ponedjeljak, 29. travnja 2013.

GERSONOVA METODA LIJECENJA




Gersonova metoda liječenja raka i drugih teških bolesti
Gersonova metoda je sveobuhvatni pristup iscjeljivanju tijela pomoću posebne prehrane i detoksikacije.
Ova metoda poboljšava prirodnu sposobnost organizma na samoizlječenje.
Gersona metoda je danas jedna od najpopularnijih prirodnih terapija za liječenje raka u svijetu.
Međutim, ona pomaže i kod mnogih drugih bolesti, poput epilepsije, ovisnosti o drogama i lijekovima, dijabetesa, sindroma kroničnog umora, artritisa, srčanih i bubrežnih bolesti.
Ako se provodi preventivno, ova metoda može spriječiti mnoge bolesti i sačuvati dobro zdravlje.


Otkriće terapije


Ovaj poseban prehrambeni režim razvio je dvadesetih godina prošlog stoljeća Max Gerson, njemački liječnik, rođen 1881. na području današnje Poljske.
Budući da je bolovao od migrene čiji su se simptomi pogoršavali, a tadašnja medicina mu nije mogla pomoći, ustrajao je u namjeri da sam pronađe lijek za svoje tegobe.
Istražujući dostupnu literaturu i eksperimentirajući na sebi, otkrio je da ga vegetarijanska prehrana bez soli lišava teških glavobolja i mučnina.
Preporučivši ovaj tip prehrane i svojim pacijentima, slučajno je otkrio da istovjetna hrana i način pripravljanja obroka liječi i lupus te tuberkulozu za koje tad nije bilo lijeka.
Uspjeh u liječenju tuberkuloze potvrđen je i kliničkim ispitivanjem te je Gersonova terapija postala poznata u cijeloj Europi.
Rezultati dr. Gersona omogućili su mu i poznate pacijente, kao što je npr. obitelj dr. Alberta Schweitzera, dobitnika Nobelove nagrade, kojeg je izliječio od dijabetesa, a njegovu suprugu od tuberkuloze.
Iako je svoju dijetu pretežno propisivao oboljelima od tuberkuloze, ispostavilo se da istovremeno uspješno tretira alergije, astmu i poremećaje krvnog tlaka.
Gerson je uvidio da njegova prehrana zapravo ne liječi određene bolesti, nego potiče metabolizam i imunološki sustav na pravilan rad te na takav način vraća zdravlje.


Kako se provodi Gersonova dijeta


Gerson dijeli namirnice na tri skupine - poželjne, povremeno dopuštene i zabranjene.
Gersonova dijeta je poprilično restriktivna. Jede se većinom sirova i skoro u potpunosti veganska hrana.
Na tanjuru je poželjno voće i povrće u velikim količinama.
Dopuštene su naranče, limuni, jabuke, kruške, breskve, šljive i trešnje te mrkve, rajčice, paprike, mahune, blitva, zelena salata, kelj, brokula i crveni kupus. Povremeno smijete pojesti i pola banane.
Svježe voće i povrće se jede sirovo, u salatama, sokovima ili juhama.
Od neveganskih proizvoda dopušteni su samo jogurt i med. Mlijeko i mliječni proizvodi, kao i meso su zabranjeni.
Povremeno se smije jesti cjelovita riža i malo kruha od integralne raži ili zobi. Kuhani krumpir je dopušten češće.
Od ulja dopušteno je samo laneno ulje.
Za zaslađivanje se može koristiti javorov sirup, med ili smeđi šećer u količini koja ne prelazidvije žličice dnevno.
Pacijenti ne piju vodu, umjesto toga preporučuju se sokovi. Pije se čak 13 čaša sokova tijekom dana.
Osobe koje žele provoditi Gersonovu dijetu moraju potpuno izbaciti sol iz prehrane jer, prema dr. Gersonu, prodiranje natrija u stanice izaziva mnoge bolesti.
Nužno je izbjegavati sve prerađene namirnice, uključujući svu zamrznutu i konzerviranu hranu, dimljenu i, naravno, usoljenu. 
Zabranjen je alkohol, kava i svi čajevi.
Ne smiju se jesti mahunarke, soja, gljive i margarin.
Od voća i povrća nisu dopušteni ananas, avokado, bobičasto voće, kokos i drugi orašasti plodovi te krastavci, klice i sirovi špinat.


Terapija sokovima


Pedesetih godina Gerson je usavršio svoj program posebno za oboljele od karcinoma.
Uveo je konzumiranje sokova od voća i povrća, po mogućnosti organskog.
Sokovi se piju tijekom dana, svakih sat vremena, uvijek svježe pripremljeni.
Gerson je preporučivao četiri osnovne vrste soka: od mrkve, od jabuka s mrkvom, od naranče i zeleni sok (od kupusa i drugog povrća).
Trebalo bi piti 13 čaša sokova dnevno.
Uz sokove, obvezna su tri lagana obroka dnevno, od kojih svaki sadrži posebnu Hipokratovu juhu koja ima snažna detoksikacijska svojstva.
Za doručak se može jesti zobena kaša s dodatkom voća, a za ručak i večeru krumpir i salata.
Kuha se na laganoj vatri sa što manje vode. Zabranjeno je aluminijsko posuđe, a preporučuje se uporaba srebrnog pribora za jelo.

Recept za Hipokratovu juhu
  • 1 srednji korijen celera
  • 1 srednji korijen peršina
  • 2 mala ili jedan veliki poriluk
  • 2 srednja luka
  • češnjaka prema želji (može se dodati i na kraju)
  • malo peršinovog lišća
  • 600 g rajčica
  • 400 g krumpira

Operite povrće, naribajte ga ili narežite na kockice.
Stavite u veliki lonac, dodajte malo vode - da prekrije povrće.
Zagrijte do vrenja, nakon toga polako kuhajte na slaboj vatri sat i pol do dva, dok ne omekša.
Na kraju propasirajte.


Čišćenje organizma klistirom od kave


Prema Gersonu, potrebno je raditi klistir od kave četiri puta dnevno, a u slučaju velikih tumora i češće.
Gerson je ustanovio da klistiri najbolje čiste jetru i uklanjaju otrove iz organizma.
Za jednu dozu klistira priprema se 900 ml kuhane kave. Povremeno se u tu svrhu koristi i ricinusovo ulje.
Tijekom provođenja klistira potrebno je iz uporabe izbaciti sve kemijske kozmetičke proizvode koji dolaze u dodir s kožom ili sluznicom.


Dodaci prehrani


Dr. Gerson je bio pobornik prirodnih dodataka prehrani.
Za liječenje je, uz posebnu hranu i klistire, propisivao kalij i jod u obliku Lugolove otopine.
Od vitamina je preporučivao vitamin C, B3 i B12 te probavne enzime.
Danas su u njegovu terapiju uključeni i vitamin B17, koenzim Q10 te kolostrum.
Uzimanje kalcija smatrao je štetnim.


