ponedjeljak, 24. prosinca 2012.

GERSONOVO ČUDO - liječenje raka i drugih neizljecivih bolesti


                                                    MAX GERSON

Najznačajniji dokumentarni film iz 2008. godine “Gersonovo čudo”. Film govori O Maxu Gersonu i njegovoj čuvenoj terapiji koja je mnogima izmijenila i spasila živote.

U filmu možete videti mnoge stručnjake koji govore o terapiji kao i iskustva mnogih pacijenata koji su na Gersonovoj terapiji. Saznat ćete razloge stavljanja fluora u vodu i neželjena djelovanja fluora. Zašto zubni amalgam (srebrne plombe) koji se desetljećima ugrađuju ljudima, na eksperimentu pokazuje isparavanja žive?

Koja je uloga genetskog inženjeringa i utjecaj na naše zdravlje? Detoksikacija organizma i organska hrana kao lijek za zdrav život.



srijeda, 19. prosinca 2012.

Skretanje pažnje na ‘Armagedon’ – David Icke



Postoje mnoge zamke u sagledavanju stvarnosti postavljene da odvrate ljude od Pomaka i stjeraju ih na razinu straha i sukoba. Na primjer, strah od klimatskih katastrofa, zajedno sa namještenim ratovima i ostalim nesrećama koje imaju na lageru, također se koriste s ciljem da se proda laž o „smaku svijeta”.


Stewart Swerdlow doznao je za scenarij „smaka svijeta” tijekom Montauk operacije kontrole uma na Long Islandu u New Yorku, a ima i mnogih drugih izvora koji govore o „Projektu Blue Beam” (Projekt plava zraka). Riječ je uglavnom o kreiranju ‘ostvarenja’ biblijskih i drugih religijskih ‘proročanstava’ s ciljem da se stanovništvo prijevarom navede na prihvaćanje „jedinstvene svjetske religije”. Gmazovima su brojne religije dobro poslužile jer su im pružile odličnu priliku za politiku „zavadi pa vladaj” prema potrebi. Međutim, kako bi do kraja proveli svoje ciljeve – centraliziranu globalnu diktaturu sa svjetskom vladom, vojskom, centralnom bankom i valutom te kraj individualizma – moraju još uspostaviti i jedinstvenu svjetsku religiju. To je dio mentaliteta košnice/krda kojeg žele nametnuti. Pri tome je ključan sukob u kojeg treba uvući biblijsku zemlju povezanu s brojnim ‘proročanstvima’ – Izrael. Ovo uključuje, kako se tvrdi, uništenje džamije na Hramskoj gori u Jeruzalemu, bilo „terorističkom bombom” bilo izazvanim ‘potresom’. Najizglednija je bomba, uzevši u obzir užase koji bi uslijedili u smislu islamske reakcije, a tijekom godina ovo sam predviđanje više puta čuo iz mojih vlastitih izvora. Bez obzira na sredstva, cilj je na umjetan način ispuniti proročanstvo iz Starog zavjeta o obnovi Jeruzalemskog hrama.
Djelovanje putem „ostvarenja proročanstva” rabilo se stoljećima, a obuhvaća prikaz Novog zavjeta kao i ispunjenje Starog. Jedan od najglasnijih istraživača Projekta Blue Beam bio je francusko kanadski novinar i kršćanin Serge Monast. Ovu je informaciju objelodanio ranih 90-ih, ali je 1995. umro, kako se činilo, od „srčanog udara”, u dobi od 46 godina. Monast je tvrdio, s čime se slaže i Swerdlow, da je Projekt Blue Beam opsežan globalni plan zavođenja ljudi da se obrate na iluminatsku ‘religiju’ – zapravo babilonsku religiju, koja se trenutno najočitije ispoljava kroz Rimokatoličku crkvu. Umjesto niza dosad prisutnih božanstava u različitim religijama, namjeravaju ih stopiti u jedno. Postoje tvrdnje da se Projekt Blue Beam projekt orkestrira preko NASA-e i da će proći nekoliko faza prema stvaranju jedne svjetske religije na čije čelo će postaviti ‘Antikrista’.
.
To uključuje;
.
• Lažna arheološka ‘otkrića’ koja će diskreditirati glavna religijska uvjerenja i pokazati da su pogrešna.
.
• Golema svjetska hologramska 3D predstava na nebu sa zvukovima i laserima koji projiciraju određene slike u različitim dijelovima svijeta usklađene s prevladavajućim religijskim vjerovanjima pojedinih regija. Obratit će im se njihova vlastita verzija ‘Boga ili ‘mesije’ i iznositi ‘istinu’. Monasi, Swerdlow i ostali kažu da to uključuje projekcije Isusa, Muhameda, Bude, Krišne i ostalih vodećih vjerskih junaka. Naposljetku će se vidjeli kako se spajaju u jedno – u ‘Antikrista’, božanstvo koje će biti u žarištu jedne sveobuhvatne svjetske religije.
.
• Sve će se ovo, rečeno je, dogoditi usred velikih previranja u svijetu, uzrokovanih ratom i ‘prirodnom’ katastrofom, što uključuje i hologramsku vanzemaljsku ‘invaziju’ usred koje će ‘Antikrist’ nastupiti da „nas spasi”. Prema nekima, sustav je već testiran s hologramskim projekcijama ‘Krista’ koje su viđene u zabačenim krajevima. Uostalom, koliko bi NLO viđenja zapravo mogle biti hologramske projekcije? Hologramska tehnologija može projicirati bilo što kao 3D optičku iluziju – svemirski brod, ratove na nebu, anđele, „Majku Božju” ili ‘Isusa’ – nedvojbeno je da takav potencijal postoji. Isto se odnosi na tehnologiju koja može prodrijeti u moždane funkcije na način da djeluju kao da nam se obraćaju ‘Bog’ ili ‘Isus’ ili ‘Krišna’. Ovo će biti još jednostavnije budu li ljudi mikročipirani. Takva je tehnologija izuzetno napredna, s time da su čak savršenije metode još uvijek skrivene u podzemnim bazama i razvojnim projektima. Važno je da o mogućnostima ne sudimo po onome što znamo i vidimo; tajna dostignuća desetljećima su naprednija od toga. Ja ne kažem da su predviđanja u vezi Projekta Blue Beam istinita, jer to ne znam, nego da su sigurno tehnološki izvediva. Pojedinosti možda nisu posve točne, ali sama priča, uvjeren sam, jest. Oni žele manipulirati religijskim uvjerenjima kako bi ih spojili u jedno, nakon ogromnih previranja i međusobnih sukoba. Ako je ono što se govori o Projektu Blue Beam točno, sada ćemo barem biti svjesni što se događa kada se bude događalo, a što nas više za to bude znalo, učinak svega toga bit će manji. (Usput, možemo takoñer očekivati više stvarnih NLO aktivnosti koje će dokrajčiti smiješnu ideju da smo u ovoj stvarnosti ‘sami’. Te se aktivnosti već odvijaju nasuprot ogromnog prikrivanja od strane vlasti.)
Plan da se manipulira biblijskim i drugim proročanstvima već se odvija preko pokreta kršćanskih cionista čiji utjecaj čitavo vrijeme raste. Kršćanski cionisti nepokolebljivo vjeruju u „smak svijeta”. Većinu ovih evangelističkih kršćana njihovi vođe naprosto varaju ña podrže Izrael koji igra tako važnu ulogu u Bibliji i Isusovom životu, međutim oni koji vode ovu predstavu jako dobro znaju čemu je ona namijenjena – da zavara kršćane uvjerenjem kako je došlo vrijeme „drugog dolaska” Ovo se uklapa u izjave o Projektu Blue Beam. Oni žele da kršćani povjeruju kako je napokon nastupilo vrijeme „smaka svijeta” najavljeno u Otkrivenju, i da se nalazimo usred onoga što se zove Armagedon’, mjesto gdje se vodi „konačna bitka” izmeñu „dobra i zla”. Nitko ne zna pouzdano gdje bi taj ‘Armagedon’ trebao biti, no pretpostavlja se da dolazi od hebrejskih riječi Har Megido ili Megiddo, što znači „planina Megiddo”.




