Prepoznavanje vanzemaljskih dezinformacija

Prvi dio

Teme: predstojeća Objava / Tipovi vanzemaljaca i njihove sposobnosti / Sposobnost razumijevanja motiva vanzemaljaca / Skrivena strana prisustva vanzemaljaca: sposobnosti prikrivanja, žetva emocionalne energije, programiranje uma / Manipulacija vremenskih linija kroz mijenjanje masovne svijesti / Karakteristike dezinformacija / Uobičajeni načini dezinformisanja / Analiza specifičnih primjera vanzemaljskih dezinformacija / Skriveni red iza kontradiktornih informacija / Analiza primarnih tipova vanzemaljaca i njihova uloga u kontrolisanoj Objavi / Mogući scenario Objave / Trendovi koji nagovještavaju taj scenario / Zašto vanzemaljski plan i program napreduju tako brzo: očuvanje kontrole kroz masovne i nagle promjene / Pozitivni vazemaljci i kako ih razlučiti od prevaranata / Pregled šire slike i zaključak.

Uvod

Za manje od jedne dekade, čovječanstvo će se suočiti sa jednom neporječivom javnom objavom o prisustvu vanzemaljaca. Kritični izbori ili odluke koje će zatim uslijediti, pretvoriće se u tragične posljedice ukoliko one budu donesene iz ignorantnosti, zbunjenosti, slabosti ili očaja. Odatle, te odluke će se morati donjeti na bazi istinskih informacija, kako bi se mogla zaštititi ljudska sloboda. Ovo je članak na temu sticanja pronicljivosti koja će biti potrebna kod budućeg ponašanja prema vanzemaljskim silama, kao i učenja na osnovu njihovih sadašnjih metoda obmanjivanja. Mi moramo uzeti u obzir mogućnost prevare od strane vanzemaljaca, tako cemo morati biti u stanju da eventualne prevare prepoznamo i razotkrijemo.

Razlikovanje dobroćudnih i agresivnih vanzemaljaca je lagano. Mnogo teže pitanje je kako razlikovati pozitivne vanzemaljce od negativnih koji se pretvaraju da su pozitivni. Ovo pitanje je veoma važno jer zasnovano na istraživanjima koja ukazuju na to da nisu sve vanzemljske stranke iskrene, niti sve one imaju na umu naše najbolje interese. Ukoliko zloćudne sile mogu podmuklo da imitiraju dobroćudne sile, onda svako ko odbija da uzme u obzir ovakvu mogućnost , povećava svoje šanse da postane žrtva prevare. Oni koji malo dublje istraže pozadinu prisustva vanzemaljaca, neminovno će zaključiti da su takve varalice već ovdje na zemlji i da oni vode jedan psihološki rat protiv čovječanstva kako bi ga ‘razoružali’ od razboritosti ili pronicljivosti i stvorili unutar ljudske populacije želju za njihovim neposrednim dolaskom i preuzimanjem uprave.

Ukoliko mi uspostavimo diplomatske odnose s ovim prevarantskim silama a da ih istovremeno ne razumijemo kao takve, onda ćemo biti osuđeni da ponovimo istoriju, po poslednji put. Sjetimo se kako su američki indijaci prodavali njihovu zemlju za jeftine đinđuve i pogažena obećanja ili kako čak današnji Amerikanci predaju svoje ljudske slobode tiranima u ime svoje sigurnosti. Ako se nešto dešavalo ranije, šta to sprečava da se iste stvari ne ponove? Ništa, osim svjesnosti da se ovaj put može odlučiti i postupiti drugačije. Da bi spriječili tu mogućnost, mi moramo biti svjesni naših prioriteta i razviti jedno razborito razumijevanje razlike između pozitivnih sila i negativnih prevaranata.

