ponedjeljak, 26. ožujka 2012.

MOJE VIĐENJE REIKIJA

Ovo je tema gdje bih mogao naširoko pričati o REIKIJU ,iznijeću ukratko moje viđenje o tome.
Reiki je nešto najdivnije što nekom ljudskom biću može da se desi.
Reiki je BOŽIJA ENERGIJA koja nas prožima sa svih strana, samo treba da je spoznamo.
To je energija koja nam podiže svijest do neslućenih rzmjera.To znači da tim dizanjem svijesti postižemo mnoge pozitivne stvari u svom životu.Reiki je bogaststvo koje bi ga svako živo biće zaželjelo.

REIKI LIJEČI SVE VRSTE BOLESTI,ČAK I ONE NAJTEŽE KOJE JE MEDICINA OTPISALA.

Svaki čovjek u sebi osjeća da mu nešto fali, ja bih rekao da je to Reiki,samo što to treba da spozna.
Reiki je zdravlje,Reiki je istina,Reiki je bogatstvo,Reiki je znanje,Reiki je svijest.Sa Reikijem pomežemo sebi i drugima.Sa Reikijom mijenjamo svijet nabolje.Kada smo u Reikiju osjećamo se sigurno i neosjećamo strah.Reiki je najveće bogatstvo koje nam je dato.Za Reiki će neko reći da je to najveća tajna i misterija.Za mene Reiki to nije.Reiki treba jednostavno prihvatiti i nepostavljati u vezi njega suvišna pitanja u stilu odakle dolazi i kako djeluje.On je jednostavno tu svuda oko nas kao BOŽANSKA - UNIVERZALNA-SVEMIRSKA ENERGIJA.

REIKI JE SREĆA.

Mnogi neće razumjeti o čemu ja govorim iz prostog razloga jer nisu jos ,, SPREMNI"za tu spoznaju.Neki dobiju spoznaju onda kada im Reikista stavi ruke na tijelo.Tada osjete ono što trebaju osjetiti.Ja zapravo da bi objasnio šta je Reiki trebao bih da koristim riječi kojih u našem jeziku nema.Ovo sve što sam naveo gore je sasvim malo rečeno šta je Reiki.

ŽIVITE LJUBAV - BUDITE LJUBAV-ŠIRITE LJUBAV

REIKI - ŠTA JE TO?


Reiki je sistem koji se na Zapadu primarno poudučava kao sistem liječenja, koji nam omogućava da liječimo sebe i druge polaganjem ruku. Razvio ga je Mikao Usui u prvim godinama XX veka. Svoju popularnost reiki duguje činjenici da ga je veoma lako nauciti i koristiti, čak i djeca mogu da ga primjenjuju bez problema. Lijecenje reikijem je omguceno kroz povezivanje sa reiki energijom kroz proces opunomoćenja ili inicijacije. Korištenje reikija je prosto stvar svjesnosti o njegovom prisutvu i punoj predaji samom procesu, u kome mi postajemo ta energija. Liječenje se vrši ili polaganjem ruku na sebe ili druge, ili kroz rad na daljinu.

Reiki. Riječ je sacinjena iz dva dijela: 'Rei' = univerzalna, i 'Ki' = energija, životna sila. Zato je logicno sto je najbolji prevod ove riječi 'univerzalna životna energija'. To je energija koja pokreće sva živa bica, ona se ne može opisati, ali je prisutna u svemu. Kada smo svjesni te energije, mozemo je koristiti da pomognemo sebi i drugima.

Dva simbola koji kreiraju rijec 'reiki' mogu da znace i 'prosvjetljenje', posto se mogu shvatiti kao univerzalni duh. Ali praksa je dokazala (tu se Istok i Zapad ne razlikuju mnogo) da iz nekog razloga (mozda su zaboravljene tehnike koje su vezane za duhovni deo reikija), jedino što nam je dostupno u vezi reikija je da ga koristimo kao sistem lijecenja fizičkog, emocionalnog i mentalnog tijela, dok u vezi duhovnosti on moze da nam bude podsticaj da krenemo u neko dublje duhovno traganje. Na zalost, ne moze se reci da je reiki zaokruzen sistem ako tražimo odgovor na krajnja pitanja vezana za samospoznaju.
Svaki pokusaj da se tačno definiše izvor reikija je osudjen na propast. Neko kao izvor vidi Boga, neko neku bezličnu silu, kosmički princip, a neko kao energiju koja je život sam. Ovi zadnji ne traže nikakva dalja objašnjenja, jer shvataju da ako želimo egzaktno da pronadjemo izvor reikija, iscuriće nam kao voda kroz prste: sto jace stežemo, sve manje vode ostaje u našem dlanu.

