Dok se potrošače godinama poziva (a sada i prisiljava) da klasične žarulje zamijene štednima, berlinski stručnjaci, pa i mnogi drugi, upozoravaju da te žarulje trebaju biti uključene što kraće i što dalje od glave. Uz sve to, EU je donijela direktivu zabrane proizvodnje žarulja s žarnom niti te forsiraju da se na tržišta diljem EU plasiraju isključivo ´štedne´ žarulje koje škode našem zdravlju. Koji su razlozi upornog inzistiranja na ovim sijalicama unatoč svim apsurdima koje sa sobom donose? Postoji li nešto u pozadini ovih zbivanja?
Štedne žarulje opasne po zdravlje
Objavljeno je u istraživanju Berlinskog laboratorija da su “zelene” žarulje, oko kojih se već duže vodi rasprava zbog, također, prisutnosti žive i, time, potencijalne opasnosti u slučaju razbijanja žarulje, postale i ozbiljno opasne po ljudsko zdravlje. Kako su zaključili njemački znanstvenici, upaljene štedne žarulje emitiraju fenol, naftalen i stiren, štetne otrovne, odnosno kancerogene spojeve koji u slučaju dugotrajnije izloženosti, mogu biti i fatalni. Fenol iz žarulja u organizam dospijeva disanjem, a njegova veća koncentracija može iritirati sluznicu i izazvati probleme sa srcem i dišnim putovima.
Haifa University u Izraelu već je prije objavilo istraživanje prema kojem štedne žarulje mogu rezultirati porastom raka dojke kod žena, budući da, za razliku od klasičnog žutog osvjetljenja kojeg daju stare žarulje,  imitiraju bijelo dnevno svjetlo, ometajući proizvodnju hormona melatonina u organizmu. Druge su ustanove, također, upozoravale na mogućnost da štedne žarulje potaknu i razvoj migrene, dok dermatolozi upozoravaju na porast kožnih problema.
Eko žarulja koja šteti okolišu!?!
Na ˝eko˝ propagandu su se navukli mnogi ljudi koji ´vode brigu o okolišu´ i masovno kupuju štedne, ˝eko˝ žarulje bez obzira što im je cijena čak 10 puta veća od onih klasičnih s žarnom niti. Govori im se i da će uštedjeti energiju ako ih dulje drže upaljenima, što je potpuna podvala i laž, a uz to postoje upozorenja berlinskih stručnjaka da štedne žarulje trebaju biti upaljene što kraće, isključivo u prostorijama koje se mogu zračiti, i što dalje od glave. ´Oko tih žarulja se stvara električni smog i ne bi ih trebalo koristiti u neprozračnim prostorijama, a definitivno ne blizu glave´-upozorava Andreas Kirchner iz Federacije njemačkih inženjera. Toliko o tome koliko je ovaj proizvod ´eko´.
Od ranije je poznato da je živa opasna tvar. Mnogo izvora tvrdi da žarulje mogu biti opasne ako puknu jer živa koja izlazi iz nje može oštetiti bubrege, opasna je za trudnice, djecu i kućne životinje. Naime, elementarne žive, kakva se nalazi u štednim žaruljama, ima najčešće 3-4 miligrama (maksimalno dozvoljena količina po žarulji je 5 miligrama). Živa ne može pobjeći iz neoštećene štedne žarulje, a ukoliko bi se žarulja razbila, oslobodilo bi se oko 10 % od sveukupne količine žive (ostatak bi se adsorbirao na površine unutar žarulje i biti će bačen sa staklom). Uzmemo li u obzir maksimalno dozvoljenu količinu žive po žarulji od 5 mg, tj. tih 10 % oslobođene žive u prostoriji od 30 m3 (4 x 3 x 2,5), dobivamo sljedeću računicu:
0,5 mg/30 m3 = 0,016 mg žive po m3 prostora
Ili za prostor od 15 m3 (2,5 x 3 x 2,5)
0,5 mg/15 m3 = 0,03 mg žive po m3 prostora.