Pitanje razlikovanja između ovo dvoje moglo bi raskinuti konce kojim je povezana ova cijela prevara. Neki mogu odbiti ovu diskusiju na bazi pretpostavke da svi vanzemaljci moraju biti pozitivni i da ovakav jedan razborit pristup ovoj tematici ne predstavlja ništa drugo do izraz jedne “ksenofobične paranoje”. Dobro, možda oni ipak dopuštaju svojim predubjeđenjima i mentalnim programima da se miješaju s njihovom vlastitom sposobnošću prosuđivanja. Na žalost, takvi stavovi su danas prilično uobičajeni uzimajući u obzir razmjere i finese cijele dezinformativne kampanje koja je organizovana od strane vanzemaljaca. Ona je tako suptilno skrojena prema slijepim tačkama u ljudskoj psihi i čovjekovim emocionalnim slabostima, da su svi prevareni, osim onih najrazboritijih i intuitivno najpronicljivijih individua. Kako ona izreka kaže, put u pakao je popločan najboljim namjerama: bez obzira na to koliko se čovjek trudio da ostvari mir, ljubav i napredak, bez istinske svjesnosti o “nepredviđenim poteskoćama”, rezultati mogu biti upravo suprotni.

Čvrsto sam uvjeren da pozitivni vanzemaljci postoje i da su aktivni u našem svijetu, međutim, njihova priroda se ne uklapa sa ljudskim predrasudama i očekivanjima. S druge strane, vanzemaljci-prevaranti su oni koji se oblače ruho naših naivnih naučnih, kulturalnih, religijskih i duhovnih predubjeđenja kako bi uljepšali svoj imidž.

Bez znanja o tome kako pozitivni vanzemaljci stvarno izgledaju, ljudi mogu prihvatiti pogrešne alternative. Tako je moj cilj da u ovom članku ispitam neistinite tvrdnje koje se propagiraju od strane varalica a u drugom dijelu ćemo prodiskutovati i istinsku prirodu pozitivnih vanzemaljaca. To bi trebalo obezbijediti jedan dobar temelj na osnovu kojeg perceptivni čitaoci mogu formulisati njihove vlastite kriterijume, kad se o pronicljivosti radi.

Da bi penetrirao probleme s vanzemaljcima, čovjek mora imati dobru intuiciju, razvijenu vještinu opservacije, on mora biti fleksibilan i bistar radeći sa vjerovatnoćama i hipotezama, umjesto da stvari posmatra jednostavno u crno-bijelim dihotomijama. On mora razviti dobar njuh za prepoznavanje dezinformacija i mora biti upoznat sa najnovijim saznanjima do kojih se do sada došlo. Isto tako, on bi trebao imati jedno adekvatno lično iskustvo kad se o ovoj temi radi kao i empatičnu sposobnost da osjeti neiskrenost ili nepoštenje kod drugih. Ukoliko mu neke od ovih sposobnosti manjkaju, onda će on to morati kompenzirati koristeći se više onim što ima na raspolaganju.

Ti kvaliteti su upravo ono na šta sam se sam oslanjao kod istraživanja ovog vanzemaljskog scenarija, kojeg predstavljam u ovom članku. To se trenutno uklapa sa svim što sam doživjeo, istraživao, saznao, vidjeo i intuitivno osjećao u životu. Šta podrazumijeva jednu dobru teoriju? To da ona ne može da se opovrgne uz pomoć činjenica, da je ona najednostavniji način za objašnjavanje poznatih nam podataka, bez potrebe za ignorisanjem onih podataka koji bi ukazivali na suprotno; da ona pokazuje stvarnu vezu iza stvari koje su se prethodno činile nepovezanim, da se ona može lično ispitati i verifikovati, da je svi novi podaci stalno potvrđuju i da je u poređenju sa alternativnim teorijama, ona najvjerovatnija i intuitivno najrezonantnija teorija koja se istinski poklapa sa iskustvima i opservacijama.

Tokom prošlih 15 godina proučio sam veliki broj knjiga, magazina, predavanja, dokumentarnih filmova, radio emisija, novinskih članaka, vebsajtova, i naučnih žurnala koji su se bavili temom prisustva vanzemaljaca. Njih sam interpetirao upoređujući ih sa svojim ličnim iskustvima, koristeći se intuicijom i kritičkim razmišljanjem a uzimao sam u obzir i doživljaje ljudi kojima vjerujem. Iz svega toga sam sastavio jednu hipotezu koja nije jako kompleksna, u vezi s tim koje vanzemaljske vrste ovdje igraju glavne uloge, kakav je dijapazon njihovih sposobnosti, kakvi su tipični načini njihovog ponašanja, kao i kakve su indikacije njihovih mogućih motiva.

