stvorili, «kulturu nasilja» uglavnom opravdavamo preko religija… U svim svjetskim religijama naše kulture prisutna je nebeska hijerarhija kojom opravdavamo postojanje zemaljske hijerarhije… Jedan od najstarijih i najgorih primjera nalazi se u Hinduizmu… Podjela indijskog društva na kaste posljedica je hinduističkog vjerovanja kako je hijerarhija temelj zakona svemira, a koji osigurava ostvarenje zakona karme putem reinkarnacije. Teorija karme kaže kako su nečiji grijesi ili vrline kažnjeni ili nagrađeni u ovom ili slijedećem životu… Pa tako, ako ste bogat to ste najvjerojatnije zaslužili, isto kao i to ako ste siromašan… Prema tome nemate se što buniti i zaviditi drugima kojima je u životu bolje – jer je to vaša karma… Religije judeo-kršćansko-islamske tradicije također su stvorile svoju nebesku hijerarhiju sa Bogom, kerubinima, anđelima, arhanđelima itd… U tim religijama je svojstvena spika kako su siromašni i ponizni ti kojima pripada kraljevstvo nebesko i da stoga ne treba težiti materijalnom bogatstvu u ovom svijetu niti se suprotstavljati bogatim vladarima, jer oni ionako ne mogu ući u kraljevstvo nebesko (možda poneki)… Uglavnom, to su odlični načini da se mase drže u robovskom položaju…

Zašto pobogu ljudi ne prihvaćaju činjenicu da su svi rođeni slobodni?… Ne samo ljudi, sva bića se rađaju slobodna i imaju pravo na slobodan život u okviru mogućnosti koje im daje PRIRODA!… Čovjek se stvaranjem hijerarhijskog ustroja društvene zajednice stavlja u položaj da to prirodno pravo oduzme drugom čovjeku… Ali onaj koji to čini na taj način oduzima slobodu i sebi, jer u takvom društvu nitko nije stvarno slobodan, niti siguran… SVI SMO JEDNAKI U SVOJIM PRAVIMA, SVI IMAMO PRAVO BITI SLOBODNI, NITKO NIJE VIŠE ILI MANJE VRIJEDAN! – to je zakon prirode, zakon svemira… Kada ne bi bilo tako priroda bi nam pokazala koja je to razlika između kralja i kmeta… Ali razlike nema – obojica se rađaju i umiru, a priroda ne žali niti za jednim od njih… Životinja, za razliku od čovjeka, nije u stanju uzeti slobodu drugoj životinji… Ono što nazivamo hijerarhijskim zajednicama među životinjama je nagonsko hijerarhijsko ustrojstvo… Ljudska hijerarhija je umjetna – proizvod ljudskog razuma… Očigledno bolesnog ljudskog razuma kad je stvorio ovakvo ludilo naše kulture koje nam govori kako nema boljeg načina života od našeg načina života.

OVOZEMALJSKI MATRIX

Ti si došao ovamo jer ti znaš nešto. To što ti znaš, ti ne možeš da objasniš, ali ti to osjećaš. Ti si osjećao cijeli svoj život da nešto nije u redu sa ovim svijetom. Ti ne znaš šta je to, ali taj osećaj je stalno tu kao trn u tvojoj glavi, koji te ponekad izluđuje. Taj te je osjećaj i doveo do mene. Da li znaš o čemu pričam?- O matriksu? Da li ti znaš šta je to? Matriks je svuda, svuda oko nas. Čak i sada, u ovoj sobi. Možeš da ga vidiš i kad gledaš kroz prozor ili kad upališ televizor. Možeš da ga osjetiš kad ideš na posao, u crkvu, ili kad plaćaš porez. To je svijet koji koji je prevučen ispred tvojih očiju da bi te učinio slijepim, nesposobnim da vidiš istinu.Koju istinu?Da si ti samo jedan rob. Kao i svi ostali, ti si se rodio u zatvoru, u zatvoru bez mirisa i okusa, kojeg ne možeš da opipaš, to je zatvor namjenjen za tvoju svijest. Nažalost, nikome se ne može da objasni šta je to matriks, ti to moraš sam da vidiš.Ja sada pokušavam da oslobodim tvoj um, međutim, ja mogu samo da ti pokažem vrata. Ti si taj koji će morati da prođe kroz njih.

Iz filma The Matrix

"Imamo grabljivca koji je došao iz dubine kosmosa i preuzeo vlast nad našim životima. Ljudska bića su njegovi zarobljenici. Grabljivac je naš vladar i gospodar. On nas je učinio poslušnim i bespomoćnim. Ako želimo da se pobunimo on guši našu pobunu, ako želimo da se ponašamo nezavisno on zahteva da to ne činimo. Sve vreme ti o tome govorim na indirektan način, nagoveštavajući ti da nas je nešto zarobilo. Mi smo zaista zatvorenici.""Oni su preuzeli vlast zato što se nama hrane i oni nas nemilosrdno pritiskaju zato što im služimo kao sredstvo za održavanje života. Kao što mi gajimo kokoške u kokošinjcima, grabljivci gaje nas u ljudskim krletkama. Tako im je hrana uvek na raspolaganju."