U Otkrivenju stoji:
Šesti anđeo zatrubi. I začujem neki glas iz rogova zlatnoga žrtvenika pred Bogom. Govoraše šestom anđelu koji je držao trublju: “Odriješi ona četiri anđela svezana na Pdjeci velikoj, Eufratu (sada Irak)” I odriješena bijahu četiri anđela, spremna za taj čas i dan i mjesec i godinu, da pobiju trećinu ljudi, A broj četa konjaničkih, kako sam čuo, bijaše dvije mirijade mirijada.
(9:13-16)
Šesti izli svoju čašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te načini prolaz kraljima s istoka sunčeva. I vidjeli: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri duha nečista, kao žabe. To su dusi zloduha šio čine znamenja, a poñoše sabrali kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevlañara. Evo dolazim kao tat! Blažen onaj koji bdije i čuva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota! I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove IIarmagedon. (16:12-17) (Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1988.; op. prev.)
Har Megiddo je smješten na sjeveru Izraela, južno od Nazareta i Haife u području koje je bilo na meti Hezbollahovih raketnih napada iz Lebanona 2006. Kada pročitate i vidite materijal kojeg savez kršćanskih cionista iznosi u Sjedinjenim Državama, još je jasnije da se ideja smaka svijeta kroz bitku „dobra i zla” ili Armagedon promiče sve otvorenije. Nije dakle riječ o ispunjenju drevnog biblijskog proročanstva, nego o izvršavanju plana koji odražava biblijsko proročanstvo te o obmanjivanju kršćanskog i židovskog svijeta kako bi povjerovali da ‘Gospod’ ili ‘Bog’ čini ono što je obećao učiniti. To je nedvojbeno tema Blue Beama osmišljena da odvraća i skriva ono što se zaista dogaña. Da, dogañaju se velike promjene, sukobi i kontrola, koji svakim danom dobivaju sve veći zamah; ali mada se mnogima može činiti da se bliži smak svijeta iz Otkrivenja, mi ustvari doživljavamo vrijeme promjene koja će pomesti sve te besmislice. Van domašaja radara Iluminata i njihove strategije, duboko u ‘ljudskoj’ svijesti događaju se fantastične stvari. Ovo je vrijeme velikog Pomaka, velikog buđenja, a one koji su ga spremni prihvatiti očekuje nevjerojatna preobrazba percepcije.

2012.

