NEJEDENJE HRANE

 

POLJAK JOACHIM M. WERDIN NEKOLIKO JE GODINA ŽIVIO BEZ UZIMANJA BILO KAKVE HRANE. PO NJEGOVOJ TVRDNJI DANAS NA SVIJETU PREKO TRI TISUĆE LJUDI ŽIVOTNU ENERGIJU USPJEŠNO OBNAVLJA SAMO DISANJEM, ODNOSNO NE UZIMAJU NIKAKVU MATERIJALNU HRANU. ONI SU DOKLAZ DA JE NEJEDENJE ISTINSKA BUDUĆNOSTI ZDRAVOG I PROSVJETLJENOG ČOVJEČANSTVA.
Na početku, Poljak Joachim M. Werdin, bio je običan duhovni tragatelj. kao mladić čitao je svu dostupnu ezoterijsku literaturu i tražio duhovni put i duhovnog učitelja koji mu odgovara. Na kraju, sve što je tražio pronašao je u sebi. Sam ovako opisuje trenutak duhovne preobrazbe, klčjučnog trenutka koji ga je pripremio za život bez hrane: Počevši od 1989. putovao sam više od tri godine po azijskim zemljama kao učitelj i promotor međunarodnog jezika esperanta.
U to sam vrijeme bio u prilici pronaći mnogo više literature o ezoterijskim temama. Kad god bi se ukazala prigoda, čitao sam i vježbao ono što sam naučio. Isto tako, svaki put kad bi mi bilo zgodno, posjećivao sam pojedine centre za duhovni razvoj. Ali unatoč tome što sam čitao vrijedne knjige, razgovarao sa prosvjetljenim ljudima, posjećivao centre duhovnih praksi nisam pronašao, što iz današnje perspektive vidim, ono što sam tražio. Danas znam da je to u meni, i da sam ja njen izvor.. Što sam dublje ulazio u sebe, sve sam više uviđao da je svo znanje koje mi je potrebno, sve što sam tražio pa i mnogo više već ondje, u meni, da je oduvijek bilo u meni. Sve što sam trebao učiniti bilo je dopustiti sebi da se to u meni manifestira.
Svi veliki ugledni duhovni učitelji zajedno nisu mi u stanju pružiti ono što sam oduvijek posjedovao.. Sve što oni, kao izvor informacija, mogu učiniti jest usmjeriti moju pozornost u tom smjeru. I od tada sam ja postao neka vrsta duhovnog učitelja. Ili barem čovjeka s misijom jer putuje, predaje, i piše knjige o životu bez uzimanja metarijalne hrane.   Tekst koji slijede je izbor najzanimljivijih pitanja na koja Joachim odgovara širom svijeta, te naš izbor najvažnijih dijelova njegovih knjiga.  
Gospodine Werdin, kada, kako i nadasve zašto ste se odlučili na život bez hrane?
Werdin: Od 1979. kad mi je bilo 16 godina poduzimao sam korake i na sebi provodio eksperimente na putu prema svjesnom duhovnom razvoju. Moja odluka da počnem živjeti bez hrane predstavljala je jedan od tih koraka i eksperimenata. U srpnju 2001. s obitelji sam otišao od kuće na pet tjedana radi odmora. Radio sam svakodnevno kao i inače, u svom uredu. Svakog sam dana kontemplirao više nego obično kako bih prilagodio tijelo promjenama u njegovom funkcioniranju. Tijelo sam planirao prilagoditi promjenama unutar tri do pet tjedana, ali trebalo mi je više vremena. Promjene koje su se dogodile većim djelom za mene nisu bile ništa novo, budući da sam od svoje 16. godine postio barem jednom godišnje radi čišćenja tijela i zdravlja. Odlučivši živjeti bez hrane, jednostavno sam hranu ostavio po strani. Međutim kasnije sam shvatio da je za večinu ljudi, po njihovu vjerovanju, praktićno nemoguće jednostavno ostaviti hranu. To je razlog zašto sam odlučio najprije istražiti a zatim i opisati metode prilagođavanja ljudskog organizma na život bez hrane. Razmislivši o svemu, došao sam do zaključka da će mi eksperimentalni put pružiti najbolje podatke i iskustva. Kao logičan razvoj ove ideje, moj sljedeći korak bio je da se vratim na normalno mentalno hranjenje tijela i ponovno tijelo učinim ovisnim o hrani. tako sada mogu reći da, zahvaljujući znanju koje sam na taj način stekao, zainteresiranima mogu pružiti više informacija.
Osim nejedenjem, jedno ste se vrijeme bavili prejedenjem. Objasnite nam svrhu tog neobičnog eksperimenta?
