SREDSTVA ZA SUNCANJE

U prošlom postu zaustavili smo se negdje na pola puta. Tema su bile sveprisutne, a vrlo toksične kreme za sunčanje. Danas ćemo posao dovršiti, slijede još neki podaci koji se ne nalaze u reklama s preplanulim ljepoticama na nekoj dalekoj plaži na Baliju ili Tahitiju. Dr. Elizabeth Plourde, klinička laboratorijska znanstvenica i medicinska istraživačica, autorica knjige „Sredstva za sunčanje – biohazard: Tretirati kao opasni otpad“ pozabavila se i novim formula a u sredstvima za sunčanje koja se predstavljaju kao formule «širokog spektra».

To je zbog toga što proizvođači sada koriste kemikalije koje filtriraju i UVB i UVA zrake. Juhu! No, za stvaranje efekta širokog spektra potrebno je nekoliko kemikalija jer svaka kemikalija pokriva samo jedan dio Sunčevog spektra. A s kombiniranjem kemikalija povezani su problemi. Kemikalije ili metali iz sredstava za sunčanje mogu se deaktivirati prilikom izlaganja suncu u procesu zvanom fotodegradacija. Zbog toga oni više nisu u stanju štititi kožu od Sunčevog zračenja. Kod kombiniranja kemikalija taj se proces odvija brže.

Osim toga, studije su utvrdile, piše dr. Plourde, da iako neke kemikalije mogu imati nisku toksičnost kada se koriste individualno, njihove kombinacije stvaraju nove kemijske spojeve koji su daleko toksičniji. Mnoge studije, citirajući da su kombinacije kemikalija sada uobičajene u formulama sredstava za sunčanje, završavaju zahtjevom da sva buduća istraživanja mogućih toksičnih učinaka kemikalija iz sredstava za sunčanje moraju proučavati njihove efekte u kombinacijama. U međuvremenu, te su kombinacije već na policama, reklama, pa i u i na vašoj koži.

Plourde razborito piše da je „nerazborito je misliti da individualno odobrene kemikalije nisu potencijalno štetne kada se kombiniraju i stvaraju nove kemijske strukture kad je već dokazano da ni te individualno odobrene kemikalije iz sredstava za sunčanje nisu tako sigurne kao što su nas uvjeravali.“

K tomu, UV zračenje pokriva samo mali dio Sunčevog spektra i ono što se sada reklamira kao filteri za Sunčevu svjetlost «širokog spektra» ne pruža svu zaštitu koja nam je potrebna. Od Sunčevog zračenja koje prodre kroz Zemljinu atmosferu na cijeli UVA i UVB spektar otpada samo 4% , vidljivi raspon svjetlosti čini 49%, a blisko infracrveno (NIR) zračenje čini 47%. Ove zadnje, NIR zrake prodornije su, dopiru mnogo dublje od UVA zraka i uzrokuju štetne promjene koje mogu dovesti do raka i fotostarenja kože jer uništavaju kolagen i elastin.

Ne znam bih li zbog toga bio sretan ili ne, ali istražuju se brojne nove kemikalije i metode za sprječavanje šteta od NIR-a na staničnoj razini, no za sada nisu pronađena zadovoljavajuća rješenja.

Zaključak jest da sredstva za sunčanje (ako zanemarimo sve već navedene šteten nuspojave) štite samo od UVA i UVB zraka, dok štetnije zrake bliskog infracrvenog spektra mogu prolaziti kroz kožu i nanositi nevidljivu štetu. Dokazi jasno govore da je tako, pa ipak reklame i dalje uvjeravaju ljude da će ih sredstva za sunčanje «širokog spektra» zaštititi, čime se stvara još jedan lažan osjećaj zaštićenosti.

NARUŠAVANJE RAVNOTEŽE HORMONA

U novije vrijeme objavljuju se mnoge studije koje otkrivaju da kemikalije iz sredstava za sunčanje uzrokuju poremećaje kod svih oblika života, piše dr. Plourde. Kemikalije koje se koriste u sredstvima za sunčanje vrlo su jaki hormoni i, kao takve, klasificirane su kao kemikalije koje ometaju endokrini sustav. (Naziv za takve kemikalije je: endokrini disruptori, EDC-i). Kad se unesu u tijelo mogu djelovati kao estrogeni, antiestrogeni, testosteroni ili antitestosteroni, narušavajući prirodnu ravnotežu hormona.