"Ne, ne, ne" (Karlos odgovara) "To je apsurdno, don Huane. To što ti kažeš sasvim je monsrouzno. To jednostavno ne može da bude istina, ni za čarobnjake, ni za prosečnog čoveka, ni za koga"

"Zašto?!" mirno upita don Huan. "Zato? Zato što te to ljuti?" Pa nisi još sve čuo. Sačekaj još malo, pa ćeš videti kako ćeš se osećati. Želim da se obratim tvom analitičkom umu. Razmisli za trenutak i reci mi kako bi objasnio protivrečnost između inteligencije čoveka-inženjera i gluposti njegovog sistema verovanja, ili gluposti njegovog kontradiktornog ponašanja. Šamani veruju da su nam grabljivci dali naš sistem verovanja, naše predstave o dobru i zlu, da su oni postavili naša društvena pravila. Oni su ti koji su stvorili naše nade i iščekivanja, snove o uspehu ili promašaju. Oni su nam dali lakomost, pohlepu i kukavičluk. Grabljivci su ti koji čine da budemo samozadovoljni, da se ponašamo šablonski i da budemo egomanijaci."

"Ali kako oni to mogu da rade, don Huane?" (Karlos pita) "Da li nam oni to šapuću na uho dok spavamo?"

"Ne, ne rade oni tako. To je idiotski! Oni su daleko efikasniji i organizovaniji. Da bi nas držali u poslušnosti i poniznosti, krotke i slabe, grabljivci izvode čudesan manevar, izvanredan, naravno, s tačke gledišta stratega koji se bori, a jeziv za one koji zbog njega stradaju. Oni nam daju svoj um! Da li me čuješ? Grabljivci nam daju svoj um, koji postaje naš um. Um grabljivca je barokni, kontradiktoran, mrzovoljan, pun straha da svakog trenutka može biti otkriven."

(Karlos Kastaneda 1998)

Našao neko orlovo jaje i stavio ga pod kokoš. Orlić se izlegao kad i pilići i odrastao sa njima.

Čitavog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu, misleći da je jedna od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se koji pedalj iznad tla. Prošle su godine i orao je ostarjeo.

Jednog dana ugledao je u visini, na vedrom nebu, čudesnu pticu moćnih raširenih krila, kako lebdi na vjetru.

Stari orao zapanjeno je gledao uvis. "Šta je to?!?" pitao je."

To je orao, kralj ptica", rekla mu je jedna kokoš. "

On pripada nebu, dok mi, kokoši, pripadamo zemlji."

I tako je orao umro među kokošima, ne znajući ko je.

PRISUTNOST U SADASNJEM TRENUTKU

Vjerovali ili ne, svaki trenutak života je svijet! Najveći izazov leži u tome jeste li sposobni ući u stanje svijesti u kojem to možete prepoznati ili ne. To je ona odrednica koja određuje naše cjelokupno životno iskustvo. A glavna prepreka koja nas sprječava da to uvidimo je naše prosuđivanje.

Kada odstranite prosudbu i suzdržite se od gotovo automatske potrebe da budete sudac u svojim životnim situacijama, stavljate se u poziciju da možete jasno doživjeti i prepoznati svetost toga što se odvija pred vama kao jedinstveni trenutak ljepote i punine života koji jest upravo ovdje i sada sa svim svojim osobinama, mirisima, bojama i okusima i "udahnuti tu veličanstvenost, radost i svetost" punim plućima do samog dna svoje duše. U tom trenutku prepoznavanja, vi ste zapravo udahnuli "Boga". 

Kada ostavite po strani bilo kakvo prosuđivanje, ulazite u stanje prihvaćanja u kojem možete uvidjeti savršenstvo koje daleko nadilazi sva poimanja dualnosti – zamke pravog i krivog, dobrog i lošeg. U našem svakodnevnom dualističkom i izrazito polariziranom doživljavanju stvarnosti mi smo, u načelu, uvjetovani "Boga" doživljavati isključivo kroz sva dobra, lijepa, vrijedna i krajnje pozitivna iskustva, dok smo sva negativna i loša iskustva skloni pripisivati "Vragu", odnosno zlu. Samim time, mi smo uvučeni u igru u kojoj biramo strane i uhvaćeni smo u mreži prosuđivanja. Međutim, ukoliko se oslobodimo potrebe da prosuđujemo stvari, ljude i situacije koje nas okružuju, tada smo u stanju iskoračiti iz svoje potpune uronjenosti u dramu i sagledati ju sa distance kao film koji se projicira na neutralnom ekranu svijesti SVEGA ŠTO JEST. I premda vama djeluje potpuno stvarna dok automatski i nesvjesno sudjelujete u njoj, čestim činom promatranja, zapažanja i bivanja u tišini vlastitog bića, vi počinjete shvaćati iluzornost, snovitost i čaroliju ove igre i predstave koju zovemo život. Počinjete shvaćati i nazirati njen dublji smisao. 


To je vrlo slično gledanju filmova i predstava. Kad ste previše uživljeni u radnju filma, često vam se može dogoditi da se "zaboravite" i počnete stvarati očekivanja od filma, u smislu da želite da se radnja završi na najbolji mogući način za glavnog glumca s kojim ste se poistovjetili i koji vam je prirastao srcu i "navijate" za njegov "sretan završetak", dok vam je negativac mrzak i želite da on ne uspije. Ali kada gledate film kao režiranu priču čiji je smisao prenijeti vam poruku i doživljaj, dakle, kao gledatelj, kao promatrač, shvaćate da u konačnici nije bitno tko igra ulogu princa ili kralja a tko prosjaka i negativca i da su sve uloge jednako važne, jednako vrijedne kako bi se priča mogla ispričati u svojoj cjelovitosti i veličanstvenosti. Jer, dobri likovi ne mogu postojati bez loših likova. Da bi priča funkcionirala i da bi ju uopće bilo moguće ispričati, ne mogu svi dobiti ulogu princa ili pozitivca. Upravo iz tog razloga i glumci, imajući na umu konačnu poruku i doživljaj filma, pristaju odabirati naizgled sporedne i nevažne uloge poput onih prosjaka, skitnica i ostalih, da bi se održala dinamika i kontekstualno polje filma. Oni shvaćaju da je svrha filma daleko važnija od njihovih pojedinačnih glumačkih preferencija i stoga prihvaćaju svoju ulogu u potpunosti sa punom sviješću i trude se dati najbolji dio sebe kako bi ju odigrali savršeno. Ova prispodoba navodi na zaključak da jednako kao što vi gledate film kao gledatelj, odnosno promatrač, zasigurno postoji i netko ili "nešto" što promatra film ovog našeg života koji živimo i kojeg doživljavamo stvarnim. Tko je taj promatrač? Ovo pitanje vas navodi na korijenito promišljanje pitanja: Tko je zapravo taj "Bog" o kojem svi toliko pričaju a kojega "nitko nikada nije ni čuo ni vidio"?