Onima koji žele da prouče neke od tih izvora, ovdje sam napravio jedan mali izbor. Imajte na umu da formulisanje jedne dobre teorije ne podrazumijeva pravljenje zakrpi uz pomoć otrcanih informacija, nego izvlačenje suštine iz svakog izvora i dopuštanje da se jedna veća slika sama postepeno pojavi.

UFOs and the National Security State – Richard Dolan

Bogovi iz raja – William Bramley

Atlantis, Alien Visitation, and Genetic Manipulation – Michael Tsarion

The Mothman Prophecies – John Keel

Projekat plava planeta – Anonymous

Extraterrestrial Friends and Foes – George C. Andrews

The Allies of Humanity, Book 1 and 2 – Marshall Vian Summers

Secret Life – David Jacobs

The Threat – David Jacobs

Into the Fringe – Karla Turner

Oteti– Karla Turner

Masquerade of Angels – Karla Turner

Chasing Phantoms – Carissa Conti

The Love Bite – Eve Lorgen

Alien Jigsaw – Katharina Wilson

Silent Invasion – Ellen Crystal

Milab Operations – James Bartley

My Experiences (Grey, Pleiadeans and Oddities) – fore

Secret of the Saucers – Orfeo Angelucci

Son of the Sun – Orfeo Angelucci

Far Journeys – Robert Monroe

Infinite Love is the Only Truth – David Icke

Donosioci novog svitanja – B. Marciniak

Handbook for the New Paradigm – George Green

Revelations of Awareness newsletters

Kasiopejske transkripte - LKJ

Talas Serija – LKJ

Ra Materijal

God’s Gladiators – Stuart Wilde

Dear God What is Happening to Us – Lynne Grabhorn

The Case for the UFO Varo Edition – Morris Jessup

CEVI – Dr William Baldwin

Phil Schneider lectures

Alien Digest – Ronald Rummel aka Creston

The Dulce Papers/Book – Branton

Matrix I, II, IIIv1, IV – Val Valerian

Leading Edge Research Journals – Leading Edge Research

The Thunderbird Chronicles – Michael Topper

Top Secret / Demon – The Nexus Seven

The 33 Arks of Soul Resonance Investment Futures – The Nexus Seven

The Stellar Man – John Baines

Cracks in the Great Wall – Charles Upton

The Incarnation of Ahriman – Rudolf Steiner

Cosmic Pulse of Life – Trevor James Constable

[Napomena: gornji naslovi su ujedno i aktivni linkovi; neki od orginalnih linkova su preusmjereni na besplatne izvore.]

Koliko god ova moja teorija bila ispravna ili neispravna, jedno je sigurno: stvarna situacija je mnogo komplikovanija od ovoga što sam ovdje iznjeo. Ako ništa, ovo što slijedi predstaviće jedan minimalan nivo koji je potreban da bi se prišlo proučavanju predmeta vanzemaljaca.

Opis primarnih vrsta vanzemaljaca

Počeću s jednim pregledom onih vanzemaljaca koji ovdje igraju primarne uloge: Grejsi, Reptilijanci, Mantidi i Nordici. Ovo četvoro se naizmjenično javljaju u vanzemaljskoj dezinformativnoj literaturi. Naravno, postoje i druge vrste vazemaljaca ali one nisu toliko prominentne kao ove četiri koje se pojavljuju iz jednog do drugog izvora. Odatle, preskočiću ove manje poznate vrste i obratiću pažnju samo na ove najpopularnije.

Grejsi su tip vanzemaljaca s kojim se najčešće susrećemo. Visoki su između tri i pet stopa, sa neproporcionalno velikim, kruškastim, glavama. Boja kože im varira od sive, pa do bijele i ima suvu ali veoma elastičnu strukturu. Kosa i ušne školjke im nedostaju, nos i usta su im slabo razvijeni. Grejsi su pozanti po njihovim prominentnim očima, koje su slične mačjim a ponekad su potpuno prekrivene tamnim navlakama. Oči im mogu biti veće ili manje, okrugle ili oblika badema. Prilično spretno se kreću, ali nekako robotski i bez ikakve gracioznosti.