Evo jednog primjera: Kad su istraživači štakorima dali kemikalije benzofenon-3 (BP-3), 4-metilbenziliden kamfor (4-MBC) i oktil metoksisinamat (OMC) iz sredstava za sunčanje ustanovili su da se težina maternica ženki štakora povećala, što pokazuje da te kemikalije imaju estrogensko djelovanje.

Zabrinutost zbog dobivenih rezultata izrazili su ovim riječima: «Naša otkrića pokazuju da UV zaštitna sredstva treba testirati na endokrinu aktivnost zbog mogućih dugoročnih učinaka na ljude i divlje životinje.»

Godine 2008. isti glavni istraživač i njegovi kolege utvrdili su da 4-MBC i 3-benziliden kamfor (3-BC) djeluju i na reproduktivne organe i na središnji živčani sustav. Drugim riječima, na te vrlo osjetljive sustave, a pogotovo na njihov razvoj, hormonski aktivne kemikalije iz sredstava za sunčanje djeluju toksično. Njihovim riječima: «Ti podaci pokazuju da izlaganje spojevima 4-MBC i 3-BC prije i poslije rođenja može omesti seksualni razvoj na razini mozga i reproduktivnih organa.» Drugim riječima, ako ste trudni, možda bi bilo mudro u širokom luku zaobići sredstva za sunčanje, a također ne stavljati ih na male bebe.

Spomenuti istraživači su još utvrdili da različite kombinacije kemikalija vrše različite utjecaje.

Dr. Plourde navodi da se u SAD-u upotreba sredstava za sunčanje toliko promiče da se benzofenon-3 sada nalazi u krvi 97% Amerikanaca, uključujući 90% onih koji su izjavili da nikada nisu koristili sredstva za sunčanje. Katastrofa. Ta je kemikalija u toliko širokoj upotrebi da je prodrla u američke vodotokove, a pogoni za filtriranje vode ne mogu je ukloniti iz vodovodne vode. Široko rasprostranjena upotreba te kemikalije u tolikom broju proizvoda dovela je do toga da je kod ljudi prisutna u krvi, bez obzira koriste li sredstva za sunčanje ili ne.

Drugi način na koji ta kemikalija iz raznih mlijeka za sunčanje prodire u tijelo je kroz pluća. Udisanje tih kemikalija štetno je, a njihova obilna upotreba u SAD-u je dovela je do toga da se nalaze i u kućnoj prašini. Postoje i sredstva za sunčanje u vidu aerosoli, u vidu spreja. Plourde piše: „Nemojte ih koristiti na djeci niti ih sami koristite jer stvaraju pare koje se udišu i prodiru u tijelo preko pluća.“

Nadalje, budući da se te kemikalije nalaze u krvi javljaju se i u majčinom mlijeku. Jedna studija koju Plourde navodi pokazala je da su uzorci mlijeka 85% dojilja zagađeni, što znači da djeca piju jake hormone tijekom ključnog, najranijeg razvoja.

Mnoge kemikalije iz sredstava za sunčanje spadaju u klasu spojeva zvanih fenoli za koje je poznato da mogu proći kroz posteljicu i ući u fetus. Mladunci štakora koji su izloženi kemikalijama iz sredstava za sunčanje imaju opću, tiroidnu i reproduktivnu zatrovanost, pa se može zaključiti da se i kod djece javljaju iste štetne promjene.

