srijeda, 31. listopada 2012.

VANZEMALJCI NA ZEMLJI - TOP SECRET ?





Sudeći po izvještajima kojih je u posljednje vrijeme sve više, velike su mogućnosti da bi mišljenja koja govore u prilog tvrdnji o postojanju vanzemaljaca na našem planetu, mogla biti opravdana.

Velik broj ljudi koji se danas bave fenomenom NLO-a, vjeruje i tvrdi kako mnoge svjetske vlade taje postojanje letjelica vanzemaljskog podrijetla. Međutim, postavlja se pitanje - kako dokazati te tvrdnje ? Vrlo teško ili gotovo nemoguće, sve dok veći broj ljudi iz tajnih vladinih organizacija ne istupi pred javnost sa dokazima o postojanju
NLO-a.

U godinama koje su prethodile našim devedesetima, bilo je pojedinačnih svjedočanstava koja su vlade, u prvom redu američka, pokušale obezvrijediti i, u očima često naivne javnosti, ismijati. Kako je svakim danom takovih svjedočenja sve više, a koja, k tome, najčešće dolaze sa vrlo visokih položaja u američkom Ministarstvu Odbrane, američka vlada sve teže obmanjuje javnost svojim pričicama o "meteorološkim balonima", čije manevarske sposobnosti daleko nadmašuju one američkih vojnih lovaca. "Kuglaste munje", godinama omiljen prirodni fenomen kojeg je američko Ministarstvo Odbrane iskorištavalo kao objašnjenje kada je trebalo od desetina, pa i stotina ljudi koji su vidjeli NLO napraviti budale, danas su gotovo pale u zaborav.

Na stranicama Dosjea-x, čitatelji će u svakom broju biti upoznati sa najnovijim zbivanjima vezanim za područje UFO-logije, a izvještaji će pokrivati događaje iz cijelog svijeta. Poseban naglasak biti će stavljen na najnovija svjedočenja američkih i britanskih dužnosnika, bivših članova tajnih vladinih organizacija (koje su godinama surađivale po istom zadatku), a koji više nisu mogli istinu držati samo za sebe.

U prvom broju donosimo svjedočanstva viših američkih vladinih dužnosnika na koje je vršen veliki psihološki pritisak nakon što su sa strogo povjerljivim informacijama izašli pred javnost. Počelo je četrdesetih godina, odmah nakon Roswella...

·         Kontra admiral Roscoe Hillenkoeter bio je direktor CIA-e u razdoblju od 1947.-1950. godine. Godine 1960, izjavio je za štampu da je za vrijeme njegovog službovanja bilo, od strane vlade, više uspjelih zataškavanja pojave NLO-a. Svoju izjavu potvrdio je i u specijalnoj televizijskoj emisiji, nekoliko mjeseci poslije.

·         Bračni par iz države Utah snimio je 1948. godine vrlo uspjele fotografije dvije letjelice, očito vanzemaljskog podrijetla. Fotografije su odnijeli u redakciju lokalnog lista koji je objavio i popratni članak, uz napomenu da je negativ filma bio podvrgnut analizi u laboratoriju Sveučilišta Utah, te da je utvrđeno da je film originalan i da je mogućnost fotomontaže potpuno isključena. Članak je, uz popratne fotografije, ne samo u državi Utah već i mnogo šire, naišao na velik odjek javnosti, a samim time zainteresirala se i CIA, pogotovu jer se radilo o letjelicama nepoznatog podrijetla. Ukratko, nakon što su dotični bračni par posjetili "ljudi od vladinog povjerenja", (što je priznao i sam Hillenkoeter), supružnici izjavljuju (za isti list, čijeg su vlasnika također posjetili "neki ljudi") da je posrijedi bila fotomontaža, i kako su sve smislili iz puke zabave. Nalaze sveučilišnog laboratorija nije više nitko nigdje spominjao, i sve je ubrzo palo u zaborav. Fotografiju originalnog primjerka filma koji je bračnom paru bio oduzet "radi ispitivanja", a koji je CIA snimila za svoju arhivu, Hillenkoeter je pokazao u televizijskoj emisiji, potvrđujući nalaz sveučilišnog laboratorija.
Godinu dana nakon toga, bilo je nekoliko izjava za javnost viših vojnih dužnosnika,
u kojima se navode točna mjesta padova tri NLO-a, koji su odmah potom bili ispitivani u podzemnoj vojnoj bazi u državi Wisconsin. O posadi tih letjelica niti spomena...

·         Dr. Vannevar Bush bio je Predsjednik američkog Vijeća za istraživanje i razvoj u razdoblju od 1945.-1949. godine. Osim toga, bio je savjetnik američkog predsjednika i ključni čovjek u razvoju atomske bombe. 1950. godine, u memorandumu kanadske vlade koji je potpisao Wilbert Smith, jasno se navodi : "LETEĆI TANJIRI POSTOJE. O njima ne znamo gotovo ništa, ali znamo da velike napore u razotkrivanju te tajne ulaže mala grupa ljudi, koju predvodi Dr. Vannevar Bush."

·         James Forrestal bio je američki ministar Odbrane. Godine 1949. doživio je nervni slom, te počinio samoubistvo. Mnogo se nagađalo o razlozima zbog kojih se, ta inače izuzetno stabilna osoba, odlučila na taj čin, međutim njegovi najbliži suradnici nisu bili previše iznenađeni. "Previše je toga" i "Postaje neizdrživo", riječi su koje je Forrestal često ponavljao u danima koji su prethodili njegovom nervnom slomu. Prema riječima njegovog bliskog prijatelja, generala Waltera Bedell Smitha, (koji je Forrestala zamijenio na dužnosti ministra Odbrane), Forrestal je bio vrlo potresen zbog, kako je on sam rekao, "opasne tajne koju će ljudi ubrzo otkriti."

·         Bivši zapovjednik Zračne baze Wright- Patterson u državi Ohio, brigadirni general Arthur Exon, obznanio je 1991. godine postojanje tajne grupe "Bezbožnih trinaest", čiji je zadatak kontrola pristupa strogo povjerljivim izvještajima o NLO-ima i njihovim posadama. Možda je Exon mislio na tajnu grupu Majestic-12 plus američki predsjednik ? Sa grupom Majestic-12 surađivali su, po Exonovim riječima, i Forrestal i Smith.

·         Dr. Eric Walker bivši je upravitelj američkog Instituta za analizu Odbrane. Za TV mrežu NBC izjavio je 1989. godine kako je za vrijeme svog službovanja često prisustvovao tajnim sastancima u zračnoj bazi Wright-Patterson. Glavne i jedine teme bile su analize pronađenih NLO-a kojih je, prema njegovim riječima, "bilo više nego što bi se možda moglo misliti." Dr. Eric Walker također je izjavio da "zna za njih (grupu Majestic-12) već 40 godina."

·         General Hoyt Vanderberg je tokom Drugog Svjetskog rata bio zapovjednik američke Vojne obavještajne službe, i direktor CIA-e u razdoblju od 1946.-1947. godine. U izjavi za štampu, i budući da je (1. listopada 1947) osobno prisustvovao činu, potvrdio je autentičnost potpisa američkog predsjednika Harry Trumana na tajnom memorandumu grupe Majestic-12. Grupa je osnovana kada su NLO-i, prema riječima gen. Vanderberga, "postali pitanje nacionalne sigurnosti."

·         Dr. Detlev Bronk po zanimanju je biofizičar. Bio je Predsjednik Američke Akademije Nauka, i upravnik Američkog Medicinskog Vijeća pri Odboru za Atomsku snergiju. Prema izjavi koju je dao radio postaji u Los Angelesu, a koja je emitirana u živo, tadašnji predsjednik Eisenhower je u doba slučaja Roswell bio na najvišoj vojnoj dužnosti i morao je znati za pad letjelice. Kada je izabran za predsjednika SAD-a, odlučno je nijekao bilo kakvo postojanje vanzemaljske letjelice, što je tada bila, baš kao što je i danas, uobičajena praksa Bijele Kuće. Potpuno je jasno da američka vlada nije mogla dozvoliti da informacije o padu NLO-a, a pogotovo fotografije vanzemaljskih astronauta, prodru u javnost. Osim panike koju bi ta vijest izazvala, a što bi se još i moglo kontrolirati, postojala je daleko veća opasnost za vladu. Kada bi običan američki građanin suprotstavio svoj "američki način života" postojanju vanzemaljske civilizacije, kontrola ljudima bila bi vrlo otežana, a u glavi svakog pojedinca nastala bi pitanja kojih se svaka vlada boji. Međutim, to nije problem samo američke vlade. Sivi patuljak visine jednog metra, doletio tko zna otkud, postao bi veći faktor od svih predsjednika zajedno. Koja vlada takvo što može dopustiti ? I to je jedan od razloga zbog kojeg mnoge države svijeta (pogotovo Rusi i Amerikanci) godinama tajno surađuju (i) po pitanju vanzemaljskih letjelica, iako su im deklarirani politički sistemi različiti.