Duboki uvid u istinsku prirodu i opseg "Boga", koji je, izmeđuostalog, poslužio i kao okidač za pisanje ovog posta, došao mi je nedavno u obliku jedne rečenice koju je usput izgovorio jedan obiteljski poznanik, vjerojatno potpuno nesvjestan onoga što je izgovorio i u potpuno drukčijem kontekstu od onoga na koji sam ja to protumačio, ali koja me je istog trenutka pokosila i zazvonila mi u ušima i sasvim neočekivano u trenutku rastegnula moju svijest. Bio je to nepogrešiv primjer spontanog sinhroniciteta, načina na koji vam život, vaše Više Ja, kako god to želite nazvati, prenosi važne poruke na najneočekivanijim mjestima i u situacijama u kojima se tome najmanje nadate. 

Uglavnom, u općenitom razgovoru, govorio je o svojim iskustvima s drugim ljudima koji su prema njegovoj definiciji bili naivni, glupi, zaostali, primitivni i sirovi, da bi sve to na kraju zapečatio rečenicom: "Nevjerojatno je što sve Bog hoće imati!", u stilu, nevjerojatno je da Bog dopušta i podnosi sve te gluposti.

I doista, ako se na trenutak zamislite nad ovom izjavom, dolazite do zaključka da Bog, odnosno ta svjesna inteligentna izvorna sila koja leži u pozadini svega stvorenoga uistinu dopušta najširi mogući spektar svih mogućnosti da se odvijaju potpuno slobodno i bez ikakvog uplitanja, bez želje da promijeni bilo što. Zamislite, sve to što se ikada dogodilo, uključujući sve ono dobro i sve ono loše, sve što se događa i sve što će se ikada dogoditi mora imati "prostor" u kojem će se slobodno manifestirati, a taj prostor postoji u svijesti, manifestiran u vidu kreacije. Mnogi ljudi koji smatraju da ne postoji Bog, kao potporni argument tog svog uvjerenja navode primjedbu da kad bi Bog postojao nikada ne bi mogao dopustiti nepravdu i zlo. I premda se sa dualističkog kuta gledano uistinu čini krajnje nepravednim i bezosjećajnim da se dopuštaju "loše" i "ružne" stvari, u suštini je to najviši izraz ljubavi koji može postojati. Jer, ta ljubav je toliko duboka i bezuvjetna da u sebi obuhvaća i dopušta da se i najstrašnije i najgnjusnije stvari koje se mogu zamisliti, gledajući iz aspekta "dobra", manifestiraju. 

Znam da mi je u tom trenutku zabljesnula misao: Ako ta svjesna sila uistinu hoće (a očigledno hoće, jer kad ne bi htjela onda to ne bi moglo ni postojati) imati sve to i voljeti sve to, (uključujući i mene kao jedan izraženi vid sebe) tko sam ja da prosuđujem i osuđujem bilo koga ili bilo što? 

Upravo zato je posvješćivanje i temeljno razumijevanje izjave "Što sve Bog hoće imati" ono koje nas istog trena stavlja u poziciju onoga koji ne može prosuđivati i osuđivati i koja u nama budi osjećaj divljenja, fascinacije i zahvalnosti pred veličanstvenošću, kompleksnošću i mističnošću ove igre manifestacije koju poznajemo kao svoju stvarnost i svoj život. 


Znam da je ovo mnogima prilično veliki komad za progutati, s obzirom na to da smo svi mi samim procesom manifestacije u ovu relativnu stvarnost automatski uvjetovani "Boga", "Izvor" ili koje god ime želite tome dati, doživljavati isključivo kao Svjetlo i Dobro, dok smo Tamu navikli gurati u stranu, odvraćati svoj pogled od nje i nijekati ju kao našu suprotnost s kojom ne želimo imati baš previše posla. Mi smo čvrsto zauzeli svoje mjesto na toj "Vagi dualnosti" i objeručke se držimo za nju. I nema u tome ništa loše, to je odraz onoga što mi jesmo u ovom manifestiranom dualističkom obliku, ali ako želimo rasti u spoznaji svega onoga što Bog jest, i u konačnici, svega što mi uistinu jesmo, moramo zaći u stanje dubljeg razumijevanja, u stanje u kojem smo spremni prihvatiti tamu kao sastavni dio svog svjetla. Neki će na ovo možda reći: "Ali što to zapravo znači, prihvatiti tamu i je li to uopće moguće? Hoće li nas samim činom prihvaćanja ta tama preuzeti i znači li to da ćemo svi odjednom postati zli i okrutni?" 

