Svoj život sada živim iz uživanja, a ne iz straha. To je jedna jednostavna razlika između onoga tko sam danas i tko sam bila prije iskustva bliska smrti (NDE).Sve što sam ranije činila, činila sam – i ne shvaćajući to – da bih izbjegla bol ili da bih zadovoljila druge ljude. Bila sam uhvaćena u krug činjenja, težnji, traženja i postizanja; i najmanje sam obraćala pažnju na sebe. Strah mi je bio pogonsko gorivo života – strah da ću razočarati druge, da sam sebična, da nisam dovoljno dobra. U vlastitom umu sam uvijek bila neuspješna.
Nakon NDE-a više ne osjećam da sam se na ovaj svet vratila da bih išta postigla. Vratila sam se samo da budem. Uslijed toga, sve što činim, činim iz ljubavi. Više me ne brine da li ću sve uraditi kako treba, niti da li ću se uklopiti u pravila i doktrine. Jednostavno slijedim vlastito srce, i znam da tako ne mogu pogriješiti. Ironično je što sam tim putem zadovoljila mnogo više ljudi nego što je moje staro ja ikad uspjelo. Razlog za to je što sam jednostavno mnogo sretnija i oslobođenija. I to je upravo uveliko utjecalo na moje zdravlje. Budući da sada sebe promatram kao beskrajno biće, fizička strana se postara sama za sebe, budući da je ona samo odraz onoga što mi se odigrava u duši. Bezuvjetna ljubav prema sebi mi nevjerojatno pojačava energiju, a univerzum reagira u skladu s tim. Izvanjski svijet odražava ono što osjećamo u vezi sa sobom. Kad odbacimo negativna samoprosuđivanja, svom svijetu dopuštamo da se preobrazi. Kako se on preobražava, tako smo u stanju osjećati sve veće povjerenje. A što veće povjerenje osjećamo, više smo u stanju da prestanemo pokušavati kontrolirati ishode. Kad se pokušamo prepustiti tom toku i kretati se s njim, umjesto da se čvrsto pridržavamo doktrina drugih ljudi i vjerovanja koja smo nekad imali, mnogo bolje i preciznije odražavamo ono tko i što zaista jesmo.
Anita Moorjani
Nema komentara:
Objavi komentar