·         Kontra admiral Sidney Souers vršio je visoku dužnost u Američkoj Centralnoj Obavještajnoj službi 1946. godine, kada je imenovan za Izvršnog sekretara Vijeća Nacionalne Odbrane, 1947. godine. Tijekom karijere bio je duboko upleten u istraživanja koja se tiču ostataka palih vanzemaljskih letjelica, što je osobno izjavio 1969. godine za američku nacionalnu TV mrežu NBC. U istoj televizijskoj emisiji pokazao je komad metala veličine 15x10 cm, čiji je sastav nepoznat, i za kojeg je tvrdio da pripada letjelici vanzemaljskog podrijetla, paloj u pustinji Nevade 1956. godine. Dvije sedmice nakon emitiranja emisije, prilikom provale u njegovu kuću, predmet je nestao, a sa njim i gosp. Sidney. Osim tog predmeta (i sâmog Sidneya) ništa nije ukradeno. Njegova supruga Eleine, koja je bila u bolnici kada je provaljeno u kuću, tvrdi kako je nestanak njena supruga povezan sa "ljudima koji su nekoliko puta telefonom nazivali Sidneya", nakon čega je "on bio vrlo nervozan i rastresen". Tijelo Sidneya Souersa nikada nije pronađeno.

·         Don Berliner je fizičar, i dugi niz godina istražuje fenomen NLO-a. Nije mu poznato tko je na njegovu adresu poslao dokument koji pripada grupi Majestic 12, a koji datira iz 1996. godine. Dokument nosi naslov : "Vanzemaljski Entiteti i njihova tehnologija." Zajedno sa dokumentom, primio je i mikro-film koji sadrži 23 stranice tajnog izvješća iste grupe. Na stranicama snimljenim na mikro-film, iznose se zapažanja u svezi kontakata sa vanzemaljcima koji su se dogodili unatrag dvije godine. Ime "Area 51" spominje se 14 puta, što upućuje na konkretne aktivnosti te baze. Berliner je mikro-film, prema priloženim uputama, pohranio na tajno mjesto, a podatke će javnost saznati u siječnju 1998. godine. Ta odluka rezultat je telefonske obavijesti primljene neposredno nakon primitka paketa sa spomenutim sadržajem.

·         Dr. Donald Menzel profesor je astrofizike, a bio je i savjetnik nekoliko američkih predsjednika, uključujući i Reagana. Sudjelovao je u razvoju Američkog Svemirskog programa, a u američkoj Administraciji važi kao čovjek koji je imao pristup dokumentima klasificiranim kao Top Secret Ultra , odnosno dokumentima od najveće tajnosti. Siječnja 1995.-te izlazi u javnost sa informacijama vezanim za pad NLO-a koji se dogodio 1980. godine u državi Maine, nedaleko zračne vojne baze Linkoln. Zajedno sa general majorom Robertom Montaqueom, direktorom Centra za razvoj Specijalnih oružja, koji ima sjedište u gradu Albuquerque, država New Mexico, radio je na ispitivanju pale letjelice. Prilikom gostovanja u radio emisiji pod nazivom Close encounters (Bliski susreti), a koju redovito prate slušatelji 5 saveznih država, i koja je neobično popularna, opisao je pali NLO i odgovarao na sva pitanja osim onih vezanih za pronađeno oružje. Radio emisija izazvala je vrlo velik interes, pa je stoga i reprizirana. Nedugo zatim, kao gost iste emisije, pojavio se i general major Robert Montaque, tvrdeći da su izjave Dr. Menzela neistinite, te da je Menzel svojim istupom htio samo privući pažnju na sebe. U lipnju iste godine, Menzel gostuje na TV mreži ABC (u večernjem najgledanijem terminu), pokazuje fotografije spornog NLO-a, i odgovara na pitanja gledatelja iz gotovo svih saveznih država Amerike. Nakon toga, javno ga više nitko nije demantirao, ali je postao žrtvom prijetećih anonimnih poziva. Ubrzo zatim je umro.

·         Osobe kao što su Stanton T. Friedman (nuklearni fizičar), Bill Moore i Jaime Shandera (inženjeri koji više od dvadeset godina proučavaju slučajeve vezane za NLO), primaju zadnjih godina pakete nepoznatih pošiljaoca. Sadržaj paketa uglavnom čine mikro-filmovi na kojima su snimljene stranice povjerljivih dokumenata, te fotografije NLO-a. Primjer : Bill Moore je 1985. godine primio kuvertu poslatu sa Novog Zelanda, u kojoj ga netko njemu nepoznat upućuje u Američku Nacionalnu Arhivu, radi ispitivanja nekih dokumenata. U poruci je naveden broj pod kojim se dokumenti, koji više nisu bili klasificirani kao tajni, nalaze u arhivi. Moore i Shandera tako su došli do memoranduma vezanog za aktivnosti grupe Majestic-12, a koji postojanje te grupe i potvrđuje. Memorandum je potpisao Robert Cutler, najbliži suradnik predsjednika Eisenhowera, i specijalni savjetnik pri Vijeću za Nacionalnu sigurnost. Taj dokument, nekad od najveće tajnosti, adresiran je na Nathana Twiningsa, ondašnjeg generala Američkih Zračnih Snaga.

·         Tim Cooper istražuje nestanke ljudi povezane sa aktivnošću NLO-a, već više od
20 godina. Autor je knjige "Abductions – Who’s Next ?", koja vrlo ozbiljno upozorava na opasnosti koje prijete od bliskih susreta sa vanzemanjcima. U razdoblju između 1992. i 1996. godine primio je, također od njemu nepoznate osobe, nekoliko dokumenata koji pripadaju grupi Majestic 12 i koje je pokazao Stantonu Friedmanu. Prema njihovu mišljenju neki su dokumenti falsifikati, ali dva su originalna. U prvom dokumentu nalaze se upute generalu Nathanu Twiningsu, a u svezi njegovih aktivnosti vezanih za put u New Mexico 1947. godine, gdje je pao NLO.
Drugi dokument je dopis predsjedniku Trumanu, a potpisao se Državni Sekretar George C. Marshall. Dokument ima oznaku MAJIC EO 092447 MJ-12 . Budući da su mnogi dokumenti grupe MJ-12 snimljeni na mikro-filmove, originalni papir i tinta ne mogu se ispitati. Međutim, postoje detalji koji se mogu provjeriti, a to su npr : analiza potpisa, datumi sastanaka, imena članova itd. Državni Sekretari, utjecajni znanstvenici i ljudi iz smog vojnog vrha, godinama su bili pripadnici vladine tajne grupe Majestic-12. Tako je i danas, s razlikom što se njihove aktivnosti sve teže prikrivaju od javnosti. Sasvim je sigurno kako će idućih godina informacija vezanih za tajne aktivnosti američke vlade biti sve više i više, zahvaljujući odlukama nekad visokih vojnih dužnosnika, a također i istraživaćima NLO fenomena koje njihov duh vodi izvan granica koje postavlja službena politika.

ponedjeljak, 29. listopada 2012.

Prepoznavanje vanzemaljskih dezinformacija





Prvi dio

Teme: predstojeća Objava / Tipovi vanzemaljaca i njihove sposobnosti / Sposobnost razumijevanja motiva vanzemaljaca / Skrivena strana prisustva vanzemaljaca: sposobnosti prikrivanja, žetva emocionalne energije, programiranje uma / Manipulacija vremenskih linija kroz mijenjanje masovne svijesti / Karakteristike dezinformacija / Uobičajeni načini dezinformisanja / Analiza specifičnih primjera vanzemaljskih dezinformacija / Skriveni red iza kontradiktornih informacija / Analiza primarnih tipova vanzemaljaca i njihova uloga u kontrolisanoj Objavi / Mogući scenario Objave / Trendovi koji nagovještavaju taj scenario / Zašto vanzemaljski plan i program napreduju tako brzo: očuvanje kontrole kroz masovne i nagle promjene / Pozitivni vazemaljci i kako ih razlučiti od prevaranata / Pregled šire slike i zaključak.

Uvod

Za manje od jedne dekade, čovječanstvo će se suočiti sa jednom neporječivom javnom objavom o prisustvu vanzemaljaca. Kritični izbori ili odluke koje će zatim uslijediti, pretvoriće se u tragične posljedice ukoliko one budu donesene iz ignorantnosti, zbunjenosti, slabosti ili očaja. Odatle, te odluke će se morati donjeti na bazi istinskih informacija, kako bi se mogla zaštititi ljudska sloboda. Ovo je članak na temu sticanja pronicljivosti koja će biti potrebna kod budućeg ponašanja prema vanzemaljskim silama, kao i učenja na osnovu njihovih sadašnjih metoda obmanjivanja. Mi moramo uzeti u obzir mogućnost prevare od strane vanzemaljaca, tako cemo morati biti u stanju da eventualne prevare prepoznamo i razotkrijemo.

Razlikovanje dobroćudnih i agresivnih vanzemaljaca je lagano. Mnogo teže pitanje je kako razlikovati pozitivne vanzemaljce od negativnih koji se pretvaraju da su pozitivni. Ovo pitanje je veoma važno jer zasnovano na istraživanjima koja ukazuju na to da nisu sve vanzemljske stranke iskrene, niti sve one imaju na umu naše najbolje interese. Ukoliko zloćudne sile mogu podmuklo da imitiraju dobroćudne sile, onda svako ko odbija da uzme u obzir ovakvu mogućnost , povećava svoje šanse da postane žrtva prevare. Oni koji malo dublje istraže pozadinu prisustva vanzemaljaca, neminovno će zaključiti da su takve varalice već ovdje na zemlji i da oni vode jedan psihološki rat protiv čovječanstva kako bi ga ‘razoružali’ od razboritosti ili pronicljivosti i stvorili unutar ljudske populacije želju za njihovim neposrednim dolaskom i preuzimanjem uprave.