Još jedna tema koje trebamo biti svjesni je rastuća opsesija 2012. godinom. S približavanjem toga datuma, ovo je predodređeno da praktički prijeđe u histeriju. Oni koji su proučavali kalendar kojeg je ostavila drevna civilizacija Maja iz srednje Amerike kažu da on prikazuje energetske cikluse i evoluciju’ svijesti. Maje navodno potječu s Yucatana u Meksiku gdje su se naselili otprilike 2600. g. pr. Kr., a svoj vrhunac dosežu oko 250. godine nove ere u područjima danas poznatim kao južni Meksiko, Gvatemala, sjeverni Belize i zapadni Honduras. Poznavali su astronomiju, razvili hijeroglifsko pismo te su na mnogo načina imali ista vjerovanja i znanja kao i Sumerani. Maje su također bili blisko povezani s gmazovskim ‘bogovima’. Danas su poznati najviše po veličanstvenim
hramovima/piramidama i mjerenju ‘vremenskih’ i energetskih ciklusa u „majanskom kalendaru”. Mnogi vjeruju da će se kulminacija glavnih energetskih ciklusa koje su Maje otkrili dogoditi 21. prosinca 2012.
Drugi, poput dr. Carla Johana Callemana, autora knjiga kao što je Majanski kalendar i transformacija svijesti (Vie Mayan Calendar and the Transformation of Consciousness), kažu da je stvarni datum 28. listopad 2011. Ima i onih koji procjenjuju da je riječ o 10. veljače 2011. Koji god da je datum vrlo nam je blizu, a zanimljivo je da sam vidio izvještaje prema kojima Sunce dosiže svoj maksimum pri kraju 2011. ili sredinom 2012., uz upozorenja da bi ono moglo utjecati na komunikacijske mreže i satelite.
Godinu 2012. značajnom su smatrale mnoge drevne kulture, uključujući južnoafričke šamane poput Greda Mutwe, a spominje se mnogo puta u vezi vremenskog okvira pri ostvarenju plana gmazovskih hibrida. Maje su vjerovali da Zemlja prolazi kroz devet ciklusa, sačinjenih od ‘dana’ i
‘noći’ (povoljna i nepovoljna vremena) i da svaki Ciklus sadrži dvadeset puta više ‘stvaranja’ nego prethodni. Neki vjeruju daje ovih devet ciklusa predstavljeno s devet razina majanske piramide. Dr. Calleman kaže da ‘vrijeme’ ne prolazi brže u svakom sljedećem ciklusu, već se samo čini da je tako, budući da se odvija sve više i više ‘kreacije’ – aktivnosti.
Promatramo li unazad samo zadnjih nekoliko stoljeća, taj obrazac jasno je uočljiv, pri čemu dolazi do sve ubrzanijeg ritma promjena i aktivnosti. Ono što se ne tako davno smatralo ‘čudima’ i nemogućim danas je uobičajeno, a ovo je tek početak. Ian Xel Lungold, koji je surađivao s Callemanom na dešifriranju majanskih informacija, došao je do sličnog zaključka.
On kaže:
Vrlo sažeti primjer: peti ciklus kreacije započeo je prije 102 000 godina. Tada su naši preci naučili govorili. Za svaki tehnološki napredak je trebalo otprilike 7 900. Šesti ciklus započeo je 3115 pr.n.e kada smo naučili pisali. Tehnološke promjene su se događale svakih 396 godina. Sedmi ciklus započinje 1755 godine n.e. lavlja se otkriće poštanske službe, tiska, novina i početak industrijske revolucije. Veliki tehnološki napreci postižu se svakih 19.7 godina. Osmi cildus započeo je 5. studenog 1999. Sada imamo internet i trenutačnu komunikaciju sa čitavim svijetom. Jednaka količina tehničkog napretka javlja se svakih 360 dana.
Majanski ciklusi prema istraživačima su:
Stanični ciklus: započet prije 16,4 milijardi godina; razvija se svjesnost akcije/reakcije.
Ciklus sisavaca: počinje prije 820 milijuna godina; razvijena je svijest stimulacije/odgovora.
Nasljedni ciklus: započeo je prije 41 milijuna godina; razvija se svijest stimulacije/
individualnog odgovora.
Plemenski cildus: počinje prije dva milijuna godina; razvijena svijest o sličnostima/ razlikama.
Kulturni ciklus: počinje prije 102.000 godina; razvitak rasuñivanja.
Nacionalni ciklus: započeo 3115. g. pr. Kr.; razvija se svjesnost o zakonu.
Planetarni ciklus: počinje 1755 godine; razvija se svjesnost o moći.
Galaktički ciklus: započeo 5. siječnja 1999.; razvoj svijesti o etici.
Univerzalni ciklus: počinje 10. veljače 2011. [ili u tom razdoblju 2011./2012.]; razvit
će se neograničena sposobnost „svjesne su-kreacije”.
Po meni, ono što ovdje vidimo je računalni program Matriksa odnosno, kako ja to zovem, vremenska omča koja prolazi kroz svoj programirani cildus i vraća se na početak, simbolički, poput DVD-a. Ja ne mislim, poput (čini se) većine istraživača Maja, da ti ciklusi obilježavaju evoluciju svijesti u smislu Beskonačne svjesnosti ili Beskonačne svijesti. Ona nema potrebu ‘razvijati’ se kroz iskustvo igranja u virtualnoj stvarnosti. Smatram da je daleko više povezana s potencijalom svjesnosti da se manifestira sama po sebi i da na taj način utječe na program. Niti je predodređena ili ovisna o nekom trenutku u 2011. ili 2012. Ne slažem se sa svime time. Riječ je o procesu transformacije koji postaje sve jači i jači, a do 2012. Pomak će odmaknuti daleko od točke u kojoj je danas, no, kao što sam rekao, 2012. je ‘prozor’ u promjenu, a ne godina, dan ili sat kada se sve iznenada okreće. Ovi ‘majanski’ ciklusi mogu predstavljati pozadinu, neki bi ih mogli nazvati „auto kartom”, a način na koji odlučimo krenuti ovisi o nama.
Možemo dopustiti da program nama dominira i da budemo njegovi pijuni, ili ga možemo promijeniti pomoću svjesnosti. Nalazimo se u nevjerojatnom razdoblju u kojem se program i beskonačna svijest usklađuju; kakav li tek put očekuje one koji njime odluče krenuti. Prije dosta godina u svojim sam knjigama rekao kako postoje dva glavna načina reakcije na energetske tokove koji se sada obrušavaju kroz ovu stvarnost.
Uzmimo analogiju s riječnom bujicom: možemo uživati u njenom protoku opušteno ležeći na zračnom jastuku, u jedinstvu s njenim tokom. Ili možemo stajati u vodi, ne želeći se pomaknuti i trošeći sve više i više energije samo da bismo ostali na nogama, i nepomični. Makar u tome i uspjeli, u nekom će trenutku valovi biti dovoljno veliki i moćni da nas izbace iz ravnoteže te povuku u silovitu i zapjenušanu vodenu bujicu.
Svatko tko se bude budio iz programa znat će što se dogodilo kada čvrsta stvarnost počne pucati. Život vam se mijenja, najčešće ‘raspada’, a vi se pitate zbog čega prolazite kroz takve izazove iako ste jedino željeli biti ‘duhovni’. Sve se ovo događa s jako dobrim razlogom. Mi projiciramo vibracijsko polje koje odražava naše trenutno mentalno, emotivno i duhovno stanje, gdje taj sustav vjerovanja određuje koja energetska polja unutar Svekolike Mogućnosti naše računalo ‘očitava’ ili ignorira. Proces je isti kao kada čovjek, nazovimo ga ‘Tom’ ne očitava energetsko polje svoje kćeri (te je zato ne može vidjeti) nakon što mu je hipnotizer usadio uvjerenje da je u prostoriji nema. Sustavi vjerovanja na nižim gustoćama koji dominiraju ljudskom percepcijom – strah, depresija, podjele, rase, religije, politika, „mi ili oni” – navode ljude da očitavaju samo maleni djelić Svekolike Mogućnosti. Od svih uvjerenja i stanja najviše ograničava strah, zato što uzrokuje da se ljudi vibracijski ‘zamrznu’ i uvuku u guste vibracijske ljušture.
Iz te pozicije možemo ‘iščitavati’ samo ona polja unutar Svekolike Mogućnosti koja vibriraju unutar frekvencijske gustoće straha. Na taj način privlačimo ono čega se bojimo i ostvarujemo depresivna stanja upravo očitavanjem tih polja koja se manifestiraju kao iskustva koje nas nastavljaju deprimirati. Ako vjerujemo da je čaša napola prazna, ona će to i biti. To je dodatan razlog zašto Gmazovi i njihovi hibridi rade na tome da zadrže ljude u stanju straha.
Svoju zbilju stvaramo na osnovu svojih uvjerenja, svjesno ili nesvjesno. Na svjesnoj se razini može činiti da nešto vjerujemo, ali često se ispostavi da je to samo fasada koja krije ono što se zbiva nesvjesno. Možemo to uočiti kod naoko samouvjerenih ljudi koji su zapravo obuzeti teškim sumnjama u sebe, tik ispod granice svjesnog uma. Ovo očitavanje ili dekodiranje polja mogućnosti također se može izraziti kao „vibracijski magnetizam” u kojem energija privlači sličnu vibraciju. Takve energije nazivamo ljudima, mjestima, poslovima, odnosima, iskustvima i tako dalje. Kako se budimo na drugoj razini svjesnosti, tako se energetska matrica koju nazivamo svojim ‘životima’ počinje razbijati i mijenjati.
Ona se mora odražavati, a očito je da to i čini, u ‘vanjskom’ (dekodiranom) svijetu ljudi, mjesta, poslova, odnosa i iskustava. Za unutarnjom transformacijom mora slijediti ‘vanjska’, zato što je jedna odraz druge. Mi to doživljavamo kao da nam se poznati nam život ‘raspada’, no ono što mi zapravo činimo je da se probijamo u novu stvarnost, a s time i u novo životno iskustvo. Ako uvijek radite što ste radili i prije, uvijek ćete dobivati isto što ste dobivali i prije. Moramo promijeniti ono što činimo, ili ono što jesmo, kako bismo promijenili ono što dobivamo. Može se činiti da je to neugodno i zastrašujuće, međutim to se stara matrica raspada kako bi se mogla oblikovati nova. Nešto vrlo slično događa se u kolektivnom svijetu gdje često s užasom promatramo rušenje stare
tvorevine. No, ono što nas očekuje s druge strane, je svijet koji odražava probuđeno shvaćanje da beskrajna ljubav je istina – a da je sve ostalo opsjena. Svjedočimo slomu stare matrice kako bi se otvorio prostor za novo rođenje, preporod druge kolektivne stvarnosti. U kanaliziranim porukama ‘Magnua’ rečeno je:
Dakle, od vas se traži da se promijenite. Od vas se traži da se promijenile u cijelosti. Ne radi se o malim promjenama gdje biste promijenili malo ovoga, pa malo onoga. Od vas se doista traži da se okrenete naglavce.
Svima nam je došlo vrijeme odluke, jedna je mogućnost održavanje iluzornih uvjerenja u nastojanju da nađemo sigurnost u poznatome. Ako to učinimo, stajat ćemo u nadirućoj bujici pokušavajući ostati na nogama dok voda teče sve brže i brže, a mi postajemo sve iscrpljeniji, uznemireniji i ustrašeniji. Druga je mogućnost da otvorimo svoja srca i umove, popnemo se na taj zračni jastuk, opustimo se i pustimo kamo nas energija nosi, ili točnije, kamo sami sebe nosimo pomoću manifestiranja drugačije stvarnosti. Razlika između ova dva stanja je odabir između praćenja kompjuterskog mozga i beskonačne svijesti. Drugim riječima, to je razlika između mišljenja i znanja.
Za većinu ljudi, um koji misli je upravitelj percepcije. Kako kaže Rene Descartes, „mislim, dakle jesam”. Da, jeste – na kompjuterskoj razini stvarnosti – ako odlučite misliti umjesto znati. Znati, što se također zove i ‘intuicija’ je naša veza s Beskonačnom sviješću, dok je misao elektrokemijski fenomen, jednako kao i njen kolega, zatvorski čuvar – osjećaj.
.