U oba slučaja, količina žive koja će se osloboditi iz razbijene štedne žarulje bit će niža od propisane granične vrijednosti izloženosti (GVI) za živu koji iznosi 0,05 mg/m3. GVI se odnosi na koncentraciju kemikalije u zraku prostora koju odrasla osoba može udisati 8 sati dnevno cijeli svoj životni vijek, a da ta kemikalija ne izazove posljedice na kvalitetu života i zdravstveno stanje izložene osobe. Izvor: link
Vidimo da ova količina žive nije štetna prema ovim izvorima. No,  Health Protection Agency je propisala naputke što činiti u slučaju pucanja žarulje:
  • Otvoriti prozore i prozračivati prostoriju
  • Mjesto razbijanja obrisati vlažnom tkaninom te tkaninu zajedno sa sakupljenim sadržajem staviti u plastičnu vrećicu
  • Ljepljivom vrpcom (npr. selotejp) pokupiti eventualne ostatke (staklo, prah i dr.) s površine te i to staviti u plastičnu vrećicu
  • Vrećicu zatvoriti te je staviti u još jednu vrećicu (na ovaj se način minimalizira mogućnost da će prikupljeno staklo razrezati vrećicu)
  • Vrećicu s otpadom potom predati na zbrinjavanje u reciklažno dvorište ili tvrtci ovlaštenoj za sakupljanje opasnog otpada. Ne smije ju se baciti u kantu za smeće (komunalni otpad)!
Kompanije tvrde jedno dok paralelno stručnjaci govore sasvim drugo. Očito je da je na nama (potrošačima) da odlučimo kome vjerovati. Ako promatramo to s strane interesa, pretpostavimo da su kompanije koje zarađuju na proizvodnji ovih žarulja, te oni koji ih koriste u ostvarenju svojih interesa, ti kojima se ne treba vjerovati. Ukoliko i jest činjenica da je količina žive u žaruljama bezopasna po ljudsko zdravlje, što će se pak svejedno dogoditi s bilijunima štednih žarulja koje završe na otpadu i koje će zasigurno nagomilati dovoljnu količinu žive koja će potom dospjeti u vodovod i podzemne vode? Nije li stoga apsurdno da se na ambalaži ˝eko˝ žarulje nalazi upozorenje da je obvezno odložiti ju kao toksični otpad?!?
EU zabrana proizvodnje klasičnih žarulja i Smart mreža u pozadini priče
EU je već zabranila klasične žarulje od 100 i 75 vata, a u rujnu ove godine “umirovljene”će  biti i žarulje sa žarnom niti od 60 vata. Do kraja 2012. godine s tržišta će morati nestati i one od 40 i 25 vata. Ulaskom u EU, i Hrvatska će, dakako, biti obavezna izbaciti stare žarulje iz upotrebe, no pitanje koliko su “ekološke” žarulje zaista ekološke i dalje visi u zraku.
Unatoč tome što postoji određena štetnost ovih žarulja, kao što smo ustanovili, i unatoč tome što i nisu toliko ekološke koliko propaganda želi da ljudi u to vjeruju, EU iz nekog razloga inzistira na tome da ovi proizvodi doslovno preplave cijelo tržište. To je već obavljeno u Americi. Naše ne poznavanje najmodernijih tehnoloških mogućnosti, što možemo zahvaliti medijskoj cenzuri, je zabrinjavajuće. No, bilo bi nam bolje da se čim prije suočimo s još jednom namjenom ovih žarulja, koja bi mogla biti i primarna, a to jest da su one odašiljači informacija.
EU priprema teren za uspostavu globalne kontrole energetskih resursa i ljudskih bića za što je ključna Smartmreža (smart grid). Smart mreža predstavlja novu klasu tehnologije ´vrlog novog svijeta´ za uspostavu električne energije u 21. stoljeću, gdje će električni vodovi biti zamijenjeni dvosmjernom komunikacijom putemfrekvencija i električnih impulsa između potrošača i centralnog kompjutora za nadzor. Ova tehnologija će imati ulogu potpune kontrole, nadziranja i pohranjivanja svih informacija u jedan energetski mjerač koji će biti ugrađen u svaku kući, koji će potom informacije slati u glavni centralni kompjutor.
Ako ste pomislili da je sve ovo loša fantastika, te su informacije dostupne i na samoj službenoj stranici Smartmreže. Ovdje možete vidjeti sterilne animacije koje, uz naratora bljedunjavog glasa, opisuju blagodati koje nudi Smart mreža ufiltrirana u svakodnevni futuristički život. Sve je odrađeno vrlo lukavo, na naivan i miroljubivi način kako bi na to nasjeli potrošači.
