Proces prisutnosti – Disanje i svijest sadašnjeg trenutka

Proces prisutnosti – Michael Brown

Sažetak iz knjige:

Proces prisutnosti ishod je potrage koja je svjesno započela u arizonskoj pustinji 1996. godine. Ondje sam doživio prva tri stvarna iskustva onoga što sada nazivam svjesnošću sadašnjeg trenutka. Gotovo sam deset godina prije toga bio zaokupljen iznimno bolnim stanjem pod nazivom Hortonov sindrom. Razbolio sam se 1987. godine i bolest se očitovala svakodnevnim napadima neopisivih bolova. Proces prisutnosti vođeno je putovanje koje se sastoji od praktičnih i percepcijskih metoda te spoznaja potrebnih za svjesno odvlačenje pažnje s privida i zamki vremena kako bismo mogli ponovno zakoračiti u sadašnji životni trenutak. Riječ je o bezopasnom i blagom iskustvu koje je lako pratiti. Koristi su konkretne i stoga trajne.

Osobno sam se uvjerio da Proces uspješno razrješava depresiju, rak, fobije, ovisnost o drogama i alkoholu, tugu, bijes, strah, alergije, nedostatke i mnoge druge vanjske pokazatelje unutarnje neravnoteže. Također ubrzava oporavak od tjelesnih ozljeda, poboljšava sportske i stvaralačke sposobnosti te oživljuje duhovne aktivnosti od joge do meditacije. Taj mi Proces neprestano pokazuje da nas naše duboko potisnute emocionalne tegobe na nesvjestan način odvajaju od sadašnjeg trenutka u životnom iskustvu te da mentalna stanja uma uzrokovana tim odvajanjem vode do fizičkih očitovanja neravnoteže koja se pretvaraju u simptome bolesti. Proces prisutnosti u svojoj je suštini put koji nam omogućuje da se oslobodimo emocionalnih blokada i integriramo ih. Stoga je to putovanje prema našem emocionalnom rastu, put svjesnog »odrastanja«.

Onog trenutka kad prvi put sjednemo i počnemo svjesno povezivati disanje započinje naše putovanje kroz Proces prisutnosti. Posve je jednostavno. No, ta jednostavna vježba posjeduje moć, jer kroz svakodnevno vježbanje dolazimo do značajnih otkrića. Počet ćemo razotkrivati sve svoje stvarne životne poteškoće koje smo uspješno skrivali od sebe. Kroz tu jednostavnu vježbu polako ćemo doprijeti do onih dijelova vlastite svijesti koji su nam se činili nedostupnima. Počet ćemo automatski privlačiti ono što nam je potrebno da bismo obnovili ravnotežu kvalitete svog života.Ta nam jednostavna vježba omogućuje sve to i još mnogo više stoga što je svjesno povezano disanje jedan od najbržih načina ponovnog buđenja svjesnog odnosa s vlastitom Unutarnjom prisutnošću. Ako se ne pridržavamo vježbi disanja, Proces se pretvara u bujicu pametnih riječi i ideja. Samo nam svjesno povezano disanje omogućuje da probudimo moć vlastite Unutarnje prisutnosti, a time nam omogućuje da iskustveno zakoračimo u svjesnost sadašnjeg trenutka.

Kad svjesnim povezivanjem disanja probudimo svoju svjesnost sadašnjeg trenutka, krenuli smo na putovanje u kojemu se budimo iz nesvjesnog stanja života u vremenu u svjesno emocionalno iskustvo koje nam omogućuje da uočimo tijek osobne energije. To je »posljedica« Procesa prisutnosti. Posljedica toga postupnog pomaka u svjesnosti je da se naizgled skraćuje udaljenost između mnogih naših misli, riječi i djela te njihovih neminovnih fizičkih, mentalnih i emocionalnih posljedica. Nerijetko imamo osjećaj da vrijeme ubrzava, no mi zapravo postajemo sve svjesniji emocionalne podzemne struje vlastitih iskustava, energetske veze koja povezuje sve uzroke i posljedice, a proteže se čitavim našim životom. Energetska nit predstavlja prag sadašnjeg trenutka, a naša sposobnost da je uočimo predstavlja ponovno rođenje svjesnosti sadašnjeg trenutka. Kad zakoračimo u svjesnost sadašnjeg trenutka postaje nam sve jasnije kako je, dok živimo u vremenu, kvaliteta života kojim živimo uglavnom posljedica. Sto se više budimo u svjesnosti sadašnjeg trenutka, postaje nam sve jasnije da je naše trenutačno životno iskustvo posljedica sustava uvjerenja koji se ponovno pojavljuju, a nastali su na temelju neintegriranih iskustava iz djetinjstva. Tek u tom trenutku uistinu spoznajemo da su nepreradene emocije iz djetinjstva, koje ne uspijevamo uočiti, uzrok fizičkih i mentalnih okolnosti, odnosno kvalitete našega životnog iskustva odrasle osobe.