utorak, 18. prosinca 2012.

NEĆE BITI SMAKA SVIJETA 2012. GODINE







dr. sc. Dario Hrupec
Raste zabrinutost javnosti zbog navodnog sudnjeg dana u prosincu 2012. godine. Rastu i prihodi
onih koji koriste ljudski strah od skorog smaka svijeta. Prodaju se knjige, filmovi, čak i kompleti za
preživljavanje. Najveća internet knjižara, Amazon.com, nudi stotine naslova na tu temu. I mi živimo
u jednoj od zemalja gdje, srećom, postoji sloboda govora. To, međutim, uključuje i slobodu laganja.
No, laži se mogu prepoznati uz malo dobre volje i malo zdravog razuma.  Kraj 2012. godine bit će
naprosto kraj 2012. godine. I početak 2013. godine. Neće biti kraj svijeta. Ni zbog sudara s
navodnim planetom Nibiru, ni zbog završetka jednog ciklusa majanskog kalendara.
Nibiru – planet koji ne postoji
Najava smaka svijeta 2012. godine počela je prije više od tri desetljeća tvrdnjama da se
Zemlji približava planet Nibiru, kojeg su navodno otkrili Sumerani. Priču je lansirao Zecharia
Sitchin, autor koji je (kao i njegovi neslavni prethodnici Immanuel Velikovsky i Erich von Däniken)
zagovarao naivne teorije o drevnim astronautima koji su posjećivali Zemlju i utjecali na stare
civilizacije. Sitchin, koji je umro prošli mjesec u devedesetoj godini, u nekoliko je svojih knjiga
(vjerojatno najpoznatija među njima je Dvanaesti planet) govorio o ogromnom planetu  Nibiru. Taj
objekt navodno dolazi u blizinu Sunca svakih 3600 godina i odgovoran je za važne preokrete u
zemaljskoj povijesti. I što je vrhunac: “na njemu žive bogovi koji su genetskim inženjeringom
stvorili čovjeka na Zemlji”. Pojam Nibiru je postojao u Babilonskoj astronomiji, no nije se odnosio
na planet nego na točku ekliptike koja odgovara ljetnom solsticiju.
Sumerani su, bez sumnje, bili narod na visokom stupnju kulture za to doba. Živjeli su u
južnoj Mezopotamiji (na području današnjeg Iraka) od otprilike petog do drugog tisućljeća prije
nove  ere.  Pripisuje  im  se  izum  klinastog  pisma  i  glasoviti  ep  Gilgameš.  Međutim,  njihovo
poznavanje  astronomije  bilo  je  prilično  skromno.  Bilježili  su  položaje  nebeskih  objekata,
prvenstveno Mjeseca, Sunca i vidljivih planeta, radi preciznog određivanja datuma sjetve te iz
religioznih razloga. Da su Sumerani, golim okom, mogli vidjeti objekt ekscentrične putanje koji
prolazi kraj Sunca svakih 3600 godina, i mi bismo ga, današnjom tehnologijom, sigurno već odavno
opazili.