Smart nudi život upleten  u mrežu električnih valova i frekvencije za odašiljanje raznih informacija. Smart mreža kontrolirati će računala, televizore, grijače, pećnice, hladnjake i perilice putem mikročipova koji će biti ugrađeni unutar njih. Strojevi će biti automatizirani i nadzirani od strane centralnog kompjutora koji će biti umrežen s energetskim mjeračem ugrađenim u kuću. Drugim riječima, jedna ili dvije centralizirane kompanije će imati monopol nad energetskim resursima, te mogućnost nadziranja svakog aparata u kući. Imat će i informaciju o tome koliko puta ste otvorili hladnjak, što se u njemu nalazi, koliko ljudi se kreće po kući, koliko ih ima, gdje se nalaze itd. Pod okriljem realizacije svih onih famoznih gegova koje smo vidjeli u znanstveno fantastičnim filmovima: paljenje svjetla na vokalni podražaj, automatizirano pokućstvo, itd., ljudi će jednostavno prigrliti ovu tehnologiju bez okolišanja.
Inicijatori Smart mreže naglašavaju njezinu dobit u smislu da će ona upravo svojim nadziranjem potrošnje energije unutar cijelog pokućstva, putem energetskih brojila, osiguravati sve podatke o komunalijama i obavještavati koliko se točno energije troši unutar mreže. Tako će˝savjesna˝ kompanija paziti da vi ne potrošite više novca nego je potrebno tako što će se automatski smanjiti potrošnja energije i ˝pravilno ju rasporedivši˝ u vrijeme kada je električna mreža pod stresom uslijed velike potražnje, ili čak preraspodijeliti potrošnju sukladno s tarifama za napajanje kada ono bude dostupno po nižim cijenama. Mogu si misliti kako će kompanije paziti na to da ljudi ne troše novac. Ona će također, zbog svoje bežične osobine biti dostupna u ruralnim područjima te nudi mogućnost instaliranja solarnih ploča (koje će također nadzirati Smart provajder). Dakle, sve stvari će odrađivati kompjutor umjesto vas. Kamo veće sreće za prosječnog čovjeka koji je ionako suviše lijen i inertan.
Do 2020. EU planira uvesti to da 80% pokućstva kontrolira Smart sistem putem spomenutih  energetskih mjerača koji će nadzirati svu tehnologiju poput bežičnog interneta. Ova globalna operacija nadziranja zapravo sekundarno upravlja tehnologijom, no primarna joj je namjera kontrola vas. Kako bi shvatili ovo veoma ozbiljno valja se podsjetiti na to da je i naš organizam ustrojen tako da bude podložan frekvencijama, a time i samoj kontroli, odašiljanju subliminalnih poruka na mentalnoj, emocionalnoj, pa i fizičkoj bazi.
Smart mreža i kontrola ljudskih bića
Iako je jedna stanica u ljudskom organizmu tako majušna da je vidljiva samo na jakom mikroskopu, ona po svojoj funkcionalnosti i složenosti nadmašuje i najsloženije osobno računalo do danas napravljeno. U svakoj stanici odvija se izuzetno kompleksan proces elektromagnetnog vibriranja u svakom tisućitom dijelu sekunde, kada se stvaraju sve biokemijske molekule i proteini na kojima počiva život.
Samo jedna stanica u ljudskom organizmu može izvesti 50.000 različitih biokemijskih reakcija. Ona nosi u DNK molekulu milijarde bita podataka sa znanjem (know – how) kako da preživi. Jedna DNK molekula sadrži oko 100.000 gena od kojih su 5.000 aktivni i proizvode oko 5.000 različitih proteina.  Stanica je tako izuzetna elektromagnetska spravica. DNK molekula je savijena u majušnu loptu, ali kada se dijeli mora se odmotati i okrenuti pri brzini od 10.000 do 20.000 obrtaja u minuti (200 do 300 Hz). Oko 50.000 različitih biokemijskih reakcija i stvaranje 5000 različitih proteina je jedna kontinuirana  bio-elektro-kemijska igra s električnim vibracijama na čitavom prostoru stanice. Svaka pojedina biokemijska reakcija je jedan elektronski proces za sebe. Od milijardi takvih spravica sastavljen je naš organizam u svakom svom dijelu, u svakom tkivu, u svakoj kosti i nervu. Znanje (know how) kako da preživi i reagira, u svakoj stanici povezano je na nivou čitavog organizma i čini jedan sustav koji nazivamo – imunološki sustav.
Istim imunološkim sustavom i kompletnim DNK ustrojem je stoga moguće upravljati putem prilagođenih frekvencija. Mnogi radio valovi ultravisoke i ultraniske frekvencije kojima je čovjek neprestano izložen u elektromagnetnom polju sasvim slobodno prolaze kroz organizam i stanice na njih uopće ne reagiraju. One frekvencije pak na koje reagiramo, ne primjećujemo jer se svaka promjena u elektromagnetnom polju u čovjekovom okruženju očituje najprije na staničnom nivou.