Usui je opisiovao reiki kao 'inituitivan', što znaci da on ide tamo gde treba, tj. da teče u skladu sa potrebama primaoca. Što je veoma bitno, on ne liječi samo simptome, on prvo ide ka uzrocima. Reiki radi baš ono što je u datom trenutku potrebno, iako to nama, koji smo uvek usmjereni na trenutne rezultate, nije bas uvijek jasno i čini nam se da se ništa ne dešava.
Reiki znači ravnotežu. On deluje na svim nivoima: fizičkom, emocionalnom, mentalnom i duhovnom. Reiki daje energiju i liječi tijelo. Studije kažu da ubrzava liječenje rana, snižava krvni pritisak, smanjuje stres i umanjuje ili uklanja bol.

Ovde se ne radi o religiji, jer reiki koriste pripadici svih religija svijeta. On nas ne odvaja od nase religije, ako govorimo o duhovnim dometima reikija, već nas stimuliše da svoju vjeru jos bolje upoznamo, uz dodatne blagoslove mogućnosti liječenja sebe i drugih. Usui je praktikovao reiki kao metod baziran na intuitivnoj sili univerzuma. Pomocu nje, tijelo postaje zdravo, čovjek sretan, a um miran.
 POSTOJI MNOGO stilova i varijacija Reikija, koji se danas podučavaju. Koliko mi je poznato, svi oni imaju svoj korijen u metodu koji je stvorio Japanac Mikao Usui u ranim 1900-tim. Prema tvrdnjama učenika koji su bili podučavani od Usuija lično, on je svoj metod zvao "metodom za postizanje ličnog savršenstva."

Neki od učenika su na Reiki ukazivali imenom Usui Teate ("Usuijev medod primene ruku"), dok je to za druge bio Usui-Do ("Usuijev Put"); oni nisu svi bili podučavani istim stvarima, ili podučavani na isti način. Usui je prilagodjavao svoje učenje veoma precizno prema sposobnostima i interesima svakog učenika, a uz to imamo i činjenicu da je i njegovo razumevanje evoluiralo tokom vremena.

Jos dok je Usui bio živ (umro je 1926.god.), postojalo je nekoliko verzija njegovog metoda, koji se praktikovao u Japanu. Čak i oni koji su svoj metod zvali Usui-Do, bilo je mnogo različitih varijacija učenjima: neki su ga striktno posmatrali kao metod prosvjetljenja, sa stepenima i ceremonijalnim obredima sličnim Dzudo sistemu koji je osnovao Jigoro Kano. Drugi su Reiki učili kao primarno duhovni put, ali put koji u sebi ima i odredjene tehnike liječenja i veoma važnu proceduru opunomoćenja zvanu Reiju.

Poslije Usuijeve smrti, njegov metod je doživjeo jos veće transformacije. Neki od njegovih poslljednjih učenika su stvorili organizaciju u njegovu čast -- Usui Reiki Ryoho Gakkai ("Društvo Usuijevog Reiki metoda liječenja") -- koje je izmijenilo njegovo učenje. Jedan od njegovih učenika, dr Chujiro Hayashi, se u potpunosti fokusirao na onaj dio Reikija koji se odnosio na liječenje bolesti i razvijao metode koji su bili "tretmani" koji su davani primacima, drugim ljudima. Moze se skoro sa sigurnoscu reci da je Hayashi bio taj koji je poceo da zove Reiki imenom Usui Reiki Ryoho.

A onda, bas kao i njegov učitelj Usui, Hayashi nije podučavao istim stvarima sve učenike. Jedan od njegovih renomiranih učenika je bio Tatsumi, je nazivao ono što je podučavao kao Usui-Do; Hayashijeva učenica Yamaguchi (koja je jos živa i jos uvek podučava) naziva svoju verziju Jikiden* Reiki; a Hayashijeva najčuvenija učenica Hawayo Takata -- osoba koja je najzaslužnija za širenje i popularizaciju Reijkija na globalnom planu -- je zvala njenu verziju Usui Shiki Ryoho ("Usuijev metodoloski stil liječenja").

srijeda, 21. ožujka 2012.

NLO NAD KRAGUJEVCOM 18.03.2012.

20.03.2012 u 10:09 h

VIDEO: Svjetleće kugle iznad Kragujevca?!

Kragujevčani Boško i Marko Protić u nedjelju su oko 18.30 sati, na nebu iznad grada vidjeli šest neidentifikovanih letećih objekata, koje je Marko snimio kamerom.