Ukoliko mi uspostavimo diplomatske odnose s ovim prevarantskim silama a da ih istovremeno ne razumijemo kao takve, onda ćemo biti osuđeni da ponovimo istoriju, po poslednji put. Sjetimo se kako su američki indijaci prodavali njihovu zemlju za jeftine đinđuve i pogažena obećanja ili kako čak današnji Amerikanci predaju svoje ljudske slobode tiranima u ime svoje sigurnosti. Ako se nešto dešavalo ranije, šta to sprečava da se iste stvari ne ponove? Ništa, osim svjesnosti da se ovaj put može odlučiti i postupiti drugačije. Da bi spriječili tu mogućnost, mi moramo biti svjesni naših prioriteta i razviti jedno razborito razumijevanje razlike između pozitivnih sila i negativnih prevaranata.

Pitanje razlikovanja između ovo dvoje moglo bi raskinuti konce kojim je povezana ova cijela prevara. Neki mogu odbiti ovu diskusiju na bazi pretpostavke da svi vanzemaljci moraju biti pozitivni i da ovakav jedan razborit pristup ovoj tematici ne predstavlja ništa drugo do izraz jedne “ksenofobične paranoje”. Dobro, možda oni ipak dopuštaju svojim predubjeđenjima i mentalnim programima da se miješaju s njihovom vlastitom sposobnošću prosuđivanja. Na žalost, takvi stavovi su danas prilično uobičajeni uzimajući u obzir razmjere i finese cijele dezinformativne kampanje koja je organizovana od strane vanzemaljaca. Ona je tako suptilno skrojena prema slijepim tačkama u ljudskoj psihi i čovjekovim emocionalnim slabostima, da su svi prevareni, osim onih najrazboritijih i intuitivno najpronicljivijih individua. Kako ona izreka kaže, put u pakao je popločan najboljim namjerama: bez obzira na to koliko se čovjek trudio da ostvari mir, ljubav i napredak, bez istinske svjesnosti o “nepredviđenim poteskoćama”, rezultati mogu biti upravo suprotni.

Čvrsto sam uvjeren da pozitivni vanzemaljci postoje i da su aktivni u našem svijetu, međutim, njihova priroda se ne uklapa sa ljudskim predrasudama i očekivanjima. S druge strane, vanzemaljci-prevaranti su oni koji se oblače ruho naših naivnih naučnih, kulturalnih, religijskih i duhovnih predubjeđenja kako bi uljepšali svoj imidž.

Bez znanja o tome kako pozitivni vanzemaljci stvarno izgledaju, ljudi mogu prihvatiti pogrešne alternative. Tako je moj cilj da u ovom članku ispitam neistinite tvrdnje koje se propagiraju od strane varalica a u drugom dijelu ćemo prodiskutovati i istinsku prirodu pozitivnih vanzemaljaca. To bi trebalo obezbijediti jedan dobar temelj na osnovu kojeg perceptivni čitaoci mogu formulisati njihove vlastite kriterijume, kad se o pronicljivosti radi.

Da bi penetrirao probleme s vanzemaljcima, čovjek mora imati dobru intuiciju, razvijenu vještinu opservacije, on mora biti fleksibilan i bistar radeći sa vjerovatnoćama i hipotezama, umjesto da stvari posmatra jednostavno u crno-bijelim dihotomijama. On mora razviti dobar njuh za prepoznavanje dezinformacija i mora biti upoznat sa najnovijim saznanjima do kojih se do sada došlo. Isto tako, on bi trebao imati jedno adekvatno lično iskustvo kad se o ovoj temi radi kao i empatičnu sposobnost da osjeti neiskrenost ili nepoštenje kod drugih. Ukoliko mu neke od ovih sposobnosti manjkaju, onda će on to morati kompenzirati koristeći se više onim što ima na raspolaganju.

Ti kvaliteti su upravo ono na šta sam se sam oslanjao kod istraživanja ovog vanzemaljskog scenarija, kojeg predstavljam u ovom članku. To se trenutno uklapa sa svim što sam doživjeo, istraživao, saznao, vidjeo i intuitivno osjećao u životu. Šta podrazumijeva jednu dobru teoriju? To da ona ne može da se opovrgne uz pomoć činjenica, da je ona najednostavniji način za objašnjavanje poznatih nam podataka, bez potrebe za ignorisanjem onih podataka koji bi ukazivali na suprotno; da ona pokazuje stvarnu vezu iza stvari koje su se prethodno činile nepovezanim, da se ona može lično ispitati i verifikovati, da je svi novi podaci stalno potvrđuju i da je u poređenju sa alternativnim teorijama, ona najvjerovatnija i intuitivno najrezonantnija teorija koja se istinski poklapa sa iskustvima i opservacijama.

Tokom prošlih 15 godina proučio sam veliki broj knjiga, magazina, predavanja, dokumentarnih filmova, radio emisija, novinskih članaka, vebsajtova, i naučnih žurnala koji su se bavili temom prisustva vanzemaljaca. Njih sam interpetirao upoređujući ih sa svojim ličnim iskustvima, koristeći se intuicijom i kritičkim razmišljanjem a uzimao sam u obzir i doživljaje ljudi kojima vjerujem. Iz svega toga sam sastavio jednu hipotezu koja nije jako kompleksna, u vezi s tim koje vanzemaljske vrste ovdje igraju glavne uloge, kakav je dijapazon njihovih sposobnosti, kakvi su tipični načini njihovog ponašanja, kao i kakve su indikacije njihovih mogućih motiva.

Onima koji žele da prouče neke od tih izvora, ovdje sam napravio jedan mali izbor. Imajte na umu da formulisanje jedne dobre teorije ne podrazumijeva pravljenje zakrpi uz pomoć otrcanih informacija, nego izvlačenje suštine iz svakog izvora i dopuštanje da se jedna veća slika sama postepeno pojavi.

UFOs and the National Security State – Richard Dolan
Bogovi iz raja – William Bramley
Atlantis, Alien Visitation, and Genetic Manipulation – Michael Tsarion
The Mothman Prophecies – John Keel
Projekat plava planeta – Anonymous
Extraterrestrial Friends and Foes – George C. Andrews
The Allies of Humanity, Book 1 and 2 – Marshall Vian Summers

Secret Life – David Jacobs
The Threat – David Jacobs
Into the Fringe – Karla Turner
Oteti– Karla Turner
Masquerade of Angels – Karla Turner
Chasing Phantoms – Carissa Conti
The Love Bite – Eve Lorgen
Alien Jigsaw – Katharina Wilson
Silent Invasion – Ellen Crystal
Milab Operations – James Bartley
My Experiences (Grey, Pleiadeans and Oddities) – fore

Secret of the Saucers – Orfeo Angelucci
Son of the Sun – Orfeo Angelucci
Far Journeys – Robert Monroe
Infinite Love is the Only Truth – David Icke
Donosioci novog svitanja – B. Marciniak
Handbook for the New Paradigm – George Green
Revelations of Awareness newsletters
Kasiopejske transkripte - LKJ
Talas Serija – LKJ
Ra Materijal

God’s Gladiators – Stuart Wilde
Dear God What is Happening to Us – Lynne Grabhorn
The Case for the UFO Varo Edition – Morris Jessup
CEVI – Dr William Baldwin
Phil Schneider lectures
Alien Digest – Ronald Rummel aka Creston
The Dulce Papers/Book – Branton
Matrix I, II, IIIv1, IV – Val Valerian
Leading Edge Research Journals – Leading Edge Research
The Thunderbird Chronicles – Michael Topper
Top Secret / Demon – The Nexus Seven
The 33 Arks of Soul Resonance Investment Futures – The Nexus Seven

The Stellar Man – John Baines
Cracks in the Great Wall – Charles Upton
The Incarnation of Ahriman – Rudolf Steiner
Cosmic Pulse of Life – Trevor James Constable

[Napomena: gornji naslovi su ujedno i aktivni linkovi; neki od orginalnih linkova su preusmjereni na besplatne izvore.]


Koliko god ova moja teorija bila ispravna ili neispravna, jedno je sigurno: stvarna situacija je mnogo komplikovanija od ovoga što sam ovdje iznjeo. Ako ništa, ovo što slijedi predstaviće jedan minimalan nivo koji je potreban da bi se prišlo proučavanju predmeta vanzemaljaca.

Opis primarnih vrsta vanzemaljaca

Počeću s jednim pregledom onih vanzemaljaca koji ovdje igraju primarne uloge: Grejsi, Reptilijanci, Mantidi i Nordici. Ovo četvoro se naizmjenično javljaju u vanzemaljskoj dezinformativnoj literaturi. Naravno, postoje i druge vrste vazemaljaca ali one nisu toliko prominentne kao ove četiri koje se pojavljuju iz jednog do drugog izvora. Odatle, preskočiću ove manje poznate vrste i obratiću pažnju samo na ove najpopularnije.

Grejsi su tip vanzemaljaca s kojim se najčešće susrećemo. Visoki su između tri i pet stopa, sa neproporcionalno velikim, kruškastim, glavama. Boja kože im varira od sive, pa do bijele i ima suvu ali veoma elastičnu strukturu. Kosa i ušne školjke im nedostaju, nos i usta su im slabo razvijeni. Grejsi su pozanti po njihovim prominentnim očima, koje su slične mačjim a ponekad su potpuno prekrivene tamnim navlakama. Oči im mogu biti veće ili manje, okrugle ili oblika badema. Prilično spretno se kreću, ali nekako robotski i bez ikakve gracioznosti.