Evo i jednog od vidova Procesa prisutnosti koji izaziva duboko strahopoštovanje: tijekom čitavog ovog putovanja naša će nas Unutarnja prisutnost uznemirivati namjerno nam šaljući vanjske»glasnike«(odraze iz naše prošlosti), kako bi nam pomogla da se prisjetimo neintegriranih uspomena iz djetinjstva koje smo odavno potisnuli. Unutarnja prisutnost tako postupa zato što je pojava odraza (ili glasnika) jedini način da svoju duboko potisnutu prošlost »sagledamo« na takav način da s njome možemo svjesno raditi. To se događa zato što će potisnute uspomene, ako ne budu u stanju izroniti i ako ih ne uspijemo svjesno integrirati, i dalje davati podršku negativnim sustavima uvjerenja koji nam nisu od koristi. Priroda tih smišljenih iskustava je takva da u početku izazivaju nelagodu, ali se ona zapravo pojavljuju da bi nas oslobodila, a ne ponizila. Proces nas ohrabruje da prihvatimo i što bolje iskoristimo te namještaljke i od nas traži da mu ne pristupamo s namjerom da nam odmah u početku bude ugodno ili da se dobro osjećamo. Takve bi nas namjere mogle udaljiti od iskustava koja se namjerno pojavljuju kako bi nam olakšala emocionalni rast.

Proces prisutnosti započinje kad se prvi put umirimo s namjerom da svjesno povezujemo disanje. U početku bi i nama, kao i mnogima drugima koji su se upustili na to putovanje, moglo biti prilično teško svakoga dana obavljati vježbe u trajanju od 15 minuta. Zapravo, moglo bi se dogoditi da ponekad osjećamo jak otpor prema tim vježbama. Prvih 15 minuta vježbanja, dok sjedimo sami i dišemo, nerijetko bi moglo postati najdužih 15 minuta koje smo dosad doživjeli. Ako shvatimo zašto se to događa i da to nije nimalo neobično, zadatak će nam biti lakši, pa bi nas to moglo čak i motivirati da prebrodimo tu psihološku prepreku. Jer, upravo je o tome riječ. Moramo se probiti kroz prepreku kad i ako se pojavi, jer sve za čime tragamo prebiva s druge strane našega otpora. Moglo bi nam biti neopisivo teško sjediti dvaput dnevno najmanje 15 minuta i povezivati disanje, ali ne stoga što je sama vježba naporna.Ako se pridržavamo uputa za vježbe disanja, dišemo pravilno. Dišemo normalno. Nije potrebno nikakvo naprezanje i nikakvo posebno držanje. Od nas se, zapravo, ništa ne traži. Točnije bi bilo reći da nešto raščinjavamo ili da se prepuštamo iskustvu nedjelovanja.

Što je svjesnost sadašnjeg trenutka?

Svjesnost sadašnjeg trenutka stanje je Postojanja, a ne nešto što mi činimo. Stoga je lakše reći što nije, nego što jest. Pouzdan pokazatelj da smo zakoračili u svjesnost sadašnjeg trenutka je to što je naše životno iskustvo, bez obzira na to kakvo izgledalo izvana u bilo kojem trenutku, iznutra prožeto dubokom zahvalnošću. Ta se zahvalnost ne temelji na uspoređivanju. To nije zahvalnost koju osjećamo samo stoga što nam se život odvija upravoonako kako mi to želimo ili stoga što nam sve ide od ruke. To je zahvalnost zbog poziva, zbog putovanja, zbog dara samog života. To je zahvalnost koja se ne temelji na konkretnim razlozima. Zahvalnost je jedinstven pokazatelj koliko smo prisutni u svom životnom iskustvu. Ako ne osjećamo zahvalnost za to što smo živi, to je stoga što smo odlutali od sadašnjeg trenutka u prividno mentalno područje koje nazivamo »vremenom«.

Mehanika procesa

Proces prisutnosti iskustveno je putovanje tijekom kojega kroz vježbe svjesnog disanja, primjenu Izjave o aktiviranju prisutnosti te primjenu percepcijskih metoda učimo umijeće buđenja svjesnosti sadašnjeg trenutka. Proces prisutnosti nije proces djelovanja, nego prihvaćanja nedjelovanja kako bismo bez ikakva napora rastvorili ono što stoji između nas i iskustva čistoga Bića. Ionako već dišemo, a ovaj nam Proces omogućuje svjesno disanje. Ionako već razmišljamo, a ovaj nam Proces pomaže da se svojim mislima koristimo tako da od njih imamo koristi. Ionako već osjećamo, a ovaj nam Proces omogućuje da počnemo osjećati vlastitu prisutnost. Ionako već čitamo, a ovaj nam Proces omogućuje da čitanje koristimo kao instrument za mentalno pokretanje svjesnosti sadašnjeg trenutka. Ionako već automatski koristimo vlastitu percepciju, a ovaj nam proces pomaže da svjesno počnemo opažati svijet dok se ovoga trenutka odvija pred nama, umjesto što ga nesvjesno zamjećujemo kroz tumačenja i sustave uvjerenja koji se temelje na iskustvima prošlosti.

Proces prisutnosti podijeljen je na nizove vježbi s razmakom od sedam dana. Sedmodnevno razdoblje između vježbi omogućuje nam da prikupimo prijeko potrebno iskustvo kako bismo prihvatili informacije koje dobivamo kroz materijale o Procesu. Kad se informacija kombinira s iskustvom, pretvara se u znanje. Kad to znanje postane frekvencija na kojoj temeljimo svoje misli, riječi i djela, tada ostvarujemo sklad koji nazivamo mudrošću.Od početka prve vježbe dobivamo upute o metodi svjesnog povezanog disanja koja je ne samo prirodna, nego i bezopasna. Tijekom čitavog trajanja ovoga putovanja trebamo disati na taj način 15 minuta na početku i na kraju svakoga dana. Ta je vježba disanja okosnica čitavog Procesa, jer nam omogućuje svjesno i svakodnevno buđenje svjesnosti sadašnjeg trenutka.