Werdin: U to vrijeme, u ožujku 2003. planirao sam tijekom idućih godinu dana učiniti sljedeće: udebljati se do maksimuma od 130kg. Nikada nisam bio toliko debeo, zbog čega nisam bio u stanju u potpunosti razumjeti sve s tim povezane fizičke i psihološke procese. Oboljeti od bolesti za koje se vjeruje da su neizlječive, poput raka, dijabetisa, povišenog tlaka, srčanih bolesti i sl. Zatim se u potpunosti izliječiti. U ožujku 2004. odlučio sam okončati gore opisani eksperiment. Dovoljno sam naučio i nisam se želio primoravati na daljnje patnje. Osječao sam se gore nego sam mogao i zamisliti prije početka eksperimenta. Ujedno sam osječao da je novo vrijeme da krenem dalje s mojim planom. 1.Ožujka 2004. započeo sam sljedeći eksperiment s nejedenjem. Toga sam dana ponovno maknuo hranu. Budući da sam imao 30 kilograma previše, osjetio sam bitne razlike između dvaju početaka načina života bez hrane. Iz eksperimenta s debljinom, ijako sam stigao samo do 100kg, naučio sam mnogo o tome kako se osjeća pretila osoba. o se ne tiče samo svakodnevnih aktivnosti. Npr. kretanje, ovisnički apetit, osječaj hipertenzije…Sada mogu razumjeti zašto je pretilim ljudima, onima kojima je to najpotrebnije, toliko teško prolaziti kroz postiti. Pretila je osoba ovisnija o hrani. Bit će joj od koristi da ima veću snagu volje kako bi uspješno prošla kroz tretman koji je sličan tretmanu ovisnika o drogi, jer takva osoba pati više. Otkrio sam i doživio mnoge druge aspekte u vezi s pretilošću. Sve mi je to pružilo nove spoznaje o čovjeku. Da bi ih sve opisao bila bi potrebna još jedna knjiga. Znam da je vrijedilo eksperimentirati na takav način. Molim vas, međutim, da imate na umu da je ovo moje iskustvo. Želim reći da ono što sam ja osjećao ne mora biti isto onome što drugi osječaju. Osobno, sve te eksperimente provodim kako bih znao više, radi igre, i kako bih bio u stanju pružiti ljudima informaciju ako me pitaju.
Koliko je na početku pokušaja odvikavanja od hrane važan utjecaj okoline, odnosno društvena sugestija?
Werdin: jednom, na početku svog prvog eksperimenta s nejedenjem, moja mi je supruga rekla: To što radiš je protiv prirode.  prije nego što sam joj odgovorio iznenada sam shvatio da je u njenoj tvrdnji bilo mnogo istine. Zašto? Prije nego što odgovorim, molim vas da razmislite o sljedeća tri slučaja.  
1. Kada se beba rodi u društvu koji jedu, ona zahtjeva hrenu od trenutka svog rođenja. Bebu se mora hraniti, jer ako njeno tijelo predugo ne prima nikakvu hranu, prestat će vršiti funkcije, umrjet će. Ne davati bebi nikakvu hranu bilo bi djelovanje protiv prirode.
2. kada se beba rodi u društvu ljudi koji jedu, ali su njezini roditelji nejedači, beba će tražiti hranu u manjim količinama od one iz predhodnog primjera.
3. Kad se beba rodi u društvu nejedača, odbijat će jesti od početka života. U tom slučaju beba nebi trebala dobivati nikakvu hranu. Davanje hrane bebi bilo bi djelovanje protiv njene prirode.