Nije pronašao podršku kolega


Nakon što je tridesetih godina emigrirao u SAD, Gerson je svoje istraživanje fokusirao na prevenciju i liječenje karcinoma.
Na žalost, nije nailazio na podršku kolega ni znanstvenika u medicini.
Nakon njegove smrti, kći Charlotte Gerson nastavila očev dugogodišnji rad i 1977. g. osnovala Gersonov institut.
Trenutno u svijetu postoje dva ovlaštena centra koja pacijente liječe na Gersonov način, u Meksiku te u Mađarskoj, blizu Budimpešte.
Više o Maxu Gersonu u njegovoj metodi možete saznati u filmovima Gersonovo Čudo i Divna Istina.


subota, 27. travnja 2013.

Brain Evolution System





Većina ljudi zna da je glazba hrana za dušu i tijelo, ali mnogima nije poznato da se glazba koristi kao lijek.

Istraživanja su dokazala pozitivan učinak glazbe u liječenju glavobolje, migrene, nesanice, slabe koncentracije i psihičkih problema.

Posljednjih 25 godina, provedeno je više od 1.000 znanstvenih istraživanja na 250 nezavisnih sveučilišta u 33 zemlje svijeta o utjecaju meditacijskih tehnika na zdravlje.

Studije su pokazale da meditacija smanjuje stres, povećava kreativnost i inteligenciju, poboljšava memoriju i sposobnosti učenja, povećava energiju i unutarnji mir, potiče sreću i samopoštovanje, smanjuje tjeskobu, depresiju i nesanicu, poboljšava veze i zdravlje te pomlađuje organizam.

Kada se glazba i meditacija ujedine, dobijemo najmoćniji sustav za samo-razvoj na svijetu: Brain Evolution System. 

srijeda, 24. travnja 2013.

Oprez: GMO brandovi!





GMO - ''Sjeme uništenja''


''Širenje genetski modificiranih usjeva i hrane diljem svijeta danas je toliko uhvatilo maha da ga se može i mora proglasiti zločinom protiv čovječanstva."
Te riječi u svojoj knjizi ''Sjeme uništenja'' napisao je publicist William Engdahl još 2005. godine.
Kako vrijeme prolazi, njegove riječi sve više dobivaju na značaju.
Zadnjih godina diljem svijeta je naglo porastao broj ljudi koji pate od alergija, raka i drugih teških bolesti, kao i osoba koje se lijeće od neplodnosti.
Krajnje je vrijeme da se upitamo bi li to moglo imati veze s GM hranom?
Sudeći po alarmantnim rezultatima istraživanja neovisnih stručnjaka, realno je zaključiti da bi.


Što kažu najnovija istraživanja


U uglednom časopisu Food and Chemical Toxicology u rujnu 2012. godine objavljen je rad ekipe znanstvenika na čelu s prof. Seralinijem s francuskog sveučilišta Caen, koji dokazuje da je GM hrana izuzetno opasna.
Istraživanje provedeno na štakorima trajalo je dvije godine za razliku od dotadašnjih - na temelju kojih je GMO proglašen bezopasnim, a koja su trajala samo tri mjeseca.
Rezultati istraživanja pokazuju da GM kukuruz može izazvati tumore i skratiti životni vijek.
U glodavaca, smrtnost je bila dvostruko veća, a oštećenja bubrega i jetre - pet puta veća od prosjeka.
Utvrđeno je da se 93% tumora u ženkama pojavilo tek u drugoj godini života, što bi kod čovjeka odgovaralo dobi od 35-40 godina.
Na temelju istraživanja provedenih u Italiji čiji su rezultati objavljeni u časopisu The Journal of Agriculture and Food Chemistry, ustanovljeno je da je u glodavaca hranjenih GM kukuruzom došlo do poremećaja imunološkog sustava.
Kod ljudi, takve promjene povezuju se s alergijama, artritisom, upalama crijeva i autoimunim bolestima.
Ruski znanstvenici na čelu s dr. Surovom prije dvije godine objavili su senzacionalne rezultate dvogodišnjeg istraživanja tijekom kojega je ustanovljeno da su hrčci hranjeni GM hranom u trećoj generaciji potpuno izgubili sposobnost reprodukcije.


Znamo li što jedemo?


Pri razmatranju ovog problema osvrnut ćemo se na Hrvatsku, uz napomenu da je u svim zemljama koje su GMO-u otvorile vrata, situacija slična ili još gora.
 
Čudnovati su putovi hrane, pa i bez ulaženja u detalje možemo zaključiti da
zapravo ne znamo što jedemo.

To što ste kupili hranu domaćeg proizvođača ne mora značiti da je domaća.
Nego je domaći proizvođač preradio i/ili u vlastitu ambalažu upakirao nešto što je došlo tko zna otkud.
Godine 2004. već smo imali aferu sa salamom poznatog proizvođača za koju je otkriveno da sadrži uvezenu soju s više no tada dopuštenom količinom GMO-a, pa je morala biti povučena s tržišta. 
Što sve već godinama jedemo, ostat će misterij.
No nešto ipak znamo: prema zakonu na tržište smiju se staviti proizvodi koji sadrže, sastoje se ili su proizvedeni od genetski modificirane uljane repice, soje, kukuruza i pamuka, pri čemu se ne mora označavati da sadrže GMO, ako njegov udio u proizvodu ne prelazi 0,9%.
Govorimo li pak o famoznom postotku od 0,9 posto, dr. sci. Valerije Vrčak, profesor Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu, upozorava nas da to nije nikakav znanstveno utvrđeni postotak.
To je proizvoljni kompromis koji se ne temelji ni na kakvim medicinskim ili toksikološkim istraživanjima, te kao takav ne jamči zdravlje ljudi, životinja i okoliša.
No ako proizvod sadrži više od 0,9 posto GMO-a, teško da se to može ustanoviti, budući da su slova na deklaracijama toliko sitna da vam za njihovo čitanje treba mikroskop - vjerojatno stoga kako se ne biste previše uzrujali kad biste vidjeli što jedete.
Ni mjerodavne institucije ne štite nas previše. Sanitarna inspekcija provjerava samo desetak proizvoda u pet gradova, ukupno dvjestotinjak godišnje, pa tu i tamo nešto i pronađe.
Primjerice, krajem ožujka ove godine pronašla je neautoriziranu GMO rižu u tjestenini od riže iz Austrije, te u talijanskoj tjestenini od rižinog brašna i rižinim rezancima iz Nizozemske.
Nažalost, što se još krije na policama naših trgovina, preostaje nam samo nagađati.