Očevidac neobičnog događaja Boško Protić, kaže za FoNet da je prvu letjeću kuglu boje plamena primijetio je dok je sa sinom Markom pio kafu na terasi. 
Pomislio sam je da je u pitanju meteor, ali kugla nije pala na zemlju, nego je nastavila da se kreće horizontalno. Ubrzo za njom, na nebu su se pojavili i drugi svijetleći objekti, koji su zračili plamenom svjetlošću i kretali se iznad grada od zapada ka istoku, ispričao je Protić, dodajući da su bile ispod oblaka i da ne može da procjeni brzinu, ali su, kako je rekao, sigurno bile sporije od aviona.
On je rekao da je događaj na nebu iznad Kragujevca trajao čitavih pet minuta, pa je njegov sin Marko donio amatersku video kameru i počeo da snima. 
Još smo zbunjeni onim što smo vidjeli, jer to definitivno nisu bili ni meteori, ni avioni, ni helikopteri, naveo je Boško Potić. 
 Ja sam siguran, dodao je on, da postoji neko objašnjenje koje se ne tiče vanzemaljaca i svemirskih brodova i zaista smo radoznali da saznamo šta je to u stvari moglo da bude.

utorak, 20. ožujka 2012.

NLO NAD BOSNOM

Dosta je priča ispričano o NLO-ima.Mnogi nevjeru u vjerodostojnost tih priča.Zašto nevjeruju ljudi pa čak i kada vide te objekte.Valjda je to nedostatak svjesnosti tj.svijesti koja nam se krade na raznorazne načine ali neću sada o tome.Samo ću vam reći pogledajte nebo u večernje sate i vidjećete šta se gore zbiva.Nebo je puno neobjašnjivih fenomena.Upravo u blizini Doboja u BOSNI se trenutno zadnja 3 dana nešto čudno dešava u pravcu zapada i sjeverozapada.primijetio sam prva dva dana dva objekta slična zvijezdama ali 3 puta veća i sjajnija.treči dan se pojavio sasvium drugi objekat koji je laganom brzinom letio tako da mu je bilo potrebno oko 2 sata da nestane na horizontu prema Doboju,taj objekat je mijenjao boje:crvenu,plavu i žutu.Mijenjao je boje na specifičan način ,te boje su bile kao na istom mjestu, ne kao kod aviona.
Slijedi još jedna istinita priča sa naših prostora.

Mirna noć nad Titogradom. Nebom preko planine Rumije lete piloti u Galebovima. Početak je osamdesetih, a u toku je redovna vežba jer se u blizini nalazi letačka škola JNA. Svake večeri se na tom mestu obučavaju budući piloti. Letovi su rutinski i kratki, pomalo i dosadni, a onda se jedne večeri začuje prestravljeni glas preko radioveze. Ovo je početak priče o neidentifikovanim letećim objektima iznad bivše Jugoslavije, koju su za "Jutarnji list" ispričali penzionisani piloti JNA, svedoci čudnih susreta na nebu.
" Vuk, Vuk. Ponavljam Vuk. Šifra Vuk", govori uzbuđeno pilot i naglo ponire na visinu ispod 3.000 metara.

Na nebu se odmah pojavljuju Migovi 21. Telefonom se bude zapovednici vazdušnih snaga. Diže se opšta uzbuna, a pilotima su prsti na obaraču jer je stigla naredba da se bez upozorenja obara sve što leti na visini iznad 3.000 metara. 

Na horizontu se pojavljuju svetleći objekti narandžaste boje, brzi i nepredvidivi. Migovi kreću prema njima, ali objekti naglo nestaju u daljini. Jedan od pilota uspeva da prati svetlost i prelazi albansku granicu. Nepoznatu letelicu drži na nišanu i traži dozvolu za pucanje.

"Prešao si granicu, obustavi poteru i odlazi iz Albanije", govori mu zapovednik i zaustavlja misiju.

Svetleći objekti nad Rumijom u Crnoj Gori mesecima su se noću pojavljivali na nebu. Kada su glasine došle do zapovednika, on je odlučio da prekine priče i naredio da Migovi na prvi spomen NLO ruše sve što leti iznad visine od 3.000 metara. Postojala je bojazan od američkih špijunskih letelica, ili ko zna čega, a mladi piloti dobili su samo jednu naredbu.

Priču o operaciji "Vuk" nad Rumijom ispričali su penzionisani piloti JNA. Istu priču čuo je i hrvatski pilot Dragutin Prepušt iz Pule, koji je i sam dvaput doživio neobične susrete na nebu krajem osamdesetih.

Prepušt je kao nastavnik u Galebu jedne letnje noći s učenikom krenuo prema Zadru. Vežba je bila standardna i namenjena za iskusnije učenike pri kraju obuke. Rutu bi prelazili nekoliko puta u istoj noći - od Pule preko Opatije do Bakanjca kod Zadra pa nagli okret i nazad. Tokom rećeg leta, negde oko ponoći 1987. godine, baš kod Bakanjca počinje desio se susret.

"Noć je bila zvezdana, a let ugodan pa sam se opustio i preko komandne table nadzirao svog učenika kojem je dobro išlo", priča Prepušt.

U jednom trenutku učenik ga je uzbuđeno pitao šta je "ovo" sa njihove leve strane. Prepušt kaže da je na 50 metara od njih bila narandžasta elipsa koja se kretala u njihovom smeru.