Premda je prvi lansirao priču o planetu Nibiru, Sitchin je kasnije negirao svoju povezanost s
najavom nadolazeće apokalipse. Tada je igru je preuzela Nancy Lieder, samoproglašeni medij, koja
tvrdi  da  telepatski  komunicira  s  izvanzemaljcima.  Lieder  je,  1995.  godine,  obznanila  da
izvanzemaljci  sa  zvijezde  Zeta  Reticuli  šalju  preko  nje,  jedine  odabrane,  poruku  cijelom
čovječanstvu da Zemlji prijeti skori sudar s planetom Nibiru. Sudar je najavljen za svibanj 2003.
godine. Kako se tada, naravno, nije ništa dogodilo, Lieder je smak svijeta pomaknula na prosinac
2012. godine. Inače, takav postupak prolongiranja datuma, kad se najavljeni događaj ne dogodi,
uobičajen je za sve proroke katastrofa. Zeta Reticuli je, inače dvojni sustav zvijezda, sličnih Suncu,
udaljen od Zemlje oko 39 godina svjetlosti.Zanimljivo je da u slučaju obmane vezane uz Nibiru ne postoje baš nikakve činjenice. Sve je
proizašlo  samo  iz  fikcije  Zecharia  Sitchina  i  nesuvislih  izjava  Nancy  Lieder  što  je  prilično
neuobičajeno za pseudoznanstvene teorije. Puno tipičniji primjer je, recimo, priča o padu NLO-a s
vanzemaljcima u Roswellu koja je potaknuta činjenicom – padom američkog vojnog balona s
opremom za nadzor ruskih nuklearnih aktivnosti.Kalendar MayaIzmišljena apokalipsa 2012. posebnu je pozornost dobila kad su brojni zagovornici teorijazavjera,  na  svojim  web  stranicama,  povezali  priču  o  Nibiru  s  majanskim  kalendarom  koji“završava” u 21. prosinca 2012. godine. Točnije, jedan od njegovih ciklusa završava na taj dan. Anakon toga? Ništa posebno, počinje novi ciklus. Maye su završetke jednog i početke drugog ciklusa slavili kao što mi danas slavimo Novu godinu. Malo veću važnost dajemo prijelazu u veći ciklus,novo stoljeće, ili još malo veću prijelazu u novo tisućljeće (što se zbilo u ponoć 31. prosinca 2000.godine).Za razliku od našeg brojevnog sustava koji se temelji na bazi 10, majanski se brojevni sustav
temeljio na bazi 20. Tu nema ničeg misterioznog. To je naprosto stvar izbora, što dobro zna svaki
matematičar i informatičar upoznat s brojevnim sustavima različitih baza. E sad, majanski dan zvao
se k'in, a 20 k'ina odgovaralo je 1 winalu (to je otprilike naš jedan mjesec). Nadalje, 18 winala bio
je jedan tun (što je vrlo blizu našoj godini), a 20 tuna jedan k'atun (što je nekakav ekvivalent
stoljeća). Konačno, 20 k'atuna bio je b'ak'tun (nekakav ekvivalent tisućljeća).
Majanski datum ima zapis “b'ak'tun.k'atun.tun.winal.k'in”. Početak kalendara je “0.0.0.0.0″
za što su Maye naprosto  odabrali jedan dan, baš kao što je i za naš, moderni, kalendar  odabran
početak.  Početak  je  stvar  dogovora.  Ako  to  znamo  onda  znamo  da  je  svaki  “okrugli”  datum
naprosto običan dan, ni po čemu poseban. Majanski početak je, prema Julijanskom kalendaru, 6.
rujna 3114. prije nove ere. Prvi dan majanskog kalendara je 0.0.0.0.1. Devetnaesti dan je 0.0.0.0.19.
Dvadesetog dana pomiče se jedan nivo: 0.0.0.1.0. Nadalje, 0.0.1.0.0 znači jednu godinu i tako dalje.
Pojedinim se brojevima, u različitm kulurama, pridavala posebna važnost. Tako je za Maye
broj 20 bio posebno važan, odabran je kao baza brojevnog sustava. Isto tako, fascinirao ih je broj
13. Tog se broja i danas mnogi ljudi boje. No, kakve to veze ima s krajem svijeta? Evo kakve:
majanski datum 13.0.0.0.0 odgovara datumu od kojeg je prošlo 1 872 000 dana (13·20·20·18·20).
Uzme li se u obzir prijelaz s Julijanskog na Gregorijanski kalendar onda tih 1 872 000 dana daje, po
našem kalendaru, 21. prosinca 2012. godine. To je dakle dan kad se na početku majanskog zapisa
pojavi “strašni” broj trinaest.Međutim, 21. prosinca 2012. godine je naprosto početak 14. b'ak'tuna. Ništa posebno. Mayebi ga vjerojatno očekivali s velikom strepnjom (kao što su neki 31. prosinca 1999. godine drhtalinad navodno strašnim milenijskim bugom, Y2K), no na kraju bi ga proslavili kao što smo mi
proslavili 1. siječnja 2001. godine.Civilizacija Maya trajala je otprilike od drugog tisućljeća prije nove ere do sredine 16.stoljeća, kad su ih pokorili španjolski konkvistadori. Od 2. tisućljeća p. n. e. do 250. godine n. e.
traje predklasični period, od 250. do 900. godine n. e. klasični period (u kojem je nastala većina
kulturnih ostvarenja) te od 900. godine n. e. do dolaska španjolskih osvajača postklasični period.
Maye su živjeli na području srednje Amerike, od gorja Sierra Madre u Meksiku do poluotoka
Yucatán. Poznati su po vrlo razvijenim (za ono doba) graditeljskim vještinama te naprednom pismu,
umjetnosti, poznavanju matematike i astronomije. Narod Maya imao je veliki kulturni utjecaj u
području cijele srednje Amerike, i izvan  svojih granica. Brojni potomci Maya žive i danas te
održavaju neke od starih tradicija.No nisu Maye odgovorni za današnju paniku o navodnom smaku svijeta21. prosinca 2012.godine.  Odgovorni  su  Zecharia  Sitchin,  Nancy  Lieder  i razni  drugi  katastrofičari,  te  mediji  izdavači, koji su u prijelazu majanskog ciklusa pronašli dobru priliku da ostvare svoje interese. Jer,da budemo iskreni, daleka je okrugla 2100. godina, a još dalja 3000. A prije svake prijelazne godineoglase se zli proroci, iznova sijući strah među ljudima. Osim toga, civilizacija Maya djeluje nam egzotično i tajanstveno. Lako nas je uvjeriti da su Maye svašta znali pa i predvidjeti sudnji dan. Naš
sudnji dan. Svoj, čini se, nisu predvidjeli. No, oni koji hvale mudrost Maya (želeći nas pripremiti za
prihvaćanje njihovih “proročanstava”) obično pod tepih guraju nezgodne činjenice. Jedna od njih je
da su ti isti mudri Maye često svojim bogovima prinosili ljudske žrtve i to na nezamislivo okrutan
način – vadeći im, živima, srca.
Zaključak



Zechariu Sitchina domaći izdavač, koji je objavio Dvanaesti planet, reklamira kao autora
koji  daje  “alternativnu  zemaljsku  povijest”.  Postoji  dio  fantastične  književnosti  koji  se  bavi
alternativnom povješću, ali Sitchin ne pripada toj kategoriji. U njegovom slučaju to je zapravo
eufemizam  kojim  se  prikriva  pseudopovijest,  odnosno  općenitije  pseudoznanost  –  patološka
imitacija znanosti koja si prisvaja dignitet znanosti dok istovremeno odbacuje znanstvenu metodu.
Da se Sitchin proklamirao samo kao pisac fantastike sve bi bilo u redu. On se međutim proglašavao
učenjakom, i to onim koji svijetu obznanjuje skrivenu istinu. Na taj je način tisuće, ako ne i
milijune, ljudi doveo u zabludu.Isto vrijedi i za Nancy Lieder. Kad bi za sebe tvrdila da je zabavljač, zvijezda šobiznisa to bi bilo relativno bezazleno. No ona tvrdi da stvarno prima poruke izvanzemaljaca. A mase lakovjernih ljudi joj vjeruju i tako bivaju zavedene. Sve u svemu – tužno.
Da rezimiram, Nibiru je samo mit. Ne temelji se na nikakvim činjenicama. Učestale tvrdnje
o  planetu  koji je  “blizu”,  ali  “nevidljiv” su  obična glupost.  Nibiru  ne  postoji.  Isto  tako,  kraj
majanskog kalendara (točnije, jednog od ciklusa tog kalendara) ne predstavlja ništa posebno. Kao ni
kraj ciklusa našega kalendara (godine, stoljeća ili tisućljeća).Konačno,  daleko  od toga da katastrofalan  sudar  Zemlje s asteroidom ili kometom nije moguć. To se već dešavalo kroz povijest (zadnji put prije 65 milijuna godina) i može se dogoditi opet. Primjerice, asteroid Apophis, promjera 270 m, koji se približava Zemlji prije par godina je bio u  središtu  pažnje  zbog  mogućeg  pada  na  Zemlju.  Preciznija  mjerenja  prilično  su  smanjila vjerojatnost sudara, ali ga još nisu u potpunosti isključila. U svakom slučaju, predviđanje takvog događaja ne treba tražiti u drevnim spisima, nekadašnjim kalendarima ili porukama koje navodno primaju  takozvani  mediji.  Eventualna  upozorenja  treba  očekivati  od  astronoma  koji  se  bave
praćenjem malih tijela Sunčeva sustava, primjerice od sustava Svemirske straže (Spaceguard).

nedjelja, 16. prosinca 2012.