Za Grejse je pozanto da ih može uhvatiti panika i da mogu biti frustrirani, međutim, nedostaju im složenije emocije, kao empatija, strast, ljubav a nemaju ni smisla za humor. To nam sugeriše da je njihova svjesnost prvenstveno bazirana na primitivnom reptilskom dijelu mozga, dok je ostatak prioritiziran prema intelektualnim i “psi”-hičkim funkcijama (psychic – “vidovnjačkim”, prim. prev.). One osobine koje ih čine korisnim, kod njih su previše razvijene, dok su ostale redukovane. Oni su minimalistička životna forma optimizirana specifično za svrhe, za koje je dizajnirana da obavlja.

Grejsi su genetički inženjerisane, psi-hički pojačane “radilice” obdarene rudimentarnim osjećajima i kompjuterski sličnoj inteligencijom. U njihovoj najosnovnijoj formi, oni su vještački inteligentni, podložni programiranju organski roboti, uzgajani u specijalnim kontejnerima uz pomoć prikupljenih bioloških materijala. Grejsi rade u grupama, međusobno su povezani zajedničkim umom, iako svaki od njih pojedinačno ima određen stepen autonomije.

Njihova DNA je modifikacija reptilskog genoma, optimizirana u pravcu maksimalizacije psi-hičkih i kibernetičkih kvaliteta. “Kibernetički” znači da ih se može kontrolisati sa distance, kada je to potrebno. Oni funkcionišu kao daljinske psi-sonde, avatari ili portali preko kojih svijest njihovih pretpostavljenih može privremeno da operiše. Tako, iako su oni u svom osnovnom stanju programirane a istovremeno inteligentne “automacije” s njihovom bazičnom svjesnosti, lako bivaju “zaposjednuti” ili kontrolisani od strane jedne vanjske inteligencije, kad god ova smatra da je to potrebno.

Genom Grejsa može “ubrizgati” psi-hičke (“paranormalne”/”vidovnjačke”) i kibernetičke elemente u prijemčive životne vrste preko procesa hibridizacije. Tako se proizvodi jedna nova rasa koja je psi-hički (vidovnjački) potentnija ali čija je svijest mnogo podložnija kontroli. Visoki Grejsi koji se drže mnogo svjesnije i koji imaju više individualiziranu svijest su jedan od ekstremnijih primjera toga, dok oni Grejsi u njihovoj bazičnoj formi predstavljaju samo male radničke drone; tako one prvo često vidimo kako upravljaju ili obavljaju nadzorničke poslove nad grupama ovih drugih. Svaki stepen hibridizacije je ovdje moguć kod bilo koje vrste, uključujući ljude i životinje.

Grejsi se ponekad javljaju u fizičkom obliku a ponekad i u prividno eteričnom. Oni mogu da variraju između tih stanja zavisno od toga koliko duboko su projicirani ili “dimenzionalno rotirani” u našu dimenziju. Ukoliko su dovoljno duboko ovdje da dijele isti nivo s nama, onda će se činiti našim čulima kao potpuno fizička bića. Ukoliko se parcijalno projiciraju, onda će biti nevidljivi našim očima, ali će se motati unaokolo kako bi nas posmatrali ili uticali na nas. Grejsi se mogu intuitivno osjetiti i kad su nevidljivi našim očima, neke životinje ih mogu takođe vidjeti a mogu se percipirati i kod astralnih projekcija, kao i kod promijenjenih stanja svijesti.

Neki od Grejsa nisu fizička bića, nego samo misaone-forme koje su eteričke građe bez fizičkih tijela, te kao takve nisu sposobne da se materijaliziraju u fizički oblik. Njih obično koriste za opsijedanje (“zaposijedanje” ljudi – pogledaj članak Opsjednutost, na stranici Metafizika, vebsajta - galaksija.com, prim. prev.), uticanje na njih i praćenje, dok se “opipljivi” Grejsi koriste za fizičke zadatke, kao što je npr. rukovanje sa ljudskim žrtvama otmica.

Vanzemaljci koji normalno egzistiraju u drugim dimenzijama i kojima odgovara da u interakciji s ljudskim bićima ne moraju sami prelaziti dimenzionalne granice, mogu za te svrhe koristiti Grejse kao daljinske sonde pogodne za fizičko savladavanje, manipulaciju, i ekstrakciju otetih ljudi iz fizičke oblasti. To je zbog toga što su Grejsi uzgojeni uz pomoć korištenja bioloških materija koje potiču iz našeg svijeta, tako da se njihova tijela sastoje od supstanci koje su već u rezonanciji s našom dimenzijom, što im omogućava da lakše operišu unutar fizikalne životne oblasti. To je jedan od glavnih razloga zašto Grejsi dominiraju u izvještajima o otmicama.

Drugi razlog zašto najčešće susrećemo Grejse je taj, što su oni veoma pogodni za isturanje naprijed od strane onih vanzemaljskih i vojnih frakcija koje iz strateških razloga žele da sakriju svoje učešće u fenomenu otmica ljudi. U takve spadaju reptilijanske, mantidske i nordičke vanzemaljske vrste. Oni su nam poznati manje od Grejsa zato što se rjeđe susreću a i njihov broj je manji. To ne znači da su oni manje uključeni u fenomen otmica; oni upravljaju programom otmica iza zavjese i puštaju Grejse da ovi samostalno obavljaju zadatke koji su im dodijeljeni, dok sami intervenišu samo u slučajevima kada neka situacija to zahtijeva.

Reptilijanci su bića humanoidnog tipa s izgledom sličnim aligatoru, uključujući vertikalne zjenice, krljušti a neki imaju i repove. Postoje različite frakcije i tipovi Reptilijanaca, mada svi oni dijele karakteristike kao što su veoma visoka inteligencija a vrlo su dobri i taktički stratezi; neki od njih čak odlično poznaju ljudske jezike. Samo jedna njihova manjina ima relativno benevolentnu orjentaciju, dok se za ostatak čini da su čvrsto zaključani u svojoj genetičkoj predispoziciji prema psihopatiji, sticanju moći i očuvanju kontrole. Ovi drugi takođe često uzimaju učešća kod seksualnog silovanja, mučenja i mutilacije ljudi.

Reptilijanci su transdimenzionalni i mogu se privremeno fizički manifestovati u našoj dimenziji. Oni se obično drže svoje dimenzije gdje egzistiraju u jednom više eteričkom stanju i odakle mogu s distance da upravljaju Grejs-dronovima. Kada koriste nekog Grejsa kao “interfejs”, onda preko njega mogu crpiti energiju iz prestravljenih žrtava otmica, koje ovi otimaju ili na neki manipulišu. Ta životna energija predstavlja izvor ishrane i moći za sve inter-dimenzionalne vanzemaljce negativne (OPS) orjentacije, pošto ona služi njihovim eteričkim tijelima i tehnologijama isto kao što fizička goriva služe fizičkim tijelima i tehnologijama. Reptilijanci se rjeđe viđaju nego Grejsi, a poznato je to da su oni i njihovi prepostavljeni.

Mantidi su bogomoljke veličine čovjeka s ljudskim proporcijama, trokutastim glavama sa velikim očima koje “omotavaju” glavu i dugim povijenim rukama. Oni se rijetko viđaju osim u društvu Reptilijanaca i Grejsa na njihovim brodovima. Svijest im je bez emocija, kalkulativna, međutim, veoma efikasna u tehničkim stvarima. Oni vjerovatno rade kao neka vrsta tehničara koja je specijalizovana za manipulaciju svijesti, mijenjanje vremenskih linija i dimenzionalni inženjering.

Nordici izgledaju kao kavkaski tip čovjeka. Obično imaju svijetlu kožu, plavu kosu i svijetle oči, mada neki mogu da imaju i tamniju kosu. U poređenju s prosječnim čovjekom, Nordik ima bolje razvijenu tjelesnu građu i nešto veće oči. Oni takođe imaju razvijene telepatske sposobnosti i nadljudsku inteligenciju. Nordici su takođe interdimenzionalna bića i normalno egzistiraju iza dimenzionalne zavjese, s tom razlikom što se neki Nordici mogu lakše projicirati na našu ravan postojanja i zadržati se tu duže, nego što su to u stanju Reptilijanci, Grejsi ili Mantidi. Oni se takođe mogu neprimjetno umiješati među ljude.

Nordici se mogu podijeliti u tri kategorije. Oni koji rade s Grejsima i služe im kao poslušni asistenti. To su vjerovatno klonovi ili sintetički humanoidi, a ne pravi Nordici. Druga vrsta su Nordici negativne orjentacije (OPS) koji su viđeni kako kontrolišu i nadziru Grejse, Mantide i Reptilijance. Istinski Nordici su pozitivne orjentacije (OPD), imaju razvijenu individualnost, etiku, dok poštuju i podržavaju slobodnu volju.

Tako nordička fiziologija sama po sebi ne pruža nikakvu indikaciju o njihovoj orjentaciji ili namjerama. To je nadalje komplikovano miješanjem pozitivnih i negativnih Nordika negdje u sredini spektra. Međutim, kvalitativno govoreći, kod negativnih Nordika primjetićemo - hladonoću u njihovim očima, kod pozitivnih – toplinu, a kod sluga – prazninu.