Galeb se u tom trenutku nalazio na visini od 3.600 metara, a Prepušt je procenio da se objekt kretao oko 900 km na sat. Kaže da su naglo skrenuli jer je prva pomisao bila da je u pitanju leteći objekat i da je najvažnije izbeći sudar. Kada se Galeb spustio iznad elipse ona je svetlela crvenom bojom. 

Prepušt je odmah kontatirao kontrolu leta u Zagrebu, ali su mu oni rekli da je sam i da na radaru oko njega nema ni jedne letelice. Pilot je učinio i dodatnu proveru, ali 
do kraja večeri ni Ljubljana ni Zagreb ni Beograd na vojnim radarima nisu uočili druge letelice pored njihove.

Kontrolor s Briona mu je rekao: "Vidim ga prostim okom, nisi poludeo, ali na radaru ga stvarno nema".

Nastavnik je učeniku rekao da nikome ne prijavljuje šta je video jer je možda reč o halucinaciji ili iluziji zbog, ali po sletanju u Pulu dočekuju ih istražitelji koji ih odvajaju u posebne sobe i traže od njih da napišu izveštaj.

"Opisali smo šta smo videli bojeći se da će nas odmah poslati u Vrapča, ali nikad više niko nije spomenuo te izveštaje. Jedan mi je iskusni kolega rekao da nema pilota koji je odradio više od 200 sati, a da barem jednom nije imao slično iskustvo", priča Prepušt, koji se posle jednog dana odmora vratio na posao.

"Jedan mi je kolega pričao da mu je nad Pazinom čitava kabina zasvetlela, a iznad njega je bio veliki metalni tanjir. Posle deset sekundi nebo se ponovno zamračilo, instrumenti upalili i sve se nastavilo kao da se ništa nije dogodilo", priseća se Prepušt i dodaje da ne tvrdi da je imao kontakt s vanzemaljcima.

"Reč je o NLO-u, to je zaista nepoznati objekt, ali sâm sam sebi objasnio da je reč elektromagnetskim, nazovimo ih, oblacima ili skupinama koje ostaju kao trag iza svakog aviona. To mi je jedino moguće objašnjenje", kaže ovaj pilot.

On kaže da se u jednom trenutku ohrabrio pa je pokušao da prati objekt, ali je NLO promenio smer pod uglom od 90 stepeni, što pri tim brzinama ne može ni jedna letelica koju su proizveli ljudi.

"Iskustvo nije bilo prijatno, iako verujem da je to sočna priča vama novinarima. Osećao sam se bespomoćno jer nisam znao s čime sam se susreo", kaže bivši nastavnik letenja.

Istraživači smatraju da je dugogodišnja legenda o vanzemaljcima u Jugoslaviji počela spisima koje je sakupilo Odjeljenje za svemirska pitanja osnovano odmah posle Drugog svetskog rata, a upletenost vojnog i političkog vrha u zataškavanje prema njima je neupitna.

Ovo Odeljenje je sakupilo sve potrebne sastojke za uverljivi mit o vanzemaljcima: od detaljno opisanih susreta s bićima iz drugih galaksija, preko tajnih baza, fotografija i zavera, pa sve do freski iz 14. veka koje prikazuju preteća bića u letelicama. Jugoslavija je čak i vlastiti slučaj "Rozvel" u kojem je, po uzoru na orginalni američki, u Sloveniji pao jedan leteći tanjira, posle čega je u Beograduusledila obdukcija mrtvog bića. O svemu su, navodno, bili obavešteni i Amerikanci. 
 Leteći tanjir Rumija NLO JNA SFRJ Jugoslavija Hrvatska Crna Gora




Zakamuflirani NLO lebdio iznad Moskve?

POGLEDAJTE VIDEO - Savršeno oblikovan krug oblaka iznad Moskve snimili su zapanjeni mještani

 NLO entuzijasti odmah su posumnjali da je riječ o izvanzemaljskom matičnom brodu. Cijeli događaj zapravo podsjeća na scenu iz holivudskog blockbustera ˝Dan nezavisnosti˝.

Nick Pope, bivši analitičar NLO pojava za britansko Ministarstvo obrane analizirao je fotografije. ˝Nikad nisam vidio ništa slično. Ovo mi predstavlja pravu misteriju. Teorije se kreću od izvanzemaljskog broda, ruske tehnologije za modifikaciju vremenskih prilika pa do znaka da se bliži kraj svijeta. Bez obzira na sve navedeno pojava je zaista intrigantna i zanimljiva˝ prokomentirao je Pope.
No meteorolozi odbacuju bilo kakve spekulacije da se radi o NLO-u, objašnjavajući cijelu pojavu optičkom iluzijom. Moskovske meteorološke službe objasnile su kako je nekoliko fronti prošlo preko grada, a sunce sa zapada izazvalo ovaj efekt.
˝Radi se samo o optičkoj iluziji, premda izgleda impresivno. Ako pogledate bliže vidjet ćete da sunčeve zrake izbijaju iz oblaka. Vjerojanto je sunce zalazilo kada je video snimljen˝ objasnio je jedan moskovski meteorolog.