Znate li već što uzrokuje te razlike? Možete nagađati da se radi o programima u instinktu bebe, programima koji su odgovorni za odnos između čovjeka i materije zvane hrana. Od trenutka začeća svako je ljudsko biće pod utjecajem sugestija društva. Dok je u maternici, majka ima najveći utjecaj na instinkte djeteta, sljedeći su otac i drugi članovi obitelji, a potom osobe s kojima majka provodi najviše vremena. Ako su svi oni ljudi koji jedu normalno, ne treba očekivati da će programi instinkta bebe u meternici biti drukčiji od onih koji prevladavaju u društvu. Stoga će također i biološka priroda rođenog djeteta biti slična, kao rezultata utjecaja koji se na tu osobu vrši tijekom njenog cijelog razvoja u maternici. Prehrambene navike čovjeka stvaraju se već u maternici. Slični procesi odvijaju se tijekom cijelog vremena poslije rođenja. ok beba ne postane odrastao čovjek njena prehrana ovisi o društvu u kojem živi. Novorođenče ima instinkte koji su dovoljno programirani tako da omogučavaju njegovom tijelu i umu da pravilno funkcioniraju. Sklop tih programa tvori njegovu prirodu. Djelovanje protiv te prirode uzrokuje poremečaje ili, u ekstremnim slučajevima, čak i smrt. Sugestija društva nije ograničena samo na utjecaj roditelja i ljudi s kojima je osoba u kontaktu. na osobu također imaju utjecaj obrazovanje, okoliš, boje, zvukovi, temperatura, hrana koju jede igre i tako dalje. Sve to pa i više neprestano programira ljudski instinkt. vjerojatno pogađate koliko znanje o sugestiji društva može biti korisno sredstvo za manipulatore. Uz razumjevanje mehanizma reakcije (programiranih odgovora) na specifične stimulacije u određenom društvu ljudima je lako manipulirati (pogotovo njihovim emocijama) tako da njihovo razmišljanje, govor i djelovanje budu u skladu s očekivanjima manipulatora. Strah, želja da se osjeća ljubav, želja da se kažnjava i drugi čimbenici koji uzrokuju emocijonalne reakcije koriste se na pažljivo planiran način, tako da ljudi po vlastitoj volji rade upravo ono što manipulatori očekuju. Instinkt su programi, a manipulator je programer koji zna kako programirati osobu na način da ona to ne može primjetiti, a rezultat je da je osoba često zahvalna na manipulatorovom radu. Glasači su često dobar primjer. Također pogledajte oglase, pakiranja proizvoda, uređenje prodavaonica ili ureda, izjave političara i novinara, i tako dalje.   Slušajte i pokušajte osjetiti što oni pobuđuju u vama, koje emocije. Mislite li da se to događa slučajno? Što više mislite za sebe, to svjesnije nešto radite, i što više obračate pažnju na sugestiju društva, više otkrivate skrivenu sugestiju i više razumijete koliko ona ima jak utjecaj na razmišljanje, govor i ponašanje ljudi. Tako možete reći da mislite svojom glavom a ne prema obrascima ugrađenim u vaše instinkte. Tada sve više djelujete nezavisno, postajete sve nezavisniji. Osim toga, tada emocijonalna stanja koja se u vama javljaju postaju onakvi kakvima ih vi odlučujete imati, a ne onakvi kakvima ih je vaš instinkt bio programiran proizvesti kako reakciju na određene situacije. Vodite računa o tome da čovjek koji ne razumije i ne kontrolira svoj instinkt u vezi s programima koji upravljaju materijom zvanom hrana nije u stanju postati nejedač. Takva je osoba još uvijek rob programa svojih instinkta.  
Zašto onda imamo probavni sustav?
Werdin: Odgovor je očigledan, kako bismo prerađivali i izlučivali sve što se ubaci u tijelo. Ljudsko je tijelo stroj koji uglavnom kontroliraju instinkti i podliježe takozvanim zakonima prirode. Ljudsko biće ima slobodnu volju koja se manifestira kreativnošću intelekta, tako da ono može doživljavati život onako kako odluči naša nadsvijest koju ja zovem JA SAM. Instinkt, koji stvara i održava tijelo, pada pod utjecaj društvene sugestije, stoga su mnogi produkti koje stvara um određene osobe jednaki onima koji stvaraju umovi drugih. Ako se tijelo rodi u društvu ljudi koji jedu, ima sustave i organe koji su odgovarajuće prilagođeni probavljanju i izlučivanju. Ako se tijelo rodi u društvu nejedača, ti su im sustavi neaktivni ili ih nema. Programski sklop društva u kojem je osoba rođena odlučuje o njezinom tijelu. Ljudsko je tijelo vrlo fleksibilno u prilagodbi zadanim životnim uvjetima kako bi moglo široko doživljavati materiju. Ono je samokontrolirani, najsfisticiraniji stroj poznat u prirodi. Sva njegova osjetila i organi potrebni su kako bi čovjek mogao doživljavati život. Sva ona imaju široku sposobnost prilagodbe specifičnim zahtjevima. Probavni sustav i sustav za izlučivanje sredstva su koja vam omogučuju da doživljavate programski skup koji se zove materijalna hrana. Sve dok čovjek ostaje u doživljavanju materije u obliku hrane (okus, temperatura, boleti uzrokavane jedenjem, opijenost alkoholom i štošta drugo) ti su mu sustavi nužni. Kad se to iskustvo završi, probavni sustav tijelu postaje beskoristan i zato nestaje, kao što pokazuju istraživanja provedena na nejedačima, ili se preobrazi u nešto drugo. Drugim riječima, sve dok čovjek ostaje u sferi doživljavanja materije u njenim umetanjem u tijelo, njegovo će tijelo imati, razvijati i preobražavati sustave koje to iskustvo čine mogućim. Kada čovjek završi s tim iskustvom, njegovo će tijelo biti prilagođeno novim okolnostima, a probavni će trak biti uklonjen, preobražen ili zamjenjen drugim sustavom.