Za Grejse je pozanto da ih može uhvatiti panika i da mogu biti frustrirani, međutim, nedostaju im složenije emocije, kao empatija, strast, ljubav a nemaju ni smisla za humor. To nam sugeriše da je njihova svjesnost prvenstveno bazirana na primitivnom reptilskom dijelu mozga, dok je ostatak prioritiziran prema intelektualnim i “psi”-hičkim funkcijama (psychic – “vidovnjačkim”, prim. prev.). One osobine koje ih čine korisnim, kod njih su previše razvijene, dok su ostale redukovane. Oni su minimalistička životna forma optimizirana specifično za svrhe, za koje je dizajnirana da obavlja.

Grejsi su genetički inženjerisane, psi-hički pojačane “radilice” obdarene rudimentarnim osjećajima i kompjuterski sličnoj inteligencijom. U njihovoj najosnovnijoj formi, oni su vještački inteligentni, podložni programiranju organski roboti, uzgajani u specijalnim kontejnerima uz pomoć prikupljenih bioloških materijala. Grejsi rade u grupama, međusobno su povezani zajedničkim umom, iako svaki od njih pojedinačno ima određen stepen autonomije.

Njihova DNA je modifikacija reptilskog genoma, optimizirana u pravcu maksimalizacije psi-hičkih i kibernetičkih kvaliteta. “Kibernetički” znači da ih se može kontrolisati sa distance, kada je to potrebno. Oni funkcionišu kao daljinske psi-sonde, avatari ili portali preko kojih svijest njihovih pretpostavljenih može privremeno da operiše. Tako, iako su oni u svom osnovnom stanju programirane a istovremeno inteligentne “automacije” s njihovom bazičnom svjesnosti, lako bivaju “zaposjednuti” ili kontrolisani od strane jedne vanjske inteligencije, kad god ova smatra da je to potrebno.

Genom Grejsa može “ubrizgati” psi-hičke (“paranormalne”/”vidovnjačke”) i kibernetičke elemente u prijemčive životne vrste preko procesa hibridizacije. Tako se proizvodi jedna nova rasa koja je psi-hički (vidovnjački) potentnija ali čija je svijest mnogo podložnija kontroli. Visoki Grejsi koji se drže mnogo svjesnije i koji imaju više individualiziranu svijest su jedan od ekstremnijih primjera toga, dok oni Grejsi u njihovoj bazičnoj formi predstavljaju samo male radničke drone; tako one prvo često vidimo kako upravljaju ili obavljaju nadzorničke poslove nad grupama ovih drugih. Svaki stepen hibridizacije je ovdje moguć kod bilo koje vrste, uključujući ljude i životinje.

Grejsi se ponekad javljaju u fizičkom obliku a ponekad i u prividno eteričnom. Oni mogu da variraju između tih stanja zavisno od toga koliko duboko su projicirani ili “dimenzionalno rotirani” u našu dimenziju. Ukoliko su dovoljno duboko ovdje da dijele isti nivo s nama, onda će se činiti našim čulima kao potpuno fizička bića. Ukoliko se parcijalno projiciraju, onda će biti nevidljivi našim očima, ali će se motati unaokolo kako bi nas posmatrali ili uticali na nas. Grejsi se mogu intuitivno osjetiti i kad su nevidljivi našim očima, neke životinje ih mogu takođe vidjeti a mogu se percipirati i kod astralnih projekcija, kao i kod promijenjenih stanja svijesti.

Neki od Grejsa nisu fizička bića, nego samo misaone-forme koje su eteričke građe bez fizičkih tijela, te kao takve nisu sposobne da se materijaliziraju u fizički oblik. Njih obično koriste za opsijedanje (“zaposijedanje” ljudi – pogledaj članak Opsjednutost, na stranici Metafizika, vebsajta - galaksija.com, prim. prev.), uticanje na njih i praćenje, dok se “opipljivi” Grejsi koriste za fizičke zadatke, kao što je npr. rukovanje sa ljudskim žrtvama otmica.