SREDSTVA ZA SUNČANJE, AUTIZAM I ADHD

Kemikalije iz sredstava za sunčanje mogle bi biti jedan od uzroka porasta učestalosti autizma i poremećaja pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) zabilježenih diljem svijeta, piše dr. Plourde:

„S obzirom na sve aspekte utjecaja koje kemikalije iz sredstava za sunčanje imaju na fetus u razvoju te na sva obilježja autistične djece, važno je obratiti pozornost na korelacije između toga dvoga. Obilježja autizma zbog kojih je važno istražiti potencijalnu ulogu sredstava za sunčanje u naglom porastu tog poremećaja jesu: spolne razlike, narušena funkcija štitne žlijezde, rasne razlike i porast učestalosti koji je paralelan s porastom upotrebe sredstava za sunčanje. Budući da većina kemikalija iz sredstava za sunčanje djeluje poput estrogena ili antiestrogena, time narušavajući testosteron, jači je potencijalni utjecaj na razvoj muške nego ženske djece. Autizam pogađa više dječaka nego djevojčica u omjeru 4:1.“

Ljudski embrij je izvanredno osjetljiv na narušavanje rada štitne žlijezde za vrijeme trudnoće, pa zagađenja iz okoliša mogu unutar maternice omesti normalno sazrijevanje štitnjače kod embrija. Pokazalo se da kemikalije iz sredstava za sunčanje ometaju razvoj štitnjače kod sisavaca, a autizam je povezan s poremećajima štitnjače, posebno za vrijeme rasta fetusa. Abnormalna funkcija štitnjače utječe na razvoj govora i kognitivnih sposobnosti koji su narušeni upravo kod autističnog spektra. U jednoj se studiji tvrdi: «…moguće je da je narušena funkcija štitnjače uzrok nekih simptoma autizma, posebno nerazvijenog govora i mentalnog zaostajanja.» Nadalje, dr. Plourde nas obavještava da bijelci imaju viši postotak kemikalija iz sredstava za sunčanje u krvi te navodi studiju koja je otkrila da je kod pripadnika bijele rase veća učestalost autizma nego kod crnaca, Hispanoamerikanaca i Azijaca.

Porast učestalosti autizma paralelan je s porastom primjene sredstava za sunčanje. Sredstva za sunčanje pojavila su se na tržištu 1970-ih, njihova upotreba povećavala se tijekom 1980-ih. Rast učestalosti autizma započeo je 1980-ih. Prema novim istraživanjima, toksična tvar odgovorna za narušavanje formiranja živčanih stanica u kombinaciji s nedostatkom vitamina D identificirana je kao uzrok ADHD-a ili autizma, ovisno o tome u kojem je stadiju bio neurološki razvoj kad je fetus, beba ili dijete bilo izloženo toj toksičnoj tvari.

Te veze pokazuju, piše dr. Plourde, da je prijeko potrebno istražiti bi li raširena upotreba kemikalija iz sredstava za sunčanje, u mogućoj kombinaciji s mnogim drugim estrogenskim kemikalijama (npr. pesticidima) koje su uvedene u zadnjih 30 godina, mogla biti povezana s eksponencijalnim rastom učestalosti autizma do kojeg je također došlo u posljednjih trideset godina.

OPASNOSTI OD NANOČESTICA

Velik problem s dalekosežnim posljedicama u tome je što se u sredstvima za sunčanje koriste materijali poput nanočestica koji su relativno novi za čovječanstvo. Malo je kvantitativnih analitičkih tehnika kojima se mogu mjeriti te čestice u prirodnim sustavima. Metalni oksidi titanijev dioksid (TiO2) i cinkov oksid (ZnO) koriste se u sredstvima za sunčanje zato što blokiraju UVA i UVB zrake. Prirodno se javljaju kao gusti, bijeli, neprozirni prahovi, prerađuju se u bijele paste koje se mogu mazati po koži, posebno nosu (što običavaju činiti spasioci na plažama). Kako bi ti oksidi bili prozirniji oku proizvođači ih usitnjavaju do čestica nanometarske veličine.

Upotreba nanočestica u formulama sredstava za sunčanje odobrena je bez testiranja zato što se smatra da su ti spojevi bezopasni u njihovom punom, prirodnom stanju ili krupnijim oblicima. Međutim, znanstvenici otkrivaju da radikalno smanjena veličina dovodi do radikalno drugačijih ponašanja tih oksida.