Tko su vladari života i smrti


Još sedamdesetih godina prošlog stoljeća Kissinger je cijelu filozofiju sažeo u jednu rečenicu: ''Kontroliraj naftu i kontrolirat ćeš zemlju. Kontroliraj hranu i kontrolirat ćeš ljude''.
Što se tiče hrane, nikada u povijesti svijeta toliko velika moć nije bila u rukama tako malog broja ljudi.
Odnosno, najvećih proizvođača GMO sjemena poput Monsanta, Syngenta, Dowa i Du Ponta.
I koje je danas, nažalost, uglavnom uz pomoć ucjene i političkog pritiska rasprostranjeno na ogromnim područjima diljem svijeta.
Po Engdahlu, riječ je o zavjeri s ciljem smanjenja broja stanovnika u svijetu – jer nas je navodno previše.
Budući da GM hrana polako truje organizam, skraćuje životni vijek te onemogućuje reprodukciju, ovaj plan realno je provediv.
Tu teoriju u svojoj knjizi ''Sjeme uništenja'' opsežno je potkrijepio dokumentima Američke vlade s kojih je uklonjena oznaka tajnosti.
GMO je u proteklim godinama preplavio svijet, a sudeći po tome, Amerika je na putu ostvarenja sna o potpunoj kontroli nafte i hrane u svijetu.
Pritom im nije stalo poštedjeti ni vlastiti narod, a kamoli pripadnike drugih zemalja.
 
Poznato je da pčele ne oprašuju GMO biljke, a kako kažu stari ljudi,
kad nestane pčela, nestat če i nas.

Wikileaks je objavio podatke koji otkrivaju kako je američka kompanija Monsanto (najveći svjetski proizvođač genetski modificiranog sjemena) direktno prijetila državama koje su odbile GMO hranu.
Kompanija Monsanto eksplicitno je tražila od SAD-a da ekonomski "kazni" države koje bi odbile suradnju. Spominju se termini poput proglašenja "ekonomskog rata".
Tako je primjerice zahtijevano da se izvrši veliki pritisak na Francusku koja je odlučila zabraniti neke vrste genetski modificiranog kukuruznog sjemena.
Recimo usput da se multinacionalna korporacija Monsanto, koja je jedna od vodećih u svijetu (ako ne i prva) po profitu koji dolazi od GMO proizvoda, nalazi na listi deset najopasnijih korporacija na svijetu.
Monsanto je stvorio i potiče potrošnju namirnica koje sadrže GMO.
Jedan od 'velikih' izuma kompanije je sjeme 'Terminator', koje daje sterilne plodove, kako bi se poljoprivrednici prisilili da uvijek iznova kupuju na tone i tone sjemenja za sljedeću sjetvu.


GMO brandovi


Otkrivamo vam koji brandovi u svojim proizvodima mogu sadržati GMO sastojke.
Napominjemo da GMO sastojci ne moraju biti navedeni na etiketama proizvoda, pa najvjerojatnije tamo ih nećete ni pronaći.
Nažalost na ovoj listi su mnogima omiljene Milka čokolade, Pringles čips i Orbit žvakaće gume.
 

ponedjeljak, 15. travnja 2013.

PRONALAZENJE VODE - OTKRIVANJE VODE - BUSENJE BUNARA


Pronalazim vode po čitavoj BOSNI I HERCEGOVINI. 
Dolazim  veoma brzo.
Danas nazovete i ja sam već sutra kod vas.

kontakt telefon
066/774-928



utorak, 9. travnja 2013.

Krešimir Mišak: Viđeno na Mjesecu


Kresimir Misak 2Mjesec- naš najbliži, ali vrlo misteriozan nebeski susjed. Zvanična nauka tvrdi da je to beživotna kamena pustinja, bez tragova života i civilizacije. Da li je, zaista, tako?