Vanzemaljci koji normalno egzistiraju u drugim dimenzijama i kojima odgovara da u interakciji s ljudskim bićima ne moraju sami prelaziti dimenzionalne granice, mogu za te svrhe koristiti Grejse kao daljinske sonde pogodne za fizičko savladavanje, manipulaciju, i ekstrakciju otetih ljudi iz fizičke oblasti. To je zbog toga što su Grejsi uzgojeni uz pomoć korištenja bioloških materija koje potiču iz našeg svijeta, tako da se njihova tijela sastoje od supstanci koje su već u rezonanciji s našom dimenzijom, što im omogućava da lakše operišu unutar fizikalne životne oblasti. To je jedan od glavnih razloga zašto Grejsi dominiraju u izvještajima o otmicama.

Drugi razlog zašto najčešće susrećemo Grejse je taj, što su oni veoma pogodni za isturanje naprijed od strane onih vanzemaljskih i vojnih frakcija koje iz strateških razloga žele da sakriju svoje učešće u fenomenu otmica ljudi. U takve spadaju reptilijanske, mantidske i nordičke vanzemaljske vrste. Oni su nam poznati manje od Grejsa zato što se rjeđe susreću a i njihov broj je manji. To ne znači da su oni manje uključeni u fenomen otmica; oni upravljaju programom otmica iza zavjese i puštaju Grejse da ovi samostalno obavljaju zadatke koji su im dodijeljeni, dok sami intervenišu samo u slučajevima kada neka situacija to zahtijeva.

Reptilijanci su bića humanoidnog tipa s izgledom sličnim aligatoru, uključujući vertikalne zjenice, krljušti a neki imaju i repove. Postoje različite frakcije i tipovi Reptilijanaca, mada svi oni dijele karakteristike kao što su veoma visoka inteligencija a vrlo su dobri i taktički stratezi; neki od njih čak odlično poznaju ljudske jezike. Samo jedna njihova manjina ima relativno benevolentnu orjentaciju, dok se za ostatak čini da su čvrsto zaključani u svojoj genetičkoj predispoziciji prema psihopatiji, sticanju moći i očuvanju kontrole. Ovi drugi takođe često uzimaju učešća kod seksualnog silovanja, mučenja i mutilacije ljudi.

Reptilijanci su transdimenzionalni i mogu se privremeno fizički manifestovati u našoj dimenziji. Oni se obično drže svoje dimenzije gdje egzistiraju u jednom više eteričkom stanju i odakle mogu s distance da upravljaju Grejs-dronovima. Kada koriste nekog Grejsa kao “interfejs”, onda preko njega mogu crpiti energiju iz prestravljenih žrtava otmica, koje ovi otimaju ili na neki manipulišu. Ta životna energija predstavlja izvor ishrane i moći za sve inter-dimenzionalne vanzemaljce negativne (OPS) orjentacije, pošto ona služi njihovim eteričkim tijelima i tehnologijama isto kao što fizička goriva služe fizičkim tijelima i tehnologijama. Reptilijanci se rjeđe viđaju nego Grejsi, a poznato je to da su oni i njihovi prepostavljeni.

Mantidi su bogomoljke veličine čovjeka s ljudskim proporcijama, trokutastim glavama sa velikim očima koje “omotavaju” glavu i dugim povijenim rukama. Oni se rijetko viđaju osim u društvu Reptilijanaca i Grejsa na njihovim brodovima. Svijest im je bez emocija, kalkulativna, međutim, veoma efikasna u tehničkim stvarima. Oni vjerovatno rade kao neka vrsta tehničara koja je specijalizovana za manipulaciju svijesti, mijenjanje vremenskih linija i dimenzionalni inženjering.

Nordici izgledaju kao kavkaski tip čovjeka. Obično imaju svijetlu kožu, plavu kosu i svijetle oči, mada neki mogu da imaju i tamniju kosu. U poređenju s prosječnim čovjekom, Nordik ima bolje razvijenu tjelesnu građu i nešto veće oči. Oni takođe imaju razvijene telepatske sposobnosti i nadljudsku inteligenciju. Nordici su takođe interdimenzionalna bića i normalno egzistiraju iza dimenzionalne zavjese, s tom razlikom što se neki Nordici mogu lakše projicirati na našu ravan postojanja i zadržati se tu duže, nego što su to u stanju Reptilijanci, Grejsi ili Mantidi. Oni se takođe mogu neprimjetno umiješati među ljude.