Kako bi nam bilo što jasnije predočiti utjecaj frekvencije, prisjetimo se primjera opernog pjevača koji jačinom svoga glasa uspijeva razoriti staklenu čašu. To se dogodi kada se frekvencija određenog glasa poklopi sa frekvencijom na kojoj vibrira staklo i čaša jednostavno pukne jer se molekule još jače protresu.
Na primjer, mozak čovjeka vibrira u frekventnom opsegu od 0.5 do 500 Hz, a najčešće je to do 50 Hz. Svaki uređaj koji radi na tom frekventnom opsegu može utjecati na funkcioniranje mozga. Uz nove sofisticirane tehnologije je moguće uspostaviti frekvencije koje se dotiču naših staničnih frekvencija i to nije nikakva suviše zahtjevna znanost. Sve što je potrebno jest znati ju usmjeriti kako bi utjecala na jedan vid našeg djelovanja – mentalno, fizički ili emocionalno. U globalu, svaka frekvencija u tom rasponu utječe na stanicu, tako smo u zadnjih 100 godina izloženi neprekidnim napadima raznih kemikalija, virusa i cjepiva koje ne poštuju ´ritam našeg prirodnog orkestra´ i stoga ih naš imunološki sistem nastoji odbaciti. Svako ovo izbacivanje, naravno, iziskuje rad čitavog imunološkog sustava i on se troši. Samo zamislite kakav je to žestok napad “raštimavanja” kada u ljudsku krv ubrizgate ono što ovoj vrsti ne pripada – cjepivo s majmunskom ili kravljom limfom zaraženu virusima, cjepivo ili neki drugi otrov.
Upravo je iz tog razloga napad isključivim frekvencijama najsuptilniji napada na ljudski organizam – to se čini uz pomoć mikrovalova iz bežičnih aparata, ili emitiranjem određenih frekvencija putem sijalica. To su ´remetilački faktori´. Stalnim prolaskom elektromagnetnih valova kroz mozak, čak i kada ne razgovaramo mobilnim telefonom, na svim živim bićima se stvara poremećaj prirodnih oscilacija stanica.  Tako ´štedne´žarulje služe ujedno kao i antene, odašiljači informacija koji za prvu ruku mogu poslužiti kao´priprema terena´ za uspostavu Smart mreže. 

Praksa elektromagnetske kontrola uma
Postoje primjeri tehnologija koje su poslužile kao presedan ˝štednih˝ žarulja i Smart mreže na bazi odašiljanja frekvencije i mikrovalova. Dana 14. listopada 1976. radijske komunikacije diljem Planeta ometane su snažnim radio valovima odašiljanim iz Sovjetskog Saveza. Emitiranje se javljalo u nepravilnim razmacima i variralo je od vrlo visokih do vrlo niskih frekvencija. Kada su SAD, Kanada, Velika Britanija i skandinavske zemlje prosvjedovale protiv emitiranja tih radio valova, Sovjeti su se ispričali, pripisavši ometanje izvođenju nekih ‘eksperimenata’. No, tada su se značajke valnih duljina promijenile te su nastali golemi elektromagnetski stojni valovi, dugački tisuće kilometara, koji su prodirali u zemlju i protezali se sve do ionosfere. Zbog svog karakterističnog zvuka, signal je nazvan ‘djetlićem’.
‘Djetliću’ su pripisane posljedične promjene vremenskih uvjeta koje su nastale zbog promijenjenih pasatnih vjetrova. Promjenom vjetrova došlo je do suše u zapadnim dijelovima SAD-a, s teškim posljedicama po poljodjelstvo i američko gospodarstvo. Otkriveno je da ta valna dužina potječe od eksperimenata s takozvanim „Teslinim generatorom” koji je utjecao na vremenske nepogode. Kako je poznato da Zemlja ima elektromagnetskosferu koja se, kako svjedoče i sami znanstvenici, može mijenjati i uzrokovati dramatične promijene, živčani sustav ljudskog tijela također funkcionira elektromagnetski i nalazi se na sličnoj frekvenciji. Zapravo, Zemljina ionosfera titra na približno istoj frekvenciji kao i valovi ljudskog mozga, što ju čini savršenim ‘prenositeljem’ elektromagnetskog zračenja od kojega se moždani valovi određenog raspona mogu odbijati bez ikakve promjene frekvencije. U to vrijeme tisuće amerikanaca se žalilo na srčane probleme, emocionalni stres i veću rasprostranjenost oboljenja od karcinoma. To je bila početna salva nevidljivog rata elektromagnetskim oružjem.