Povijest viđenja neobjašnjivih pojava na Mjesecu duga je i bogata. To je činjenica koju se može izraziti i brojčano – kako je to i učinjeno u  istraživanju zaključenom 1968. Ono se, mada pod drugim nazivom, bavilo pojavama koje su engleski znanstvenici nazvali  “Transient Lunar Phenomena” (TLP). Uz riječ “transient” u englesko-hrvatskom rječniku piše: prolazan, kratkotrajan, časovit, brz, prijelazan. Upravo svi ti izrazi zajedno odlično opisuju prirodu fenomena koji su stoljećima viđani na Mjesecu. S obzirom na godinu kad je dovršeno, možemo pretpostaviti da je istraživanje provedeno kao dio priprema za američko slijetanje na Mjesec. Zabrinutost zbog prisutnosti izvanzemljana obilježila je američku poslijeratnu poltiku, vojne planove i planove osvajanja svemira puno više nego što smo uopće skloni pomisliti.
Elaborat (danas je na internetu, ukucajte „TLP“) zorno pokazuje učestalost čudne dinamike koja se stoljećima zbivala na površini Mjeseca i koja je uporište teza o Mjesecu kao domu za baze NLO-a, u svijetlu činjenice da brojnost NLO-viđenja sugerira da možda svi neprekidno ne dolaze iz dalekih planetarnih sustava. Ali tu se već nalazimo na skliskom terenu spekulacija, koje je svatko slobodan sam napraviti. Pozabavimo se radije činjenicama.
Prije nego se posvetimo analizi spomenutog istraživanja, skočit ćemo na trenutak u 1966. godinu, dvije godine prije nego što je ono završeno. U knjizi “Leteći tanjuri – ozbiljno pitanje”, američkog novinara i istražitelja Franka Edwardsa, taj dugodišnji i vrlo studiozni istraživač i skupljač činjenica o NLO-ima, obavještava nas da su 1879. astronomi otkrili da je naš satelit išaran svjetlostima, crtama i geometrijskim figurama na mjestima gdje ih ranije nije bilo. Nije se radilo tek o svemirskim tračevima jer je Britansko astronomsko društvo tražilo od svojih članova da prijave takve anomalije kad ih primijete, u nadi da će znanstvenici u njima otkriti pokušaje da netko s Mjeseca komunicira s nama. Nakon dvije godine, Društvo je odustalo od svog zahtjeva -  zbog prezagušenosti. U dvije godine stiglo je više od dvije tisuće izvještaja o neobičnim pojavama na Mjesecu! Jedini zaključak koji su britanski astronomi i znanstvenici izvukli jest da je Mjesec vrlo čudno mjesto, kojega nisu u stanju objasniti.
the-day1
U desetljeću čovjekova spuštanja na Mjesec, bojnik Patric Powers, direktor programa za svemirski razvoj vojske  SAD-a, u časopisu Obiteljski krug zapisao je da će, po njegovom mišljenju, “prvi ljudi koji stignu na Mjesec morati biti spremni da se bore za privilegiju da se spuste.” Svoju izjavu je bojnik Powers odbio objasniti, pa bismo je mogli smatrati i duhovitom dosjetkom da nismo u međuvremenu pročitali memoarsku knjigu pukovnika Philipa. J. Corsa  “Dan poslije Roswella” koja otkriva zabrinutost američke vojske i drugih agencija zbog letjelica koje su presretale njihove svemirske letjelice. U prosincu 1962. godine, na skupu Američkog raketnog društva u Los Angelesu, doktor Carl Sagan, savjetnik Oružanih snaga za pitanje života izvan Zemlje, u predavanju je slušateljima rekao da čovječanstvo mora biti spremno suočiti se s vjerojatnošću da su nas inteligentna bića iz svemira već posjetila te da oni imaju, ili su imala, baze na suprotnoj strani Mjeseca.
Kako god da bilo, prvi koraci prema Mjesecu napravljeni su upravo tih godina. Započetak, sondama koje su imale zadatak snimati Mjesec kako su mu se približavale, i tako sve dok se ne bi razbile o njegovu površinu. Nakon šest letjelica Ranger, koje su stigle do Mjeseca i udarile u njegovu površinu, a da nisu uspjele poslati niti jednu sliku, sedmom Rangeru je to najzad uspjelo. U ljeto 1964, prije nego što se sonda razbila o mjesečevu površinu, poslala je 4320 fotografija velike jasnoće. Jedna od njih prikazivala je dva velika bijela grudasta objekta  u jednom udubljenju ili krateru. Brzo je povučena i obilježena oznakom tajnosti, a potom  je opet objavljena s objašnjenjem da su ti neobični predmeti samo stijene. Nakon Rangera sedam, sonda s oznakom osam poslala je oko sedam tisuća slika, ali tek pokoja je objavljena. Bile su to fotografski bolje slike, koje su pokrivale neobično aktivno područje Mjeseca, krater Alfonsus.
Posebno poglavlje priče o anomalijama na Mjesecu pripada takozvanim “mjesečevim kupolama”. O njima se pisalo i u časopisu harvardske zvjezdarnice “Nebo i teleskop” u siječnju 1958. godine, gdje je konstatirano da posljednjih godina znanstvenici poklanjaju sve više pažnje “mjesečevim kupolama, malim zaobljenim brežuljcima koji se pojavljuju u sve većem broju”. Časopis je objavio i crtež jednog od tih predmeta, kojega je načinio francuski astronom koji je kupole proučavao teleskom od 25 centimetara.
Kupole su prvi put zapažene 1930. godine. Do 1960.  na površini Mjeseca primjećeno je preko dvjesto zaobljenih, bijelih poluloptastih objekata. “Brežuljci” su se pojavljivali i nestajali. Njihove sjenke su pokazivale da su okrugli, a viđani su u ravnim područjima. Da bi ih se u to doba uopće moglo vidjeti sa Zemlje, morale su imati promjer od bar dvjesto  do dvjesto pedeset metara. Mnoge od njih bile su na toj granici vidljivosti, ali bilo je većih. Dobro dokumentirane “šećuće” kupole na Mjesecu bile su nagovještaj da možda tamo nekog ili nečeg ima.
Sovjetski astronom Nikolaj Kozirjev objavio je da je 1958. i 1961. u blizini kratera Aristarh opazio nešto nalik vulkanskoj aktivnosti. Anomaliju na beživotnom licu Mjeseca prvo je otkrio telekopom, iz zvjezdarnice u Pulkovu, a  potom ju je potvrdio i spektogramima. Njegovi izvještaji na Zapadu su isprva naišli na podsmjeh, jer se zna da je Mjesec tek jedno veliko beživotno tijelo koje sunce naizmjence prži ili ledi. No, krajem 1963. godine su četiri istaknuta američka astronoma potvrdila Kozirjevljeve izvještaje, rekavši da je u krateru Aristarhus sigurno došlo do neke aktivnosti, možda vulkanske.
tajanstveneU prosincu 1963, u časopisu “Nebo i teleskop”, zvjezdarnica Lowel javila je da je u noći 29. listopada otkrila dva grozda jarke crvene svjetlosti sjeverno od kratera Herodot. U noći 27. studenog, te su crvene točke nestale s prvobitnog mjesta i grupirale se u ovalnu formaciju uzduž južnog oboda kratera Aristarh. Te pokretne, jarke, crvene svjetlosti u spomenutom časopisu proglašene su najrjeđim od svih fenomena – galopirajućim vulkanima. A u lipnju 1965. jedan astronom-amater skrenuo je pažnju profesionalnim astronomima u Kaliforniji i Arizoni na neobičnu, blještavo-bijelu zraku svjetlosti koja je potekla iz Aristarha, koji je tada već bio na zamračenom dijelu Mjesečeva lica. U srpnju su zraku opazile i te zvjezdarnice. Bio je to snop bijele svjetlosti koji je, svaki put kad bi se pojavio, trajao oko sekundu i pol.
Zvjezdarnice su se dogovorile s mnogobrojnim radio-amaterima da im jave kad god opet primijete svjetlost. Do kolovoza 1965. za tu mrežu, nazvanu “Astromreža”, radii su  radio-amateri s kratkovalnim radio-odašiljačima iz Phoenixa, Tuscona i Prescotta u Arizoni, pa oni iz područja planine Wilson, te iz San Diega  i Los Angelesa u Kaliforniji, kao i iz Las Vegasa u Nevadi. Tijekom srpnja i kolovoza, astronomi koji su promatrali taj najnoviji mjesečev misterij, mogli su, zahvaljujući kratkovalnoj radio-opremi amatera, jedni s drugima razgovarati kao da su u istoj sobi. Kad bi koji znanstvenik primijetio svjetlost, smjesta bi javio svojim kolegama. Kako se Aristarh, kad ga se promatra s Zemlje, nalazi u južnom lijevom kvadrantu Mjeseca, lako ga je vidjeti teleskopom od 10 cm.
Priroda svjetlosti te zrake ostala je neobjašnjena. Znnastvenici koji su je promatrali odbacili su mogućnost da je riječ o reflektiranoj svjetlosti neke zvijezde, te zaključili da se ne radi niti o lutajućem snopu sunčeve svjetlosti, jer je u vrijeme kad je svjetlost viđena, Aristarh već bio iza zavoja, tj. prešao je na suprotnu stranu od Sunca.
Astronomi iz flagstafske zvjezdarnice u Arizoni 1963. su na Mjesecu  promatrali divovske pokretne objekte veličine pet kilometara i širine tristo metara. Bilo ih je trideset i jedan. Kretali su se u strogom geometrijskom poretku, a između njih su se kretali manji objekti, promjera otprilike stotinu pedeset metara. O tome je izvijestio dr. James Grinacre, sudionik promatranja (koji je sam bio protivnik postojanja NLO-a).
Čini nam se da su mnoga od zbivanja na Mjesecu nestala nakon 1960-tih godina. Barem s njegove vidljive strane.
A ona nevidljiva?