Zanimljivo je da živopisnu ilustraciju toga opet možemo pronaći u našem svakodnevnom iskustvu. Primjerice, kad sija Sunce, mi smo svjesni svoje sjene. Ne doživljavamo ju kao nešto zastrašujuće ili prijeteće jer shvaćamo da ona u suštini nema nikakvu moć nad nama jer je riječ o nečemu što nastaje kao posljedica svjetla. Kažemo: "Aha, Sunce sije, a na mjestima gustoće kroz koju svjetlost ne može proći nastaje sjena." Jednom kada smo to posvjestili na toj osnovnoj, temeljnoj razini, shvaćamo da je to tako, da jednostavno stvari tako funkcioniraju. Dok to ne posvjestimo i dok ne shvatimo temeljni razlog zbog kojeg je tome tako, možemo se ljutiti na svoju sjenu, postavljati pitanja "zašto", "ali", "kako", "zbog čega", smatrati svoju sjenu nepravednom, boriti se protiv nje i željeti da ona nestane. No, jednom kada dođemo u to stanje shvaćanja i razumijevanja, snaga i jasnoća te spoznaje istog trenutka brišu sve naše iskrivljene percepcije i zbunjenost. I naravno, kao posljedicu toga, mi razvijamo zdrav odnos sa svojom sjenom. Samim promatranjem svoje sjene mi prepoznajemo obrise našeg fizičkog tijela i kažemo: "Gle, ovo je MOJA sjena". Mi ju prihvaćamo kao takvu i svjesni smo da je ona sastavni i neodvojivi dio nas, a ne nešto što postoji neovisno o nama. Na isti bismo se način trebali odnositi i prema Tami, koliko god to izazovno i teško djelovalo nama iz naše dualističke perspektive.

Upravo zato, kako bismo se čim više u svom svakodnevnom iskustvu približili razumijevanju i rasli u shvaćanju te izvorne svjesne energije koju smo naučili zamišljati kao Boga, Velikog Duha, Život, Uzrok, Apsolut itd., i kako bismo doživjeli stvarnost onoga što mi uistinu jesmo, moramo biti u stanju u kojem dopuštamo i prihvaćamo stvari koje našem uvjetovanom egu nisu baš uvijek po volji i jednostavno im dati slobodu da budu to što jesu. Drugim riječima, pokušati ne prosuđivati nego prihvaćati.

Pristupna točka prema tom stanju je svjesno bivanje u sadašnjem trenutku. OVDJE i SADA. U tom stanju prisutnosti, usredotočenosti i doživljavanja možemo percipirati tu jednu dublju razinu stvarnosti, tu postajemo promatrači suštine života, svjedoci "svega što jest" iz te naše jedinstvene perspektive.


Tu počinjemo otkrivati svetost svega i totalitet svega. Tu shvaćate da je sve što vidite oko sebe posljedica želje te izvorne i vječne svijesti da se zgusne u određene oblike kako bi se izrazila i doživjela u jedinstvenosti i raznovrsnosti svega što ona može biti i postati. U svetosti vječne sadašnjosti možete nazrijeti i osjetiti da se u pozadini svih tih oblika i pojavnosti zapravo radi o svijesti koja je svjesna sebe u svemu i koja komunicira s vama, i sa svim dijelovima sebe međusobno, prepoznajući, istražujući i doživljavajući se preko svega stvorenoga. U tom stanju shvaćate da se komunikacija odvija neprestano. Sve je u odnosu jedno s drugim. Sve je prožeto sviješću. Svijest je u samim temeljima, u samom tkanju i matrici relativne stvarnosti u kojoj postojimo i živimo. Ali ona je također i u oku promatrača, jednako kao što je i u odnosu promatrača i promatranoga, u tom perceptivnom međuprostoru. Uzmimo situaciju da ja gledam vas, a vi gledate mene, zatim dođe netko treći i gleda nas dvoje a mi gledamo njega. I dok se na površini čini da tu nema ničeg naročitog i da smo mi tek odvojeni zasebni fragmetni, ono što se zapravo događa u tom promatranju je da svijest promatra samu sebe preko nas. Ili drugim riječima, mi promatrajući iz svog jedinstvenog kuta predajemo svoje doživljaje, utiske i impresije toj nemanifestiranoj svijesti da bi ona mogla prepoznati što sve ona jest u svom manifestiranom izrazu. Ono gdje mi postojimo nije u prostoru i vremenu, nego U SVIJESTI! Promatrajući i osluškujući u tišini svog bića, otkrivaju vam se sasvim drukčiji uvidi u percepciju Boga i života od svih koje ste imali do tada.

