ponedjeljak, 29. srpnja 2013.

AKO BOG POSTOJI ZASTO DOPUSTA OVOLIKE STRAHOTE

Jedan čovjek je otišao kod frizera da se ošiša i obrije. Kako je frizer počeo raditi, počeli su razgovarati. Razgovarali su o mnogo stvari i o različitim temama, da bi se na kraju dotakli i teme Boga. 
170387 modre neboFrizer reče : ”Ja ne vjerujem da Bog postoji”.”Zašto to kažete?” – upita ga mušterija.”Znate, dovoljno je da izađete na ulicu i shvatite da Bog ne postoji. Recite mi, ako Bog postoji, da li bi bilo toliko bolesnih ljudi?” – reče frizer – ”da li bi bilo toliko napuštene djece? Ako Bog postoji, ne bi bilo ni patnji ni bola. Ne mogu zamisliti Boga koji bi dozvolio sve ove stvari”.Mušterija promisli na momenat, ali ne odgovori ništa, ne želeći započinjati raspravu.
Frizer završi sa svojim poslom i mušterija napusti radnju. Samo što je izašao iz radnje, vidje na ulici čovjeka sa dugom, nepočešljanom, prljavom kosom i neobrijanom bradom, izgledao je prljavo i zapušteno.
Mušterija se vrati nazad u radnju i reče frizeru: ”Znate šta? Frizeri ne postoje”.

”Kako možete to reći?” – upita iznenađeni frizer. ”Ja sam tu, i ja sam frizer, i upravo sam vas šišao i brijao!”
”Ne!” – viknu mušterija – ”Frizeri ne postoje, jer ako postoje, ne bi bilo ljudi sa prljavom dugom kosom i neobrijanom bradom, poput ovog čovjeka na ulici.”

”Ah, ali frizeri ipak postoje! Te stvari se dešavaju jer ljudi ne dolaze kod mene.” – reče frizer.
”Tačno”, potvrdi mušterija. ”Upravo tako!”

”Bog, također, postoji! Loše stvari se dešavaju kad ljudi ne idu k Njemu i kad od Njega ne traže pomoć … Zbog toga postoji toliko patnji i bola u svijetu”.