Građevine na  Mjesecu
Osim putem sondi koje su krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća, dok je Mjesec bio astronautski hit sezone, oblijetale našeg svemirskog pratitelja, tamnu stranu nikad nemamo prilike promatrati. Što bismo možda mogli vidjeti na njoj, na konferenciji “Disclosure” 2001. godina ispričao je Karl Wolfe, serviser za preciznu fotografsku elektroniku ratnog zrakoplovstva koji je tada bio stacioniran u zračnoj bazi Langley u Virginiji.
Wolfe je sredinom 1965. godine prebačen na projekt Lunar Orbiter Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA) u Langley Fieldu. Cilj Lunar Orbitera bio je napraviti fotografije Mjeseca kao dio priprema za slijetanje Apolla na Mjesec. Imali su problema s elektroničkim uređajem koji je onemogućavao izradu fotografija pa su tražili da Wolfe dođe izvidjeti u čemu je problem. Kad je Wolfe ušao u tu ustanovu u bazi Langley, gdje je NSA dopremala informacije iz Lunar Orbitera, primijetio je «da tamo ima ljudi iz drugih zemalja, puno stranaca u civilu s prevoditeljima i s sigurnosnim bedževima oko vrata». Svi su bili «vrlo tihi, vrlo rezervirani» kao da je «neki čudni plašt bio iznad njih.» Izgledali su «vrlo zabrinuto». Wolfe je već bio zapanjen kad je vidio da na projektu Agencije za nacionalnu sigurnost sudjeluju ljudi iz cijeloga svijeta, što nije imalo nikakvog smisla.
Potom su ga odveli u laboratorij u kojem se nalazio neispravni uređaj. »Nisam ga mogao popraviti na licu mjesta», ispričao je Wolfe projektu Disclosure, «nego se uređaj trebao odnijeti na popravak. U crnoj komori je sa mnom tada bio još jedan pripadnik zrakoplovstva. Zamolio sam ga da mi opiše proces kojim podaci stižu s lunarnog orbitera do laboratorija. Pola sata nakon što mi ga je opisivao, rekao mi je:  ‘Usput, otkrili smo bazu na stražnjoj strani Mjeseca’.
ilutracija 3
ilustracija
‘Čiju’, upitao sam, ‘ne razumijem što misliš, čiju?’
A on je rekao: ‘Da , otkrili smo bazu na stražnjoj strani Mjeseca.’
U tom sam trenutku postao uplašen i malo užasnut, razmišljajući da smo u opasnosti i u nevolji ako itko sad uđe u sobu, jer mi on ne bi smio davati te informacije. Bio sam fasciniran, ali sam također znao da je prešao granicu koju nije smio. Onda je izvukao jedan od tih mozaika i pokazao mi tu bazu na Mjesecu, koja je imala geometrijski oblik – tamo su bili vrlo visoki tornjevi, okrugle zgrade,  stvari koje su nalikovale radarskim tanjurima, ali su bili ogromne strukture…Taj čovjek i ja bili smo istog čina; mislim da je bio vrlo nesretan. Imao je isto bljedilo i zabrinutost kao znanstvenici izvan sobe; bili su zabrinuti poput njega. I imao je potrebu s  nekim popričati o tome….Neke od struktura bile su velike pola milje. To su gorostasne strukture. Na različitim fotografijama bilo je struktura različitih veličina. Neke su zgrade bile vrlo visoke, tanke strukture, ne znam koliko visoke, ali morale su biti vrlo visoke. Bilo je snimaka pod kutem sa sjenama. Bilo je tamo i vrlo velikih okruglih i kupolastih zgrada. Vidjele su se vrlo jasno, jer su to bili veliki objekti. U umu sam ih pokušao povezati sa strukturama na Zemlji, ali ih se ne može usporediti ni sa čime ovdje, niti po mjerilu niti po strukturi…Nisam htio duže gledati slike, jer sam osjećao da mi je život u opasnosti. Želio sam ih gledati, volio bih imati kopije, volio bih da mi je više o njima rečeno, više objašnjavano, ali znao sam  ne mogu. Znao sam da je mladić koji je to podijelio zaista prekoračio svoja ovlaštenja. Osjećao sam da je samo trebao s nekim razgovarati, jer nije imao s kime pričati niti prodiskutirati i nije imao skrivenih motiva osim činjenice da je, mislim, osjećao težinu svega toga i to ga je uznemiravalo… U tom sam se trenutku veoma zabrinuo jer sam znao da rapravljamo o posebno obilježenim tajnim podacima. Prekršio je sigurnosni kodeks i u tom sam se trenutku zapravo vrlo bojao. Nisam mu postavljao više pitanja. Nakon nekoliko trenutaka, netko je ušao u sobu. Ondje sam radio još tri dana, a kad sam se vraćao kući, sjećam se da sam naivno mislio da ću sve o ovome čuti na vijestima.”
Neke vijesti ne nalaze put do nas.
Ili možda ipak da?
Los Angeles Times je objavio snimak kojega je 20. studenog 1966. američka automatska istraživačka sonda Lunar Orbiter-2 snimila u području Mora tišine, s visine od pedesetak kilometara, visokorezolucijskom kozmokamerom, a prikazuje neobične kupolaste tvorbe pravilna oblika. U blizini kupolastih tvorbi proteže se neki ogroman ravan rov kojega su neki interpretirali kao trag neke gorostasna građevina koja se tu nekad nalazila. Na ostalim orbitalnim panoramskim snimkama tog područja Mjesečeve površine načinjenih s manje visine uočeno je, prema izjavama stručnjaka koji su ih imali priliku vidjeti, više pravilnih geometrijskih struktura te veći broj ravnih ili pravilno zakrivljenih linija na pješčanim površinama nalik tragovima vozila na pješčanom tlu. Naime, te je snimke u svome glasniku ubrzo objavila američka tvrtka «Boeing» specijalizirana za proizvodnju civilnih i vojnih zrakoplova te svemirskih letjelica. Otada su snimke netragom nestale iz vidokruga javnosti, a javnosti nisu dostupne niti danas.
mobil1
tragovi vozila
apollo Ako se odvažimo spekulirati, možda ne treba čuditi što se prvo slijetanje na Mjesec (Apolo-11,  20. srpnja 1969.) dogodilo u Moru tišine, gdje su prethodno iz orbite snimljene kupolastih tvorbi neprirodnih oblika, koje, prema procjeni NASA-inog geologa Farouka el Baza koji ih je analizirao, veličinom daleko nadmašuju naše najveće monumentalne građevine. Štoviše, na temelju razlika u nijansi boje materijala od kojih su sazdane i okolnog terena ustvrdio je “da je za njihovo podizanje korišten građevinski materijal koji ne potječe iz predjela Mora tišine”. Njegovo mišljenje da se ne radi o prirodnim tvorbama dijelili su i dr. William Blair, antropolog i arheolog zaposlen u Boeingovom institutu za biotehnologiju te dr. Aleksandar Abramov, ruski stručnjak za svemirske letove.
Da su na Mjesecu zaista uočeni tragovi prisutnosti izvanzemaljskog inteligentnog života upućuje i kratka vijest američke novinske agencije UPI objavljena 14. veljače 1973. U njoj stoji da je sovjetski Lunohod-2 prilikom vožnje kraterolikom dolinom Littrow u Mjesečevu gorskom lancu Taurus, koji se proteže približno u smjeru sjever-jug s istočne strane Mora vedrine, snimio neki geometrijski pravilan monolit, a lunarni modul Apola-17, posljednje istraživačke misije na Mjesecu s posadom, je 11. prosinca 1972, samo dva mjeseca prije Lunohoda 2, sletio upravo u tome području. Možda koincidencija, a možda ciljano istraživanje nečeg što je uočeno analizom fundusa od tridesetak tisuća visokorezolucijskih orbitalnih snimaka Mjesečeve površine.
Blairovi obelisci
blair2
Evo jedne zanimljive rasprave iz vremena osvajanja Mjeseca. 2. studenog 1966. NASA je objavila neobičnu fotografiju Mora tišine koju je snimio Lunar Orbiter 2. William Blair iz Boeingovog Instituta za biotehnologiju na fotografiji je primijetio nekoliko neobičnih predmeta koji su bacali vrlo duge i jasne sjene. Objekti su izgledali kao obelisci i na ranojutarnjem suncu bacali su jasne sjene, slične onima kakve baca spomenik-obelisk u Washingtonu.
Najviši obelisk bio je visok oko 213 metara, dok je najniži bio visok poput natprosječno visoke smreke. Blair je analizirao fotografiju i zaključio da je riječ o sedam obeliska. Jedan je  iznimno visok s četiri manja niže lijevo od njega. Šesti je malo dalje odostraga u poravnanju s prvim. Sedmi obelisk formira trokut s drugim “kutnim obeliscima”. Triangulacija slike pokazala je da tri vanjska obeliska formiraju jednakostranični trokut, dok je triangulacija s ostala četiri obeliska oblikovala oblik piramide ili prizme.
Dr. Richard Shorthill iz NASA-e komentirao je “Blairove obeliske”, sumnjajući da su “rezultat nekog geofizičkog događaja”. Sam Blair je na to odgovorio: “Da su obelisci doista posljedica nekog geofizičkog događaja, bilo bi prirodno očekivati da su distribuirani nasumično. Rezultat trianguliranja bi bio raznostraničan ili nepravilan, dok je trianguliranje ovih mjesečevih  objekata dovelo do sistema s osnovicom, s koordinatama x, y, z u desnom kutu, šest istokračnih trokuta i dvije osi od kojih se svaka sastoji od tri točke.”
Nadalje, u donjem desnom dijelu slike može se vidjeti pravokutna “depresija”. Blair je napomenuo da ona sugerira postojanje četiri kuta od 90 stupnjeva, te da ta struktura navodi čovjeka na misao da nalikuje iskopu čiji su zidovi erodirani ili se urušili prema unutra.”
Blair
Drugi koji su proučavali Mjesec upitali su Blaira misli li možda da su obelisci djelo inteligentnih bića, instrumenti za observaciju i navigaciju ili možda direktni sustav za komunikaciju. “Želite da to potvrdim  kako biste me mogli diskreditirati?” odvratio je Blair. “Reći ću vam ovako: da su slične stvari nađene na Zemlji, prva briga arheologije bila bi razgledati mjesto i napraviti pokusna iskapanja kako bi se procijenio opseg otkrića.”           Skeptici  mogu samo odvratiti da su mogli postojati posebni uvjeti o kojima bi mogle nastati čudne prirodne strukture. “Ali da je taj ‘aksiom’ primijenjen u sličnim situacijama na Zemlji”, oštro je odvratio Blair, “više od polovice danas poznate  majanske i aztečke arhitekture još bi uvijek bilo zakopano ispod brežuljaka i depresija prekrivenih drvećem i šumama…..što se tiče ’rezultata nekog geofizičkog događaja’; arheologija se na temelju toga nikad ne bi razvila i većina činjenica koje se odnose na evoluciju čovjeka ostale bi obavijene velom tajne.“
Obelisci su još uvijek gore. Ako ih posjetite – pošaljite razglednicu!
                           TLP-“Prijelazni mjesečevi fenomeni”
Gužva na Mjesecu nije novijeg datuma. Daleke 1871. engleski astronom Birt načinio je elaborat svojih promatranja, koji se danas čuva u britanskom Kraljevskom astronomskom društvu. Mnoga promatranja još su uvijek zagonetka. Primjerice, Birt je na Mjesecu, u krateru Platon, promatrao tijela pravilnog geometrijskog oblika u pokretu i nerazumljive svjetlosne signale. Sličan posao, samo puno temeljitiji, u srpnju 1968. završila je  NASA, izdavši detaljan katalog mjesečevih anomalija, tj  TLP-a (Transient Lunar Phenomena), “prijelaznih mjesečevih fenomena” s početka naše priče.
Katalog je zapravo tehnički izvještaj evidentiran pod brojem TR R-277. Naslovljen je “Chronological catalogue of reported lunar events” (Kronološki katalog izvještaja o događajima na Mjesecu) a danas je u cjelosti dostupan na internetu. Njegovi autori su američki znanstvenici Barbara M. Middlehurss (sveučilište Arizona), Jaylee M. Burley (Goddard Space Flight Center), Patrick Moore (planetarij Armagh) te Barbara L. Welther (astrofizička zvjezdarnica Smithsonian).
katalog
Katalog obuhvaća promatranja Mjeseca od 26. studenog 1540. do 19. listopada 1967. godine. Po desetljećima i astronomima sortirane su, skupljene, nabrojane i opisane neobične pojave koje su astronomi četiri stoljeća zapažali na Mjesecu. Svaka je opisana s nekoliko riječi ili čak rečenica, za svaku je rečeno koji ju astronom i kada vidio i na kojem mjestu na Mjesecu. 579 primjera obuhvaćenih katalogom sadrže: pokretne svijetleće objekte tj. brza pokretna svjetla; geometrijske oblike; kratere koji nestaju; rovove u boji koji nastaju brzinom od 6 km/h; nastajanje i nestajanje nekakvih “zidova”; divovske kupole koje mijenjaju boju; snažne svjetlosne bljeskove i “munje”; svjetleće oblake koji se kreću manjom ili većom brzinom; nepoznate objekte koji brzo prelijeću preko površine Mjeseca.
Već I letimični pogled na tabelu izvještaja otkriva da su tajanstvene svjetlosne pojave osobite učestale na sjevernoj polutki Mjeseca. Ispred brojnih lokacija na kojima su viđene, uvjerljivo prednjači krater Aristarh, ali je nezaobilazno I područje Mora tišine te kružna kraterolika ravnica Platon promjera stotinjak kilometara. Studija nalik NASA-inoj izrađena je 1970. i u SSSR-u, u Ukrajinskom institutu za istraživanje anomalnih pojava. U njoj je obrađeno oko sto I pedeset viđenja pokretnih objekata i svjetala na Mjesečevoj površini. U nekima od njih opažene su ili čak snimljene sporo-pokretne bijele mrlje, a u drugima sporo-pomične svijetle točke.
“Disclosure” o Mjesecu