Uloga vanzemaljaca u istoriji čovječanstva

One grupe vanzemaljaca koje su odgovorne za genetički inženjering ljudske vrste i njeno rasijavanje po raznim svijetovima, vjerovatno nisu više s nama. Međutim, neke vanzemaljske vrste, uključujući ove gorenavedene, u poslednje vrijeme su napravile određene modifikacije na ljudskom genomu. Te modifikacije uključuju genetičko programiranje čovječanstva univerzalnim slabostima, sklonostima i manama. Drugu modifikaciju podrazumijeva stvaranje porodičnih linija (“krvnog srodstva”, prim. prev.) specifičnih osobina, predispozicija i namijena; posebno onih s odlikama borbene superiornosti, težnje ka političkom elitizmu ili nekim “paranormalnim” (“psi”) potencijalima. Nijedna od ovih vanzemaljskih grupa koje su danas ovdje prisutne nema pravo da pripisuje sebi zasluge za stvaranje ljudske rase, mada neke od njih to pokušavaju kako bi si olakšale ostvarivanje svojih namjera.

Istorijski, mitološki, religijski i arheološki zapisi indiciraju da su vanzemaljci otvoreno ulazili u interakciju sa čovječanstvom u našoj dalekoj prošlosti. Bilo je tu nekoliko vanzemaljskih frakcija od kojih je svaka imala svoje sljedbenike među ljudima koji su na njih gledali kao na bogove i tako bivali uvučeni u njihove predstave. Nešto od toga je evidentno i u Starom Zavjetu. Na osnovu biblijske hronologije, čini se da je negdje od 1000-te godine pne, ljudsko-vanzemaljska interakcija počela da se sve više sakriva, prelazeći sa bogova koji su otvoreno hodali po zemlji, na njihove privatne susrete sa odabranim individuama u smislu subjektivnih vizija i neodređenih svjedočenja.

Dok je za ljudsko društvo prisustvo vanzemaljaca izblijedilo, pretapajući se iz stvarnosti u mitove, vanzemaljske frakcije su i dalje nastavile s izvođenjem svog plana i programa, ali u tajnosti. To je uključivalo i osnivanje kojekavih tajnih bratstava kojima su prenesena posebna tajna znanja i moći, kako bi ovi mogli upravljati pravcem kojim se naša civilizacija kreće i dejstvovati u skladu sa ciljevima njihovih “dobročinitelja” ili mentora. Tajna društva su dosta varirala što se njihove orjentacije tiče, neka su se koncentrisala na skupljanje istinskog znanja i dominaciju nad svijetom; drugi su se trudili da štite ezoterička znanja od zloupotrebe i pokušavali su da se suprostave korumpiranim silama.

Može li ljudski um shvatiti vanzemaljske motive?

U vezi s namjerama vanzemaljaca, moramo imati na umu da bez obzira na to što su oni na neke načine uveliko različiti od nas, na druge su istovremeno i slični. Ove vrste koje najčešće srećemo, - bilo da se radi o Nordicima, Reptilijancima, Grejsima ili Mantidima – humanoidnog su tipa, imaju torzo sa dvije noge i dvije ruke, kao i glavu sa dva oka, nosom i ustima. Oni su smrtni, potrebna im je hrana za preživljavanje a putuju u vozilima. Oni mogu da komuniciraju s ljudskim bićima telepatski a ponekad i verbalno.

Na osnovu informacija od onih koji su otimani ili kontaktirani s njihove strane, kao i tzv. “insajdera”, većina njihovih mogućih međuzvjezdanih tački porijekla — Sirius, Arcturus, Procyon, Pleiades, Zeta Reticuli — su manje od stotinu svjetlosnih godina udaljene od zemlje. To predstavlja manje od 0.1% prečnika naše galaksije Mliječni put. Sličnost i blizina su značajni u smislu da postoji mogućnost da ovdje imamo posla s nekim od naših kosmičkih rođaka, bilo da se radi o našim budućim evolutivnim izdancima koji su doputovali unatrag kroz vrijeme, vanzemaljcima koji su nas genetički modifikovali “na njihovu sliku i priliku” ili drugim varijantama humanoidnog uzorka koji je rasijan po drugim svijetovima i sektorima ove galaksije.

Odatle, motivi vanzemaljaca ne mogu biti toliko strani da bi potpuno predstavljali jednu misteriju za ljudske umove. Mi možemo steći kakvu takvu sliku njihovog mentalnog sklopa i namjera uz pomoć jednog dovoljno širokog i dubokog istraživanja, lične interakcije, vidovnjaštva, ili jednostavno dosezanja rezidualnog znanja koje nam je preostalo iz nekih drugih naših inkarnacija u kojima smo i sami bili vanzemaljci.
Na temu njihove motivacije, pogrešno bi bilo intelektualizirati na osnovu uobičajenih naučnih ili religijskih pretpostavki a istovremeno odbacivati podatke koji potiču iz manje konvencionalnih izvora. Prevara vanzemaljaca se upravo oslanja na te naivne pretpostavke koje formiraju jednu prostu i prekomijerno antropomorfičnu masku plauzibilnosti, kako bi sakrili svoje stvarne namjere.

Šta nam o sposobnostima vanzemaljaca otkrivaju podaci koji su prikupljeni na osnovu opservacija

Razumijevanje plana vanzemaljaca uopšte nije lako, ali to takođe nije ni nemoguće. Tom pitanju se može prići, ako ništa onda bar djelomično, i uz pomoć intuicije, svjesnosti i pronicljivosti. Prvi korak podrazumijeva sticanje boljeg razumijevanja njihove istinske prirode i sposobnosti, jer nam to daje indikacije o njihovim potencijalnim motivacijama. Pogledaćemo do kakvih se saznanja došlo na polju proučavanja NLO-a i otmica ljudi.

Vanzemaljski brodovi mogu se činiti iznutra većim, nego spolja, imaju velika ubrzanja i postižu ekstremno velike brzine. Putuju supersoničnim brzinama bez izazivanja zvučnog praska; u stanju su da prave oštre zaokrete bez posljedica inercije, mogu preskakati iz jedne lokacije u drugu kao kod teleportiranja i mogu postati nevidljivim. Kada lebde na malim visinama iznad auta ili kuća, često se čuje jedan tipičan pulsirajući šum. Čini se da njihov mehanizam za letenje proizvodi pulsirajuća gravitaciona polja koja su sintetisana od pojedinačnih talasnih formi, što se onda pretvara u jednu usmjerenu pogonsku silu.

Sve to nam indicira da su oni ovladali tkaninom vremenaprostora. Vanzemaljska tehnologija može mijenjati lokalne gravitacijske potencijale, te tako mijenjati i vremenske tokove, komprimirati prostor, neutralisati inerciju itd. Nevidljivost i teleportacija nam sugerišu da oni takođe imaju pristup i hiperprostoru, praveći manji pomak u hiperprostor kako bi postali nevidljivi ili veći kad žele da naprave kraticu do neke druge lokacije.

Odatle, njihova tehnologija je po svojoj prirodi ultra-relativna i hiperdimenzionalna. Vanzemaljci mogu da lebde ili da se kreću kroz čvrste zidove. Uz pomoć jednog posebnog svjetlosnog snopa kojeg emituju sa svoje letjelice napolju, oni mogu da naciljaju, levitiraju i izvuku čovjeka, odnosno, žrtvu otmice iz njegove kuće kroz čvrste staklene prozore, zidove i druge strukture koje ne sadrže željezo. Tom priliko se žrtva otmice ne dematerijalizuje u energiju ili sitne čestice, nego jednostavno “klizne” kroz barijere kao jedan list papira preko drugog.

Vanzemaljska tehnologija može da stvara “crvotočine” ili kratke “tunele” kroz hiperprostor između udaljenih tačaka u vremenuprostoru. To se može manifestovati kao jedan portal koji se otvori u sobi žrtve otmice i vodi sve do neke podzemne baze vanzemaljaca.

Oteti mogu da osjete nagli prestanak zvukova iz vanjske prirode (kao npr. cvrcanje cvrcaka može naglo da utihne) kod samog početka otmice. Oni takođe mogu ponekad osjetiti nagle promjene u vazdušnom pritisku, neprijatne promjene u kontrastu između svjetlosti i sijenki u sobi, zrak u sobi može dobiti boju ćilibara, čovjek može imati osjećaj kao da njega ili njegovu neposrednu okolinu poklapa neki veliki plašt ili zvono. To su neke od indikacija da je lokalno područje dimenzionalno izolovano od okolnog vremenskog toka, tako da za potencijalne svjedoke koji se nalaze izvan tog “mjehura”, otmica se dešava u djeliću momenta, te je tako nisu u stanju ni primjetiti. U nekom drugom slučaju, otmice bi bilo nemoguće izvoditi u gusto naseljenim područjima. Taj “mjehur” takođe predstavlja jednu “pomaknutu” životnu sredinu u kojoj otmičari mogu mnogo lakše da operišu, jer se tu radi o nekoj vrsti “međuprostora” (oni su tu kao “na pola puta”).

Otimači takođe imaju fiziološku i psihološku kontrolu nad njihovim žrtvama. Na primjer, kod abdukcija na putu, vozač iznenada dobija neodoljiv nagon da zaustavi auto pored puta. Žrtve otmica koje su budne kod kuće, mogu iznenada dobiti želju da idu na spavanje, ili jednostavno osjete kako im volja i samokontrola slabe i kao da neka teška zavjesa pada na njih, tonući u san. Grejsi imaju telepatske sposobnosti kojima mogu da savladaju žrtvu otmice, da induciraju u nju strah ili da ga odstrane a mogu kod žrtve inducirati i privremenu paralizu.