NEJEDENJE HRANE

 

POLJAK JOACHIM M. WERDIN NEKOLIKO JE GODINA ŽIVIO BEZ UZIMANJA BILO KAKVE HRANE. PO NJEGOVOJ TVRDNJI DANAS NA SVIJETU PREKO TRI TISUĆE LJUDI ŽIVOTNU ENERGIJU USPJEŠNO OBNAVLJA SAMO DISANJEM, ODNOSNO NE UZIMAJU NIKAKVU MATERIJALNU HRANU. ONI SU DOKLAZ DA JE NEJEDENJE ISTINSKA BUDUĆNOSTI ZDRAVOG I PROSVJETLJENOG ČOVJEČANSTVA.
Na početku, Poljak Joachim M. Werdin, bio je običan duhovni tragatelj. kao mladić čitao je svu dostupnu ezoterijsku literaturu i tražio duhovni put i duhovnog učitelja koji mu odgovara. Na kraju, sve što je tražio pronašao je u sebi. Sam ovako opisuje trenutak duhovne preobrazbe, klčjučnog trenutka koji ga je pripremio za život bez hrane: Počevši od 1989. putovao sam više od tri godine po azijskim zemljama kao učitelj i promotor međunarodnog jezika esperanta.
U to sam vrijeme bio u prilici pronaći mnogo više literature o ezoterijskim temama. Kad god bi se ukazala prigoda, čitao sam i vježbao ono što sam naučio. Isto tako, svaki put kad bi mi bilo zgodno, posjećivao sam pojedine centre za duhovni razvoj. Ali unatoč tome što sam čitao vrijedne knjige, razgovarao sa prosvjetljenim ljudima, posjećivao centre duhovnih praksi nisam pronašao, što iz današnje perspektive vidim, ono što sam tražio. Danas znam da je to u meni, i da sam ja njen izvor.. Što sam dublje ulazio u sebe, sve sam više uviđao da je svo znanje koje mi je potrebno, sve što sam tražio pa i mnogo više već ondje, u meni, da je oduvijek bilo u meni. Sve što sam trebao učiniti bilo je dopustiti sebi da se to u meni manifestira.
Svi veliki ugledni duhovni učitelji zajedno nisu mi u stanju pružiti ono što sam oduvijek posjedovao.. Sve što oni, kao izvor informacija, mogu učiniti jest usmjeriti moju pozornost u tom smjeru. I od tada sam ja postao neka vrsta duhovnog učitelja. Ili barem čovjeka s misijom jer putuje, predaje, i piše knjige o životu bez uzimanja metarijalne hrane.   Tekst koji slijede je izbor najzanimljivijih pitanja na koja Joachim odgovara širom svijeta, te naš izbor najvažnijih dijelova njegovih knjiga.  
Gospodine Werdin, kada, kako i nadasve zašto ste se odlučili na život bez hrane?
Werdin: Od 1979. kad mi je bilo 16 godina poduzimao sam korake i na sebi provodio eksperimente na putu prema svjesnom duhovnom razvoju. Moja odluka da počnem živjeti bez hrane predstavljala je jedan od tih koraka i eksperimenata. U srpnju 2001. s obitelji sam otišao od kuće na pet tjedana radi odmora. Radio sam svakodnevno kao i inače, u svom uredu. Svakog sam dana kontemplirao više nego obično kako bih prilagodio tijelo promjenama u njegovom funkcioniranju. Tijelo sam planirao prilagoditi promjenama unutar tri do pet tjedana, ali trebalo mi je više vremena. Promjene koje su se dogodile većim djelom za mene nisu bile ništa novo, budući da sam od svoje 16. godine postio barem jednom godišnje radi čišćenja tijela i zdravlja. Odlučivši živjeti bez hrane, jednostavno sam hranu ostavio po strani. Međutim kasnije sam shvatio da je za večinu ljudi, po njihovu vjerovanju, praktićno nemoguće jednostavno ostaviti hranu. To je razlog zašto sam odlučio najprije istražiti a zatim i opisati metode prilagođavanja ljudskog organizma na život bez hrane. Razmislivši o svemu, došao sam do zaključka da će mi eksperimentalni put pružiti najbolje podatke i iskustva. Kao logičan razvoj ove ideje, moj sljedeći korak bio je da se vratim na normalno mentalno hranjenje tijela i ponovno tijelo učinim ovisnim o hrani. tako sada mogu reći da, zahvaljujući znanju koje sam na taj način stekao, zainteresiranima mogu pružiti više informacija.
Osim nejedenjem, jedno ste se vrijeme bavili prejedenjem. Objasnite nam svrhu tog neobičnog eksperimenta?