K.Mišak: Ukinuti kreditni novac


misak_1

Može li se u današnjem nepravednom svijetu napraviti “pravedan novac”? Novac koji ne bi bio kreditni i ne bi služio za pljačku naroda. Može, ali onda bi se urušila svjetska bankarsko-mafijaška piramida koja funkcionira po principu: novac ide prema gore, a “sranja” idu prema dolje. To ćemo još pričekati.
mišak_3
Krešimir Mišak
Matricu događaja koji se zbivaju oko nas moguće je, baš kao i sve, promatrati na više razina.
Na prvoj razini svijet je upravo onakav kakvim ga opisuju mediji, školski i fakultetski udžbenici, svakojaki stručnjaci i „kužeri“, dakle svijet ide nekim svojim tokom i spontano se u njemu zbivaju ratovi, krize i tako dalje, sve zbog nekog unutarnjeg, ugrađenog pravila ili logike. Zbog tog istog spontanog razvoja doživljavamo bum tehnologije i bum centralizacije svjetske financijske, političke i vojne moći.
Odmah da se razumijemo, ta slika nema baš nikakve veze s istinom. Ona je namjerno stvoreni privid, da žabe ne bi “skužile“ da ih se kuha u loncu. Jesam li vam već rekao (a možda znate i otprije) kako ćete skuhati živu žabu? Ako je ubacite u kipuću vodu iskočit će, ali ako je stavite u lonac pun hladne vode i zapalite vatru ispod njega, tada će se voda postupno zagrijavati, žaba će se privikavati i  jednom trenutku će biti skuhana, a da nije ni primijetila kad se to zbilo. To je modus operandi svjetskih zbivanja.
Na nekoj drugoj razini uočit će se stjecanje korporativne moći i povezanost korporacija  centara moći, na nekoj trećoj u fokus će možda doći svakojaka više ili manje tajna društva, i tako možemo ići sve dublje, do onih razina gdje ćemo odbaciti svakojake mentalne koncepte koji nam tumače kako su nastali svemir, život i čovjek, a koji su puna rupa kao švicarski sir. Zapravo, ničeg osim rupa u njima niti nema. To je dobra razina jer se teren rasčistio da može promotriti sve pet od nule, od početka, nezagađeni pogrešnim zaključcima.
I akademici robovi onoga što su mislili da znaju
A „suvremeni“ zaključci, povijest je pokazala, teže tome da budu pogrešni. Jeste li znali, recimo, da je Charles Duell, direktor Američkog patentnog ureda 1899 izjavio: «Sve što se može izumiti, već je izmišljeno!»
L. de Lalande
Joseph Jérome Lefrançois de Lalande: Čovijek nije ptica
Ili da je 1781. godine  francuski akademik Joseph Jérome Lefrançois de Lalande decidirano izjavio: «Dokazano je da je čovjeku nemoguće da se umjetnim krilima ili drugim sredstvima uzdiže u zrak, ili da se samo i održava u zraku. Čovjek je stvoren za zemlju, a krilati stvorovi za zrak. Ne pokušavajmo prekršiti zakone prirode.» Ili da je 1903. godine američki astronom Simon Newcomb rekao: «Konstrukcija zračnog vozila koje bi moglo prevesti jednog čovjeka od jednog do drugog poželjnog mjesta zahtijevat će otkriće nekog novog metala ili prirodne sile. Čak i s takvim otkrićem ne možemo očekivati više no da se vozi samo jedan čovjek.»
Ili: «Isključeno je za sva vremena da se čudo čovječjeg glasa reproducira aparatima napravljenim od drveta ili metala», rekao je jedan francuski akademik nakon što je razgledao i čuo Edisonov fonograf. Smatrao je da se tu radi o prijevari, a da taj «lažni pronalazač» ustvari govori iz trbuha.
Tako je to, robovi smo onoga što znamo ili bolje reći – mislimo da znamo.
Tako se priča o današnjem vremenu isto ukazuje drugačijom kad se skinu mentalne naočale, pa se zaroni u daleku prošlost i novim okom pogledaju misteriji poput bljeskovitog nastanka prvih civilizacija, pitanja kataklizme ili koliko čovjek zapravo postoji na Zemlji. Ta nas ista priča može odvesti i sve dalje u svemir, a za početak do Mjeseca, o kojem je već bilo riječi prije nekoliko mjeseci, a pokazuje sve značajke umjetno stvorenog (ili prilagođenog) nebeskog tijela smještenog na njegov sadašnji položaj s minucioznom preciznošću, a znači – i s razlogom.
Svaka od spomenutih razina poučna je na svoj način, jer se i naš život odvija na više razina istovremeno. No, potrebne su stotine stranica da bih ih se sve obuhvatilo i potom povezalo. Nema veze, vremena barem ima u neograničenim količinama, kako je rekao Đorđe Balašević u pjesmi „Nikad kao Bane“. Ja se bar nadam da ga ima, nekad mi se čini da ga baš i nema i da sve brže curi kroz prste.
No, jedna od tih razina – ne jako duboka, ali jako važna – jest i pitanje novca.
Instrumentalizacija novca
         Jeste li i vi primijetili kako se tema prirode novca pojavila u fokusu posljednjih pet-šest godina? Tko je ikad od nas, ‘običnih’ ljudi, razmišljao o tome kako novac nastaje, što je to kreditni novac, što su to primarne emisije novca i tko ih smije ili ne smije raditi i tko mu je zabranio. A danas sjednete u kafić na kavu i s konobarom možete pričati o tom temama.
One su se jednostavno pojavile, valjda im je bilo vrijeme. Osobno sam za razmišljanja o novcu čuo tek negdje oko 2007, a otada nisam mogao ne primijetiti kako su se razne informacije počele širiti kroz knjige, internet, a i razgovore među ljudima.
Možda se ova tema pokaže i prevelikom, a u tom slučaju nastavit ćemo je idući put.
nathan-rothschild
N.M. Rothschild: Novac iznad zakona
Ali sigurno je da se u kontekstu nje često spominje jedna izjava Nathana Meyera Rothschilda: “Dajte mi kontrolu nad valutom u nekoj zemlji i uopće me nije briga za zakone u toj zemlji.”
To je, kao što možemo vidjeti oko sebe, doista vrlo točno.
U seriji Obitelj Soprano,šef te mafijaške obitelji jednom prilikom ljutito objašnjava svojim potčinjenima kako ta „njihova stvar“ (mafija) oduvijek fukcionira na isti način. Ustrojena je, rekao je,  poput piramide po kojoj „novac ide prema gore, a sranja prema dolje.“ Slikovito i točno. Za istinu je uvijek potrebno malo riječi. Niti trunke drugačije nije niti sa svjetskom financijskom mafijom. Jer ona je upravo to, udruženi zločinački pothvat, neka nikoga ne zavaraju akademske titule i lijepa odijela. Po kakvima su, uostalom, poznati i mafijaši iz filmova.
Svaki stanovnik planeta dužan 6.525 dolara
          Da je svijet ustrojen upravo prema Sopranovom načelu zorno potvrđuje vijest iz srpnja 2012. u kojoj sam pročitao da svjetski javni dug „raste iz minute u minutu”, a u trenutku kada je tekst pisan iznosio je ”točno 45.677.123.612.519 dolara, ali svake sekunde raste za nekoliko stotine milijuna.“ Nezamislivo velik fiktivni novac, koji su države potrošile opterećuje svakog čovjeka ovog svijeta sa 6.525 dolara, a za otplatiti ga trebalo bi raditi osam mjeseci, a da se pritom ne potroši nijedan cent u druge svrhe, pisalo je dalje.
Najzaduženije države nisu ni Grčka ni Portugal, ni u apsolutnom niti u postotnom iznosu, SAD su dužnik su broj jedan i duguju u ovom trenutku nezamislivih 11,91 tisuća milijardi dolara. Čim se rodi, svaki od 371 milijuna Amerikanaca dužan je 38 tisuća dolara. Odmah poslije SAD- a je Japan, s nevjerojatnih 11,01 tisuća milijardi kuna duga. Samo Japan i Amerika odgovorni su za polovicu svjetskog duga. Japanci bi trebali raditi pune dvije godine bez ikakvih troškova i još ne bi otplatili dug, jer svaki Japanac duguje 87,6 tisuću dolara. Prosječni Kanađanin duguje 40.000 dolara duga, koji je stvorila njegova država i to u najvećem dijelu u posljednjih 10 godina, jer je tada dug Kanade per capita iznosio manje od polovice, stanovnici azijskog diva Singapura po glavi duguju 43 tisuće dolara, a Norvežanin i Grk oko 38 tisuća dolara. Najbolje stoje Kinezi s 980 dolara po glavi i Rusi s 1235 dolara po glavi, a i Libija je bila rekorder po malom javnom dugu od svega 3,2 posto BDP-a, kao i Azerbejdžan koji jedini ima manji dug od Libije, ispod 300 dolara po glavi stanovnika te samo 3,6 posto udjela u BDP-u. (Bar je tako bilo prije agresije na Libiju.)
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Svaki stanovnik planete dužan je 6525$
Kakva je to uopće nakaradna situacija da je svaki stanovnik svijeta, bez svoga znanja i utjecaja, zadužen preko glave? Čini li se to vama normalno?