Proces prisutnosti predstavlja poziv za svjesno buđenje moći naše Božanske prisutnosti. Ta prilika nije sredstvo za ostvarenje nekog cilja, nego je dar koji nam omogućuje da preobrazimo čitavu svoju životnu percepciju. Stoga ne smijemo žuriti. Prema tom se iskustvu ne smijemo odnositi kao prema zadatku kojega moramo obaviti kako bismo nekamo stigli. Sve ono za čime tragamo već nas je pronašlo. Već čeka u našoj unutrašnjosti. Proces prisutnosti prilika je da iskusimo osobnu potvrdu te istine. Uspješno sam razriješio nesvjesno emocionalno stanje koje se očitovalo u obliku tegobne bolesti. To sam postigao zakoračivši u blizak odnos s Unutarnjom prisutnošću. Ta ista svemoćna Prisutnost prebiva i u vama i strpljivo čeka da blagoslovi kvalitetu čitavog vašeg životnog iskustva. Hvala vam što sami sebi poklanjate taj prekrasan dar.

Srdačan pozdrav, Michael

Ukoliko se želimo upustiti u Proces, na nama je da pročitamo knjigu (u njoj se nalazi sve što je potrebno, vezano za Proces) i krenemo sa vježbama.

Knjigu je moguce kupiti na: Profil.hr – Proces prisutnosti

Knjiga – download

Audio zapis pomoći pri disanju:
http://rapidshare.com/files/377250050/Proces_pisutnosti_disanje.rar

Ljekovita moć biljnih čajeva

Biljne čajeve često koristimo kao pomoć kod gripe i prehlade, no oni su puno više od toga.

Britanci su im, primjerice, vjerni već stotinama godina, a ljudi na Dalekom istoku i duže.

Čaj nije samo piće koje, kao i kavu, povezujemo s okupljanjima i druženjima.

Mnogi biljni čajevi poznati su po svojim dalekosežnim ljekovitim svojstvima.

Zdravstvene dobrobiti prirodnih čajeva širokog su raspona.

Variraju od uklanjanja lakših tegoba poput žgaravice i nesanice do pomoći kod težih oboljenja poput dijabetesa, artritisa i depresije.

Čaj od čička

Korijen čička sadrži prirodne tvari koje pomažu regulirati razinu šećera u krvi i potiču  stvaranje inzulina.

Zbog toga korijen čička je popularno narodno sredstvo za liječenje dijabetesa.

Čaj od čička normalizira rad jetre i čisti organizam od toksina.

Čičak poboljšava rad mjehura i bubrega te djeluje protiv kožnih bolesti.

Čaj od damiane

Damiana djeluje protiv depresije i stimulira organizam u stanjima iscrpljenosti.

Pomaže kod želučanih bolova koji su uzrokovani nervozom, kod zatvora, pri iskašljavanju, pospješuje izlučivanje mokraće i poboljšava funkcioniranje jetre.

Damiana je moćan afrodizijak. Poboljšava zdravlje muških reproduktivnih organa i koristi se zaliječenje impotencije.

Čaj od đumbira

Čaj od đumbira je od velike koristi kod prehlade, gripe i  drugih infekcija dišnog sustava.

Poboljšava protok krvi i probavu te štiti od mučnine tijekom putovanja.

Pomaže osobama koje pate od alergija kojima preporučujemo svakodnevno ispijanje ovog čaja.

Djeluje i kod jačih glavobolja, protiv menstrualnih grčeva te regulira mjesečnice u žena.

Čaj od gloga

Čaj od gloga ima brzo i pozitivno djelovanje na organizam.

Bobice gloga čiste krv i smanjuju ukupnu razinu šećera. Glogov čaj umiruje i opušta, a učinkovit je i kod jetrenih tegoba.

Ipak, najjača svojstva pokazuje u regulaciji rada srca - uravnotežuje krvni tlak i pomaže u liječenju oštećenja srčanog mišića i krvnih žila.

Čaj od kamilice

Svakako je među najpopularnijim čajevima, mnogi ju smatraju lijekom za sve tegobe.

Kamilica se često koristi kod želučanih oboljenja, naprimjer kod povratka želučane kiseline iz želuca u jednjak.

Djelotvorna je u liječenju prehlade i za snižavanje povišene tjelesne temperature.

Isto tako, poznato je da ova biljka pomaže u rješavanju anksioznih stanja i nervoze.

Ljubitelji čaja preferiraju upravo kamilicu neposredno prije spavanja zbog njezinih opuštajućih svojstava.

Nedavno su američki znanstvenici ustanovili da jedna šalica čaja od kamilice dnevno može smanjiti rizik od raka dojke.

Čaj od komorača

Tradicionalno se koristi za ublažavanje grčeva u želucu.

No, manje je poznato da komorač regulira i apetit pa se preporučuje osobama koje imaju problema s težinom.

Idealan je za djecu zbog blagotvornog učinka na probavni sustav, majke koje doje jerpospješuje lučenje mlijeka  i žene koje pate od slabokrvnosti.

Čaj od matičnjaka

Matičnjak uspješno liječi mnoge vrste želučanih i žučnih problema.

Ima antimikrobno i protuvirusno djelovanje, potiče znojenje pa se koristi u stanjima groznice.

Olakšava psihičke smetnje pa će, ako se redovito pije, popraviti raspoloženje svima koji se bore s depresijom.

Čaj od matičnjaka uklanja napetost i nervozu, suzbija stres te poboljšava pamćenje.

Čaj od ružmarina

Aromatičan ružmarin poboljšava cirkulaciju, ublažava vrtoglavicu, olakšava glavobolju ibolove u zglobovima.

Osnažuje i oporavlja organizam nakon teških fizičkih napora.

Ima i antiseptička svojstva pa ga možete koristiti umjesto tekućine za ispiranje usta.