Werdin: U to vrijeme, u ožujku 2003. planirao sam tijekom idućih godinu dana učiniti sljedeće: udebljati se do maksimuma od 130kg. Nikada nisam bio toliko debeo, zbog čega nisam bio u stanju u potpunosti razumjeti sve s tim povezane fizičke i psihološke procese. Oboljeti od bolesti za koje se vjeruje da su neizlječive, poput raka, dijabetisa, povišenog tlaka, srčanih bolesti i sl. Zatim se u potpunosti izliječiti. U ožujku 2004. odlučio sam okončati gore opisani eksperiment. Dovoljno sam naučio i nisam se želio primoravati na daljnje patnje. Osječao sam se gore nego sam mogao i zamisliti prije početka eksperimenta. Ujedno sam osječao da je novo vrijeme da krenem dalje s mojim planom. 1.Ožujka 2004. započeo sam sljedeći eksperiment s nejedenjem. Toga sam dana ponovno maknuo hranu. Budući da sam imao 30 kilograma previše, osjetio sam bitne razlike između dvaju početaka načina života bez hrane. Iz eksperimenta s debljinom, ijako sam stigao samo do 100kg, naučio sam mnogo o tome kako se osjeća pretila osoba. o se ne tiče samo svakodnevnih aktivnosti. Npr. kretanje, ovisnički apetit, osječaj hipertenzije…Sada mogu razumjeti zašto je pretilim ljudima, onima kojima je to najpotrebnije, toliko teško prolaziti kroz postiti. Pretila je osoba ovisnija o hrani. Bit će joj od koristi da ima veću snagu volje kako bi uspješno prošla kroz tretman koji je sličan tretmanu ovisnika o drogi, jer takva osoba pati više. Otkrio sam i doživio mnoge druge aspekte u vezi s pretilošću. Sve mi je to pružilo nove spoznaje o čovjeku. Da bi ih sve opisao bila bi potrebna još jedna knjiga. Znam da je vrijedilo eksperimentirati na takav način. Molim vas, međutim, da imate na umu da je ovo moje iskustvo. Želim reći da ono što sam ja osjećao ne mora biti isto onome što drugi osječaju. Osobno, sve te eksperimente provodim kako bih znao više, radi igre, i kako bih bio u stanju pružiti ljudima informaciju ako me pitaju.
Koliko je na početku pokušaja odvikavanja od hrane važan utjecaj okoline, odnosno društvena sugestija?
Werdin: jednom, na početku svog prvog eksperimenta s nejedenjem, moja mi je supruga rekla: To što radiš je protiv prirode.  prije nego što sam joj odgovorio iznenada sam shvatio da je u njenoj tvrdnji bilo mnogo istine. Zašto? Prije nego što odgovorim, molim vas da razmislite o sljedeća tri slučaja.  
1. Kada se beba rodi u društvu koji jedu, ona zahtjeva hrenu od trenutka svog rođenja. Bebu se mora hraniti, jer ako njeno tijelo predugo ne prima nikakvu hranu, prestat će vršiti funkcije, umrjet će. Ne davati bebi nikakvu hranu bilo bi djelovanje protiv prirode.
2. kada se beba rodi u društvu ljudi koji jedu, ali su njezini roditelji nejedači, beba će tražiti hranu u manjim količinama od one iz predhodnog primjera.
3. Kad se beba rodi u društvu nejedača, odbijat će jesti od početka života. U tom slučaju beba nebi trebala dobivati nikakvu hranu. Davanje hrane bebi bilo bi djelovanje protiv njene prirode.
Znate li već što uzrokuje te razlike? Možete nagađati da se radi o programima u instinktu bebe, programima koji su odgovorni za odnos između čovjeka i materije zvane hrana. Od trenutka začeća svako je ljudsko biće pod utjecajem sugestija društva. Dok je u maternici, majka ima najveći utjecaj na instinkte djeteta, sljedeći su otac i drugi članovi obitelji, a potom osobe s kojima majka provodi najviše vremena. Ako su svi oni ljudi koji jedu normalno, ne treba očekivati da će programi instinkta bebe u meternici biti drukčiji od onih koji prevladavaju u društvu. Stoga će također i biološka priroda rođenog djeteta biti slična, kao rezultata utjecaja koji se na tu osobu vrši tijekom njenog cijelog razvoja u maternici. Prehrambene navike čovjeka stvaraju se već u maternici. Slični procesi odvijaju se tijekom cijelog vremena poslije rođenja. ok beba ne postane odrastao čovjek njena prehrana ovisi o društvu u kojem živi. Novorođenče ima instinkte koji su dovoljno programirani tako da omogučavaju njegovom tijelu i umu da pravilno funkcioniraju. Sklop tih programa tvori njegovu prirodu. Djelovanje protiv te prirode uzrokuje poremečaje ili, u ekstremnim slučajevima, čak i smrt. Sugestija društva nije ograničena samo na utjecaj roditelja i ljudi s kojima je osoba u kontaktu. na osobu također imaju utjecaj obrazovanje, okoliš, boje, zvukovi, temperatura, hrana koju jede