Što trebam učiniti da bih postao nejedač? Mogu li ja živjeti bez hrane?
Werdin: Ne postoji univerzalan metoda prikladna za svakoga, jer svatko ima svoj vlastiti način, svaka je osoba drugi svijet. Postoji onoliko puteva koji vode do ne jedenja koliko ima nejedača. Ako ste sigurni da je način života bez hrane za vas, već idete pravim putem. Vjerojatno ste si zacrtali poduzimati aktivnosti  usmjerene ka širenju sfere svoje svijesti. Upitate li nekoga jeste li u stanju živjeti bez hrane, odgovor će glasiti, ne, niste. No, sve dok to neznate niste to u stanju činiti, ijako posjedujete potencijal. Sama informacija nije dovoljna, ali čim u sebi poćnete osječati znanje i moć povezane s njom, stajat će te na vratima mogučnosti izbora ovoga načina života . Tada čete znati što i kako učiniti. Ako već osječate da je način života bez hrane za vas, već idete u smjeru gdje nejedenje postoji. Pred vama su mnoge mogućnosti, pa ih možete ostvariti prema svom planu.
Što napraviti, radite ono što osječate da je za vas najbolje. Prije svega, nemojte hranu smatrati nečim lošim, i ne žurite. Život nikada ne završava i nije utrka, pa uvijek imate vremena. Ono što niste u stanju učiniti sada, bit ćete u stanju učiniti kasnije.
Odakle nejedači dobivaju energiju za život?
Werdin: Kad čovjek razmišlja o ne jedenju najčešće najprije pomisli na stvaranje energije. Predpostavlja da energija potrebna za život potječe izvana. Znanstvenici koji istražuju materijalno i energetsko funkcioniranje tijela u vezi s tim uvjerenjem su pristrani u proučavanju na koji način tijelo crpi energiju za funkcioniranje i kakav je utjecaj određenih tvari, ugljikogidrata, bjelančevina, minerala itd. na tjelesne funkcije. Znanstvenici najprije pokušaju otkriti na koji način funkcionira ljudsko tijelo, zatim formuliraju hipotezu i stvaraju teorije. Drugi pak prihvaćaju te teorije kao jedinu istinu. Bez da duboko ulaze u to pitanje. Činjenica je da ljudsko biće živi od onoga za što vjerujemo da mu daje energiju. Vjeruje li netko da kruh, krumpir, i jabuke njegovom tijelu daju energiju, tada se to i stvarno događa. Ako osoba vjeruje da je Sunce izvor energije za njegove tjelesne funkcije, to je zaista tako. Slično tome kad čovjek vjeruje da su duh, prana ili svjetlost izvor energije potrebne njegovom tijelu da funkcionira to se i događa. Čovjek živi od onoga za što vjeruje da ga pokreče. To također vrijedi i u slučaju nejedača.  Jedan nejedač može živjeti na energiji koju dobiva od sunca, a drugi će nejedač pokretat svoje tijelo pranom ili zrakom koji udiše. Dakle, kada ste svijesni da ste vi sami izvor života vašeg tijela/uma, onda se to i događa. Međutim, ako samo vjerujete to neče biti dovoljno. Znanje i živo osječanje toga, neophodni su.

U tom slučaju nije vam potrebno ništa izvana. JA SAM, kao predstavnik svijesti, stvara sve. To je moto mojih knjiga: JA SAM svijest, a sve drugo moja je kreacija. Stoga znam, JA SAM je izvor mog života. To je to, manje više jednostavno, u mjeri u kojoj sam u stanju to intelektualno objasniti. Ali intelekt ne osjeća, u stanju je samo misliti, pa ne može razumjeti izneseno objašnjenje. Tek kad čovjek to sam iskusi, tek kad to spozna na temelju dubokog iskustva, njegov će intelekt biti u stanju razumjeti kako ljudsko biće može živjeti potpuno lišeno hrane, pića pa i bez disanja. Dok se to ne dogodi, intelekt neće znati i vjerojatno će poricati. Ovisno o tome koliko intelekt određenog pojedinca već zna, koliko je iskustva dotični pojedinac već stekao i koliko je velka svera svijesti u kojoj osoba živi. Fizičari pokušavaju otkriti materijalan svijet i objasniti ga na razini prihvatljivih načina. To ih potiće da stvaraju hipoteze koje su fantastičnije od znanstveno fantastičnih priča napisanih prije svega nekoliko desetljeća. Zanima li vas moderna fizika i njena objašnjenja elementarnih čestica, valova, energije, kvantova i informacija, vjerojatno ćete pronaći intelektualno objašnjenje tih pitanja. Ali kako to da čovjek može živjeti bez hrane, pića, disanja te bez obzira na temperaturu okoline?