Zamislite samo na trenutak tu supersvijest i taj osjetilno-doživljajni kapacitet koji je u mogućnosti istovremeno biti svjestan svega, vašeg cjelokupnog života, života svih drugih ljudi, prošlosti, budućnosti, sadašnjosti, najsitnijih detalja, najneuhvatljivijih misli, osjećaja i doživljaja koje je imao bilo tko u povijesti i budućnosti od postanka svijeta i svih njihovih mogućih odnosa i povezanosti. Shvaćate li razmjere i kompleksnost takvog jednog koncepta? Ništa nije izgubljeno, ništa nije zaboravljeno, sve i dalje vječno postoji u tom implicitnom stanju, u toj svijesti, kao vječni trag jedinstvenog izraza, kao neizbrisiva kap individualnosti koja sačinjava taj ogromni ocean postojanja. Ta svjesnost, ta "volja jednoga" je ona koja održava sve to na okupu, sve te oblike, stvorene iz čiste i neobuzdane radosti postojanja i neizmjerne ljubavi prema sebi i svemu što je stvoreno, zbog čega je njezina fragmentacija, odnosno, broj mogućih manifestacija beskonačnan, beskrajan i uvijek svjež, uvijek nov i vječno promjenjiv. Ali ne samo to, to polje iskustava, pored toga što je jednim svojim dijelom istovremeno apsolutno i nepromjenjivo onkraj dualnosti, opet se s druge strane neprestano mijenja i nadopunjuje, razvija i širi u tom čarobnom prividu vremena i raste svakom novom spoznajom, svakom novom percepcijom pojedinačne svijesti otvaraju se i stvaraju nove strukture, pletu nove niti u toj jednoj zadivljujućoj i nesagledivoj energetskoj tapiseriji postojanja. Ukupnost toga je van dosega i spoznaje našeg uma. Najveća ljepota i najveća ružnoća postoje istodobno u carstvu dualnosti kao izrazi vječnog jednog. U toj svijesti, nešto tako naizgled beživotno i kruto poput betonskog zida, čelične ograde ili hrpe smeća ima jednaku važnost i svrhu kao i tek netom rođena beba, sve je to dio jednog te istog tijela svijesti. To je zapravo najveći misterij i najveća dihotomija, vrhunski paradoks koji čeka na nas da ga oktrijemo i ujedinimo u sebi. A to jedino možemo kao promatrači. 

Možda ste primijetili da u srži najveće tuge, straha, bijesa i gorčine, jednako kao i u srži najveće radosti, zadovoljstva i smijeha leži jedan duboki i nepomućeni mir iz kojeg sve to proizlazi i u kojem se to sve događa? 

I tu nema vrhovnog bića, nema suca, pravog i krivog, sve je upravo takvo kakvo jest, neutralno, prezentirano nama da bismo mi sami u svemu tome stvorenome pronašli smisao. Mir koji ne prosuđuje, koji ne postavlja pitanja, koji nema preferencija i uvjeta, koji jednostavno jest takav, vječno miran i tih, služeći kao odgledalo svemu kako bi manifestirana svijest u obliku živih bića sama mogla učiti iz posljedica svojih akcija i postupaka i na taj način rasti u spoznaji i ponovnom stapanju sa nemanifestiranim dijelom sebe. Drugim riječima, sve je dopušteno i sve se mora odigrati u skladu sa našim stupnjem razumijevanja i shvaćanja na našem putu iz veće prema sve manjoj gustoći da bi se u konačnici stopili sa ljepotom čistog izvornog bitka. 

Veličanstvenost i divljene počinju u trenutku kada postanemo svjesni da sav život, sva ta kreacija čeka trenutak našeg prepoznavanja nje same, trenutak u kojem individualna svijest prepoznaje SVIJEST svega što jest, što je ikada bilo i što će ikada biti kao veliko i vječno JEDNO. Svetost života se javlja kada shvatimo da smo mi u ovom manifestiranom obliku oni koji su to sve u stanju percipirati i koji imaju priliku da mogu sagledati i prepoznati to nepromjenjivo i bezlično lice svijesti koja se sama neprestano provlači kroz sve te manifestirane oblike i modalitete postojanja kao da oblači razne kostime i kroz tu igru svega stvorenoga se zapravo igra skrivača s nama i čeka da vidi hoćemo li mi otkriti identitet tog "bića" koje se nalazi iza krinke. 

U tome je čar igre. Upravo tu leži odgovor na pitanje zašto nam iskustvo Boga neprestano izmiče, zašto su sve te duhovne razine stvarnosti toliko nijeme, nezamjetne, neuhvatljive i nedokučive mislilačkom odnosno racionalnom dijelu našeg bića. Najveći trik je u tome što percepciju toga ne možete dosegnuti svojim umom. Toga ste i sami vjerojatno svjesni. Ukoliko pokušavate ovaj tekst shvatiti svojim racionalnim umom, sve napisano vam vjerojatno djeluje besmisleno i zbunjujuće. Ali ovaj tekst zapravo zaobilazi vaš razum i govori jednom dubljem dijelu vas i služi kao okidač vašem primarnom, trenutačnom razumijevanju, onom shvaćanju koje je tu i "prije" nego što se vaš misaoni proces može pokrenuti. Stoga, ta dublja stvarnost može biti jedino otkrivena kroz osjećaj, tu ju se može spoznati i doživjeti. Ne možete ju prenijeti nekome drugome ili opisati riječima. Riječima jedino možete pokušati dočarati kako vi to doživljavate, ali ne možete prenijeti stvarnost i intenzitet tog doživljaj na drugoga, dok ga on sam ne doživi. On se mora roditi u nutrini svakoga od nas pojedinačno. To je ona svetost koja je toliko intimna i bliska najdubljem dijelu nas, u kojoj riječi više nisu važne, samo iskustvo toga. To je razlog zbog kojeg vam najveći svetac, mistik ili guru nikada neće moći dati nikakvo prosvjetljenje. Svi oni vam mogu samo poslužiti kao putokaz koji će vas usmjeriti prema tome.