Larry Warren (svjedok “Disclosurea”), službenik za sigurnost američkog ratnog zrakoplovstva radio je u službi za sigurnost u zračnoj bazi NATO-a Bentwaters u Velikoj Britaniji na osiguravanju nuklearnog naouružanja, koje je tada tamo bilo tajno pohranjeno. Godine 1980. bio je prisutan prilikom spuštanja neobične neidentificirane letjelice.
Nakon konfuzne noći ispunjene neobičnim događajima vezanim uz NLO-e, Larry Warren I njegovi kolege pozvani su na sastanak u zapovjedništvo. Nakon obavještavanja da je sve što su vidjeli pitanje nacionalne sigurnosti, te da ni o čemu ne smiju ni s kime razgovarati, slijedila je filmska projekcija kako bi im se «pomoglo da stave u bolju perspektivu sve ono što su vidjeli” i da im se “možda malo pomogne da to srede u sebi”:
“Riječ je o običnom filmu s filmske role bez glasova”, objasnio je Warren. „Započeo je sa snimkom, pretpostavljam iz 1940. godine. Bila je prikazana letjelica s propelerom na danjem svjetlu. Izgledalo je kao da se prizor odvija na Floridi, na području zvanom Florida Keys. Flota srebrnih diskova ušla je pod letjelicu. To su bili prvi kadrovi. Uslijedio je drugi isječak. Najbolji isječak prikazivao je beretke 5. specijalnih snaga u Vijetnamu. Čovjek s kamerom stajao je pored grma, na brežuljku s crvenim glinenim tlom. Ne znam iz koje je godine snimka, no bila je u boji. Okrenuo je kameru, a iza grma se polagano oprezno uzdizala ogromna zelena stvar delta-oblika, sve do razine kamere. Granje je otpadalo s te ogromne stvari, a skupina pelikana ili nekih drugih ptica se uvlačila ispod njega. Nikada to neću zaboraviti! Toga se sjećam jasnije od onog što smo doživjeli na terenu.
Pa svemirski program. Kunem se Bogom, film je prikazivao strukturu na Mjesecu, oblike poput kutija koji su bili boje pijeska. Prikazivao je lunarno vozilo koje se kretalo…Tada su – na određenoj udaljenosti – astronauti rukom upirali u te oblike koji su izgledali poput kutija i u tvorevine koje su se kretale po površini mjeseca. To je snimila misija Apollo…..Tvorevine su bile jednake boje kao i Mjesec, no imale su svoj oblik. Poput ogromnih kutija, četvrtaste i uglate, bez prozora. Ali očito je bilo da su umjetne. Astronauti su ih snimali. A onda, bila su neka svjetla i čudne stvari na vrhu brežuljaka.” Na pitanje dr. Greera jesu li ti predmeti bili u dobrom stanju ili su izgledali staro, Warren je rekao da su “izgledali prastaro”. Greer je upitao i jesu li se ti NLO-i kretali.
”Jesu, to je bilo jasno vidljivo u različitim scenama”, odgovorio je Warren. ”Puno toga (neobičnih predmeta, op. K.M.) je bilo u scenama s lunarnim vozilom, o toj se misiji radilo. Dio filma prikazivao je astronaute kako lebde u svemiru, a nešto tamno dolazi blizu njih, s točkama crvenog svjetla. Toga se sjećam. Sve to je bilo vrlo brzo. Nisu to ponovno prikazali. Sa završetkom ere Apolla, to je završilo.”
U filmu „UFO: Greatest Story Ever Denied“  prikazan je i niz retuširanih slika s Mjeseca, slika na kojima nije teško uočiti mjesto brisanja, a ponekad čak donekle i oblik obrisanih prizora.
retuširanih
Retuširani objekat na mjesecu
Evo za kraj nekoliko najnovijih vijesti i snimaka na tu temu, koja je očito daleko od zaključenja