Nordici se mogu podijeliti u tri kategorije. Oni koji rade s Grejsima i služe im kao poslušni asistenti. To su vjerovatno klonovi ili sintetički humanoidi, a ne pravi Nordici. Druga vrsta su Nordici negativne orjentacije (OPS) koji su viđeni kako kontrolišu i nadziru Grejse, Mantide i Reptilijance. Istinski Nordici su pozitivne orjentacije (OPD), imaju razvijenu individualnost, etiku, dok poštuju i podržavaju slobodnu volju.

Tako nordička fiziologija sama po sebi ne pruža nikakvu indikaciju o njihovoj orjentaciji ili namjerama. To je nadalje komplikovano miješanjem pozitivnih i negativnih Nordika negdje u sredini spektra. Međutim, kvalitativno govoreći, kod negativnih Nordika primjetićemo - hladonoću u njihovim očima, kod pozitivnih – toplinu, a kod sluga – prazninu.

Uloga vanzemaljaca u istoriji čovječanstva

One grupe vanzemaljaca koje su odgovorne za genetički inženjering ljudske vrste i njeno rasijavanje po raznim svijetovima, vjerovatno nisu više s nama. Međutim, neke vanzemaljske vrste, uključujući ove gorenavedene, u poslednje vrijeme su napravile određene modifikacije na ljudskom genomu. Te modifikacije uključuju genetičko programiranje čovječanstva univerzalnim slabostima, sklonostima i manama. Drugu modifikaciju podrazumijeva stvaranje porodičnih linija (“krvnog srodstva”, prim. prev.) specifičnih osobina, predispozicija i namijena; posebno onih s odlikama borbene superiornosti, težnje ka političkom elitizmu ili nekim “paranormalnim” (“psi”) potencijalima. Nijedna od ovih vanzemaljskih grupa koje su danas ovdje prisutne nema pravo da pripisuje sebi zasluge za stvaranje ljudske rase, mada neke od njih to pokušavaju kako bi si olakšale ostvarivanje svojih namjera.

Istorijski, mitološki, religijski i arheološki zapisi indiciraju da su vanzemaljci otvoreno ulazili u interakciju sa čovječanstvom u našoj dalekoj prošlosti. Bilo je tu nekoliko vanzemaljskih frakcija od kojih je svaka imala svoje sljedbenike među ljudima koji su na njih gledali kao na bogove i tako bivali uvučeni u njihove predstave. Nešto od toga je evidentno i u Starom Zavjetu. Na osnovu biblijske hronologije, čini se da je negdje od 1000-te godine pne, ljudsko-vanzemaljska interakcija počela da se sve više sakriva, prelazeći sa bogova koji su otvoreno hodali po zemlji, na njihove privatne susrete sa odabranim individuama u smislu subjektivnih vizija i neodređenih svjedočenja.

Dok je za ljudsko društvo prisustvo vanzemaljaca izblijedilo, pretapajući se iz stvarnosti u mitove, vanzemaljske frakcije su i dalje nastavile s izvođenjem svog plana i programa, ali u tajnosti. To je uključivalo i osnivanje kojekavih tajnih bratstava kojima su prenesena posebna tajna znanja i moći, kako bi ovi mogli upravljati pravcem kojim se naša civilizacija kreće i dejstvovati u skladu sa ciljevima njihovih “dobročinitelja” ili mentora. Tajna društva su dosta varirala što se njihove orjentacije tiče, neka su se koncentrisala na skupljanje istinskog znanja i dominaciju nad svijetom; drugi su se trudili da štite ezoterička znanja od zloupotrebe i pokušavali su da se suprostave korumpiranim silama.

Može li ljudski um shvatiti vanzemaljske motive?

U vezi s namjerama vanzemaljaca, moramo imati na umu da bez obzira na to što su oni na neke načine uveliko različiti od nas, na druge su istovremeno i slični. Ove vrste koje najčešće srećemo, - bilo da se radi o Nordicima, Reptilijancima, Grejsima ili Mantidima – humanoidnog su tipa, imaju torzo sa dvije noge i dvije ruke, kao i glavu sa dva oka, nosom i ustima. Oni su smrtni, potrebna im je hrana za preživljavanje a putuju u vozilima. Oni mogu da komuniciraju s ljudskim bićima telepatski a ponekad i verbalno.