Nisu sve otmice fizičke prirode. Kod nekih se ne otima tijelo, nego samo duša, tačnije rečeno eteričko i astralno tijelo, koji se za vrijeme sna prirodno odvajaju od čovjekovog fizičkog tijela i lebde nad njim. Duša se izvuče iz tijela uz pomoć vorteksnog “vučnog” snopa a onda se dimenzionalno prebaci gore, gdje je otimači skeniraju i manipulišu na razne načine, prije nego što je vrate natrag u tijelo. Žrtva otmice je rijetko kad svjesna bilo čega od svega toga, osim ukoliko se slučajno ne probudi za vrijeme otmice; u tom slučaju je moguće korištenjem vlastite volje pružiti otpor, odnosno, savladati onaj vorteksni snop, vratiti se natrag u svoje tijelo i probuditi, te tako i spriječiti otmicu. Tako su inter-dimenzionalni vanzemaljci sposobni da direktno manipulišu i nefizičke komponente ljudskog bića a ne samo fizičke.

Sve ovo što je gorenavedeno spada u neka osnovna saznanja iz istraživanja otmica ljudi od strane vanzemaljaca. Manje nam je poznato to u kom stepenu vanzemaljci manipulišu misli, osjećanja, percepciju, životne događaje i samu istoriju. Još manje su nam poznate njihove ezoteričke i nefizičke motivacije. Informacije o tome moraju se destilirati iz područja koja su izvan uobičajene skale istraživanja abdukcija. To se čini i uz pomoć korelacije ličnih iskustava s iskustvima drugih, mnogih pažljivih opservacija i ispitivanja, sugestija i inspiracija iz nekonvencionalnih izvora, kao i kreativnog rješavanja slagalice kod koje se komadići na površini čine nepovezanim sa fenomenom otmica, kao npr. neke ideje koje potiču iz okultnih, gnostičkih, šamanskih, religijskih ili duhovnih dijela. To ćemo diskutovati u sljedećem dijelu.

nedjelja, 28. listopada 2012.

Ja sam vanzemaljka - Barbara Viljevac Ledinski




Ovaj sam intervju napravila 2005. godine. Moja sugovornica je domaćica i neškolovana žena, u to vrijeme u srednjim 50-tim godinama. Njezina priča zvuči nevjerojatno, čak ludo. Ipak… Ima li smisla? Prosudite sami…  (Dana Space)

Tko ste Vi?
Ja sam Barbara Viljevac Ledinski; rodom iz Novigrada Podravskog; već godinama živim u Švicarskoj; udana sam i majka dvije odrasle kćeri; domaćica sam i gotovo neškolovana – imam svega osam razreda osnovne škole…
A tko Vi vjerujete da jeste?
Ja sam jedno iznimno rijetko biće na Zemlji: biće zemaljsko-vanzemaljskog porijekla. Dolazim s Ectorusa iz Mliječne staze. Majka sam nebrojne izvanzemaljske djece; posjedujem neke neobične sposobnosti; govorim sedam europskih jezika, iako ih nikada nisam učila…
Što znači biti zemaljsko-vanzemaljskog porijekla?
To znači da su se za utjelovljenje moje duše vanzemaljci poslužili jajašcem moje majke i spermijem moga oca. No, oplođenom su jajašcu promijenili genetsko-molekularnu strukturu kako bi me prilagodili načinu života na Zemlji.
Da li ste se kao dijete oduševljavali knjigama, filmovima i pričama o vanzemaljcima?
Ne da se nisam oduševljavala, nego sve do svoje odrasle dobi i dolaska u Švicarsku nisam ni znala za priče te vrste…
Što za Vas predstavljaju vanzemaljci?
Moju obitelj! I to sve vrste vanzemaljaca. Jer, kao što i Vi na Zemlji kažete: «Svi smo mi braća i sestre», to isto govorimo i mi, bića iz druge dimenzije – dimenzije koja je direktno nadređena ovoj ljudskoj, fizičkoj. Ljudi su najniža i najnezrelija razina u svemirskoj hijerarhiji. Nas, iz druge dimenzije, ima mnogo vrsta; i fizičkih i duhovnih. Razlikujemo se po izgledu, tehnologiji i funkciji. Među vama živi podosta vanzemaljaca ali izgledaju ljudskoliko pa ih ne raspoznajete. No, oni se međusobno prepoznaju. Miješanih, poput mene, također ima. Znam da u Švicarskoj postoje tri osobe moje vrste. Tako su mi rekli na Ziriškom Institutu…
Kakvom Institutu?
Institutu koji izučava nadnaravne pojave i fenomene, a zove se Švicarski Parapsihološki Institut. On ima mnogo odjela, a mene već više od deset godina proučava odjel za ufologiju. Tamo su zaključili da pripadam skupini tzv. neobičnih ljudi.
Ima li u Hrvatskoj neobičnih ljudi?
…Samo malo… oprostite… nisam vas pratila… misli su mi otišle…
Kuda?
Komuniciram sa svojim mačkom.
Je li i mačak vanzemaljac?
Ha, ha… Za mog mačka misle da jest… Dakle, što ste me ono pitali… Da, ja vjerujem da tu ima ljudi poput mene jer smatram Hrvatsku posebno odabranim zemljom za neke stvari.
Koje stvari?
Ne mogu vam još sve reći…
OK… Kako i kada započinje Vaša ovozemaljska priča?
Mojim rođenjem, odnosno, začećem. Pa i prije toga… Od ranog djetinjstva sam primjećivala da sam drugačija od ostalih ljudi, da drugačije vidim i osjećam. Sa tri godine sam ocu postavljala pitanja na koja mi nije mogao odgovoriti, pa se samo čudio i povlačio… Kasnije sam shvatila da bliskim ljudima mogu zaviriti u unutrašnjost pogledom u oči i pročitati ih kao otvorenu knjigu, ali samo za sebe. Imam i sposobnost vidovitosti. Ali ne kada ja to hoću, nego kada mi je dano. Osim toga, moja vidovitost nije pojedinačna, nego kolektivna. Govorim o stvarima važnim za dobrobit čovječanstva. Što se pojedinačnih ljudi tiče jedino što o njima mogu znati je nepogrešiv osjećaj tko će uskoro umrijeti…
Kako?
Ako nečije svijetle oči počnem doživljavati kao tamne, kao da se zjenice prošire preko rubova šarenice; ili kada u tamnim očima osjetim dvije šireće svjetlosne točke, tada znam da će ti ljudi umrijeti. Istovremeno osjetim u grudima pritisak i bol.

Zastrašujuće…
Ne, u smrti nema ničeg strašnog. Ona uopće nije onakva kakvom je ljudi zamišljaju. Ono što boli je bolesno tijelo. A smrt je hitra i nimalo bolna. Za trenutak dođe do gubljenja svijesti i čovjek više ništa ne vidi, ne čuje i ne osjeća. No, vrlo brzo postaje svjestan svijesti same. Tada duh izađe iz tijela – u fizički svijet. Dakle, smrt dođe da nekoga uzme. Ali ona nije ta koja odlučuje. Odluku donosi Viša, Univerzalna sila. Ljudi je zovu Bog.
Kako znate te stvari o smrti?
Jer sam je doživjela i preživjela… Potkraj trudnoće 1971. godine dogodila mi se klinička smrt uslijed otkazivanja rada bubrega. Dijete su spasili carskim rezom, a mene su tri dana držali na  aparatima za održavanje života. Kada su me četvrtog dana skinuli s aparata kao otpisani slučaj, ja sam se «čudom» vratila u život.
Što se za vrijeme kliničke smrti događalo s Vašom svijesti?
Moj duh se dignuo prema plafonu bolnice odakle sam gledala svoje beživotno tijelo na stolu. No, to me, za razliku od liječnika koji su me panično pokušavali reanimirati, nije nimalo uznemirivalo. Gledala sam ih i govorila: ostavite to tijelo, pa ja sam tu, meni je dobro, što se mučite oko njega… Tada se pojavilo Svjetlosno Biće koje je odmah zadobilo moje puno povjerenje, pa me pozvalo da krenem za njim. No, moja su razmišljanja još uvijek bila ljudska, te sam krenula prema vratima. Tada se biće vratilo po mene i izvelo me, kako to i dolikuje duhovima, kroz plafon. Napustila sam bolničku zgradu i krenula u razgledavanje…