petak, 5. travnja 2013.

Novi papa jezuita – Uvod u novu veliku inkviziciju?




Papa inkvizicija jezuitiNovi papa je prvi papa jezuit u povijesti. I k tome još i iz Argentine. Oni koji malo poznaju povijest znaju da je Argentina bila najveće utočište nacista izvan Europe tijekom Drugog svjetskog rata, kao i poslije njega, a sve pod pokroviteljstvom Rimske crkve.

Jezuiti se smatraju „vojskom Rimske crkve“, a njihov osnivač je okultista Ignjacio Lojola, pisac čuvenih „Duhovnih vježbi“ čijim sprovođenjem se pada u trans i kako kažu upućeni „osoba biva opsjednuta demonima“, pa je u tom stanju spremna da počini najveće zločine, što je naročito bio slučaj tijekom srednjovjekovne inkvizicije i kroz (ne)djela rimskih svećenika u NDH tijekom Drugog svjetskog rata.
Podsjetimo da je je vođa jezuita čovjek koji nosi titulu „jezuitski general“ – osoba koja je poznata pod nazivom „crni papa“.
Da li je bivši papa bio prisiljen da se povuče zbog svoje mlakosti? Da li su ga jezuitski jastrebovi smijenili da bi doveli na papski tron svog čovjeka koji će se „konačno obračunati sa svim svjetskim hereticima“ u novom plamenu inkvizicije? Ostaje da se vidi.