Još je desetak godina ranije, točnije 1962. godine, za vrijeme ‘pročešljavanja’ zgrade američkog Veleposlanstva, tražeći eventualno postavljene prislušne uređaje, osoblje službe sigurnosti otkrilo je mikrovalnu zraku usmjerenu ravno na Veleposlanstvo. Pentagon i obavještajnu zajednicu uznemirila je mogućnost neuroloških i bihevioralnih utjecaja na diplomatsko osoblje. Krijući svoje spoznaje od osoblja Veleposlanstva koje je 12 godina bilo izloženo spomenutim napadima, CIA je pokrenula projekt Pandora nastojeći dokučiti motive Sovjeta za izvršeni mikrovalni napad. Članovi projekta Pandora otkrili su da su Sovjeti godinama provodili operacije pomnog istraživanja djelovanja mikrovalova. Svojim su istraživanjima željeli utvrditi učinak mikrovalova na emocije i um.
Početkom ljeta 1965. godine trust mozgova pod paskom Pentagona – Institut za analizu obrane – sastavio je posebnu radnu skupinu želeći ponoviti sovjetske eksperimente i proanalizirati problem. Agencija za napredna vojna istraživanja (DARPA) započela je eksperimentirati s mikrovalovima na rezus majmunima u Vojnom istraživačkom institutu Walter Reed. Rezultati još uvijek nose oznaku ‘strogo povjerljivo’, ali na temelju skorašnjih repliciranih istraživanja saznajemo da mikrovalovi imaju ‘duboke’ učinke na središnji živčani sustav i promjenu ponašanja rezus majmuna.
Nesumnjivo jest da su moćnici koji raspolažu s svim najnaprednijim tehnološkim resursima , vojnom silom i svjetskom ekonomijom svjesni da se odnos između elektromagnetosfere i elektromagnetske osnove ljudskog tijela može iskoristiti kao strateško oružje. Zamislite moć koja se smiješi onima što, pritiskom na prekidač, mogu kontrolirati Zemljinu atmosferu i mijenjati ne samo vrijeme nego i moždane valove cjelokupnog stanovništva ciljanih područja. Upravo su ovi događaji preteča današnjem planu da se pokućstva stave podSmart mrežu i ljudi budu prekriveni s bezbroj frekvencija i mikrovalova koji će ih kontrolirati fizički, emocionalno i mentalno, ali ovaj puta će svi, za razliku od slučaja u prošlosti, to zatražiti i sami financirati!
No, kako sve ne bi ispalo potpuno crno, pročitao sam u nekoliko izvora na internetu da EU direktiva koja zabranjuje klasične žarulje ima nedostatke. Naime, prodavači klasičnih žarulja će i dalje moći prodavati žarulje namijenjene “industrijskoj upotrebi” u tvornicama. Rupa u zakonu se pojavila jer se EU direktiva koja zabranjuje žarulje od 40 W odnosi samo na “kućne žarulje” što znači da se u dućanima može nastaviti prodaja onih koje su namijenjene “industrijskoj upotrebi”. Ne znam koliko su ove vijesti u skladu s zadnjim informacijama oko najnovijih EU odredbi. 
No prema nekim internetskim stranicama, već najmanje dva britanska proizvođača koriste “rupu” u direktivi da bi nastavila masovnu proizvodnju takozvanih “otpornih” žarulja koje izgledaju i rade skoro isto kao i klasične žarulje, ali su trajnije i otpornije. Te žarulje postoje za dvije verzije grla – sa zavrtnjem i bajonetne, a koštat će oko jedne funte što nije puno više od dosadašnjih žarulja za kućnu upotrebu, a i dalje upola manje od štednih žarulja.
One neće biti u velikim supermarketima, ali će se moći nabaviti u dućanima sa elektrouređajima i preko on-line dobavljača.
Još jedna alternativa jest korištenje halogenih lampi, takozvanih štednih svjetiljki s plinom i svjetlosnih dioda. One nisu štetne za okoliš, dugo traju, odmah nakon uključenja daju dobro svjetlo i troše malo struje – do 90 posto manje nego obične žarulje. Zasad su, istina, još skupe, ali vijek trajanja im je 25 puta duži nego kod običnih žarulja. Cijena svjetlosnih dioda godišnje pada za oko 30 posto. Danas ona stoji oko 20 eura, ali se procjenjuje da će 2020. stajati manje od tri eura.
U najgorem slučaju, skinimo se s žarulja i vratimo se na dobre stare fenjere