Ta je situacija gotovo identična optičkim iluzijama poput ovih na gornjim slikama. Ovisno o kutu gledanja, na prvoj slici možete vidjeti indijanskog poglavicu, a na drugoj muškarca koji svira flautu i ženu koja ga sluša očarana njegovom pjesmom dok sjede na obali rijeke. Ukoliko gledate previše izbliza, to je sve što ćete biti u stanju vidjeti. Međutim, ako napravite odmak, ako se malo udaljite, ili jednostavno napravite taj blagi i suptilni pomak u percepciji i načinu promatranja i zapažanja, moći ćete u međuprostoru zamijetiti obrise muškog lica. Što se tiče prve slike, za one koji možda ne mogu vidjeti što je još prisutno, dovoljno je reći da se još nešto krije pokraj lika poglavice. Ako vam sada kažem, odmah ćete to vidjeti i neće vam biti zanimljivo. Ali kada sami to uvidite, reći ćete "aha!". Tako je i sa životom, sa stvarnošću koju smo uvjetovani doživljavati kao krutu, nepromjenjivu i zadanu, ona je samo iluzija koja skriva dublju razinu stvarnosti. Reći da ona ne postoji samo zato što ju mi ne vidimo, ne znači da je njezina stvarnost manje stvarna. Ona je tek skrivena od pogleda običnog uma. Kao što sam rekao i na početku posta, najveći trik i izazov je doći u stanje u kojem smo u mogućnosti sagledati tu dublju razinu stvarnosti. Tu se nameće i pitanje, gdje je granica između mašte i stvarnosti i postoji li ona uopće?

Prepoznavanje činjenice da smo mi glumci, ne znači da je film samim time postao beznačajan ili nebitan ili da je naša uloga u njemu nevažna (što je vrlo česta zamka u koju upada ego jer se samim činom te spoznaje može dogoditi da pojedinac duboko poistovjećen s egom izgubi zanimanje za ovaj život shvativši da je ego sam po sebi samo privid), ili da nam to daje za pravo da sebe stavljamo iznad filma, ne, to samo znači da smo postali svjesni da iza naše glume postoji jedan još širi identitet koji nije ograničen isključivo na naš trenutačni lik kao glumca, identitet kojeg tek moramo otkriti i upoznati, odnosno iskustveno doživjeti. Ta spoznaja nam, štoviše, može samo pomoći da svoju ulogu odigramo još bolje, da još više naučimo cijeniti ovu igru postojanja i uživati u njoj, uvijek svjesni da je, unatoč hipnotičkoj snazi iluzije to samo igra. Trenuci u kojima vaša svijest to može iskreno doživjeti i prepoznati, su trenuci svetosti, trenuci buđenja u kojima jasno možemo vidjeti i "osjećamo" JA JESAM prisutnost... 

U tom stanju svijesti, vi jednostavno više druge ne možete doživljavati kao odvojene od vas, nego ih jedino možete prihvatiti i voljeti i na jedan mističan ali istodobno i stvaran način doživjeti kao različite dijelove i izraze sebe. Mi smo svi ovdje kako bismo prepoznavali jedni druge i prirodu ovog iskustva, kako bismo zajednički rasli u razumijevanju, shvaćanju i doživljavanju onoga što mi jesmo. Najbolji način na koji vas netko može usmjeriti prema tom iskustvu je da vam kaže da pokušate sve voljeti bezuvjetno, jer osjećaj ljubavi i čin neprosuđivanja su najčišći načini da spoznate sebe.

pni da spoznate sebe.

MIR NAŠEG BIĆA

Neprestano zelimo biti zaokupljeni i u pokretu,bez obzira na to je li rijec o sportu,glasnoj muzici,hrani,drustvu ili poslu.Nismo sposobni mirovati i to je dokaz da neprestano pokusavamo nesto prikriti.Mirovanje je jedini nacin budjenja vlastitog Bića.Ništa što bismo mogli učiniti ne može nam pomoći u postojanju.Svoje Biće , izvornost,možemo slaviti,priznati,iskusiti i istraživati samo u tišini i miru.Ako smo neprestano zauzeti,to je zato što nismo u stanju jednostavno biti,a to nam nedopušta da uživamo u blagu svog prekrasnog bića.

PUSENJE

Kontrola je poremecaj muske strane u nama i namjera da ovladamo svojom nelagodom ili da je prevladamo.Navika pusenja i potreba za cigaretama je namjera da ovladamo svojom nelagodom.Kad god neznamo sto se dogadja i kad god imamo osjecaj da gubimo kontrolu,posegnemo za cigaretom,jer dok pusimo barem znamo sto se dogadja i stoga nam se cini da smo ovladali neugodnim trenutkom.

ALKOHOL

Ublazavanje je poremecaj zenske strane u nama i pokusaj da potisnemo osjecaj nelagode.Primjerice,stalna potreba za alkoholom je namjera da ublazimo unutarnju nelagodu i pokusaj da utopimo svoje stvarne osjecaje.Obicno se govori da pijanci u alkoholu utapaju tugu.

HIV ne izaziva SIDU (AIDS)! Čak štoviše, HIV ne izaziva ništa.

Piše: David Icke

Prije nego nastavim sa ovim šokantnim člankom, za one koje to još ne znaju, da malo pojasnim što je HIV. HIV je skraćenica od “Human Immunodeficiency Virus”, što bi u prijevodu zvučalo nekako ovako: “Virus koji izaziva nedostatak imuniteta kod ljudi”. Vjerovanje je (izgleda pogrešno) da je HIV uzročnik zastrašujuće SIDE, poznate još pod nazivom AIDS.

Da ponovimo nekoliko prvih rečenica.

HIV ne izaziva SIDU (AIDS)! Čak štoviše, HIV ne izaziva ništa. Ovo je vrlo iznenađujuća izjava ako uzmemo u obzir svu buku i galamu izazvanu od strane znanstvenika i znanstvenih institucija da je HIV virus jedini uzročnik SIDE. Sve veći broj znanstvenika tvrdi da je HIV vrlo slab virus i da uopće ne utječe na ljudski imuni sustav. Također, isti znanstvenici tvrde da se SIDA ne prenosi seksualnim putem.