Istraživači s Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu utvrdili su da potomci miševa koji su bili izloženi TiO2 imaju izbrisane velike dijelove DNK.9 Budući da to pokazuje da nanočestice prolaze kroz posteljicu, vjerojatno je da se oštećenja mogu javiti i kod ljudskih beba koje su u maternici izložene tim metalnim oksidima mikroskopske veličine. Drugi su znanstvenici utvrdili da nanočestice TiO2 ne samo što prolaze kroz staničnu membranu nego ulaze i u jezgru stanice gdje uzrokuju štete na DNK i ometaju normalnu diobu stanica. Jednako važno otkriće predstavlja rad drugih koji su otkrili da su te nanočestice toliko sićušne da prolaze kroz zaštitnu krvno-moždanu barijeru tako da mogu uništavati neurone u mozgu.

UBIJANJE MORA SREDSTVIMA ZA SUNČANJE

Istraživači sada tvrde da su te sićušne čestice puštene u masovnu upotrebu prije nego što su obavljene studije koje bi utvrdile da ne nanose štetu slatkovodnom i morskom životu. Recimo, fitoplankton je od ključne važnosti za naš planet. Ne samo što je početak morskog prehrambenog lanca nego se procjenjuje da je odgovoran za stvaranje 50–90% svjetskog kisika. Jedna studija iz 2010. utvrdila je da nanočestice ZnO ubijaju plankton, dok su druge utvrdile da su nanočestice ZnO izuzetno toksične, a nanočestice TiO2 štetne za morski život. Istraživači su izračunali da općenito danas u svjetskim oceanima ima 40% manje fitoplanktona u usporedbi s podacima iz 1950. Budući da je dokazano da nanočestice cinkovog oksida ubijaju fitoplankton, nužno je da prestanemo zagađivati oceane kemikalijama iz sredstava za sunčanje.

Brojne studije u današnje vrijeme otkrivaju da su te nanočestice toksične za ribe i da ih se može naći u njihovim škrgama, jetri, srcu i mozgu. Osim toga, kemikalije u sredstvima za sunčanje toliko su hormonski aktivne da ribe koje su im izložene daju potomke s mješavinom muških i ženskih reproduktivnih organa, toliko velikim oštećenjima da se neke čak prestaju mrijestiti. Istraživači su skovali naziv «međuspol» za to kemijski pogođeno potomstvo.

Osim toga, TiO2 i ZnO, te kemikalije iz sredstava za sunčanje, čak i u vrlo niskim koncentracijama (recimo onim kao kad tušem sperete sredstvo za sunčanje) potpuno izbijele (tj. ubiju) koralj za 96 sati. Kemikalije koje uzrokuju ugibanje već su spomenuti BP-3, OMC i 4-MBC kao i konzervans butil paraben (BP).

Izbjeljivanje koralja postalo je globalni problem za koji se okrivljuje globalno zagrijavanje (zijeeeev), ali pitanje je kad se počeo javljati. A započelo je naglim rastom broja turista u zahvaćenim područjima. Ni u koraljnom grebenu u Belizeu ni u australskom Velikom koraljnom grebenu nije bilo bijeljenja koralja sve dok ih nije počeo posjećivati veliki broj turista. Stres koji uzrokuju kemikalije iz sredstava za sunčanje smanjuje sposobnost koralja da se prilagodi blagim promjenama temperature vode.

Budući da su svjetski oceani važan izvor hrane, svakako bi bilo mudro ili barem nesuicidalno posvetiti pažnju nestanku morskih živih bića. Možda o tome treba razmisliti kad slijedeći put zakoračite u vodu obilno namazani mlijekom za sunčanje

ČUVAJTE SE PROIZVODA NA KOJIMA PIŠE DA SU PRIRODNI ILI BEZOPASNI

Postalo je moderno da proizvođači sredstava za sunčanje tvrde da su njihovi proizvodi «prirodni» ili «bezopasni». Svakako ne očekujem da na svoj proizvod napišu da je neprirodan ili opasan, no možda bi bilo sportski barem pristojno šutjeti. Jer, čak i ako na njima piše da nisu štetni za koraljne grebene, ti proizvodi često sadrže kemikalije za koje je dokazano da uništavaju koralje. Neki proizvođači tvrde da koriste samo «krupni» oblik titanijevog dioksida i cinkovog oksida i da ne koriste nanočestice, što bi njihove proizvode trebalo učiniti sigurnima. U stvari, nema načina da se sitnije čestice odvoje i osigura da dobivate samo krupnije čestice, piše dr. Plourde.