Na osnovu informacija od onih koji su otimani ili kontaktirani s njihove strane, kao i tzv. “insajdera”, većina njihovih mogućih međuzvjezdanih tački porijekla — Sirius, Arcturus, Procyon, Pleiades, Zeta Reticuli — su manje od stotinu svjetlosnih godina udaljene od zemlje. To predstavlja manje od 0.1% prečnika naše galaksije Mliječni put. Sličnost i blizina su značajni u smislu da postoji mogućnost da ovdje imamo posla s nekim od naših kosmičkih rođaka, bilo da se radi o našim budućim evolutivnim izdancima koji su doputovali unatrag kroz vrijeme, vanzemaljcima koji su nas genetički modifikovali “na njihovu sliku i priliku” ili drugim varijantama humanoidnog uzorka koji je rasijan po drugim svijetovima i sektorima ove galaksije.

Odatle, motivi vanzemaljaca ne mogu biti toliko strani da bi potpuno predstavljali jednu misteriju za ljudske umove. Mi možemo steći kakvu takvu sliku njihovog mentalnog sklopa i namjera uz pomoć jednog dovoljno širokog i dubokog istraživanja, lične interakcije, vidovnjaštva, ili jednostavno dosezanja rezidualnog znanja koje nam je preostalo iz nekih drugih naših inkarnacija u kojima smo i sami bili vanzemaljci.

Na temu njihove motivacije, pogrešno bi bilo intelektualizirati na osnovu uobičajenih naučnih ili religijskih pretpostavki a istovremeno odbacivati podatke koji potiču iz manje konvencionalnih izvora. Prevara vanzemaljaca se upravo oslanja na te naivne pretpostavke koje formiraju jednu prostu i prekomijerno antropomorfičnu masku plauzibilnosti, kako bi sakrili svoje stvarne namjere.

Šta nam o sposobnostima vanzemaljaca otkrivaju podaci koji su prikupljeni na osnovu opservacija

Razumijevanje plana vanzemaljaca uopšte nije lako, ali to takođe nije ni nemoguće. Tom pitanju se može prići, ako ništa onda bar djelomično, i uz pomoć intuicije, svjesnosti i pronicljivosti. Prvi korak podrazumijeva sticanje boljeg razumijevanja njihove istinske prirode i sposobnosti, jer nam to daje indikacije o njihovim potencijalnim motivacijama. Pogledaćemo do kakvih se saznanja došlo na polju proučavanja NLO-a i otmica ljudi.

Vanzemaljski brodovi mogu se činiti iznutra većim, nego spolja, imaju velika ubrzanja i postižu ekstremno velike brzine. Putuju supersoničnim brzinama bez izazivanja zvučnog praska; u stanju su da prave oštre zaokrete bez posljedica inercije, mogu preskakati iz jedne lokacije u drugu kao kod teleportiranja i mogu postati nevidljivim. Kada lebde na malim visinama iznad auta ili kuća, često se čuje jedan tipičan pulsirajući šum. Čini se da njihov mehanizam za letenje proizvodi pulsirajuća gravitaciona polja koja su sintetisana od pojedinačnih talasnih formi, što se onda pretvara u jednu usmjerenu pogonsku silu.

Sve to nam indicira da su oni ovladali tkaninom vremenaprostora. Vanzemaljska tehnologija može mijenjati lokalne gravitacijske potencijale, te tako mijenjati i vremenske tokove, komprimirati prostor, neutralisati inerciju itd. Nevidljivost i teleportacija nam sugerišu da oni takođe imaju pristup i hiperprostoru, praveći manji pomak u hiperprostor kako bi postali nevidljivi ili veći kad žele da naprave kraticu do neke druge lokacije.

Odatle, njihova tehnologija je po svojoj prirodi ultra-relativna i hiperdimenzionalna. Vanzemaljci mogu da lebde ili da se kreću kroz čvrste zidove. Uz pomoć jednog posebnog svjetlosnog snopa kojeg emituju sa svoje letjelice napolju, oni mogu da naciljaju, levitiraju i izvuku čovjeka, odnosno, žrtvu otmice iz njegove kuće kroz čvrste staklene prozore, zidove i druge strukture koje ne sadrže željezo. Tom priliko se žrtva otmice ne dematerijalizuje u energiju ili sitne čestice, nego jednostavno “klizne” kroz barijere kao jedan list papira preko drugog.