Astralni turizam?
Upravo tako. Cijelu sam tu noć «hodala» po Zirichu. To je bilo nešto predivno. Grad u noći, svi ti izlozi, dućani, galerije, ljudi…nevjerojatno…bio je to za mene čudesan doživljaj… Iako sam se nekako kretala iznad glava tih ljudi, još uvijek sam razmišljala ljudski i bojala se da ću se izudarati o krošnje drveća ili električne vodove. No, znatiželja me nosila. Oduvijek sam htjela putovati, vidjeti svijet, razne zanimljive stvari, umjetnine, ali to si nisam mogla priuštiti. No, sada sam shvatila da mogu dostići nepojmljive brzine pa sam koristila priliku da vidim što više toga. U ta sam tri dana valjda obišla cijeli svijet. Sjećam se, na primjer, da sam posjetila francuski Luvre… Druge sam se noći ponovo vratila u bolnicu da vidim svoje dijete. Sve je bilo uredu pa sam pred jutro svratila u svoju roditeljsku kuću u Novigrad Podravski. Dok sam promatrala tatu kako ustaje iz kreveta i navlači čarape, baku kako loži peć i mamu po kuhinji, imala sam osjećaj kao da sam fizički došla iz Švicarske pa sam povikala: mama, tata, ja sam tu! A oni ne reagiraju. Nitko me ni ne čuje, niti ne vidi. Svatko radi svoje. E, to bude malo teško. No, Svjetlosno Biće je stalno bilo uz mene. Ponekad sam bila svjesna da je u mojoj blizini pa smo komunicirali, a ponekad bih bila toliko zanesena doživljajima da bih ga bila potpuno nesvjesna…
Tko je Svjetlosno Biće?
Moje iskustvo govori da nakon smrti duša sreće dva svjetla. Prvo svjetlo je duhovno Biće koje ljudi obično zovu Anđeo. Ono dočeka umrlog i vodi ga u drugu dimenziju. Ponekad se umrlima prikazuju u liku neke bliske osobe. No, Anđeo je tek jedno od mnogih bića koja su oko nas ali ih ne možemo vidjeti… Drugo svjetlo je mjesto na koje idu duše umrlih. Ljudi ga zovu raj. On to i jest. Za ljudski pojam. Ali ne i za Univerzalni. Svaki čovjek po smrti najprije odlazi na Ectorus, tamo bude razvrstan, a onda upućen bilo kuda. Malo je onih koji se vrate iz tog drugog svjetla. Ja se nisam htjela vratiti. No, vratila sam se voljom Viših sila.
Niste žalili za zemaljskim vezama: za mužem, djetetom, roditeljima?
U prvoj fazi kliničke smrti sam još uvijek osjećala jaku emocionalnu vezu. U drugoj fazi duša se oslobađa svega ovozemaljskog jer dolazi do drugih saznanja, blaženstva, beskrajne ljubavi. Za to savršenstvo nedostaju riječi…
Kako je izgledao povratak u tijelo?
Ne ide to hop. To ide postepeno. Najprije mi je duh ušao u tijelo ali se još nije s njime stopio u jedno. Misli su mi radile: pogledajte me bolje, ja nisam mrtva, ja sam tu. Upotrijebila sam svu svoju snagu da pomaknem ruku. Tek sam onda otvorila oči i zapitala na njemačkom: kako je moje dijete? Moj muž je bio zaprepašten – to je bio jezik kojeg uopće nisam poznavala. Bar ne na fizičkoj razini. Na višoj mi je razini to znanje bilo direktno dostupno. No, kako sam se ja ponovo sve više stapala s materijalnom razinom, tako je nestajalo i moje znanje njemačkog, pa na drugo pitanje liječnika više nisam znala odgovoriti. No, po oporavku, znanje stranih jezika postalo mi je lako dostupno…
Kako to mislite?

Vrlo brzo nakon kliničke smrti govorila sam njemački, talijanski, francuski, švicarski, španjolski i ruski, a da ni jednog nisam učila (osim ruskog u osnovnoj školi). Dovoljno je bilo da ih čujem na televiziji i od ljudi oko sebe. Ako ih sve i ne govorim tečno, razumijem ih dovoljno dobro da na njima mogu pisati poeziju koju sam objavila u knjizi Život putuje svemirom. Osim što pišem poeziju i govorim na sedam europskih jezika, kreativna sam na svim područjima. Bavim se umjetnošću, pišem, crtam, slikam, sama sam svoj arhitekt, dekorater i sve što treba. Ljudi se čude i pitaju me koje sam sve studije završila, a ja sam neškolovana žena. Ali žena zemaljsko-vanzemaljskog podrijetla.
Kako znate za to svoje podrijetlo?
U jednom trenutku kliničke smrti gledala sam cijeli svoj život u retrospektivi kao na platnu. Sjetila sam se vremena kada sam kao duhovno biće živjela na Ectorusu. Nisam morala dolaziti na Zemlju. To je bila moja dobra volja. Došla sam na Zemlju s određenim zadatkom kojeg moram izvršiti. Proučavala sam područje na kojem ću se roditi i odabrala svoju mladu majku. Sve što se događalo nakon toga, događalo se voljom Viših sila. Svega toga sjetila sam se u kliničkoj smrti ali ne i zadatka kojeg moram izvršiti. No, znala sam da ću, kada dođe određeno vrijeme, točno znati što mi je činiti i govoriti. To se događa od 1999. godine. Na meni je da ljudima kazujem istinu o životu u svemiru.
Što je istina o životu u svemiru?
Istina je to da je svemir pun života. Da je sve što postoji u svemiru živo. Ovaj stol i onaj kamen nisu mrtve stvari. Sve je prožeto životom. Energijom. Duhom. Ljubavlju.
Svemir se doima kao ugodno i sigurno mjesto…
I jest. Ali Zemlja to nije. Zato se i događaju otmice ljudi od strane vanzemaljaca. Ja sama oteta sam nebrojno puta. Prvi puta kao malo dijete, najčešće između šesnaeste i tridesete godine.
I otmica ste se prisjetili u kliničkoj smrti?
Ne, otmica sam se prisjetila mnogo godina kasnije, točnije jedne noći 1993. godine u Švicarskoj, kada sam u spavaćoj sobi pored svog kreveta ugledala tri vanzemaljca… Iako sam se uplašila, moje su misli bile munjevite. Prva je bila: lopovi! A zatim: što želite od nas, mi nismo bogati. A onda sam zbog njihovih velikih tamnih očiju pomislila da nose naočale pa sam posumnjala da su nekakvi mafijaši. Ali što će oni kod nas, što bi mi, obični ljudi, imali s mafijom. Bilo mi je glupo to što, ako su već u onim smiješnim sivim uskim odijelima, zašto su i ćelave glave ofarbali u sivo? Tek mi je treća misao bila: pa to su… Greyevi…. Istog sam se trena počela prisjećati svih svojih susreta s njima…
Greyevi? Sivi? Zar to nije ona zločesta vrsta?

Ne. Ima ih dvije vrste. Ovi su dobri… Dakle… Drmala sam muža, ali on se nije dao pomaknuti. Mislim si: pa kako taj čovjek može spavati!? Nakon toga sam se i ja potpuno ukočila. Još su mi samo oči funkcionirale. Počelo mi se spavati, a ja sam svim silama htjela ostati budna da vidim što se događa. No, nisam imala šanse. Kad me odvode na brod, najprije me probude, a zatim stave u hipnotički san. Način kretanja s njima od sobe do svemirskog broda, te naše materijalizacije i dematerijalizacije, shvatljive su mi iz razloga što imam iskustvo kliničke smrti. No, drugim ljudima to nije moguće opisati.
Kako izgleda svemirski brod?
U normalnom se stanju sjećam nekih stvari prije i poslije otmica, no ono u sredini ipak nedostaje, u prosjeku oko dva sata brisane memorije. Imam samo svijest da sam bila na brodu i osjećaj ogromnog, akustičnog prostora.

Zbog čega vas otimaju?
Odvode nas na brod uglavnom iz razloga ugradnje inplanta. Ako je u pitanju samo kontrola inplanata, onda to obave jako brzo, na licu mjesta u spavaćoj sobi… Ja sam inplante imala po cijelom tijelu: u nosu, uhu, preponi, a u oku sam ga nosila petnaest godina. Inače obično ostaju u tijelu pet godina, a onda ih izvade bez ikakvih ožiljaka. No, meni su, iz nepoznatih razloga ostala dva ožiljka: jedan na vratu, jedan iznad koljena. Evo tu gdje se crveni… slobodno probajte… Kako vam izgleda pod prstom?
Jako je tvrdo…
E taj sam sama izvadila kada sam imala trideset godina. Jedno jutro sam se probudila s osjećajem boli oko koljena. Podignem spavaćicu i vidim kao rozu opeklinu, malo oteknutu, s crnom točkicom u sredini. Pod prstom je djelovalo kao da iz te točkice viri trn. Uzela sam pincetu i stala je vaditi. Stavila sam je na lavandin i promatrala povećalom. Imala je pravilan četvrtasti izgled s po dvije «nogice» sa strane. Kako tada nisam imala pojma o čemu se radi, taj je inplant završio u kanalizaciji. Njegovo sam značenje shvatila tek mnogo godina kasnija kada mi se vratila memorija…
Zbog čega bi vanzemaljci ljudima stavljali inplante?
Inplanti imaju veze s trudnoćama. Zbog tih sam trudnoća imala redovite tromjesečne prekide menstruacija od šesnaeste do tridesete godine. Krajem trećeg ili početkom četvrtog mjeseca trudnoće, uzimaju plod i on dalje raste u inkubatoru. Poslije tridesete ne rade na nama trudnoće, već samo uzimaju jajašca. Ja sam sa 47 godina imala za zemaljsku ginekologiju neshvatljivo jake ovulacije. A u dobi sam kada je većina žena odavno izgubila menstruacije…
Zašto bi se oni toliko zanimali za razmnožavanje?
Oni stvaraju djecu koja su ljudskolika, kombinirana ili na njihovu rasu. I nijedno od te djece nije za ovaj svijet. Ta su djeca za neke druge svjetove.

Zbog čega?
Ukoliko čovjek ne bude dovoljno svjestan i razuman, ubrzo će uništiti ovu Planetu. U tom bi slučaju trebalo proći mnogo vremena prije nego li se ona pročisti i postane ponovo pogodna za život. Ta bi djeca trebala biti novi ljudi tog novog svijeta.
A što smo mi?
Mi smo za njih, na neki način, pokusni kunići. Ali istovremeno i njihovi štićenici.
Kako nas to oni štite?
Ljudska kolektivna svijest prepuna je strahova. Vanzemaljci rade upravo na promijeni te kolektivne svijesti. Ukoliko se u tome uspije, bit će dobro na ovome svijetu. Ukoliko se ne uspije, neće biti dobro.