Bit priče je da su ti dečki, kojima se duguje sav taj novac, svjetski sustav podesili tako da sva energija (jer novac je energija) ide prema njima, na vrh, dok se nama ostalima, prema Sopranovom načelu, na glavu slijevaju samo fekalije. U tekstu je dat i link na kojem se može gledati kako iz minute u minutu raste javni dug, koji sam u međuvremenu negdje zagubio. Sve skupa je bizarno. A najbizarnije je što se takav sustav smatra ‘normalnim’, o njemu se uči na faksu, ekonomisti raspravljaju o njegovim detaljima, umjesto da se sve to skupa nazove pravim imenima: prevara; pljačka; …dalje smislite sami.
Vladari novca-vladari država
          Na to se dobro nadovezuje tekstić iz medija iz  listopada 2010. pod naslovom „Dominacija banaka – 147 povezanih kompanija kontrolira 40% svjetskog bogatstva”:
Mali broj kompanija, uglavnom banaka, ima glavnu ulogu u kreiranju financijske politike, pokazalo je istraživanje Federalnog instituta za tehnologiju u Zurichu. Prvih pet na listi multinacionalnih kompanija koje čine centar globalne ekonomije su Barclays banka, ‘Capital Group Companies Inc’, ‘FMR Corporation’, AXA i ‘State Street Corporation’.U prvih 20 nalaze se banke Barclays, JP Morgan, Deutsche Bank, Merrill Lynch, UBS, Credit Suisse i Goldman Sachs. (…) Manje od jedan posto kompanija su u mogućnosti da kontroliraju 40 posto bogatstva cijele mreže.(…) Tim znanstvenika je otkrio da od 43.000 multinacionalnih kompanija, 1318 čine centar globalne ekonomije. Prema tom istraživanju na osnovu podataka iz 2007. godine 147 kompanija kontroliraju 40 posto bogatstva koje ostvare vodeće multinacionalne kompanije. Struktura njihovog vlasništva je isprepletana tako da svi imaju udjele u svakome. (…) Znanstvenici su naglasili da međusobna povezanost ne mora nužno biti zavjera za svjetsku dominaciju, nego da se manje kompanije usko povezuju s velikim kompanijama kako bi imale veće šanse da prežive u korporativnom svijetu. Ne mora, ali može.
Tko vlada novcem, taj zapravo vlada državama. Zato na tom polju vlada skoro prava cenzura. Jer je polje od izuzetne važnosti. Kako i ne bi bilo. Ljudima ili državama  ‘date’ ili posudite fiktivni novac, natovarite im kamate na fiktivni novac, a uzmete im prava dobra – kuće, polja, industriju, otoke…
moneyfed590
Ima li izlaza?
                     Metajezik ekonomije
        I zato uvijek kad se (što je rijetko ali se događa) začuju drugačiji prijedlozi o, recimo, vođenju monetarne politike od politike stabilnog tečaja precijenjene domaće valute kune koju promiču nacionalne središnje banke, ubrzo će, bez dodatnog razmatranja, takvi prijedlozi biti sasječeni svakojakim prijetnjama vezanim prije svega uz kredite podignute u stranim valutama. Na polju ekonomije ionako nitko od nas zapravo ništa ne razumije kad se ekonomisti počnu razbacivati sa svojim metajezikom. Ponekad mislim da su razne struke stvorile vlastite metajezike baš zato da bi onemogućili da ih itko izvan struke razumije.
No, te ekonomske stvari zapravo nisu nerazumljive. Ustvari, to su iste one koje svakog mjeseca radimo u svojim kućanstvima, samo ih ne zovemo kompliciranim imenima. I onda kad novinari kontaktiraju ekonomske stručnjake, a ovi im svojim metajezikom ponešto kažu („fiskalna politika“, „monetarna politika“), pa oni to prenesu u novinama, ponekad se pitam razumiju li uopće i oni o čemu se radi. Onda čitatelji to čitaju i ‘informiraju se’, a u više navrata sam neke od tih čitatelja upitao znaju li o čemu se radi u tome što su upravo pročitali. Ispalo je da nisu ni oni znali. I čitatelje i novinare kao da je sram upitati što znači neki pojam, pa svi prenose riječi čije značenje zapravo ne razumiju i svi u tom lancu se prave da nešto razumiju. A onda kad ti netko zaista rastumači, shvatiš da se iz tih stručnih riječi kriju razumljivi i banalni koncepti.
Mark Twain je rekao da postoji samo jedan soj ljudi koji o novcu razmišlja više od bogatih, a to su siromašni. Prema starom Twainu – čim ga manje imaš tim više o njemu razmišljaš. Iz toga slijedi -  ako se želi nečiji um zarobiti, samo osobi treba oduzeti novac. Vjerujem da je i to jedan od razloga stvaranja kriza. Jer bez novca se ne može, zar ne?
Novac- dobar sluga, zao gospodar
          Rekao bih da sam po sebi, novac nije loš izum. Praktičan je, on je posrednik koji nas spašava od nespretne trampe. (U posljednje vrijeme primjećujem napore da se zbog kreditnog novca sotonizira i novac generalno, zaključujem da je cilj uvesti novi vid novca, još nematerijalniji i još više podložan centraliziranoj kontroli, a već ima i ime – „karbonski novac“) .
No, i s klasičnim novcem, negdje je krenulo po zlu. Čini mi se da naslućujem gdje i kad, autor Joseph P. Farrel jednu je svoju knjigu nazvao Babylon’s Banksters. Babilonski banksteri.
Svaka priča nas vraća u doba dok su ljudi jedni drugima plaćali plemenitim metalima. Kovine su bile nespretne za nositi, a postojali su zlatari ili netko sličan tko je imao dobro osigurane trezore. Pa se netko sjetio da kod nekog zlatara pohrani svoju kovinu, a da mu se izda potvrda da je njegova kovina na tom mjestu, potpuno sigurna. Naravno, slijedeći korak je bio da su ljudi međusobno jedni drugima počeli plaćati tim potvrdama. Kovine su mijenjale vlasnike, ali uvijek su bile u istom trezoru.
Gold_2569348b
Potvrde zamijenile zlato
Vlasnici tih trezora s vremenom su uočili da ljudi, kad su dolazili po svoje kovine, nikad nisu uzimali sve, već samo djelić, koliko im je trebalo. Na pamet im je pala genijalna ideja. Pa su počeli na određeno razdoblje posuđivati djeliće tuđih kovina ili potvrde na kovine, uz kamatu. Stvarali su profit na temelju tuđih kovina koje su pohranili, a jedina opasnost krila se u mogućnosti da svi koji su kod njih pohranili svoju vrijednost dođu istovremeno po svoje kovine. No, to se nije događalo. Ali se zato događala trgovina pomoću potvrda za kovine, a tih je potvrda u opticaju odjednom bilo znatno više nego kovina koje su im bile pokriće.
Suvremeni bankarski sustav, koliko god bio znatno složeniji, u biti je isti takav. Banke, grubo rečeno, smiju posuditi do deset puta više novca nego što ga zapravo imaju. Svi znamo da će svaka banka može propasti ako svi njezini štediše dođu po svoju lovu. Koje nema – jer banka zarađuje neumjerene profite posuđujući tuđu lovu. Uostalom, svatko tko se ikada bacio, primjerice, u kupnju stana, uvidom u otplatnu listu može vidjeti da je kamata koju će u dvadeset godina platiti banci tek nešto manja od vrijednosti stana. Dakle, jedan stan njemu, jedan banci.
Uopće ne vidim razlog zašto se ne bi koristio neki bolji model ili druga formula za izračun kamata. Zašto država ne bi ljudima davala kredite za stanove bez kamata ili s nekom malom kamatom? Tako se novac ne bi transformirao u profit banke, nego bi se vraćao u državni proračun, stanovi bi bili svima dostupni, a da pri tom koštaju jednako kao i sada (zamislite da možete kupiti stan, a da, umjesto četiri ili pet tisuća nečega, mjesečna rata ne prelazi dvije tisuće nečega), građevinski lanac bi zarađivao, ljudima bi ostajalo više novca kojim bi, trošeći ga, opet doprinosili državnom proračunu kroz PDV i druge poreze. Država bi vršila izvornu funkciju – da radi i postoji isključivo u korist svojih građana. Ona nema nijednu drugu svrhu i trebala bi se suprotstaviti bankarskom sustavu koji iskorištava građane. No, banku je teško izbjeći kad nema alternative.
Kreditni novac vs. poklonjeni novac
         Sve se može svesti na tu podjelu – kreditno novac protiv poklonjenog novca. Dobar primjer su SAD, gdje trust privatnih banaka zvan Federalne rezerve (nije niti jedno od tog dvoje) državi posuđuje novac umjesto da ga ona sama stvara. Bilo je pokušaja da se to promijeni, ali shvatit ćete odmah kako je to završilo ako vam kažem da je izvjesni predsjednik  Kennedy početkom 1960-tih  potpisao Izvršnu naredbu broj 11110, na temelju koje je odštampao 4.292.893.815 dolara sa natpisom “UNITED STATES NOTE”, umjesto “FEDERAL RESERVE NOTE”. Na taj je način htio praktički izbrisati javni dug koji je nastao zbog novca kojeg privatna centralna banka Federalne rezerve (FED) stvara ni iz čega, a državi posuđuje uz kamate.