Čaj od ružmarina olakšat će simptome upalnih procesa u ustima, a grgljanje ublažit će upalu grla.

Zeleni čaj

Ovo je vjerojatno najpoznatiji čaj. Posljednjih godina stekao je veliku popularnost, tako da ga možemo pronaći u svakoj trgovini i u svim oblicima.

Zaista ima brojna ljekovita svojstva pa ga je preporučljivo redovito konzumirati.

Ovaj dragocjeni čaj pospješuje krvnu cirkulaciju, snizuje šećer i kolesterol, štiti kosti i zube, učinkovit je u borbi protiv gripe i niza bakterijskih infekcija te spada u najsnažnije antioksidanse.

Dokazano smanjuje mogućnost pojave kancerogenih oboljenja, sprečava starenje i osnažuje srce.

Djelovanje biljnih čajeva je zaista čudesno. Upoznajte se s njima, jer oni su učinkovit i dostupan način očuvanja vašeg zdravlja.

TOPLA VODA I LIMUN SUPER ZA ZDRAVLJE

Čaša tople vode sa svježe iscijeđenim sokom od limuna svakog jutra vjerovatno je najbolja stvar koju možete učiniti za svoje cjelokupno zdravlje. Ova jednostavna, ali veoma važna stvar, pomoći će vam da započnete dan na najbolji mogući način. Donosimo vam osam razloga da ovaj napitak pijete svako jutro.

• Topla voda, uz dodatak limunovog soka, odlična je za probavu. Ona stimuliše i aktivira sam proces varenja čime vam pomaže da ostanete zdravi i aktivni.
• Limun je veoma bogat izvor vitamina C koji vas štiti od prehlade i drugih oboljenja. On poboljšava imunitet čime imate manje šanse da dobijete razne infekcije i bolesti.

• Ukoliko redovno pijete toplu vodu sa limunovim sokom, nećete imati problem sa konstipacijom i drugim, srodnim, gastro problemima. Ovaj napitak će stimulisati i aktivirati rad crijeva čime se sprečava pojava problema i bolova izazvanih zatvorom.
• Ovaj napitak vam može pomoći da  očistite organizam, jer uklanja sve štetne toksine koji se akumuliraju u vašem tijelu.

• Pošto uklanja toksine iz tijela, napitak je dobar i za vašu kožu. Osim toga, vitamin C iz limuna pomaže vam da dobro i živahno izgledate.
• Vitamin C iz limuna djeluje kao prirodni antioksidant. On uklanja tzv. slobodne radikale iz tijela, koji mogu biti izrazito štetni po vašu kožu. Dakle, čaša tople vode sa limunovim sokom omogućava vam da budete dobro “opremljeni” za borbu protiv bora i prijevremenog starenja.

• Već odavno je poznato da voda radi čuda za vaš organizam. Zato ovaj napitak, pored zdravstvenih prednosti limuna, osigurava hidrataciju vašeg tijela.
• Često se preporučuje da, ukoliko pazite na liniju, dan započnete ovim napitkom. Pored pružanja osjećaja sitosti, limunov sok sadrži i vlakna i vitamin C, što vam pomaže u mršavljenju.

GAVEZ

Najljekovitije biljke svijeta: gavez

Od davnina pa do danas mnogi su se ljudi osvjedočili o ljekovitoj moći gaveza.

Gavez je uvjerljiv dokaz koliko je priroda čudesna i kako se s malo strpljenja mogu izliječiti i najtvrdokornije boljke.

Gavezu je latinsko ime Symphytum officinale, a u narodu je poznat i kao crni korijen, kilnjak, vela konsolida, opašica i volovski jezik.

Ima vrlo dugačku i šaroliku povijest uporabe. Zbog njegove ljekovitosti, u narodu se vjerovalo da potječe iz rajskog vrta.

Slavni liječnik Paracelsus rekao je:

„Zbog čega dodajete ocat korijenu gaveza, ili kojekakve druge kobne dodatke, kada ga je Bog stvorio da samostalno liječi čak i lomove kostiju? “

Ubrzava zarastanje tkiva i kostiju

Gavez sadrži karotin, alkaloide, tanine, glikozide, sluzi, smole, eterično ulje, no najvažniji njegov sastojak je alantoin.

Alantoin je aktivna prirodna tvar sa snažnim keratoličkim djelovanjem koja potiče rast stanica u kostima, vezivnom i potkožnom tkivu.

Zbog tog je sastojka gavez jedan od najboljih lijekova za zacjeljivanje vanjskih i unutarnjih rana, oteklina, posjekotina, ogrebotina, modrica, lomova i krvarenja.

Koristi se i kod uganuća, iščašenja, nategnuća mišića i tetiva.

Oblozi gaveza su djelotvorni kod psorijaze, čireva, proširenih vena, karpalnog sindroma te kod upale kostiju.

Smanjuje bol

Znanstvenici tvrde da bi mast od gaveza mogla pomoći milijunima ljudi protiv bolova u leđima.

U istraživanjima je smanjila bolove za 95 posto, počevši djelovati u roku od sat vremena.

Gavez učinkovito uklanja i druge vrste bolova te se pokazao odličnim u obliku gela protiv bolova kod iščašenja zglobova i osteoartritisa koljena.

Mogu donijeti olakšanje čak i kod oduzetosti uslijed povrede živaca u kralježnici.

Pomaže kod deformacije palca

Gavez je jedina poznata biljka koja liječi i uklanja čukljeve - deformacije kosti palca, za koje moderna medicina nema nikakva rješenja osim bolne operacije.