KO KRADE DJECU?????









DNEVNO - više od 2000 nestale djece!???

U ovom članku je naveden podatak da se prema Ministarstvu pravosudja SADa - 797 500 djece vode kao nestali u periodu od godine dana. Dakle - otprilike 2100 djece nestane u SADu - svaki dan.

Medjutim, na webstranici "Nacionalnog centra za nestalu i izrabljivanu djecu" (National Center for Missing and Exploited Children) se vidi da je taj podatak uzet iz studije "NISMART-2", provedene od strane Ministarstva pravosudja SADa 1999. godine. Studija:
http://www.missingkids.com/en_US/documents/nismart2_overview.pdf 

Statistika u ovom PDFu pokazuje da je 43% (340 500) od tih 797 500 imalo "benigno objašnjenje".

Dakle, stvarno je NESTALO "samo" 1250 djece DNEVNO, i to prije 9 godina. Druga su se vratila doma ili su nadjena.

Još jednom: prije 9 godina D N E V N O u SADu nestane B E S T R A G A 1250 djece.

Bestraga znači da nestanu kao da su u Zemlju propali. Isparili. Toj djeci se gubi SVAKI TRAG, kao da nikad nisu ni postojali, kao da nisu ni bili rodjeni, odgajani, hranjeni, itd,….gubi im se svaki trag. 
Znači nije da su umrli, pa da im se nadje tijelo - ne nadje im se tijelo, prije 9 godina SVAKI DAN je sa ovog svijeta isparilo 1250 djece.

Jučer 1250, danas 1250, sutra 1250, prekosutra 1250… IMATE LI VI PREDODŽBU KOJI JE TO BROJ!??

I to je kako vidimo bio jedan dokazani FAKT. Činjenica zapisana od Ministarstva pravosudja.

Onda sam dalje, čitajući članak i pogotovo ovaj podatak: India - 10 lakhs per annum - (1 million godišnje, lakh je mjerna jedinica u Indiji i sadrži 100 000 ) otišla na ovaj websajt:http://www.missingindiankids.com - Nestala djeca u Indiji.

Koliko djece nestane u godinu dana u Indiji? 

U Indiji nema dostupnih točnih brojki, medjutim, prema jednom članku u "English daily", broj nestalih je oko 1 000 000 godišnje, tj. svakih 30 sekundi nestane jedno dijete.

Taj broj NESTALE djece je prosto NEVJEROVATAN. 

subota, 15. prosinca 2012.

IZNAD ODŽAKA SNIMLJENA TRI ANĐELA (MELEKA)!? Svi šute, građani zbunjeni



Prije četiri večeri na nebu iznad Odžaka pojavila su se
 tri intrigantna tijela.
 Ne zna se o čemu se radi i građani ovog neosvijetljenog
 grada
 (o problemima sa gradskom rasvjetom pisali smo ranije, op. prir.)
 prilično su zbunjeni, mnogi čak i prestravljeni.

Tri neidenitikovana leteća objekta svojim oblikom podsjećaju na anđele
 (meleke), kako ih se uobičajeno prikazuje u popularnoj kulturi. Čini se kao 
da idu prema gradskoj džamiji.Iz gradskog vijeća niko se ne javlja i ne 
progovara o ovom fenomenu. Pojedini građani špekuliraju kako je pojava
 najvjerovatnije vezana uz približavanje navodne apokalipse,koja po nekim
 predviđanjima pada na datum 21.12.2012. Redakcija Doznajemo.com 
primila je par fotografija datih objekata, koje želi podijeliti sa svojim čitateljima 
i koji bi se možda željeli izjasniti o svemu ovome u komenatru.
Fotografije nam je poslala naša stalna čitateljica i mlada političarka iz 
Odžaka Sanja Mehičić.Ovo su njezine riječi: ‘’Neobičan prizor iznad 
Odžaka snimio je naš zaljubljenik u fotografiju Zijad Terzić, poznatiji kao Zile.
 Na nebu iznad grada svojim fotoaparatom zabilježio je tri neobična svjetlosna 
signala. Da li nam je to neko upozorenje ili se radi o nečijoj 
neslanoj šali? Ne znamo, ali grad je potpuno zbunjen.’’


   

petak, 14. prosinca 2012.

Na rubu znanosti: Ho’oponopono sa Mabel Katz







Ho’oponopono je drevna havajska vještina rješavanja problema koja se temelji na principima potpune odgovornosti. Problemi su sjećanja, ponavljanja starih programa iz prošlosti u našem umu i podsvijesti kako bismo imali priliku vidjeti ih. U havajskom rječniku ova se vještina definira kao mentalno čišćenje jer za drevne Havajce svi problemi nastaju kao misao. Ho’oponoponopolazi od toga da je sve u svijetu povezano – što se događa u našoj stvarnosti je odjek ili odraz nekih događaja sukladne vibracije. Problem u kojem smo se našli zapravo imamo sami sa sobom, jer potpuna odgovornost podrazumijeva ideju da je sve što postoji u našem životu projekcija iz našeg unutrašnjeg svijeta. Ho’oponopono je, dakle, proces oslobađanja od štetnih energija u podsvijesti kroz opraštanje, pokajanje i preobražaj.







četvrtak, 13. prosinca 2012.

TEORIJA O ISHRANI





Nekad ljudi nisu proračunavali kalorije i vitamine a ipak su bili prilično zdravi, možda čak i zdraviji nego što smo mi danas.
Danas postoji veoma mnogo raznih teorija o ishrani i prema njihovim autorima je svaka od njih navodno ona prava. Naravno da sve te teorije i tehnike i imaju nekog rezona i da su pomogle nekim ljudima ali ipak se mora priznati da su otišle malo u krajnost.