 FED je privatna banka osnovana 1913. u vlasništvu
-Rothschild Banks of London and Berlin (Rothschild)
- Lazard Brothers Bank of Paris
- Israel Moses Sieff Banks of Italy
- Warburg Bank of Hamburg, Germany and Amsterdam
- Kuhn Loeb Bank of New York
- Lehman Brothers Bank of New York
- Goldman Sachs Bank of New York
- Chase Manhattan Bank of New York (Rockefeller)
fed
Koliko je koštalo Kennedya?
Sve same dobričine. Ubrzo nakon toga Kennedy je ubijen, a novčanice povučene iz opticaja.
Kako ustvari izgleda poklonjeni novac? Inačice su razne.
Poljsko rukovodstvo izbjeglo recesiju, ali ne i avio-nesreću
     Jedan internetski pisac dao je primjer Poljske kao jedine zemlje EU koja nije ušla u recesiju, nego je i u razdoblju najveće krize u okruženju bilježila gospodarski rast. Poljska tajna bila je u tome što su otpisali 18% nenaplativih kredita. To znači da su tu količinu novca zapravo poklonili svojim poduzećima i građanima. Umjesto da ulete u recesiju poput ostatka EU kako bi pokazali da su nacionalne države nesposobne same odolijevati tržištu, Poljaci su se usudili pokloniti novac vlastitim građanima i izbjeći recesiju. Onda je srušen zrakoplov i cijela vlada je poginula. Mi pak imamo primjere iz svoje prošlosti.
       Većina obiteljskih kuća u socijalizmu izgrađena je kreditnim novcem, ali je, zbog visoke inflacije i nevezivanja kredita za konvertibilne valute, vraćeno tek oko 20% uzetog novca. Ostatak je bio poklon. “Društveni stanovi” su 90-ih privatizirani otkupom za 20% realne vrijednosti. Ostatak je bio poklon. Zahvaljujući posljedicama novca poklonjenog još tad,  građani bivše Jugoslavije odolijevaju krizi još uvijek.Država i danas poklanja novac – kroz poticaje u poljoprivredi i kroz subvencije raznim gospodarskim i kulturnim granama, ali taj novac, iako poklonjen, nije nekreditni jer je izvorno stvoren kao kredit pa tako ne povlači za sobom sve one dobre posljedice koje nosi pravi nekreditni novac.
      Danas je, piše isti autor, jedini način stvaranja novca – u vidu duga: „U cijeni svakog proizvoda sadržana je kamata koju moraju platiti svi u lancu (seljak u Ekvadoru je digao kredit da bi pobrao banane, otkupljivač je digao kredit da bi ih otkupio, brodar da bi izgradio brod, uvoznik da bi platio banane, trgovac da bi ih kupio od uvoznika, a prije toga i da bi izgradio trgovački centar) pa je nemoguće utvrditi realnu cijenu bilo kojeg proizvoda. Kad se novac ne bi stvarao kao dug, imali bismo realne cijene roba, višestruko niže, ali bi banke ostale bez zarada. U ludom svijetu današnjice (koji zapravo nije lud, nego tako izgleda jer je žrtva proračunatog plana iluminata animiranog njihovim medijima) nezamislivo je da države stvaraju nekreditni novac.
Srpski znanstvenik Stojan Nenadović promocijom ideje o nekreditnom novcu bavio 30 godina i evo što je napisao:
nenadović
Stojan Nenadović
Kako do “pravednog novca”?
    Nekreditni novac kao poklon je jedini pravi novac. Ulazi u opticaj bez troška i mjeri realne troškove i cijene. Kreditni novac ulazi u opticaj kao dug koji se mora vratiti i zato se dug nalazi u troškovima i cijenama koji se dodaju na realne troškove i cijene i zajedno s njima čini nominalne troškove i cijene. Koliko se emitira kreditnog novca, toliko se emitira duga i zato se za njega može kupiti samo dug, odnosno prodati samo dug.(…) Kad sav kredit uđe u opticaj, on se neko vrijeme ponaša kao poklon, dok ne počne otplata kredita. Tad novac nestaje iz opticaja što ograničava proizvodnju i pojavljuje se kao ekonomska kriza. Ne smije biti povlačenja novca iz opticaja. Ako se novac kao poklon povuče iz opticaja, mora odmah biti zamijenjen novim poklonom.
     Da bi dio namijenjen otplati duga bio što manji, određuje se što je moguće duži rok otplate. Ako je brzina opticaja novca u toku jedne godine jednaka 10, i ako je dužina roka otplate kredita 10 godina, za deset godina bit će proizvedeno društvenog proizvoda koji je jednak 50 puta emitiranog kredita i isto toliko troškova pojavit će se u cijenama. Ako je ista količina novca emitirana kao poklon (koji se ne vraća), za deset godina bit će proizvedeno društvenog proizvoda koji je jednak 100 puta emitiranog novca, dakle dva puta više društvenog proizvoda, a i dalje se poklonjeni novac obrće i proizvodi novi društveni proizvod, i dalje nema troškova tog novca u cijenama, i dalje nema inflacije.
     Budući da se zbog razvoja društva povećava potreba za većom količinom novca  u opticaju, svake se godine treba dodati  po nekoliko postotaka novca kao poklona (onoliko postotaka kolike su potrebe razvoja društva) i tako se osigurava stabilan razvoj, bez mogućnosti da se pojave krize. Pritom, cijelo vrijeme nema inflacije, pa su cijene stabilne i stabilna je vrijednost novca. Novac kao poklon pojavljuje se zato kao realan novac.
Kad novac nije poklon, potrebe za novim količinama novca zadovoljavaju se kroz kredit i tako u beskraj što stvara beskrajnu inflaciju. Novac se stalno obezvrjeđuje, a realan novac mora imati stalnu vrijednost. Stalnu vrijednost ima samo nekreditni novac koji ulazi u opticaj kao poklon, jer nema troškove koje treba dodati na realne troškove i realne cijene. Oni ostaju takvi kakvi jesu i prodaju se po svojoj realnoj vrijednosti (cijeni). Znanstvenik Stojan Nenadović predložio je ovo:
     Država može poklanjati mirovine umirovljenicima i dječje dodatke i druga socijalna davanja. Ako je razvijenija može plaćati prosvjetu i zdravstvo ili  ulagati u infrastrukturu. Ako je nerazvijena, može ulagati u povećanje proizvodnje.Najbolje je da se polovica novca ulaže u povećanje proizvodnje, a polovina novca u povećanje potrošnje. Kako se ljudsko društvo razvija, tako raste proizvodnja pa je potrebno sve više novca u opticaju. Ali kako raste proizvodnja, tako raste i dohodak. Ljudi postaju bogatiji pa mijenjaju strukturu potrošnje, što vodi usporenju brzine opticaja novca i smanjenju potražnje. Novac kao da nestaje, pa je potreban novac koji bi nadoknadio taj nedostatak novca.
     Otprilike, koliki je porast proizvodnje, potrebno je dva puta toliko više novca. Ako je porast proizvodnje 5%, porast količine novca u opticaju treba biti 10%. Za povećanu proizvodnju treba 5% novca, a 5% novca treba kupiti proizvodnju koja se ne bi mogla prodati zbog usporenja brzine opticaja novca i smanjenja tražnje. Sva proizvodnja bit će prodana po nepromijenjenim cijenama. Neće ostati neprodanih proizvoda.U cijenama neće biti troškova koji se odnose na vraćanje kredita, kamate i neke poreze. Cijene će biti manje za potrošače (kupce). Njima će ostati nepotrošen novac, kao njihova dobit, odnosno potrošački višak. Proizvođači (prodavatelji) će prodati po cijeni koja će biti znatno viša od uloženog troška. Ostvarit će profit, koji će biti puno veći od profita kojeg danas ostvaruju.
     Potrošači će moći  štedjeti iz potrošačke dobiti, a proizvođači iz profita, ako neće ulagati u povećanje proizvodnje. Od banaka će dobiti kamatu za uloženu štednju. Tko je zainteresiran za kredit, moći će  dobiti kredit i  platiti kamatu za dobiveni kredit. Ali i ušteđeni novac i dobiveni kredit potiču od novca koji je u opticaj ušao kao poklon. Novac kao poklon može davati samo najviša vlast u nekoj državi. Banke mogu čuvati štednju koju im netko povjeri na čuvanje i mogu davati kredite samo iz tako prikupljene štednje. Ako tako rade, nikad ne mogu doći u krizu u kakvoj se sada nalaze, a ni nitko drugi ne može doći u krizu.
YourMoneyorYourLife
Your money or your life…
Ima li netko da nije shvatio što je čovjek rekao? Stvar je toliko jednostavna. Bez mistificiranja, bez metajezika. Bez prijevare.
Drugim riječima, ideja vezanih uz novac koji ne bio sredstvo pljačke ne manjka. U slijedećem nastavku pozabavit ćemo se još nekim vrlo zanimljivim idejama, sve do pojma alternativnih valuta koje zapravo možemo napraviti kad god odlučimo.