Što proričete u tom smislu?
Davno sam rekla da će se u Americi dogoditi veliko zlo. Ali nisam rekla kad jer su vrijeme, prostor i svi brojevi ovozemaljska, a ne univerzalna stvar. To se zlo dogodilo 11. rujna 2001. godine. Isto sam tako rekla da će tim događajem započeti Treći svjetski rat. No ljudi me nisu shvatili jer su očekivali klasični svjetski rat kakvi su bili i prva dva. Objasnila sam da se ne radi o klasičnom, već o podmuklom, terorističkom ratu u kojem se ne zna gdje je neprijatelj i odakle napada. Isto sam tako rekla da će se mnoge stvari pripisivati bin Ladenu ali da neće sve zlo dolaziti od njega. Govorila sam da će novi milenij započeti s klimatskim poremećajima: poplavama, potresima i vulkanima, a kažem i to da je moguća eskalacija svjetskog rata. Ja bih radije da se to ne dogodi jer su vizije koje sam primila jezive. Toliko grozne da se o tome ne može ni govoriti…
Mora li sve to biti baš tako?
Ne! Mi imamo moć promijeniti budućnost odmah sad. Doduše, kada bi se čekalo da ljudi sami od sebe naprave nešto po tom pitanju, onda se ništa ne bi dočekalo. Zato dolaze vanzemaljci i osobe poput mene. Ali ja nisam ni prva niti posljednja. Mi smo kao neki vodiči, duhovni učitelji. Ne moram ništa posebno činiti. Ljudi koji su sa mnom u kontaktu puno toga mogu naučiti. Ako to žele.
Što Vaša obitelj kaže na sve ovo? Jesu li oni bili otimani?
Oni nisu bili nikada otimani. A što se prihvaćanja tiče… U početku, kada je počelo moje sjećanje, bilo je jako teško. Poznaju me cijeloga života i znaju da nisam nikakva luda. Govorili su mi da za svoje priče nemam dokaze. A ja sam im odgovarala da to znam ali da ne smiju ignorirati neke stvari samo zato što su drugačije i nedokazive. Kako sam u tome ustrajavala, vremenom su se počeli više zanimati i informirati o tim stvarima tako da sada prihvaćaju ono što im govorim.
Možete li kontaktirati s vanzemaljcima kad god poželite?
Ne, ja ih ne mogu prizvati. Oni dolaze kada oni žele.
Da li Vam još uvijek djeluju čudno kao one noći u spavaćoj sobi?
Ja ih ne doživljavam kao lijepe ili ružne. Tako ne gledam niti na ljude. To je stoga što svijet ne promatram očima nego srcem.
Imate li među vanzemaljcima prijateljstva poput zemaljskih?
Svakako.
Da li vanzemaljci zasnivaju obitelji?
Da, na neki način. Ali to je teško objašnjavati. Za neke stvari još nije ni vrijeme ni mjesto.

Kako se vanzemaljci razmnožavaju; uživaju li u svojoj privatnosti klasični seks?
To vam najbolje prikazuje Steven Spielberg u seriji Taken. Oni koji to nisu gledali neka svakako pogledaju. Mene je jako emocionalno ganula…

Upuštaju li se oni u neformalne razgovore poput: Ćao Barbara, kako si danas, što si spremala za večeru… hoćemo li sada napraviti jednu malu vanzemaljsku bebu…?
Ha… Baš ste zgodni…

Vi kao da pokazujete veliko razumijevanje za nešto što je u većini filmova otetim Zemljankama inače velika trauma…
Mnogim je otetim ljudima ugradnja inplanata bolna i traumatična. Posebno ako su odvedeni u stanju hipnoze. To je stoga što sve novo i nepoznato automatski stvara strah. I da znate, otetih ima mnogo više nego što se to uopće pretpostavlja… Meni otmice nisu traumatične. Ja se toga ne bojim. Ja surađujem sa njima, Greyevima. Ja za njih nisam ista kao drugi oteti ljudi. Ja sam za njih posebna zbog svog vanzemaljskog porijekla. Zato sam imala tolike trudnoće. Prototip sam ima za jednu vrstu pa na mene jako paze. To je razlog što sam u brojnim životnim situacijama, kada sam trebala umrijeti, ja čudom preživjela…
Znači, klinička smrt nije bila jedino čudo?
Nije. Kao beba od četrnaest mjeseci oboljela sam od hripavca i teške upale pluća. Doktor je rekao da neću preživjeti noć. No, ja sam preživjela, a sutradan sam tako čvrsto spavala da su roditelji mislila da sam umrla. Kada je došao liječnik, ustvrdio je, ne samo da sam živa, već i da je moja bolest nestala i da je preko noći došlo do potpunog iscjeljenja… S trinaest godina sam doživjela tešku saobraćajnu nesreću u kojoj mi je lice bilo posve smrskano. Za slučaj da prebrodim krizu i preživim, liječnici bi mi amputirali nogu, a kožu sa stražnjice transplatirali na lice. Ja sam krizu prebrodila i preživjela, nogu, na njihovo čuđenje nije trebalo amputirati, a kada su mi par dana kasnije skidali zavoje s lica da vide što će s njim, na njemu je bila mlada, zdrava koža bez i jednog ožiljka… Sa trideset i sedam godina oboljela sam od inače kobne vrste leukemije, a ja sam ozdravila nakon godinu dana, a da liječnici ne znaju kako… O kliničkoj smrti uslijed otkazivanja bubrega i sepse već sam pričala… U svim tim situacijama bila sam otimana i liječena vanzemaljskom tehnologijom. Ta je tehnologija opipljiva, ali to je isto tako i tehnologija svijesti, energije i svega drugoga.
Da li je itko iz Vaše blizine ikada bio svjedokom kakvog vanzemaljskog fenomena?
Ooo da. Rođaci, koji su se ranom zorom vraćali s naše svadbe 1970. godine, iznad našeg mjesta vidjeli su dvanaest letećih tanjura u niskom preletu… Dan nakon promocije moje knjige pjesama Život putuje svemirom 1999. godine nad mjestom je primijećen nepoznat leteći objekt, a o tome je izvijestila i Koprivničko-križevačka policijska postaja…
Zbog čega se vanzemaljci drže tako tajanstveno?
Da ih ljudi ne poubijaju. Čovjek ima tu moć. Ali vanzemaljci to znaju pa se dobro štite…
Znaju li svjetske vlade za postojanje vanzemaljaca?
Znaju ali to drže u tajnosti…
Koje vlade to znaju?
Ostanimo samo na američkoj… Ne želim o tome… Morate znate da živim opasno zbog stvari o kojima vam govorim. Znam puno toga, ali mnogo toga vam još ne smijem reći, a neke koje smijem, moram izgovoriti vrlo pažljivo.
Čega se bojite?
Ja se ničega ne bojim. Mene nikada ničega nije bilo strah… Vanzemaljci nisu neprijatelji ljudi. Najveći neprijatelj čovjeka je strah.
Koji su njegovi najsnažniji izvori?
Jedan od naših najvećih izvora strahova je negativna ishrana. Ako već jedemo životinje, onda bi ih trebalo pustiti da žive u svom prirodnom okruženju, da se prirodno hrane i da ih ne ubijamo pred drugim životinjama. Životinje imaju inteligenciju i emocije. I njih boli isto kao i nas. Kada jedemo životinju koja je gledala ubojstvo drugih životinja, mi tada jedemo čisti, nepatvoreni strah. I to je jedan od bitnih razloga što u kolektivnoj svijesti imamo sve više straha. Ista stvar je i s biljkama. Zato bih ja najradije da ne štetimo ni biljkama, niti životinjama, već da živimo samo od vode. Na žalost, to još uvijek nije moguće.
A koji je drugi moćni izvor straha?

Vjerska i politička ideologija. U tom ću smislu reći samo to da se treba kloniti ekstremizma, bilo u političkoj, bilo vjerskoj formi. Neću imenovati ekstremiste. Samo ću reći to da je riječ o moćnim pojedincima koji puno toga kvare. U smislu kolektivne svijesti. A kada je kolektivna svijest puna straha događaju se mnoge loše stvari. Od straha se mučite, razbolijevate, ubijate jedni druge, ubijate životinje, ubijate Planetu. Strah nije energetska rupa. I on je energija. Samo negativna. A njome se hrane niže dimenzije.
Ima i toga?
O da, ima i toga. Ali svi smo tu jedni zbog drugih. Gornji ne postoje bez donjih, kao što ni donji ne postoje bez gornjih. Svi trebamo jedni druge… Kako vam zvuči ovo što govorim?
Ima smisla…
Ovo što govorim možda će mnogima zvučati čudno. Ali iza stvarnosti koju poznajete postoji jedna druga istina.
Što je istina?
Ljubav.

Što je Ljubav?
Ljubav je najveći zakon. Ona je najvažnija. Iz nje proizlazi sve.
Kako je spoznati?
Većina ljudi dopodne mrzi sebe, a popodne čitav svijet. Za početak naučite voljeti sebe…
Kako?
Hrani se pozitivno, čini pozitivno, misli pozitivno, živi pozitivno! Svaki čovjek ima moć da nadvlada svoje strahove. Mora sakupiti dovoljno svijesti, snage i savjesti te raditi na sebi. Kada nadvlada svoje negativnosti i neznanje, živjet će ljepše, lakše i zdravije. Ova promjena započinje pozitivnom mišlju…