Postoje dvije glavne vrste virusa. Da bi izbjegli znanstvene termine koje malo tko razumije, koristit ćemo jednostavniju terminologiju u svrhu pojašnjenja ove dvije vrste. Prvu vrstu možemo zvati “pilot” virusi. Ova vrsta virusa može promijeniti prirodnu konfiguraciju stanice i usmjeriti je prema kreiranju bolesti. Ovo se uglavnom događa jako brzo nakon što “pilot” virus preuzme komande i počne da upravlja stanicom.

Druga vrsta su takozvani “putnički” virusi koji se nastane u stanici i ponašaju se u skladu sa radom te stanice i ne pokušavaju da njome upravljati. Bas kao putnik u avionu. Putuju ali ne utječeu na tok leta. Ovi virusi ne izazivaju nikakve bolesti niti utječu na rad stanica.

HIV je putnički virus!

Kako je onda za ime boga HIV postao najgori od svih virusa na zemlji? Osoba koja je prva objavila da HIV izaziva SIDU je Amerikanac, doktor Robert Gallo. Ovaj doktor je poslije bio optužen za profesionalne malverzacije, njegovi testovi su se pokazali kao prevare. Njegova dva direktora laboratorija su osuđena za kriminalne prekršaje. Međutim, još uvijek, desetine miliona ljudi se godišnje testira na HIV antitijela, testom koji je sam doktor Gallo patentirao i za svaki test Gallo primi postotak od cijene testa.

Luc Montagnier, koje je bio partner doktora Galla u kreiranju teorije da HIV izaziva SIDU, je još 1989. priznao i izjavio: “HIV nema mogućnost takvog razaranja imunog sustava koji se može vidjeti kod oboljelih od SIDE”. Skoro 500 znanstvenika širom svijeta se slaže sa ovom izjavom. Sa ovom konstatacijom slaže se i Doktor Robert E. Wilner, autor knjige pod naslovom: “Smrtonosna prevara. Dokazi da seks i HIV apsolutno nisu uzroci SIDE” (“The Deadly Deception. The Proof That Sex And HIV Absolutely Do Not Cause AIDS”)

Doktor Wilner je čak da bi potvrdio svoju teoriju, na televizijskoj emisiji emitiranoj u Španjolskoj sam sebi dao injekciju koja je sadržavala HIV viruse. Drugi doktori i autori dolaze do istih zaključaka. Doktor Peter Duesberg PhD i doktor John Yiamouyiannis PhD u njihovoj knjizi pod naslovom: “SIDA: Dobre vijesti su da je HIV ne izaziva. Lose vijesti su “droge” i medicinski tretmani kao sto je AZT je izazivaju” (“AIDS: The Good News Is That HIV Doesn’t Cause It. The Bad News Is “Recreational Drugs” And Medical Treatments Like AZT Do”). Ovo je vrlo dugačak naslov za jednu knjigu, ali sumira cijelu situaciju. Ljudi umiru od SIDE zbog tretmana koji se koriste da se “liječi” SIDA.

Danas je još uvijek prihvaceno vjerovanje da HIV uzrokuje Sidu. Sustav određenih ustanova je ugradio ovaj mit u dijagnoze i “tretmane” u jednu cjelinu. Što se desi kad pacijent ode kod doktora koji mu kaže da je HIV test pozitivan (pozitivan samo na HIV antitijela. Test ustvari ne pokazuje prisustvo HIV virusa, već samo antitijela.)

Da bih prosječnom čitaocu malo pojasnio pojam “antitijela”, u ovaj prijevod iskopirat ću dio mog teksta o hepatitisu.

Antitijela su proizvedena ljudskim imunim sistemom u momentima kad organizam shvati prisustvo virusa ili bakterija koje ne pripadaju regularnoj ljudskoj flori. Jak imuni sistem relativno lako proizvodi antitijela koja nas čuvaju od većine virusa i bakterija. Testovi na razne virusne infekcije, ustvari ne pokazuju prisustvo virusa, već prisustvo antitijela. Ako se analizama krvi ustanovi postojanje određenih vrsta antitijela, to ne mora značiti da ste zaraženi tom bolesti. Postojanje antitijela znaci samo da ste nekad bili izloženi određenom virusu, a ne da ste zaraženi. To se dokazuje drugim metodama ili simptomima bolesti. Antitijela će ostati u organizmu godinama, nekad i do kraja života pošto ste prvobitno bili izloženi virusu. Prema tome, ako ste testirani pozitivno na neki virus, nema potrebe za panikom, sve dok se ne utvrdi da virus još uvijek postoji. Ljudi često bez potrebe padnu u depresiju kad čuju da su im testovi pozitivni na neka virusna oboljenja, a ne znaju da ti testovi ne pokazuju prisustvo bolesti. (ostatak članka o hepatitisu možete pročitati na http://jetra.org

Da se vratimo na prijevod teksta o HIV-u

Zbog lažne propagande da HIV izaziva SIDU, mnogi ljudi počnu emocionalno i mentalno umirati kad im se kaže da su HIV pozitivni. Usađeno nam je pogrešno vjerovanje da ako smo HIV pozitivni, dolazak prerane smrt postaje neizbježan.

Strah od prerane smrti navodi nas na prihvatimo nametnute i napuhane “tretmane” koji bi navodno trebali zaustaviti SIDU. Ovi tretmani ne zaustavljaju SIDU. Najpoznatiji od ovih tretmana je takozvani AZT, koji je proizvod “Wellcome” kompanije koja je u vlasništvu Rockefeller familije, koja je kljucni manipulant u kreiranju takozvanog “Novog svjetskog poretka”.