Vanzemaljska tehnologija može da stvara “crvotočine” ili kratke “tunele” kroz hiperprostor između udaljenih tačaka u vremenuprostoru. To se može manifestovati kao jedan portal koji se otvori u sobi žrtve otmice i vodi sve do neke podzemne baze vanzemaljaca.

Oteti mogu da osjete nagli prestanak zvukova iz vanjske prirode (kao npr. cvrcanje cvrcaka može naglo da utihne) kod samog početka otmice. Oni takođe mogu ponekad osjetiti nagle promjene u vazdušnom pritisku, neprijatne promjene u kontrastu između svjetlosti i sijenki u sobi, zrak u sobi može dobiti boju ćilibara, čovjek može imati osjećaj kao da njega ili njegovu neposrednu okolinu poklapa neki veliki plašt ili zvono. To su neke od indikacija da je lokalno područje dimenzionalno izolovano od okolnog vremenskog toka, tako da za potencijalne svjedoke koji se nalaze izvan tog “mjehura”, otmica se dešava u djeliću momenta, te je tako nisu u stanju ni primjetiti. U nekom drugom slučaju, otmice bi bilo nemoguće izvoditi u gusto naseljenim područjima. Taj “mjehur” takođe predstavlja jednu “pomaknutu” životnu sredinu u kojoj otmičari mogu mnogo lakše da operišu, jer se tu radi o nekoj vrsti “međuprostora” (oni su tu kao “na pola puta”).

Otimači takođe imaju fiziološku i psihološku kontrolu nad njihovim žrtvama. Na primjer, kod abdukcija na putu, vozač iznenada dobija neodoljiv nagon da zaustavi auto pored puta. Žrtve otmica koje su budne kod kuće, mogu iznenada dobiti želju da idu na spavanje, ili jednostavno osjete kako im volja i samokontrola slabe i kao da neka teška zavjesa pada na njih, tonući u san. Grejsi imaju telepatske sposobnosti kojima mogu da savladaju žrtvu otmice, da induciraju u nju strah ili da ga odstrane a mogu kod žrtve inducirati i privremenu paralizu.

Nisu sve otmice fizičke prirode. Kod nekih se ne otima tijelo, nego samo duša, tačnije rečeno eteričko i astralno tijelo, koji se za vrijeme sna prirodno odvajaju od čovjekovog fizičkog tijela i lebde nad njim. Duša se izvuče iz tijela uz pomoć vorteksnog “vučnog” snopa a onda se dimenzionalno prebaci gore, gdje je otimači skeniraju i manipulišu na razne načine, prije nego što je vrate natrag u tijelo. Žrtva otmice je rijetko kad svjesna bilo čega od svega toga, osim ukoliko se slučajno ne probudi za vrijeme otmice; u tom slučaju je moguće korištenjem vlastite volje pružiti otpor, odnosno, savladati onaj vorteksni snop, vratiti se natrag u svoje tijelo i probuditi, te tako i spriječiti otmicu. Tako su inter-dimenzionalni vanzemaljci sposobni da direktno manipulišu i nefizičke komponente ljudskog bića a ne samo fizičke.

Sve ovo što je gorenavedeno spada u neka osnovna saznanja iz istraživanja otmica ljudi od strane vanzemaljaca. Manje nam je poznato to u kom stepenu vanzemaljci manipulišu misli, osjećanja, percepciju, životne događaje i samu istoriju. Još manje su nam poznate njihove ezoteričke i nefizičke motivacije. Informacije o tome moraju se destilirati iz područja koja su izvan uobičajene skale istraživanja abdukcija. To se čini i uz pomoć korelacije ličnih iskustava s iskustvima drugih, mnogih pažljivih opservacija i ispitivanja, sugestija i inspiracija iz nekonvencionalnih izvora, kao i kreativnog rješavanja slagalice kod koje se komadići na površini čine nepovezanim sa fenomenom otmica, kao npr. neke ideje koje potiču iz okultnih, gnostičkih, šamanskih, religijskih ili duhovnih dijela. To ćemo diskutovati u sljedećem dijelu.