Gledajući današnju situaciju, pitamo se kako da si osiguramo hranu u budućnosti, u svijetu u kojem je prirodnih resursa sve manje? Jedan od odgovora na to pitanje može biti i akvaponija, jedinstvena metoda za uzgoj hrane koja koristi normalne funkcije biljaka i riba kako bi dobili velike količine hrane u kompaktnim prostorima. Budući da je u urbanim sredinama sve teže doći do lokalno proizvedene organske hrane, ova metoda poljoprivrede nudi dobro rješenje za uzgoj vlastitog povrća, kako na balkonu ili terasi tako i na otvorenom.
Akvaponija je metoda kombiniranog uzgoja riba i povrća koja ne zahtijeva tlo. Uzgajivač kultivira slatkovodne ribe (akvakulture) i biljke (hidroponi) u cirkulirajućoj vodi koja razmjenjuje hranjive tvari između riba i biljaka. Otpadne vode ribe služe kao organsko gnojivo za biljke, a biljke čiste vodu od ribljeg izmeta i urina.
Dobro osmišljen akvaponijski sustav može biti instaliran i djeluje gotovo bilo gdje, uključujući i gusto naseljene urbane sredine – na balkonima, terasama, vrhovima parkirnih struktura ili na osnovnim parkiralištima, što su samo neki od primjera mnogih mjesta gdje ovi sustavi mogu raditi. Također, pogodno je i za uzgoj u samoj kući.
Ovo je dobra vijest za mnoge gradske poljoprivrednika s ograničenim pristupom čistim, nezagađenim tlima. Dobro osmišljen sustav je sposoban za uzgoj velikih količine voća i povrća, primjerice, 250 četvornih metara staklenika je izgrađeno na krovu u Baselu, Švicarska, i očekuje se da će proizvesti više od pet tona svježeg povrća i otprilike jednu tonu ribe godišnje.
Još je bolja činjenica da, u usporedbi s konvencionalnim metodama uzgoja ribe, akvaponija koristi 90% manje svježe vode i zahtijeva znatno manje hranjivih tvari za istu količinu ribe. Isto tako, i voće i povrće se može uzgajati učinkovito, bez potrebe za pesticidima i drugim kemikalijama za koje se zna da uništavaju okoliš i ljudsko zdravlje kada se koriste u konvencionalnoj poljoprivredi.
Što je akvaponija?
Akvaponija je u biti kombinacija akvakulture i hidroponije. Obje za sebe imaju svoje “minuse”, hidroponija zahtijeva skupe hranjive tvari za hranjenje bilja, a također zahtijeva i periodično ispiranje sustava što može dovesti do problema zbog odlaganja otpada. Cirkulirajuća voda kod akvakulture ima višak hranjivih tvari koji treba biti uklonjen iz sustava, što znači da se postotak vode uklanja, obično na dnevnoj bazi, te se nadomješta čistom vodom.
Oba uzgoja su vrlo učinkovita metoda proizvodnje ribe i povrća, ali kada gledamo njihovu kombinaciju, njihovi negativni aspekti se pretvaraju u pozitivne.
Akvaponijski sustav možete zamisliti kao akvarij iz kojeg raste hrana. Voda iz akvarija se putem pumpe crpi i uljeva u ležaj za uzgoj biljaka, te se iz njega cijedi natrag preko korijenja u akvarij s ribama. Biljni ekstrakt vode i hranjive tvari koje su im potrebne za rast, čiste vodu za ribe. Na površini ležaja za uzgoj biljaka rastu bakterije koje pretvaraju otpadni produkt riba, odnosno amonijak, kroz akvaponijski sustav u nitrite, a zatim u nitrate. Nitrati su ono što biljke vole i koriste za hranu, dakle, biljke se zapravo ne hrane ribljim izmetom već nitratima. Pretvaranje amonijaka u nitrate često se naziva “dušikov ciklus”.
Ležajevi za uzgoj biljaka su popunjeni s materijalima poput šljunka ili glinenih oblutaka, ali postoje mnoge različite metode koje se mogu koristiti. Zapravo svaka metoda hidroponskog uzgoja se može prilagoditi akvaponiji.
Mnoge različite vrste riba mogu se uzgajati u akvaponijskom sustavu, a vaš odabir vrste ovisit će o nizu čimbenika. Mogu se uzgajati i velika jata, a zbog cirkulirajućeg sustava koristi se vrlo malo vode. Istraživanja su pokazala da ovaj sustav koristi oko jednu desetinu vode koja se koristi za rast povrća u tlu.
Metode uzgoja
Postoji više metoda, no dvije su najčešće – sadnja u ležajevima te plutajuća sadnja. U prvom, biljke su posađene u propusne ležajeve i voda, koja se iz akvarija uljeva u njih, izljeva se nazad kroz propusne rupe. Druga tehnika je da se biljke sade bez popunjenog ležaja na nekom plutajućem materijalu kroz koji biljkama korijen visi direktno u vodu. Ova druga tehnika, nazvana kultura duboke vode, također se može napraviti tako da se ribe uzgajaju u jednom tanku, te se njihova voda pumpama dovodi do zasebnih ležaja s biljkama u vodi, a potom se voda vraća do riba.
Ovo su osnove akvaponije, ovakav uzgoj stvarno može biti jednostavan ili kompliciran koliko želite. Ukoliko želite početi s malim testom, uzmite stiropor, izrežite rupe u njemu, umetnite neke sadnice kroz rupe i stavite da to sve pluta na površini akvarija ili ribnjaka. Za malo vremena, imat ćete veliku količinu povrća kao i čistu vodu za ribe. Iz iskustva korisnika tijekom godina te kroz razmjenu informacija na forumima, utvrđeno je da su ove dvije navedene tehnike najpouzdaniji i najjednostavniji način akvaponije, pogotovo za početnike. Obje tehnike također zahtijevaju minimalno održavanje.
Ukoliko se odlučite probati ovakav uzgoj biljaka i ribe, potrebno vam je puno više informacija, o samim metodama, filterima, pumpama, hranjenju riba i sve ostalome, a to sve možete naći u priručnicima na internetu te na forumima. U svakom slučaju, sada znamo da svoju vlastitu hranu ne moramo uzgajati samo u tlu, nego i u vodi.
Nema komentara:
Objavi komentar