AZT je originalno razvijen kao kemikalija za borbu protiv raka u kemoterapijama, ali je utvrđeno da je previše toksican čak i za te svrhe. Funkcija AZT “tretmana” protiv raka bi trebala bit u ubijanju stanica. Upravo tako, ne da ubija stanice raka, već da ubija stanice bez obzira jesu li zdrave ili kancerogene. Postavljeno je pitanje čak i od medicinskih ustanova: “Da li će AZT ubiti kancerogene stanice prije nego li ubije toliko zdravih stanica da izazove smrt pacijenta?” Ovo je “tretman” koji bi trebao da vas riješi HIV virusa. Koji su efekti korištenja AZT-a?

AZT uništava imuni sistem, prema tome IZAZIVA SIDU. Ljudi umiru od tretmana, a ne od HIV-a.

Jednostavno rečeno, SIDA je raspad imunog sustava do kojega može doči iz mnogih razloga, a ni jedan od tih razloga nije HIV ili seks. Ovo je još jedna malverzacija koja je donijela milijune proizvođačima kondoma. Kreiran je ogroman strah oko izražavanja naše seksualnosti i proširenja naše kreativne snage.

Mnogi smrtni slučajevi se pogrešno pripisuju SIDI

Što se događa od početka ove velike obmane o SIDI? Danas skoro svaka smrt izazvana oslabljenim imunim sustavom se pripisuje SIDI. Ovo prakticiranje je čak ugrađeno u dijagnoze. Ako su testovi pokazali da je pacijent bio HIV pozitivan, a umre od tuberkuloze, upale pluća ili bilo koje od ostalih 25 bolesti, smrt se dijagnosticira kao smrt od SIDE. (napominjem da pozitivan HIV test ne znaci da imate SIDU) Ovakvo dijagnosticiranje daje statističke podatke i pogrešno indicira da samo HIV pozitivni pacijenti umiru od SIDE.

Ovo je laž.

Mnogi pacijenti koji umru od SIDE nisu HIV pozitivni. Također, razlog da brojevi umrlih od SIDE nisu porasli onako kako se predviđalo je da većina HIV pozitivnih ljudi nikad ne dobije SIDU. Pitanje je, zašto?

Zato sto HIV nema nikakve veze sa SIDOM.

Bilo koji drugi razlozi koji razore imuni sistem izaziva SIDU. Jedan od najvećih razloga razaranja imunog sustava su takozvane rekreacione droge. Veliki broj smrtnih slučajeva izazvanih SIDOM u Americi je među homoseksualcima. Ovo povećava lažni mit da se sida prenosi seksom. Međutim, činjenica je da su u Americi homoseksualci najveći korisnici droga za koje pametni doktori znaju da izazivaju SIDU.

Prostitutke koje koriste drogu često dobivaju SIDU i pored korištenja kondoma. Prostitutke koje ne koriste drogu ne dobivaju SIDU.

Povećanje broja slučajeva SIDE u Americi je perfektno ujednaceno povećanju broja korisnika droge. Sve vise droge je nabavljivo na ulicama Amerike, zahvaljujuci korumpiranim administracijama Clintona i Busa.

U Africi gdje je sida najveći problem, raspad imunog sustava dolazi zbog lošeg zdravlja, neadekvatne ishrane, nedostatka čiste vode i generalno zbog siromaštva. Hemofilicari ne umiru od HIV-om zaražene krvi. Oni umiru zbog istih razloga zbog kojih su umirali prije pojave SIDE, to jest zbog greške u imunom sustavu. Njihov imuni sustav se spaja sa stranim proteinima iz darovane krvi i u rijetkim slučajevima sustav se zbuni tijekom ovog procesa te napadne sam sebe. Imuni sustav hemofilicara u tim slučajevima jednostavno uništi sam sebe. HIV je potpuno irelevantan ovdje.

Danas mnogi ljudi koji su dijagnosticirani kao HIV pozitivni žive u strahu da će se simptomi side pojaviti u bilo kom momentu.

AZT je ubojica. Ne postoji jedan jedini slučaj gdje je AZT zaustavio SIDU. Kako uopće može da je zaustavi? Za ime boga, AZT ih uzrokuje. Industrija iza SIDE vrijedi milijarde dolara godišnje i radi masovne profite farmaceutskim kompanijama koje su kontrolirane Rockefellerima i ostalom Globalnom Elitom.

“Mi možemo biti izloženi HIV virusu mnogo puta, bez bojazni da ćemo biti inficirani. Nas imuni sustav kreira antitijela u roku od nekoliko tjedana ako vam je imuni sustav jak” Ovo su rijeci Dr. Luc Montagniera, virologa koji je nositelj Nobelove Nagrade i jedan od onih koji je otkrio HIV virus.

ustav& � a i `�* p+ AZT ih uzrokuje. Industrija iza SIDE vrijedi milijarde dolara godišnje i radi masovne profite farmaceutskim kompanijama koje su kontrolirane Rockefellerima i ostalom Globalnom Elitom.

“Mi možemo biti izloženi HIV virusu mnogo puta, bez bojazni da ćemo biti inficirani. Nas imuni sustav kreira antitijela u roku od nekoliko tjedana ako vam je imuni sustav jak” Ovo su rijeci Dr. Luc Montagniera, virologa koji je nositelj Nobelove Nagrade i jedan od onih koji je otkrio HIV virus.