Liječenje mašću i tinkturama gaveza može trajati i do godinu dana, ali valja biti uporan.

Ljekovita biljka gavez može pomoći kod:

• psorijaze
• čireva
• proširenih vena
• deformacije palca
• uganuća i iščašenja
• reume i artritisa
• bolova u leđima
• vanjskih i unutarnjih rana
• lomova i krvarenja
• oteklina i ogrebotina

Priprema ljekovitih sredstava od gaveza

Od gaveza se pripremaju čaj, oblozi, kupke, mast, tinktura i biljne kapi. Pripravci od ove biljke ne smiju se držati u metalnim posudama.

Oblozi od gaveza veoma su cijenjeni. Sve što je potrebno je pomiješati nekoliko žličica osušenog mljevenog korijena gaveza s dovoljno vruće vode da se napravi pasta.

Namažite pastu na platno i prislonite na ranu. Obloge obnavljajte svaka dva do četiri sata.

Mast od gaveza učinkovita je kod ljudi i kod životinja. Ako je primijenite odmah kod svježe rane, sprečava trovanje krvi, a uz nju i najdublje rane zarastaju bez ožiljaka.

Četiri do šest svježih, opranih korjenova, ovisno o veličini, sitno narežite i u oko 250 g ghee maslaca kratko prepržite, ostavite da stoji preko noći.

Sljedeći dan zagrijte, procijedite kroz krpu i istisnite. Odmah napunite čiste plastične posude i pohranite u hladnjak.

Napomena
Gavez se preporučuje samo za vanjsku upotrebu. Trudnice ne bi trebale koristiti gavez.

Berba gaveza

Gavez raste uz potoke na vlažnom tlu te na vlažnim livadama nizinskog šumskog područja.

Listovi su hrapavi i jako šiljasti. Višegodišnji korijen izvana je gotovo crn, a iznutra je bijele do žućkaste boje, debeo poput palca.

Kad se prereže jako je sluzav, ljepljiv i mastan. Cvjetovi imaju oblik uskog zvona, izbijaju tijekom čitavog ljeta iz pazuha gornjih listova.

Okrenuti su prema dolje u jednostrano povijenim cvatovima prljavo bijele do ružičaste ili ljubičaste boje.

Pazite da ne zamijenite gavez s gomoljastim gavezom ili španjolskim zmijkom.

Korijen se bere u proljeće ili u ranu jesen, očišćen se suši na suncu ili na umjetnoj toplini. List i cvijet se beru za vrijeme cvatnje, od svibnja do kolovoza.

Gavez u vrtu

Gavez je jedna od najkorisnijih biljaka koje možete posaditi u svome vrtu. Od njegovih listova i stabljika može se napraviti odlično gnojivo, koje jača biljke i obogaćuje ih mineralima.

Omjer je kilogram listova gaveza na deset litara vode. To ostavite oko tri tjedna u plastičnoj bačvi. Kod primjene razrijedite u omjeru 1:10. Gnojite jednom tjedno,

Nasječenim listovima i stabljikama gaveza možete pokrivati tlo oko vaših biljaka.

NEVJEROVATNA PRICA O MLIJEKU - VIDEO

Desetljećima nas bombardiraju reklamame u kojima se govori kako moramo piti mnogo mlijeka i jogurta, te jesti sir kako bi tijelo opskrbili kalcijem, no, je li tome doista tako, ili nas mliječna industrija zajedno sa farmaceutskom industrijom putem sveprisutne propagande o zdravlju i važnosti konzumiranja mlijeka i mliječnih proizvoda pretvara u kronične bolesnike (ovisnike). Danas je dobro poznato da su mlijeko i mliječni proizvodi usko povezani sa dijabetesom, artritisom, astmom, osteoporozom… pa čak i rakom.

Zapamtite da milijarde ljudi diljem trećeg svijeta nakon što ih majke prestanu dojiti svojim mlijekom više nikad ne popiju niti kapi mlijeka, pa ipak je kod njih osteoporoza izuzetno rijetka dok se kod za mlijekom pohlepnih zapadnjaka broj oboljelih od osteoporoze neprekidno povećava.

Čovjek je jedina vrsta koja nakon dojenčadske dobi konzumira mlijeko, i to druge vrste!

Zanimljivo istraživanje iz Poljske: Jesu li cjepiva imala ikakve koristi u čitavoj svojoj povijesti?

I dalje se pojavljuju razne kontroverze glede cijepljenja. Zagovornici cijepljenjaopet će ovo istraživanje nazvati gomilom gluposti te će i dalje svoju vjeru polagati informacijama dobivenim od strane proizvođača cjepiva, ali ipak ostaje činjenica da brojne studije nagovještavaju kako cjepiva imaju mali ili nikakav utjecaj na infektivne bolesti te nanose štetu zdravlju mladog organizma.

Cjepiva čine nepopravljivu štetu

Dokumentirano istraživanje iz Poljske,  otkriva informacije koje su otkrili poljski znanstvenici pregledavajući znanstvenu literaturu o štetnim učincima cijepljenja  i efektima imunološkog sustava. Ostatak istraživanja koja su provedena nedavno kojima su obuhvaćeni neurološki simptomi nakon cijepljenja, tako i da u povijesti, cjepiva pokazuju malo koristi.

Neurološke komplikacije nakon cjepljenja

Autori se fokusiraju prvenstveno na konzervans Thimerosal aktivni sastojak i živu, u svojoj studiji o cjepljenjem induciranih neuroloških oštećenja. Naveli su da je izračunat postotak ljudi koji imaju alergijske reakcije na thimerosal je od “niskih” 13%, u Nizozemskoj pa sve do visokih 21% u Austriji.