Nekad

Prvo da se zapitamo kakva je ishrana bila nekad. Nekad nije bilo svih tih teorija i tehnika, već su ljudi jeli šta su imali i to obično ne bi bila hrana određena po nekim posebnim pravilima ili matematičkim proračunima kalorija. Jelo se ono što je bilo dostupno ljudima u tom kraju gdje su živjeli. Eskimi su na primjer jeli skoro samo ribu, pa su opet živjeli i nisu se sigurno toliko bavili kojekakvim proračunima vitamina, ugljenih hidrata, proteina, masti i još mnoštva raznih drugih faktora.
Ono što je interesantno je da ljudi iz tih vremena nisu bili nimalo nezdraviji od nas i da su živjeli kao i mi, a možda čak i bolje. Ali ono što je odlikovalo ta vremena je da je ta hrana bila prirodnija i da se čovjek tada više kretao. Kretanje je potpomagalo da se sva ta hrana koja je konzumirana iskorištavala za potrebe tijela, a ne za slaganje zaliha. Neki koji su živjeli na selu su mogli jesti slaninu skoro svaki dan, što je danas za jednog prosječnog predstavnika ovog našeg modernog doba skoro nezamislivo. Takva hrana je bila čak i neophodna da bi se mogao izdržati svakodnevni fizički rad.

Danas

Danas postoji mnoštvo kojekakvih teorija o tome šta treba a šta ne treba jesti, koliko čega jesti, brojanje kalorija, itd. Ono što je ironično je da sve to opet nije garancija koja će rezultovati u bolji i zdraviji osjećaj ili izgled.
O hrani se toliko priča da su novine i televizija preplavljeni kojekakvim receptima i teorijama o mršavljenju. I svi oni koji imaju problema sa težinom prosto gutaju te emisije u želji da smanje težinu. Postoje i kojekakve pilule čiji proizvođači tvrde da su čudo i da će uz pomoć njih težina sama da spada a neki proizvođači idu tako daleko da čak tvrde da se može jesti sve ali ako se uzimaju te pilule da će težina ići dole. A malo se njih pita zašto je to tako i zašto je ta težina došla.

Nekadašnji način života je možda bio zdraviji?

Moramo priznati da je čovjek na neki način još uvijek životinja i stoga je predviđen da se kreće i bude aktivan, da jede plodove prirode u svom prirodnom obliku. Takav način života, u stvari, pogoduje ljudskom organizmu više nego što smo svjesni toga. Priroda se postarala da napravi sve te plodove koji su svojim sastojcima pogodni za ljude i nije potrebno baviti se proračunima da bi znali da je zdravo jesti voće i povrće.
A da bi se moglo živjeti trebalo je uzgajati sve te plodove, loviti divljač i ribu, praviti kuću i sklonište. Takav je rad bio težak ali je bio prosto kao melem za dušu i tijelo jer tijelo stvoreno da se kreće i radi. Pasivna tijela nemaju baš neke preduslove da budu zdrava, jer ta pasivnost vremenom obično počne da se ispoljava kroz kojekakve zdravstvene probleme.
Zašto je sve to tako, zašto je kretanje dosadno ali zdravo, zašto je voće i povrće većini neinteresantno a ipak zdravo? Hm, to pitanje bi trebali postaviti stvoritelju, ali ono što je nama bitno je da je to tako i da se to, makar za sada, ne može izmijeniti. Možda za koju hiljadu godina bude obratno, ali sada je tako kako je.

Današnji način života je možda nezdraviji?

Mi količinski jedemo kao i nekad, s tim da danas jedemo više industrijski prerađenu hranu ubacujuci raznorazne derivate da bi izmijenili ukus ili produžili rok hrani. Takvi derivati sušećer, so, brašno, konzervansi i ostale supstance. Sve to je, naravno, skoro nepotrebno tijelu da bi normalno funkcionisalo. Ali pošto je tijelo savršeno, ono ipak prima sve te materije i koristi ih da bi opstalo, mada sigurno nije tako veselo kao kad jede pravu prirodnu hranu.
Danas većinom sjedimo i skoro i da ni ne koristimo svoje mišiće već vozimo auta, koristimo liftovime, raznorazne mašine nam pomažu, skoro samo komandujemo kojekakvim daparatima. Takav način života nosi posljedice jer tijelo ne voli da bude pasivno. Pasivnost povlači smanjenje potrebe za energijom što opet povlaci potrebu za smanjenjem hrane. Problem je samo što mi ne smanjujemo tu količinu hrane već je naprotiv unosimo u istim količinama kao nekad. Pa ne može se unositi ista količina hrane kao nekad a samo sjediti - tijelo nije predviđeno za to.
I zbog svih tih promjena u načinu života kao što su manje kretanja i lošija ishrana, tijelo počinje da se mijenja i prilagođava tom "novom"" načinu života. Posljedice te promjene su obično negativne jer često donose probleme sa težinom i raznoraznim bolestima. Naravno da ima i onih kojima je genetski predodređeno da budu bolešljiviji ili gojazniji, ali ipak je kod velike većine način života i ishrane uzrok toga.

Poenta...

Upravo zbog toga što se manje krećemo i lošije hranimo je stvoreno mnoštvo teorija i tehnika treninga i ishrane. Tržište je prosto preplavljeno raznoraznim dijetama i produktima za stvaranje zdravijeg tijela. I sve je to donekle ok, jer ipak pomaže da se koliko toliko vrati onaj zdravi prirodni balans. Ali za jedan stvarno bolji i zdraviji osjećaj je ipak neophodna svjesnost i uvid, da shvatimo zašto smo zapali u takvu situaciju, da se probudimo i prenemo iz uspavanosti i krenemo stazom boljeg i zdravijeg života. Pogotovo jer je ta staza skoro svima dostupna.
Ne moramo vježbati do pet puta sedmično po kojekakvim specijalno razrađenim tehnikama, a ostatak vremena provoditi sjedeći u sofi ili na poslu i ne izlaziti iz auta. Ne moramo koristiti raznorazne dijete proračunavajući svaki zalogaj i ustručavati se svakog komadića čokolade. Dovoljno je ići u kupovinu pješke a ne autom, popeti se na sprat pješke a ne liftom, kretati se što više možemo. Dovoljno je jesti više ono što nam je priroda dala, voće, povrće, odbaciti što je više moguće industrijsku hranu kao bombone, paštete, konzerviranu hranu i slično.
Sve to ne zahtjeva puno znanja niti napora. Samo se sjetimo kako su naši djedovi i bake živjeli i primjenimo makar dio tog prirodno zdravog načina života i nećemo morati da se opterećujemo dijetama i tehnikama treninga da bi bili zdraviji. Nema potrebe da idemo na selo i da radimo od jutra do mraka niti da jedemo samo direktno ubranu hranu, ne, ne treba ići u krajnost. Samo se krećimo kad god možemo i trudimo se da jedemo što više prirodnu hranu a što manje industrijski prerađenu i biće dovoljno.
I naravno da je ok ponekad pojesti i parče čokolade ili kolača, kao i ležati na plaži i ništa ne raditi, pa ne treba biti rob života...ali ipak, činimo to umjereno :)

utorak, 11. prosinca 2012.