nedjelja, 28. srpnja 2013.

Zbog ovoga bi ljudski rod ubrzo mogao nestati



Dok se u Hrvatskoj već mjesecima vode polemike oko nametnutog zdravstvenog odgoja te dok protivnici upozoravaju da takav program, zbog posljedica koje može izazvati (impotentnost, spolne bolesti, razorene obitelji, psihičke bolesti), vodi izumiranju društva, poznati australski istraživač i novinar Max Igan prije par dana na Hrvatskoj je televiziji otvoreno progovorio o sveprisutnijoj svjetskoj strategiji smanjenja populacije na Zemlji.

Nije, doduše, spominjao zdravstveni odgoj i ministra Jovanovića, ali je, nevezano uz njih, govorio o metodama i sredstvima kojima je cilj proširiti bolest propagirajući zdravlje, te izazvati smrt slaveći život, a koje mnoge države u svijetu skriveno ili otvoreno, te svjesno ili nesvjesno, podržavaju i provode.

Igan: Zar suština cijepljenja ne bi trebala biti poboljšanje zdravlja, a ne smrt?

Max Igan je, da podsjetimo, u emisiji ‘Na rubu znanosti’ Krešimira Mišaka kazao da velik dio čovječanstva kao uspavan i bez reakcije već godinama sluša prijeteće izjave Bill Gatesa i drugih pripadnika tobožnje ‘elite’, koji govore kako je cilj politike cijepljenja smanjiti broj stanovnika na Zemlji?!

- Zar suština cijepljenja ne bi trebala biti poboljšanje zdravlja, a ne izumiranje vrste - upitao se u Mišakovoj emisiji Max Igan, te zaključio da je svjetska javnost danas, zahvaljujući i masovnim medijima, ne neki način ‘hipnotizirana’ pa i ne čuje što im ljudi poput Gatesa poručuju i spremaju. Kazao je osim toga, da je genetski modificirana hrana također sredstvo iste politike, što znači da bi se moglo dogoditi da slijedeće generacije, ako nastave konzumirati GMO hranu, više neće moći imati potomaka.


Nakon treće generacije koja jede GMO hranu, nestaju potomci!

-  Eksperimenti sa štakorima su pokazali da treća generacija koja je hranjena takvom hranom nije imala potomke, a spolni organi su im bili posve deformirani. Hoće li se ista stvar dogoditi i ljudima još ne znamo, jer još nisu odrasle tri generacije koje jedu genetski modificiranu hranu - vrlo zlokobno je u jednom trenutku zazvučao australski istraživač i autor poznatih dokumentarnih filmova.

Kako hrvatski stručnjaci komentiraju Iganove riječi, upitali smo uglednog biokemičara i farmaceuta mr. Dragana Hazlera, te povjesničara koji se posebno bavi istraživanjem fenomena ‘kulture smrti’, dr. Josipa Jurčevića.

Hazler: AIDS bi odavno bio izliječen, da to farmaceutima odgovara

- Max Igan je apsolutno u pravu. Sva farmaceutska industrija doista radi ljudima više štete nego koristi, premda ja to, kao bivši zaposlenik tvrtke Novartis, baš i ne bih smio javno govoriti. AIDS je, primjerice, namjerno posijana bolest, a cilj je bio smanjenje populacije u Africi. Kasnije se Amerikancima taj ‘đavolski plan’ osvetio jer su oboljeli i mnogi Amerikanci. Posve je danas jasno da je lijek protiv AIDS-a mogao odavno biti otkriven i da je ta bolest mogla biti iskorijenjena, kao svojedobno malarija, no to ne bi odgovaralo farmaceutima koji odlično zarađuju prodajom lijekova koji tek olakšavaju ili produžuju život oboljelima. Rak je, pak, rezultat sustavnog trovanja zemlje sredstvima za zaštitu bilja. Sva ta sredstva strana su ljudskim organizmima, koji se od stranih tijela brane povećanjem broja stanica. A umnožavanje stanica je u biti rak. Upravo zato se broj oboljelih u zadnjih stotinu godina udeseterostručio, ako ne i ustostručio. Dok ljudi hranu nisu prskali otrovima, nije gotovo ni bilo kancerogenih bolesti - napominje mr. Dragan Hazler, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori, te ugledni farmaceut i kreator brojnih novih lijekova.

'Gospodari svijeta' provode strategiju smanjenja broja stanovnika na Zemlji

- Smanjene broja stanovnika na Zemlji je strategija koja nije potekla od farmaceuta, već od takozvanih ‘gospodara svijeta’ koji na razne načine: ratovima, GMO hranom, AIDS-om, politikom cijepljenja… nastoje provesti tu strategiju. Farmaceutih ih samo slijede, jer imaju velike koristi. Tako već sada proizvode serum za novu vrstu gripe koju će posijati za otprilike pet godina. Kao farmaceut i biokemičar koji je godinama radio u Znanstveno-istraživalačkom institutu Novartisa znam da se svaki serum ispituje i proizvodi desetak godina, što znači da u normalnim uvjetima nije moguće odmah proizvesti cjepivo za novu vrstu gripe, već se očito radi o tome da novi oblik gripe posiju nakon što priprave serum, kako bi na cjepivu mogli zaraditi - dodaje mr. Hazler.