Alergijske reakcije na živu su obično inicijalno prouzrokovane od strane injekcije cjepiva. Živa je poznata po toksičnosti koja utječe na srce, jetru, bubrege i živčani sustav, uz to što je kancerogena.

Čitatelji su vjerojatno svjesni hrpe trenutnih istraživanja cjepiva adjuvansa koje ukazuju da aluminij može biti najveća briga. Smanjena živa u cjepivima u SAD-u smanjuje teret autizma koji je porastao u kratko vrijeme u SAD-u. Međutim, veliki broj cjepiva se dodao u raspored cjepljenja nakon smanjenja žive u cjepivu, a mnoga od njih uključuju aluminija kao adjuvans, čime se povećava teret autizma.

Tijekom posljednjih 20 godina, neurološka oboljenja, kao što su autizam, ADHD, mentalna retardacija, epilepsija su se povećaala mnogo puta diljem svijeta. Autori su napisali:

“Od 1990, godine nova cjepiva za dojenčad koja sadrže Thimerosal su se počela koristiti u Americi. U DTP, Hib i Hep B cjepivima, djeca dobivaju dozu žive od 62,5 ug, što je 125 puta više od doze koja se smatra sigurnom (0.1ug/kg/day). Izvješća o živi su bila razlog da su skandinavske zemlje već 1990. godine zabranile korištenje žive u cjepivima.”

Smrt 19 djece od SIDS-a (sindrom iznenadne dojenačke smrti) nedugo nakon cijepljenja sa dva šesterovalentna cjepiva su opisana u studiji. Autori su predložili iako nije dokazano da su cjepiva izazvala smrt djece… “To je signal pozornosti koji nam treba da bi se pratio tijek cijepljenja i njegovih komplikacija.”

Epidemiološka istraživanja su pokazala izravnu vezu između povećanja doze thimerosala i stope autizma u SAD-u od kasnih 80-ih do sredine 90-ih godina. Ona su otkrila povezanost između broja cjepiva koje sadrže ospice (male boginje) i rasprostranjenosti stope autizma tijekom 80-ih. Isti Istraživači su također otkrili omjer šansi koje su bile statistički značajne, koje pokazuju da povećanje doze žive kod cjepiva sa thimerosal-om je u korelaciji sa povećanjem stope autizma.

Nekoliko poljskih dječjih cjepiva sadrže živu, uključujući

• Euvax: hepatitis B, od strane LG Life Sciences u Koreji – 50μg/dose
• DT: Difterija i tetanus, izradio Bio-Med u Krakovu, Poljska – 50μg/dose
• TD: izradio BioMed, Krakow, Poljska – 50μg/dose
• DTP: Difterija, tetanus, i hripavac, izradio BioMed, Krakow, Poljska – 50μg/dose
• D, D: Difterija, izradio BioMed, Krakow, Poljska – 50μg/dose
• TT: tifus, od strane BioMed, Krakow, Poljska – 50μg/dose

Napomena: Poljski raspored cijepljenja je obavezan. Obavijest da su sva, osim jednog gore navedenih cjepiva napravljena u Poljskoj. To je jedan od načina da se osigura dobit za domaću farmaceutskeu industriju!

Ostale komplikacije koje se mogu pronaći u cjepljenju u poljskom rasporedu cjepljenja:

• Guillain-Barré sindrom nakon gripe, hepatitis C, meningitis, poliomijelitis i cjepivo protiv HPV-a
• Poprečni mijelitis poslije kolere, tifus, dječja paraliza i polio cjepiva
• Gripa, paraliza, meningitis, encefalitis, konvulzije i paraliza lica nakon oralnog polio cjepiva
• Rapidna progresija retinopatije u nedonoščadi nakon BCG cijepljenja

Povijest Cijepljenja

U 1996, Poljska uvodi sustav praćenja i snimanja negativnih posljedica cijepljenja. Studiju o štetnom utjecaju je objavio Zieliński.

Dakle, zaključak je da postoji jako malo istraživanja o štetnim učincima cijepljenja. Kao autori navode:

“Rezultiralo nedostatak dokaza uzročnosti između cijepljenja i ozbiljnih štetnih ishoda, i time je ispunjena pretpostavka da su cjepiva sigurna.”

Međutim, čak i ako je štetnih učinaka malo ili rijetko, još uvijek je potrebno pokazati da je cijepljenje korisno. Ako nije, onda nema tog rizika u cijepljenja koji je prihvatljiv.

Ovo su povijesni zapisi o zaraznim bolestima i smrtnih slučajevima koji dobro dođu pri ruci. Uzmite, na primjer, ova dvija grafa o broju slučajeva tuberkuloze (TB) i broj umrlih od nje:

Gornja slika je izvješće iz Njemačke koje pokazuje, na lijevoj strani, broj umrlih od tuberkuloze u vremenu 1956-1988 godine, i na desnoj strani, broj prijavljenih slučajeva tuberkuloze 1949-1987 godine. BCG cjepivo protiv tuberkuloze je uvedeno 1970. (Područje u pravokutniku predstavlja ukupan broj cijepljenja tijekom jednog desetljeća 1970-1980.). Nije važno baciti brzi pogled ili dugo proučavanje, očito je da TB cijepljenje protiv tuberkulolze nije imao apsolutno nikakve veze sa smanjenjem bilo u slučajevima tuberkuloze ili umrlih od nje.