VIZUALIZACIJOM DO ŽELJENOG




Vizualizacija se može opisati kao jedan alat pomoću koga možemo uticati na sebe i svoje osobine, kao i lakše dolaziti do željenih stvari, boljeg posla i slično.
Vizualizacija je nešto što je dostupno svim ljudima i to je, može se reći, jedan alat koji možemo koristiti na našem putu samorazvoja. Mnogi pisci su u svojim knjigama pisali o vizualizaciji, a postoje i mnogi primjeri koji dokazuju uspješnost ove metode i u praktičnoj primjeni. Treba također znati da skoro svi opisuju svoja iskustva u vezi određenih tehnika i teorija na sebi svojstven način, upravo zato što smo svi individualni. Zato je dobro pročitati više tumačenja jedne teorije da bi dobili potpuno razumijevanje o njoj.

Šta je vizualizacija?

Kada vizualiziramo mi u svojim glavama gradimo sliku o nečemu, nekoj situaciji ili nekom predmetu. Svi mi koristimo vizualizaciju a da toga većinom nismo ni svjesni. Ponekad vizualiziramo nešto što želimo da ostvarimo ili dobijemo, ali većinom vizualiziramo nesvjesno, hoću reći bez da smo svjesni da je to što radimo vizualizacija. Upravo zato što je to jedna automatska radnja koja se odvija spontano, slično kao i disanje. Ali isto kao što je sa disanjem to je jedna radnja koja se, ako se ispravno radi, može poboljšati i tako donijeti bolje rezultate.
Recimo kada planiramo da kupimo automobil, većinom nesvjesno vizualiziramo sliku željenog automobila u sebi. Mi to obično radimo spontano, bez razmišljanja da li radimo pravilno i kako treba ili ne, jer kao što sam već naveo, to je jedna automatska radnja. Ali ako naučimo da vizualiziramo na ispravan način, onda možemo učiniti da nam moćvizualizacije brže i bolje donese željene rezultate.
Čitav svijet je sačinjen od energije i sve oko nas je energija, to jest atomi koji su grupisani na određen način. Svako tijelo, organsko ili neorgansko (ljudi, životinje, stijene, voda) je sačinjeno od atoma i samim tim je sve u direktnoj vezi jedno sa drugim. Tako da naša djela i naše misli također imaju djelovanje ne samo na nas nego i na tok te energije oko nas. Kada vizualiziramo onda se aktiviraju određene energije u nama. Zatim te energije putem energija oko nas djeluju na predmet vizualizacije i tako čine da se ono o čemu vizualiziramo pokrene i dovede do eventualnog ostvarenja. Vizualizacija u svemu tome ima ulogu inicijalnog procesa koji pokreće čitav taj lanac dešavanja.

Vizualizacijom do boljeg osjećaja

Vizualizacija ima jaku moć nad nama i mnogo može uticati kako se osjećamo. Jer kao što sam već rekao, sve je energija pa su i nase misli neka vrsta energije. Energija misli producira emocije, koje za sobom povlače razne fiziološke reakcije i čine da se osjećamo na jedan određen način. Pošto su misli te koje utiču na to kako se mi osjećamo a vizualizacija je jedan od pokretača misli, onda je vizualizacija direktno povezana sa tim kako se osjećamo. Pozitivna vizualizacija stvara pozitivne osjećaje, dok negativna stvara naravno negativne.
Znači zaključili smo da misli povlače osjećaje, dok osjećaji stvaraju fiziološke reakcije (bol, smijeh, plač, itd.). To znači da kada bi nekako mogli da utičemo na naše misli mogli bi direktno da utičemo na to kako se osjećamo. Ne treba sada ovo shvatiti bukvalno i misliti da se možemo ponašati kao roboti, već jednostavno da možemo lakše da se izborimo sa negativnom emocijama i lakše prizovemo one pozitivne, ako to želimo naravno.
Vizualiziranjem željenih osobina možemo postići da te osobine postanu dio nas. Svakodnevnim upražnavanjem jedne te iste vizualizacije o nekoj osobini, ta osobina vremenom, vjerovali ili ne, postaje dio nas. Jer mi smo bića navike i naše osobine nisu ništa drugo do naučene osobine, osobine koje su naši roditelji i naša okolina ugradili u nas. Naravno da je lakše sticati osobine dok smo još mladi ali i kao stariji imamo šansu da steknemo nove i promjenimo stare osobine. Doduše taj proces je sporiji nego kod djece, ali je ipak moguć.
Vizualizacija je jedno moćno sredstvo kojim možemo ostvariti nešto što želimo kao i izgraditi određene osobine kod sebe. Vizualizirati možemo bilo kada, i bilo gdje. Mi to u stvari i radimo, ali nesvjesno. Cilj je sada to činiti svjesno, to jest, svjesno putem vizualizacije uticati na tok svojih misli.

Kako vizualizirati?

  • Sjednite u neku udobnu stolicu ili legnite na krevet. Doduše ako legnete možete se dovesti u stanje sna, ali može se pokušati pa ako ne ide, onda je dobro zauzeti sjedeći položaj. Sve ove stvari su prilično individualne i svako treba naći mjesto i položaj koji mu odgovara. Bitno je samo da je taj položaj udoban i da nema nekih faktora koji uznemiravaju, recimo neki iritirajući zvuci, da je prehladno ili prevruće i slično.
  • Zatvorite oči. Umirite disanje. Dišite ujednačeno i lagano. Obratite pažnju na disanje i pokušajte se opustiti što je više moguće.
  • Vizualizirajte ono što želite. Pokušajte stvoriti sliku o onome što želite što je bolje moguće. Koristite svih pet čula u svojoj viziji. Pokušajte osjetiti to što vizualizirate, kao da se to stvarno dešava.
  • Vizualizirajte nekoliko puta na dan. Pokušajte biti pozitivni i razmišljati pozitivno o tome što želite ostvariti. Ako vas obuzmu negativne misli, pokušajte ih zamijeniti sa pozitivnim. Poslije vizualizacije možete koristiti i afirmacije, kojima možete završiti svoj čin vizualiziranja i tako dati tom činu posebnu važnost i moć.
Ovakav pristup vizualizaciji daje tom činu posebnu važnost, što je bitno da bi čitav taj proces bio što uspješniji. Jer tako se lakše pokreću energije u nama i brže i bolje dolazi do rezultata. Ali u suštini nema nekih određenih pravila o tome kako se vizualizira. Vizualizirati možemo čak i dok sjedimo i čekamo na autobus ili dok šetamo kroz park. Važno je prilaziti procesu vizualizacije na pravi način, sa vjerom u njenu moć i uvjerenošću u ostvarenje naših želja.

Cilj vizualizacije

Nemojte vizualizirati o negativnim stvarima i nemojte stvarati negativne vizije o nekome. Koristite moć vizualizacije samo pozitivno i za ostvarenje realnih ciljeva. Nemojte vizualizirati novac i očekivati da će vam pasti sa neba. Taj novac vam može doći u vidu nekog boljeg posla koji će vam dati veća primanja.
U suštini ne treba tražiti idealnost, već umjerenost, kao u svemu. Ne treba očekivati da ćemo biti u stanju tek tako okretati emocije i postizati sve što želimo, ali da ćemo biti u stanju da uspješno izlazimo na kraj sa većinom životnih problema i ostvarujemo neke od željenih stvari.