Izbjegavanje štetnih kemikalija iz sredstava za sunčanje koja se danas proizvode prva je linija obrane vlastitog zdravlja i naše drage prijateljice, biosfere Planeta. Barem preko ljeta.

Knjiga Sredstva za sunčanje – biološka opasnost sadrži cjelovite popise svih kemikalija iz sredstava za sunčanje, prema zemljama u kojima su odobrene, pa se može provjeriti sadrži li neki proizvod štetne kemikalije. Nažalost, postalo je nužno čitati sve deklaracije na svim proizvodima za njegu kože jer većina kozmetike, losiona za tijelo i šampona sadrži kemikalije iz sredstava za sunčanje. Titanijev dioksid najčešća je kemikalija i dodaje se čak i u razne prehrambene proizvode koji se prodaju u prodavaonicama mješovite robe kao i u prodavaonicama prirodne hrane. Kemikalije iz sredstava za sunčanje nalaze u ogromnom broju proizvoda u rasponu od parfema pa sve do pudinga.

ANTIOKSIDANSI IZ HRANE I PRIRODNA ZAŠTITA KOŽE

I što sad?

Postoji li neko rješenje da se ipak na moru ne trebamo stalno skrivati u hladu?

Bar ako ste vlasnik neke posebno osjetljive kože.  To navodim zato jer poznam ljude koji kažu da imaju osjetljivu kožu ili su jako bijeli, pa mi to navode kao razlog zašto se mažu kad se u razgovoru dotaknemo te teme, a ja u vezi nje mogu samo reći da nisam na sebe stavio ni kap nikakvog sredstva za sunčanje već barem tri desetljeća, a nikad nisam niti izgorio niti imao opekline. Istina jest da se nisam baš ni pržio na suncu po cijele dane – to mi je čak malo neugodno jer mi je prevruće – ali nisam se baš ni čuvao, sve je uvijek nekako išlo spontano i postupno, dok na kraju ne bih postao ‘crnac’. Neki kažu da je to zato jer imam nešto tamniju kožu. Ok, može bit’, mada sam vidio i neke bijelje ljude, poput mog starog, koji se baš nisu mazali – ili jesu tek dan ili dva – pa nisu ni izgorili. U svakom slučaju, ima nas raznih pa isti recepti ne vrijedi za svakoga.

Dobra je vijest da su tijekom godina objavljene brojne studije koje dokazuju da su antioksidansi vrlo djelotvorni kao prirodna zaštita kože od Sunčevog zračenja.

Ako je u prošlosti bilo mnogo razloga da jedete hranu koja je bogata antioksidansima, zbog tih otkrića danas ih ima još i više. Antioksidansi ne štite samo od ultraljubičastog zračenja, kao što to čine sredstva za sunčanje, nego i od bliskog infracrvenog zračenja, čime tijelu pružaju daleko veću zaštitu od uske pokrivenosti UV spektra koju pružaju individualna kemijska sredstva za sunčanje.

.Tijelo je stvoreno tako da proizvodi prirodne kemikalije za zaštitu od sunca koje su mu potrebne da se zaštiti pod uvjetom da ima na raspolaganju neophodne sirovine. Sredstva za sunčanje budućnosti najvjerojatnije će sadržavati antioksidanse u kombinaciji sa savjetom potrošačima da konzumiraju velike količine antioksidansima bogate namirnice.

LEKCIJE IZ AUSTRALSKOG PROGRAMA SUNSMART

Može se učiti i iz nekih dijelova australskog programa SunSmart i njegovih medijskih poruka koje potiču zdravorazumsko zaštitno ponašanje i korištenje posebne odjeće za zaštitu od Sunčevih zraka, samo ako bi se uspjelo izbjeći tendencije prema histeričnom strahu od Sunca. Recimo, taj je program ponovno uveo u modu stil odijevanja koji pokriva veću površinu kože, uključujući ogrtače za djecu. Budući da naša koža mora stvarati vitamin D nije dobro potpuno se zaštititi od sunca. Osim toga, ten koji se dobije izlaganjem suncu koristan je kao zaštita stanica od štetnog Sunčevog zračenja. Može se početi tako što će se nositi odjeća dužih rukava te suknje ili hlače, pa i kape, kao što su radili naši preci prije samo pola stoljeća. Rekao bih da se postupno može smanjivati količina odjeće, osim u onim najžešćim sunčanim satima dana, no nikad se niti nije trebalo u te sate luđački izlagati suncu