Gornji graf prikazuje smrtnost hripavca u periodu 1946-1987 u Njemačkoj, a s vremenom je predstavljeno izvorno pertusis cjepivo koje je uvedeno i cjepivo difterija-tetanus-hripavac. Kao što se može vidjeti, stopa smrtnosti od hripavca ostala je na približno istoj silaznoj putanji na kojoj je bila i prije vrijemena početka primjene cjepiva.

Gornja slika prikazuje stopu smrtnosti od hripavca u Švicarskoj u periodu 1910-1980. Osjenčano područje (u gornjem desnom dijelu grafikona) prikazuje uvodni datum početka cjepljenja protiv hripavca 1944. godine., i pokazuje kako je pokrivenost cjepivom porasla gotovo na 100% do 1980. godine. Međutim, NISU SE VIDJELE NIKAKVE PROMJENE u putanji smanjenja broja umrlih od hripavca.

Gornja slika, prikazuje broj smrtnih slučajeva difterije u Njemačkoj u periodu 1920-1987. Primjećujete li da je cjepivo protiv difterije uvedeno 1925 godine, uz ogromno povećanje oboljelih od difterije!

Gledajući ozbiljno ove grafikone, kako se može za ozbiljno uzeti tvrdnja da su cjepiva spasila tolike živote? Mi ne možemo vidjeti poboljšanja u smrtnosti ili broju slučajeva prije i nakon cijepljenja koja su pokrenuta u slučaju difterije,prije izgleda kao da je cijepljenje pogoršalo i povećalo stopu bolesti i smrtnosti!

Zaključak

Izvješće u 2002 Lancet navodi:

• težina dokaza sugerira da je osobna higijena i ekološka higijena smanjila širenje zaraze …
• … tako da rezultati u ovom istraživanju pokazuju da postoji kontinuirani, mjerljivi, pozitivni učinak osobne i društvene higijene na infekcije.
• liječnici i istraživači ukazuju na pogoršanje zdravstvenog stanja dječje populacije iza 1960-ih, koje se poklopilo sa uvođenjem cijepljenja. Alergijske bolesti, uključujući astmu, autoimune bolesti, dijabetesa i mnogih neuroloških poremećaja – teškoće u učenju, ADD (poremećaj pažnje), ADHD (poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje/ poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću), napadaje i autizam – kronična stanja, na koja je u javnosti obraćena pozornost.

Dakle, bez ikakve korist u smanjenju zaraznih bolesti, cijepljenje se provodi prema planu, usprkos snažno dokazima da su cjepiva sredstvo za povećanje stope kroničnih autoimunih i neuroloških poremećaja.

Naravno, politička stvarnost ne postoji za tim istraživnjima. Unatoč svojim snažnim rezultatima, oni još uvijek ne ukazuju da cjepiva trebaju biti eliminirana. Oni, međutim, nude nekoliko prijedloga oko ideje o smanjenju njihove primjene. Oni zaključuju:

“Čini se da bi bilo vrijedno pridržavati se načela opreza – etički princip (od 1988. godine) prema kojemu ako postoji vjerojatnost, iako je slabo poznata, opasnost od štetnog djelovanja nove tehnologije, bolje je da se ne provodi, i ne riskirati u neizvjesnosti koja može imati potencijalno vrlo štetne posljedice.”

Dakle, vratili smo se na načelu predostrožnosti, nešto što se trebalo primijeniti prije nekoliko desetljeća. Teško je zamisliti masivnu količinu štete koja je učinjena generacijama djece, u kojoj svaka sljedeća ima veću patnju nego prijašnja. Hoće li oni na vlasti ikada poslušati razloge, ili će i dalje biti vođeni svojom pohlepom, ostavljajući našu djecu i buduće generacije da pate? Da li političari i elita stvarno vjeruje da društvo može nastaviti funkcionirati kada će većina ljudi biti kronično bolesna?

Dr. Warburg: Kiselost organizma je uzročnik raka i ostalih bolesti

Je li vam poznat ovaj nevjerojatan podatak?

Osnovni uzrok raka službeno je otkriven prije 1923., a pronalazač je 1931. za to dobio Nobelovu nagradu iz medicine.

Vrlo mali broj ljudi u svijetu zna za to, jer je ta istina nažalost sakrivena od javnosti.

Godine 1931. njemački znanstvenik Otto Heinrich Warburg (1883.-1970.) primio je Nobelovu nagradu za pronalazak osnovnog uzroka raka.

Dr. Warburg je otkrio da je rak rezultat anti-fiziološkog načina života.

Anti-fiziološkim načinom prehrane (pretežno hranom koja zakiseljuje) i fizičkom neaktivnošću tijelo stvara kiselu sredinu slabo opskrbljenu kisikom.

Stanična kiselost istiskuje kisik, a pomanjkanje kisika u stanicama stvara kiselu sredinu.

Dr. Warburg je rekao: "Pomanjkanje kisika i kiselost su dvije strane iste medalje: ako netko ima jedno, ima i drugo".

Ako imate previsoku kiselost, automatski će vam nedostajati kisika u organizmu; ako vam nedostaje kisika imat ćete zakiseljen organizam. Kisela sredina je sredina bez kisika.

"Oduzmete li zdravoj stanici 35% njezinog kisika, možete je pretvoriti u stanicu raka za samo dva dana", tvrdio je dr. Warburg.

"Sve normalne stanice imaju apsolutnu potrebu za kisikom, ali tumorske stanice mogu živjeti bez njega. To je pravilo bez iznimke".

Tumorska su tkiva kisela, dok su zdrava alkalna

U svojem djelu "Metabolizam tumora", dr. Warburg je pokazao da svi kancerogeni oblici ispunjavaju dva temeljna uvjeta:  krvnu kiselost i hipoksiju (pomanjkanje kisika).