Još korak dalje otišao je dr. Josip Jurčević.

Jurčević: Ljudi pristaju da ih polagano ubijaju?!

- Politika ‘isrebljenja dijela populacije’ nije nova, ali nove tehnologije nude sve veće mogućnosti uz pomoć kojih se stanovništvo može smanjiti čak i uz ljudski pristanak. Najprije se stvori ozračje prema kojem je masovno cijepljenje nužno, a onda se politika masovnog cijepljenja koristi za redukciju broja stanovnika. To prorjeđivanje ljudske vrste se radi selektivno, pa se ‘smrtonosnim cjepivom’ cijepi samo stanovništvo tobože manje vrijednih zemalja, kako bi živi ostali tek pripadnici ‘elite’. Nekadašnji rasizam nije imao toliko tehnoloških mogućnosti, zbog čega nije ni mogao nanijeti toliko zla. No, ovo je svojevrsni socijalni rasizam koji tvrdi da postoje oni koji nisu vrijedni živjeti, pa im zato treba onemogućiti razmnožavanje. Indija i Kina same su prihvatile takvu politiku, pa same sprječavaju razvoj života. Gospodari svijeta, dakle, već duže vrijeme zastupaju i provode kulturu smrti, no pri tom ne vide da na taj način ‘ubijaju’ i sami sebe - ističe u uvodu dr. Joisp Jurčević, pa dodaje da je u zadnjih pedeset godina takozvana ‘bijela kuga’, odnosno izumiranje stanovništva, prisutno ponajviše u razvijenom zapadnom svijetu, dakle u civilizaciji koja najustrajnije zagovara i provodi strategiju smanjenja broja stanovnika na zemlji.


Mnogo sličnosti s dekadencijom Rimskog carstva

- Povijest se ponavlja. Poznato je da su gotovo sve destruktivne ideologije rođene u najbogatijim dijelovima svijeta. Tako je Neron zapalio Rim na vrhuncu Rimskog carstva, koje je u to vrijeme bilo daleko moćnija kultura nego takozvana zapadna civilizacija danas. Na vrhuncu moći Rimskog carstva javile su se i brojne deformacije te poremećaji, što je na koncu i dovelo do propasti vjerojatno najmoćnije civilizacije u ljudskoj povijesti. Slična stvar se danas događa zapadnom svijetu. Jer upravo tu se najglasnije promovira takozvana ‘kultura smrti’, čiji je dio I zdravstveni odgoj kakav se Hrvatskoj zadnjih mjeseci nameće. Tako se ljude, primjerice, uvjerava da ne mogu biti uspješni ako imaju djecu, što nije točno. Takva ideologija dovodi do biološkog izumiranja zapadnog svijeta, no oni, bez obzira na to, i dalje nastoje smanjiti broj stanovnika na Zemlji?! Očito je, dakle, da je u pitanju teška dekadencija i velika duhovna kriza zapada. Zato je danas najvažnije razobličiti kulturu smrti, kako bi skrivene namjere te ideologije postale opće prepoznatljive. Uvjeren sam, u svakom slučaju, da će život na kraju pobijediti jer je život Božji dar i jer je jači od dekadencije koja ga želi uništiti - zaključuje na kraju dr. Josip Jurčević.

- See more at: http://www.samopismo.net/2013/03/zbog-ovoga-bi-ljudski-rod-mogao-nestati.html#sthash.TfCp6Hvf.dpuf

subota, 27. srpnja 2013.

Zašto je važno da vodimo ljubav svaki dan?






Osim što pruža zadovoljstvo, svakodnevni seksualni odnosi
dobro utiču i na ljepotu i na zdravlje. Dovoljno je i to što
ćete za 30 minuta seksa sagorjeti oko 85 kalorija.
Za seks često kažu i da je prirodna šminka.
Ako svakog dana imaš seksualni odnos u trajanju od bar 15 minuta,
tvoji obrazi će dobiti lijep, prirodan sjaj, usne nježnu pink boju,
a koža će ti sijati kao nikada ranije, tvrde stručnjaci.
Razlog tome je veći protok krvi koji koži obezbjeđuje
sve neophodne sastojke. Osim toga, redovni seks će i
“odložiti” starenje. Ovo je vjerovatno bolji način za
uljepšavanje od provođenja sati u kozmetičkom salonu?
Redovan seks pomoći će ti i da se osjećaš prijatno
u svojoj koži, ali i da imaš više samopouzdanja.
Naravno, na taj način ćeš se i zbližiti sa svojim partnerom.
Bolje ćeš spavati! Studije pokazuju da se tokom
seksualnog odnosa oslobađa oksitocin,
koji poboljšava kvalitet sna. A dobar san održavaće i
krvni pritisak u normali. Dakle, sljedeći put kada shvatiš
 da ti “san ne dolazi na oči”, pozovi partnera u pomoć.
Osim toga, oksitocin koji se oslobaša prilikom
ljubavnog čina, može da umanji fizički bol, bilo da je
u pitanju glavobolja ili PMS.
Tokom fizičke aktivnosti u krevetu, uz znoj se
oslobađaju i neka prirodna ulja, koja će hidrirati tvoju kožu.
Ovi “sastojci” koji se mogu naći i u maslinovom ulju,
pomoći će ti da hidriraš kožu, a da ne moraš da
provodiš vrijeme mažući se kojekakvim preparatima.
Takođe, usklađeno disanje sa partnerovim tokom
petnaestominutnog seksa, pomoći će vam da se oslobodte stresa koji se nakupio
Osim što ćeš izgledati ljepše, mlađe i samouvjerenije, seks će poboljšati i tvoj imuni sistem. Ova zabavna fizička aktivnost štiti i srce do raznih oboljenja, umanjuje rizik od kancera i depresije. Dakle, svakodnevni seks obezbijediće ti da se osjećaš zdravije i ljepše.



četvrtak, 25. srpnja 2013.

Sunce ne izaziva rak, izaziva ga zaštita od sunca

Kreme za sunčanje apsorbiraju se u krv i povezane su sa toksičnim učincima.
Neke kreme oslobađaju štetne slobodne radikale pri izloženosti suncu ,
dok neke djeluju poput estrogena i tako remete hormonalni sustav.
Neke su povezane s alergijama a neke su kancerogene te izazivaju rak.
 Činjenica je da je 84 posto preparata za sunčanje štetno po čovjekov život.
 Istraživanje koje je to dokazalo napravila je EWG- jedna od najvećih
neprofitnih organizacija u SAD-u. Dakle što više koristite preparate za
sunčanje veća je mogućnost oboljenja od raka samim time što kreme
u sebi sadžavaju kancerogena svojstva ali i zato što kožu štite od prijeko
potrebnog stvaranja vitamina D bez kojeg ljudski organizam slabi. V
itamin D jedini je pravi borac protiv raka. Kremama sprječavate njegov
 razvitak i tako postajete podložni toj smrtonosnoj bolesti.