Međutim, kad smo kod odjeće. dr. Plourde navodi da je potrebno čuvati se tekstila ili odjeće koja je dizajnirana i proizvedena za zaštitu od UV zraka, jer je impregnirana nanočesticama titanijevog dioksida ili cinkovog oksida (mada osobno nisam niti čuo da postoji takva odjeća. Možda nisam dovoljno napredan.) Koža apsorbira nanočestice iz materijala koji je s njom u dodiru. Uz to, te nanočestice ispiru se u tolikoj mjeri da ta odjeća poslije otprilike 20 pranja više ne pruža zaštitu. K tomu, nanočestice iz vode kojom se pere odjeća završe u rijekama i narušavaju naše vodene ekosustave.

No, program SunSmart nije baš potpuno ‘smart’ jer njegova cjelovita poruka glasi: «Obuci! Namaži! Pokrij! Pobjegni! Zaštiti!» pa tako promiče upotrebu sredstava za sunčanje kao dijela procesa zaštite. Osobno mi se i ovi histerični uskličnici čine viškom Ja bi ga sročio ovako: „Obuci. Pokrij. Skedni u hlad. Jedi namirnice pune antioksidanse.“

Svakako, elementarna je stvar – ne treba ostati na suncu duže nego što to tijelo može podnijeti, ovisno o tipu vaše kože. Može se provesti i razumna količina vremena na suncu, a ne svo vrijeme. Može se sjeditu u hladu. Koristiti gusto tkane tekstile i materijale koji blokiraju Sunčeve zrake; što je tkanje gušće bolje je za zaštitu vašeg tijela i, na kraju krajeva, cjelokupnog života na Planetu. Kemikalije iz krema za sunčanje štetno djeluju na svjetske ekosustave, otkriveni su u svim testiranim slatkovodnim i morskim vrstama i dolazi do njihovog koncentriranja u hranidbenim lancima obaju sustava. Jedna europska studija otkrila je kemikalije iz sredstava za sunčanje u jezerima i rijekama, što pokazuje da su te kemikalije već zagadile svjetske vodene sustave.

Ako se želi biti ekološki osviješten i aktivan, može se reći da će već samo prestanak upotrebe sredstava za sunčanje, osim osobnog zdravlja, uvelike pomoći ne samo koraljima, planktonu i ribama nego i djeci, uključujući onu koja još nisu rođena. Budući da su antioksidansi jednostavna zaštita nema potrebe za tim silnim zagađivanjem.

Vjerujem da postoje djelotvorni proizvodi za zaštiti od sunca ako nam je baš gušt ležat na plaži ili ako smo na jedrenju, a siguran sam da su poznati od davnina, samo su zaboravljeni. Vidio sam da se neki ljudi mažu maslinovim uljem, što je samo po sebi sigurno dobro jer većina ulja su ljekovita i hranjiva, a staro pravilo i glasi – nemoj stavljati na kožu što ne bi stavio u usta. No, ne znam je li baš maslinovo ulje prava zaštita ili postoje i neke druge biljke koje nam je priroda dala u tu svrhu, kao što nam je kantarionovo ulje dalo za liječenje opeklina. Svakako, trebali bismo moći raditi i igrati se na suncu bez brige da će kemikalije koje se nanose na kožu učiniti više štete nego koristi.

Prvi korak je vjerojatno poboljšanje prehrane i prestanaka vjerovanja da se može boraviti na suncu 10, 20 ili 30 puta duže nego što naše tijelo može podnijeti. Razumno je poštovati granice onoga što tijelo može podnijeti bez opasnosti i s njim surađivati kako bismo mu omogućili da se prirodno zaštiti.

Do slijedeće prilike, čitamo se!