Mnogi od najutjecajnijih ljudi svijeta tvrde da rimokatolički red jezuita kontrolira sve svjetske tokove. Kako i na koji način? Pogledajmo izjave ovih ljudi:
John Adams (1735-1826; drugi predsjednik SAD-a):
„Moja povijest jezuita nije opširno napisana, ali iza nje stoje neosporni autoriteti. Ona je veoma specifična, ali i užasna. Obnova (Jezuitskog reda 1814. godine, od strane pape Pija VII) zaista predstavlja korak ka mračnjaštvu, okrutnostima, despotizmu, (i) smrti… Ne volim izgled jezuita. Ako postoji neko tko zaslužuje vječno prokletstvo na zemlji i nakon nje, onda je to ovo Društvo (Ignjacija) Lojole.“
Markiz Lafajet (1757-1834; francuski državnik i general. Služio u Američkoj kontinentalnoj vojsci pod komandom generala Georga Washingtona, tijekom Američkog rata za nezavisnost):
„Moje mišljenje je da ako neko ugrozi slobodu ove zemlje – Sjedinjenih Američkih Država – da će to biti učinjeno intrigama jezuitskih svećenika Rimokatoličke crkve, zato što su oni najvještiji i najopasniji neprijatelji svih civilnih i religijskih sloboda. Oni su izazvali VEĆINU ratova u Europi“.
 Abraham Lincoln (1809-1865; 16. predsjednik SAD-a):
„Ovaj rat (tj. Američki građanski rat 1861-1865) nikada ne bi ni počeo da nije bilo velikog utjecaja jezuita“.
Samuel Morse (1791-1872; američki izumitelj telegrafa i autor knjige „Strana zavjera protiv sloboda SAD-a“:
„Jezuiti… su tajno društvo – poput masonskog reda – s tim da su oni još gori i još opasniji.“
Edmond Paris (autor knjige „Tajna povijest jezuita“):
„Javnost je skoro potpuno nesvjesna uloge Vatikana i njegovih jezuita u započinjanju dva svjetska rata. Takvu situaciju djelomično možemo objasniti gigantskom financijskom moći Vatikana, kojom su stekli prevlast u mnogim aspektima, a naročito od vremena posljednjeg rata“.
R. V. Tompson (bivši državni sekretar Američke mornarice):
„(Jezuiti) su smrtni neprijatelji građanske i religijske slobode“.
Napoleon Bonaparta (1769-1821; francuski car):
„Jezuiti su VOJNA organizacija, a ne crkveni red. Njihov vođa je general vojske, a ne običan starješina nekog manastira. Cilj ove organizacije jest da stekne moć – u pravom smislu te riječi – apsolutnu moć, univerzalnu moć, moć kontrole nad cijelim svijetom, kojim će vladati jedan čovjek (tj. Crni papa, Glavni general jezuita). Taj ‘jezuitizam’ je najgori od svih despotizama, i istovremeno, najveća prijevara od svih prijevara…“
Fjodor Dostojevski (1821-1881; čuveni ruski pisac):
„Jezuiti… su jednostavno vojska koja pomaže Rimu da stekne vlast nad cijelim svijetom, kojim bi u budućnosti vladao sam rimski papa kao car… To je njihov krajnji cilj… To je jednostavno samo žudnja za moći, za prljavim zemaljskim bogatstvima, i dominacijom; svi bi ljudi trebalo da postanu njihovi robovi (tj. robovi jezuita), oni se samo za to bore. Oni čak možda i ne vjeruju u Boga.“
Robert Jefferson Brekenridž (1800-1871; političar i svećenik):
„Društvo Isusovaca (tj. Jezuitski red) je neprijatelj čovječanstva. Svi ljudi svijeta bi trebalo da se ujedine u borbi protiv njih… Jer ili će oni biti u potpunosti uništeni, ili će doći do potpune iskvarenosti i degradacije čovječanstva.“
James Parton (Američki povjesničar):
„Ako pratite masonsku hijerarhiju, kroz sve njene redove, sve dok se ne dođe do vrhovnog grand-mastera i najvećeg masona svijeta, otkriti ćete da je ta strašna individua, zapravo, ista ličnost kao i vođa Društva Isusovaca (tj. general Jezuitskog reda).“
F. Tuper Sosi (Autor knjige „Vladari zla“):
„…Rimsku inkviziciju… predvodili su jezuiti još od 1572. godine.“

Papa Kliment XIV (papa koji je „zauvijek“ ukinuo Jezuitski red 1773. godine):
„Avaj, znao sam da će me oni (jezuiti) otrovati, ali nisam očekivao da će to učiniti na tako spor i okrutan način.“ (1774)
M. F. Kuzak (bivša kaluđerica, autor knjige „Crni papa“:
„U krugovima Rimske crkve pouzdano se zna da se izraz ‘Crni papa’ oduvijek koristio za jezuitskog generala, pošto on nosi crnu odjeću, za razliku od pape, koji nosi belu. Oni rimokatolici koji ne simpatiziraju jezuite, a njihov broj nije mali, smatraju da taj Crni papa kontrolira ‘Bijelog papu’… čak i usprkos tome što je ovaj prvi (Crni papa) u obavezi da bar iskaže poslušnost ovom drugom.“ (1896)
„…Jezuitski red je jedini red Rimske crkve… koji djeluje pod zastavom (‘Bijelog’) pape, i jedini koji je protjerivan iz raznih zemalja zbog miješanja u politiku. Stoga je logično očekivati da je glavni cilj Društva (Isusovaca, tj. Reda jezuita) upravo stjecanje političke moći.“ (1896)

Jeremija Dž. Krauli (irski bivši svećenik Rimokatoličke crkve; autor knjige „Romanizam: Prijetnja narodu“:
„(Jezuitski) general je glavni čovjek ove mračne i nijeme armije, koja misli, čini, radi i sluša, kao pasivni instrument njegovih zamisli. Cijeli njihov život je posvećen samo jednom cilju – napretku (Jezuitskog) Reda za koji su vezani.“ (1912)
Fridrih fon Hardenberg (njemački filozof):
„Nikada u svjetskoj povijesti nije postojalo takvo Društvo (tj. Jezuitski red). Čak ni drevni rimski Senat nije imao tako jasan plan za vladanje nad svijetom.“ (1800)
Brigadni general Tomas M. Haris:
„Organizacijska hijerarhija (Rimske crkve) predstavlja potpuni militarni despotizam, kojim prividno vlada papa, a u stvari Crni papa (jezuitski general) je stvarni vođa. Crni papa je dakle vođa Jezuitskog reda. Zovu ga generalom. On ne samo da predvodi taj red, već kontrolira i opću politiku (Rimske) crkve. On stoji na prijestolju, nalazi se na vrhu hijerarhije. Čitava ta mašinerija je pod strogim pravilima vojne discipline, i sve što ona misli, čini, planira i izvršava, dolazi sa vrha. Tu nema pojedinačnih mišljenja ili akcija, svi su podređeni tom vrhu. Najvažnija dužnost svakog svećenika je podrazumijevana i bespogovorna poslušnost nadređenima…“
Adolf Hitler (1889-1945; vođa nacista i kancelar Njemačke 1933-1945):
„Najviše sam naučio od jezuita, isto kao i Lenjin, koliko mi je poznato. Svijet nikada nije spoznao nešto tako veličanstveno poput hijerarhijske strukture (Rimo-) Katoličke crkve. Postoje i stvari koje sam jednostavno preuzeo od Jezuitskog reda i unio ih u svoju (nacističku) partiju.“
…(Hajnrih) Himlera (vođu nacističkog SS reda) vidim kao našeg Ignjacija Lojolu (osnivača Jezuitskog reda).“
Lord Palmerston:
„Prisustvo jezuita u nekoj zemlji, bilo da je ista katolička ili protestantska, povećava rizik od nastanka društvenih nemira“.

Za više informacija o radu jezuita i njihovom utjecaju u svijetu preporučujemo knjige:

   VATIKANSKE UBICE - KO VLADA SVIJETOM