Jeste li primijetili sustavno maltretiranje od strane medija i zdravstvenih ustanova koje počinje početkom svibnja svake godine, a odnosi se na upozorenja o strašnoj štetnosti sunca?
Jeste li primijetili izraze, štetno sunce, rak kože, pazite se sunca, ne izlazite na jako sunce, mažite se kremama, štitite kožu od sunca, štitite djecu, prekrivajte se, sunce je opasno i štetno?
Vjerujem da jeste, jer su toliko naporni sa svojoj antisunčanom kampanjom koja izvire iz svakog kutka ovog medijskog kaosa.
Sve to samo je marketinški trik kako bi se ljudi uvukli u sustav straha. Naravno većina ljudi i dalje sluša savjete pa prije odlaska na more odluče poharati drogerije i ljekarne nebili se pravilno zaštitili od tog "otrovnog sunca". U 10 sati uredno po propisima napuštaju plaže nebi li se ponovno zavukli u mrak čekajući da kancerogeno sunce prođe. Hej, ljudi pa čega se vi bojite? Sunce je izvor života, bez njega nikoga i ničega nebi bilo.
Izlaganje suncu  dokazano djeluje pozitivno na naše zdravlje, a njegovo izbjegavanje je štetno i kancerogeno
Od vremena faraona Ramsesa u Egiptu zdravstvene prednosti sunca su opće poznate i prihvaćene. Široka upotreba sunčane terapije smanjena je tek nakon otkrića antibiotika.
Sadašnji strah od sunčane svjetlosti započeo je 1960. kada su neki pojedinci provodili nesigurne istraživanja na opeklinama od sunca te ih povezala s melanomom. No novija istraživanja danas dokazuju kako je zbog niskog izlaganja suncu kod ljudi spriječeno razvijanje vitamina D i samim time smanjeno preživljavanje kod ljudi koji boluju od raka. Zanimljivo je i to što upravo  izbjegavanje sunca može povećati rizik od raka kože, a ne ga spriječiti.
Znači sve što vam govore da je dobro za vas, vi učinite suprotno i nikako ne možete pogriješiti.
Kroz cijelu povijest sunce je bilo cijenjeno zbog ljekovitih moći
Zdravstveni praktičari, još prije šest tisuća godina shvatili su blagodati sunca i sunčeve energije. Helioterapija, terapija sucem hvaljena je od strane Hipokrata zajedno s rimskim i arabijskim liječnicima. Romanski znanstvenik Plinije opisao je sunce kao najvažniji dio liječenja svake bolesti. U Rimu suncem liječe epilepsiju, paralizu, astmu, žuticu, bolesti mokraćnog mjehura i debelog crijeva te pretilost. 1700-te sunčeva svijetlost je korištena za ublažavanje skorbuta i rahitisa, dok su sto godina kasnije suncem liječili bakterijske infekcije, uključujući i antraks, koleru i dizenteriju. 1903. i  1905.  terapeuti Finsen i Koch dobili su Nobelovu nagradu za, pazite sad ovo, terapiju ultra ljubičastog svijetla pri liječenju tuberkuloze. Tu je i Florence Nightingale koja je redizajnirala bolnice  u ranim godinama 20. stoljeća kako bi ih prilagodila terapiji suncem.
Sunce gubi popularnost krajem 1920.

Nakon što je Alexander Fleming otkrio penicilin nakon čega je došlo do otkrića antibiotika oni preuzimaju praksu liječenja, a sunce ostaje po strani. Nagađanje o povezanosti sunca i melanoma potakli su trenutnu zabludu o suncu. Nakon što su '60. i '70. godina pojednici koji su dugo boravili u zatvorenom prostoru te nakon toga prekomjerno se izlagali suncu dobili opekotine po tijelu, a sunce su tada proglasili uzročnikom raka kože. Umjesto da su ljudima predložili prirodnija rješenja oni su predložili izbjegavanje sunca i korištenje otrovnih krema, losiona i drugih preparata koji navodno štite kožu od sunca. No istina je da korištenje takve zaštite od sunca sprječava dopiranje ultra ljubičastog svijetla u stanice kože. Samim time sprječava se nastanak vitamina D bez kojeg ljudski organizam postaje podložan raznim bolestima uključujući i rak kože. Umjetni vitamin D može ublažiti nedostatak no bez sunca  jednostavno ništa od pomoćnih preparata ne može nadomjestiti sunce i njegov doprinos čovjekovu zdravlju.
Kreme za sunčanje najveća farmaceutska laž
Kreme za sunčanje apsorbiraju se u krv i povezane su sa toksičnim učincima. Neke kreme oslobađaju štetne slobodne radikale pri izloženosti suncu , dok neke djeluju poput estrogena i tako remete hormonalni sustav. Neke su povezane s alergijama a neke su kancerogene te izazivaju rak.
Činjenica je da je 84 posto preparata za sunčanje štetno po čovjekov život. Istraživanje koje je to dokazalo napravila je EWG- jedna od najvećih neprofitnih organizacija u SAD-u.
Dakle što više koristite preparate za sunčanje veća je mogućnost oboljenja od raka samim time što kreme u sebi sadžavaju kancerogena svojstva ali i zato što kožu štite od prijeko potrebnog stvaranja vitamina D bez kojeg ljudski organizam slabi. Vitamin D jedini je pravi borac protiv raka. Kremama sprječavate njegov razvitak i tako postajete podložni toj smrtonosnoj bolesti.
Globalna laž
Prve opekotine od sunca izazvane su kod ljudi koji su većinu vremena provodili u zatvorenim prostorima bez prisutnosti sunca. Sama ta činjenica oslabila je njihov organizam i samim time postali su osjetljiviji na sunčevu svijetlost jer se kod tih ljudi nije razvio vitamin D u mjeri koja je potrebna čovjekovoj koži i organizmu. To su dobro debelo iskoristile farmaceutske kompanije koje su nakon tih slučajeva na tržište izbacile mali milijun proizvoda koji navodno štite od UV zračenja bez kojeg nema ni vitamina D i ljudi obolijevaju, ne od sunca nego zbog izbjegavanja sunca. Kao i uvijek na njihovu stranu stala je i Svjetska zdravstvena organizacija koja je počela provoditi globalnu kampanju protiv sunaca i njegove blagotvornosti. Produkt toga je masovni strah kod ljudi kojeg rješavaju raznim kremicama i losionima te izbjegavanjem, no ne shvaćaju da je  to začarani krug.
Naime, ljudi cijelu godinu rade u klimatiziranim zatvorenim prostorima, rijetko kad izlažu suncu svoje tijelo i tako postaju osjetljivi na njega. Onih dva tjedna godišnjeg na moru također izbjegavaju sunce od 10 do 14 kad je UV zračenje najveće i najblagotvornije jer tada se vitamin D najbrže stvara. Rezultat toga je život bez sunca i kao takav to je bolestan život, odnosno život podložan raku i drugim bolestima koje proizlaze od nedostatka vitamina D. Kad ljudi oboljevaju također farmaceuti zarađuju. Morate shvatiti da u svakom slučaju, oni su na dobiti a ljudi gube. Gube sunce koje je prvi i osnovni izvor zdravlja i bez kojeg čovjekovo tijelo ne može opstati kao zdravo. Dugotrajnim izlaganjem na suncu možete pobijediti rak a ne ga dobiti, možete pobijediti mnoge bolesti ako ne zazirete od njega sprječavajući ga da djeluje. Ne bojte se sunca jer sunce je izvor života!

srijeda, 24. srpnja 2013.