igre i tako dalje. Sve to pa i više neprestano programira ljudski instinkt. vjerojatno pogađate koliko znanje o sugestiji društva može biti korisno sredstvo za manipulatore. Uz razumjevanje mehanizma reakcije (programiranih odgovora) na specifične stimulacije u određenom društvu ljudima je lako manipulirati (pogotovo njihovim emocijama) tako da njihovo razmišljanje, govor i djelovanje budu u skladu s očekivanjima manipulatora. Strah, želja da se osjeća ljubav, želja da se kažnjava i drugi čimbenici koji uzrokuju emocijonalne reakcije koriste se na pažljivo planiran način, tako da ljudi po vlastitoj volji rade upravo ono što manipulatori očekuju. Instinkt su programi, a manipulator je programer koji zna kako programirati osobu na način da ona to ne može primjetiti, a rezultat je da je osoba često zahvalna na manipulatorovom radu. Glasači su često dobar primjer. Također pogledajte oglase, pakiranja proizvoda, uređenje prodavaonica ili ureda, izjave političara i novinara, i tako dalje.   Slušajte i pokušajte osjetiti što oni pobuđuju u vama, koje emocije. Mislite li da se to događa slučajno? Što više mislite za sebe, to svjesnije nešto radite, i što više obračate pažnju na sugestiju društva, više otkrivate skrivenu sugestiju i više razumijete koliko ona ima jak utjecaj na razmišljanje, govor i ponašanje ljudi. Tako možete reći da mislite svojom glavom a ne prema obrascima ugrađenim u vaše instinkte. Tada sve više djelujete nezavisno, postajete sve nezavisniji. Osim toga, tada emocijonalna stanja koja se u vama javljaju postaju onakvi kakvima ih vi odlučujete imati, a ne onakvi kakvima ih je vaš instinkt bio programiran proizvesti kako reakciju na određene situacije. Vodite računa o tome da čovjek koji ne razumije i ne kontrolira svoj instinkt u vezi s programima koji upravljaju materijom zvanom hrana nije u stanju postati nejedač. Takva je osoba još uvijek rob programa svojih instinkta.  
Zašto onda imamo probavni sustav?
Werdin: Odgovor je očigledan, kako bismo prerađivali i izlučivali sve što se ubaci u tijelo. Ljudsko je tijelo stroj koji uglavnom kontroliraju instinkti i podliježe takozvanim zakonima prirode. Ljudsko biće ima slobodnu volju koja se manifestira kreativnošću intelekta, tako da ono može doživljavati život onako kako odluči naša nadsvijest koju ja zovem JA SAM. Instinkt, koji stvara i održava tijelo, pada pod utjecaj društvene sugestije, stoga su mnogi produkti koje stvara um određene osobe jednaki onima koji stvaraju umovi drugih. Ako se tijelo rodi u društvu ljudi koji jedu, ima sustave i organe koji su odgovarajuće prilagođeni probavljanju i izlučivanju. Ako se tijelo rodi u društvu nejedača, ti su im sustavi neaktivni ili ih nema. Programski sklop društva u kojem je osoba rođena odlučuje o njezinom tijelu. Ljudsko je tijelo vrlo fleksibilno u prilagodbi zadanim životnim uvjetima kako bi moglo široko doživljavati materiju. Ono je samokontrolirani, najsfisticiraniji stroj poznat u prirodi. Sva njegova osjetila i organi potrebni su kako bi čovjek mogao doživljavati život. Sva ona imaju široku sposobnost prilagodbe specifičnim zahtjevima. Probavni sustav i sustav za izlučivanje sredstva su koja vam omogučuju da doživljavate programski skup koji se zove materijalna hrana. Sve dok čovjek ostaje u doživljavanju materije u obliku hrane (okus, temperatura, boleti uzrokavane jedenjem, opijenost alkoholom i štošta drugo) ti su mu sustavi nužni. Kad se to iskustvo završi, probavni sustav tijelu postaje beskoristan i zato nestaje, kao što pokazuju istraživanja provedena na nejedačima, ili se preobrazi u nešto drugo. Drugim riječima, sve dok čovjek ostaje u sferi doživljavanja materije u njenim umetanjem u tijelo, njegovo će tijelo imati, razvijati i preobražavati sustave koje to iskustvo čine mogućim. Kada čovjek završi s tim iskustvom, njegovo će tijelo biti prilagođeno novim okolnostima, a probavni će trak biti uklonjen, preobražen ili zamjenjen drugim sustavom.
Što trebam učiniti da bih postao nejedač? Mogu li ja živjeti bez hrane?