Otkrio je, da su tumorske stanice anaerobne (ne udišu kisik) i da ne mogu preživjeti u prisutnosti visokih koncentracija kisika.

Tumorske stanice mogu preživjeti samo uz pomoć glukoze i u sredini bez kisika.

Stoga, karcinom nije ništa drugo nego obrambeni mehanizam, koji naše stanice koriste da bi preživjele u kiseloj sredini bez prisustva kisika.

Zdrave stanice žive u alkalnoj sredini punoj kisika, koja omogućava njihovo normalno funkcioniranje. Tumorske stanice žive u kiseloj sredini siromašnoj kisikom.
                                

Kiselost i alkalnost organizma ovisi o hrani

Nakon što je završen probavni proces, hrana, ovisno o svom nutritivnom profilu, stvara uvjete kiselosti ili alkalnosti u tijelu.

Pojednostavljeno rečeno, alkalnost organizma ovisi o tome što jedemo.

Kiselo ili alkalno stanje mjeri se PH skalom od 0 do 14, gdje je 7 neutralna zona. Od 0 do 7 je kiselo, a od 7 do 14 je alkalno.

Naše stanice, da bi mogle uspješno funkcionirati, trebaju imati lagano alkalan pH, malo iznad 7.

Kod zdravog pojedinca pH krvi nalazi se između 7,40 i 7,45.

Krv se neprestano sama regulira kako ne bi upala u metaboličku kiselost.

Međutim, neka hrana zakiseljuje krv i zagađuje tijelo.

Hrana koja zakiseljuje tijelo

* Rafinirani šećer i svi njegovi derivati. Od svih je najgori, jer nema bjelančevina, masti, vitamina ni minerala, samo rafinirane ugljikohidrate, koji škode gušterači. Njegov pH je 2,1 (veoma kiseo).   
                      
* Meso (sve vrste)                  
                
* Proizvodi životinjskog porijekla - mlijeko i sirevi, vrhnje, jogurt itd.      

* Rafinirana sol

* Rafinirano brašno i svi njegovi derivati kao što su tjestenina, torte, keksi itd.

* Kruh

* Margarin

* Kofein

* Alkohol

* Duhan

* Sva industrijski prerađena i konzervirana hrana, koja sadrži konzervanse, umjetne boje, arome, stabilizatore itd.

* Antibiotici i općenito svi lijekovi

Hrana koja alkalizira                                   

* Svo sirovo povrće. Neko je kiselo po okusu, ali u tijelu se mijenja i postaje alkalno.

* Voće. Na primjer, limun unutar tijela ima veoma visok stupanj alkalnosti. (Nemojte da vas zavara njegov veoma kiseli okus).  
                                                              
* Bademi. Vrlo su alkalni.

* Integralne žitarice: jedina alkalizirajuća žitarica je proso. Sve su ostale žitarice lagano kisele, no idealna prehrana treba i određeni postotak kiselosti pa valja jesti i nešto žitarica. Sve žitarice moraju se jesti kuhane.
                      
* Med. Ima vrlo visoku alkalnost.

* Klorofil. Zelene biljke sadrže klorofil koji je veoma alkalan.

* Voda. Važna je za proizvodnju kisika. Uvijek budite dobro hidrirani, pijte vode malim gutljajima tijekom cijelog dana.

* Vježbanje. Vježbe pomažu održavati alkalnost organizma jer daju kisik cijelom tijelu. Sjedeći način života uništava život.
 

Kemoterapija ne liječi nego pogoršava kiselost organizma

Kemoterapija zakiseljuje tijelo do te mjere da ono mora posegnuti za alkalnim rezervama organizma, kako bi neutraliziralo kiselost žrtvujući minerale (kalcij, magnezij, kalij) ugrađene u kosti, zube, udove, nokte i kosu.

Iz tog razloga primjećujemo promjene na osobama koje primaju kemoterapiju, između ostalog i opadanje kose.

Ostali lijekovi također pogoršavaju kiselost organizma, pa ih valja izbjegavati koliko je to god moguće.

Ispravan omjer pH

Kao što je naglašeno, potpuno je nemoguće da se rak pojavi u nekoj osobi koja se zdravo hrani, pije puno čiste vode i vježba.

Da biste se ispravno hranili, osigurajte si 60% alkalnu prehranu i izbjegavajte proizvode koji su u većini kiseli, kao što su gazirana pića, slatkiši, brza hrana.

Ne zloupotrebljavajte sol te je koristite što je manje moguće.

Ako ste bolesni, idealno je da vam ishrana bude 80% alkalna.

Imate li karcinom, savjet je da alkalizirate tijelo što je više moguće. To možete postići uz pomoć prehrane, vježbe, izbjegavanja stresa i dodatnog unosa klorofila.

Mišljenja stručnjaka

"Sve takozvane prirodne smrti nisu ništa drugo nego terminalna točka zasićenosti tijela kiselošću", - George W. Crile iz Clevelanda, jedan od najpriznatijih kirurga na svijetu.

"Nisu važna bezbrojna imena bolesti, nego činjenica da one sve proizlaze iz osnovnog uzroka: previše kiselosti u tijelu." - Dr. Theodore A. Baroody, knjiga "Alkaliziraj ili umri" ("Alcalize or Die"):

"Povećana zakiseljenost organizma uzrok je svih degenerativnih bolesti. Ako dođe do poremećaja ravnoteže i organizam započne skladištiti kiselost i toksine u većoj mjeri nego što ih može izlučiti, onda se javljaju bolesti." - dr. Robert O. Young.