SJEMENKE KAJSIJE LIJECE RAK

Jesu li sjemenke kajsije prirodni izvor supstance koja ubija stanice raka bez uništavanja zdravlja i udarca po džepu pacijenata? Esencijalni sastojak zove se l e a t r i l ili vitamin B17. Ako u ovom ima istine, zašto se za tu informaciju ne zna? Zašto su izjave ljudi koji su izliječeni ili koji su izliječili druge cenzurirane ili su oni čak i zatvarani. Možda ima nešto u njihovim tvrdnjama?

Imajte na umu da industrija koja se bavi rakom, prema realnim procjenama, raspolaže godišnje sa preko 200 bilijuna dolara širom svijeta. Postoji mnogo različito pozicioniranih udruženja u sklopu te industrije koji bi ostali bez posla kad bi presušili izvori novca zajedno sa objavom vijesti da su se pojavili jeftiniji, mnogo manje štetni i mnogo efikasniji lijekovi koji su uz to i lako dostupni.

Velike farmacije jednostavno bi nestale.

Sjemnke plodova zrelih kajsija ili marelica, sve što vam treba je 2-3 dana sušenja na Suncu, nakon toga ih tučete isto kao i bademe, u sredini sjemnke kajsije se nalazi ukusna mesnata jezgra nalik pravom bademu.

Osušena mesnata jezgra kajsija, kao što smo rekli nalikuje na bademe. Jesti ih možete koliko hoćete, ukusne su i zdrave i možete ih čuvati kao i bademe cijelu godinu.

Što je zapravo leatril ili B17?

1952. biokemičar Dr Ernst Krebb Jr. iz San Franciska , zaključio je da je rak metabolička reakcija tijela na lošu prehranu i da bi hranjive tvari koje nedostaju u modernoj čovjekovoj prehrani mogle biti ključ za prevladavanje raka. Njegovo istraživanje dovelo je do spoja pronađenog u preko 1200 jestivih biljaka koje nalazimo u prirodi. Taj spoj je a m a g d y l i n .

Pripadnici plemena Hunza, spremaju i suše kajsije, ništa se ne baca, meso kajsije i sjemenke se suše, sve se jede (osim tvrde kore sjemenke). Ovo je jedini narod na svijetu koji nikada nije imao ni jedan slučaj raka!!!!

Amagdylin je nađen u najvećim koncentracijama i zajedno sa neophodnim enzimima – u jezgri sjemenke kajsije. Poznato je da primitivno pleme Hunza konzumira velike količine jezgri iz sjemenki kajsija. Tvrda kora se razbije da bi se došlo do mekane jezgre. Nije poznat nijedan slučaj raka među pripadnicima tog plemena…ikada. I žive dugo i zdravo. Leatril je proizveden jednostavnom ekstrakcijom amagdylina iz meke jezgre sjemenke kajsije, pročišćen i koncentriran.

Amagdylin je nitrilosid. Nitrilosidi su teški za klasificiranje jer, nalaze se u hrani, a sami po sebi nisu hrana. Kao i nitrilosid, amgdylin strukturom nalikuje grupi B vitamina pa ga je dr. Krebb nazvao B17, s obzirom na to da je dotad bilo izolirano 16 vitamina iz B grupe.
Dr Krebb je ubrizgao sebi leatril da bi bio siguran da nema toksične učinke. Proveo je daljnja ispitivanja na životinjama i kulturama u laboratoriju te zaključio da leatril mora biti učinkovit u liječenju raka. Usput, standard Američke agencije za lijekove i hranu (FDA) za sigurnost lijekova poznat je i kao LD50, gdje LD predstavlja smrtonosnu dozu (lethal dose), a 50 je postotak laboratorijskih životinja otrovanih testnim lijekovima do te mjere da umiru.

Dok god je postotak ubijenih životinja ispod 50%, FDA će za takav lijek izdati odobrenje!
Budući da se leatril dobiva direktno od hranjive supstance koju nalazimo u prirodi, a nije proizveden kemijski u laboratoriju, nemoguće ga je patentirati. I naravno, nije otrovan. Drugim riječima, kao što je slučaj sa svim prirodnim materijama koje iscjeljuju, veliko farmaceutsko carstvo i AMA (American Medical Association) ne mogu se obogatiti ni na račun ove supstance, ni na račun dugoročnih nuspojava nastalih dugotrajnim korištenjem ovog lijeka.
Postoji više svjedočenja oboljelih od raka koji su se izliječili samo žvačući velike količine sjemenki kajsije.
Sjemenke su konzumentima mnogo dostupnije od leatrila koji je FDA zabranila 1971. godine. Leatril je teško, ali ne i nemoguće, proizvesti. Sjemenke su zapravo mekane, bademaste jezgre gorkastog okusa smještene unutar tvrde koštice. Koriste se tako da se mekane jezgre vade iz tvrde koštice. U svakom slučaju, dostupne su i nisu skupe.

Kako djeluju?

Amagdylin sadrži 4 tvari-dvije vrste glukoze , benzaldyhid i cijanid. Cijanid i benzaldyhid su otrovi ako se nađu otpušteni ili oslobođeni kao čiste molekule ,nevezane u druge molekularne formacije.Mnogo vrsta hrane sadrži cijanid ,ali je ta hrana sigurna, jer je on vezan i zaštićen kao dio druge molekule i stoga ne može prouzročiti štetu.

U normalnim stanicama čak postoje enzimi koji hvataju slobodne molekule cijanida i kombiniraju ih sa sumporom, čineći ih bezopasnima. Taj enzim je rodanaza koja djeluje kao katalizator u reakciji povezivanja slobodnog cijanida i sumpora. Spajanjem cijanida sa sumporom nastaju cianati, neutralna supstanca koja jednostavno prelazi u urin ne oštećujući zdrave stanice.
Ali stanice raka nisu normalne stanice. One sadrže enzim koji druge stanice nemaju-betaglukozidazu. Ovaj enzim, karakterističan samo za stanice raka, odgovoran je za otključavanje enzima koji djeluje na molekulu amagdylina. Ona oslobobađa benzaldyhid i cijanid koji zajedno stvaraju toksičan spoj. On djeluje na beta-glukozidazu koja uzrokuje samodestrukciju stanica raka.

Amagdylin i leatril, zajedno sa zaštitnim enzimima iz zdravih stanica i oslobođenim enzimima iz stanica raka na taj su način sposobne uništiti stanice raka bez ugrožavanja zdravih stanica.