Werdin: Ne postoji univerzalan metoda prikladna za svakoga, jer svatko ima svoj vlastiti način, svaka je osoba drugi svijet. Postoji onoliko puteva koji vode do ne jedenja koliko ima nejedača. Ako ste sigurni da je način života bez hrane za vas, već idete pravim putem. Vjerojatno ste si zacrtali poduzimati aktivnosti  usmjerene ka širenju sfere svoje svijesti. Upitate li nekoga jeste li u stanju živjeti bez hrane, odgovor će glasiti, ne, niste. No, sve dok to neznate niste to u stanju činiti, ijako posjedujete potencijal. Sama informacija nije dovoljna, ali čim u sebi poćnete osječati znanje i moć povezane s njom, stajat će te na vratima mogučnosti izbora ovoga načina života . Tada čete znati što i kako učiniti. Ako već osječate da je način života bez hrane za vas, već idete u smjeru gdje nejedenje postoji. Pred vama su mnoge mogućnosti, pa ih možete ostvariti prema svom planu.
Što napraviti, radite ono što osječate da je za vas najbolje. Prije svega, nemojte hranu smatrati nečim lošim, i ne žurite. Život nikada ne završava i nije utrka, pa uvijek imate vremena. Ono što niste u stanju učiniti sada, bit ćete u stanju učiniti kasnije.
Odakle nejedači dobivaju energiju za život?
Werdin: Kad čovjek razmišlja o ne jedenju najčešće najprije pomisli na stvaranje energije. Predpostavlja da energija potrebna za život potječe izvana. Znanstvenici koji istražuju materijalno i energetsko funkcioniranje tijela u vezi s tim uvjerenjem su pristrani u proučavanju na koji način tijelo crpi energiju za funkcioniranje i kakav je utjecaj određenih tvari, ugljikogidrata, bjelančevina, minerala itd. na tjelesne funkcije. Znanstvenici najprije pokušaju otkriti na koji način funkcionira ljudsko tijelo, zatim formuliraju hipotezu i stvaraju teorije. Drugi pak prihvaćaju te teorije kao jedinu istinu. Bez da duboko ulaze u to pitanje. Činjenica je da ljudsko biće živi od onoga za što vjerujemo da mu daje energiju. Vjeruje li netko da kruh, krumpir, i jabuke njegovom tijelu daju energiju, tada se to i stvarno događa. Ako osoba vjeruje da je Sunce izvor energije za njegove tjelesne funkcije, to je zaista tako. Slično tome kad čovjek vjeruje da su duh, prana ili svjetlost izvor energije potrebne njegovom tijelu da funkcionira to se i događa. Čovjek živi od onoga za što vjeruje da ga pokreče. To također vrijedi i u slučaju nejedača.  Jedan nejedač može živjeti na energiji koju dobiva od sunca, a drugi će nejedač pokretat svoje tijelo pranom ili zrakom koji udiše. Dakle, kada ste svijesni da ste vi sami izvor života vašeg tijela/uma, onda se to i događa. Međutim, ako samo vjerujete to neče biti dovoljno. Znanje i živo osječanje toga, neophodni su.
U tom slučaju nije vam potrebno ništa izvana. JA SAM, kao predstavnik svijesti, stvara sve. To je moto mojih knjiga: JA SAM svijest, a sve drugo moja je kreacija. Stoga znam, JA SAM je izvor mog života. To je to, manje više jednostavno, u mjeri u kojoj sam u stanju to intelektualno objasniti. Ali intelekt ne osjeća, u stanju je samo misliti, pa ne može razumjeti izneseno objašnjenje. Tek kad čovjek to sam iskusi, tek kad to spozna na temelju dubokog iskustva, njegov će intelekt biti u stanju razumjeti kako ljudsko biće može živjeti potpuno lišeno hrane, pića pa i bez disanja. Dok se to ne dogodi, intelekt neće znati i vjerojatno će poricati. Ovisno o tome koliko intelekt određenog pojedinca već zna, koliko je iskustva dotični pojedinac već stekao i koliko je velka svera svijesti u kojoj osoba živi. Fizičari pokušavaju otkriti materijalan svijet i objasniti ga na razini prihvatljivih načina. To ih potiće da stvaraju hipoteze koje su fantastičnije od znanstveno fantastičnih priča napisanih prije svega nekoliko desetljeća. Zanima li vas moderna fizika i njena objašnjenja elementarnih čestica, valova, energije, kvantova i informacija, vjerojatno ćete pronaći intelektualno objašnjenje tih pitanja. Ali kako to da čovjek može živjeti bez hrane, pića, disanja te bez obzira na temperaturu okoline?