petak, 24. kolovoza 2012.

Manipulacije ljudima Zašto bogati mahnito kupuju zlato, a SAD se ubrzano naoružava?

Soros i ‘Udruženje’ izazivaju financijski kaos kako bi stvorili jednu banku, vojsku i vladu.

Veliko zaprepaštenje u SAD-u je izazvalo otkriće masovnih koncentracijskih kampova opasanih s nekoliko redova žice, a izgrađenih u svim dijelovima SAD-a. Ti kampovi mogu primiti na milijune ljudi, zbog čega u vodu pada teza da su izgrađeni za prihvat par tisuća ilegalnih imigranata. (dnevno.hr)

dnevno.hr
‘Zbog čega milijarderi George Soros i John Paulson mahnito kupuju zlato?’ naslov je iznimno zanimljivog teksta kojeg je prije par dana objavio američki nezavisni portal Blacklisted News, iz pera novinara Michael Snydera, koji na osnovu ponašanja moćnih multimilijardera, te dobro upućenih burzovnih mešetara, pokušava odgonetnuti što se u stvari događa u financijskom svijetu.
Nešto veliko uskoro bi se moglo dogoditi!
- Insideri s Wall streeta i vodeći bankari u zadnje vrijeme vuku vrlo neobične poteze iz kojih se da zaključiti da se spremaju za nešto ‘veliko’, što bi se uskoro moglo dogoditi – ističe u uvodu novinar portala, te potom dodaje da je sve više pokazatelja koji upućuju na zaključak da će se u SAD-u, pa i šire, uskoro dogoditi veliki financijski kolaps.
Taj svoj zaključak Snyder potkrepljuje, između ostalog, i podatkom da multimilijarder i financijski magnat George Soros u zadnje vrijeme jeftino prodaje dionice najpoznatijih svjetskih banaka (J. P. Morgan, Goldman Sachs), i ostale svoje dionice, dok u isto vrijeme kupuje velike količine zlata.
Zašto bi netko ispod cijene prodavao dionice i kupovao zlato, ako ne očekuje slom?
- Zašto bi netko ispod cijene prodao desetine milijuna dolara vrijedne dionice vodećih banaka, te u isto vrijeme kupovao ogromne količine zlata, osim ako ne misli da će uskoro doći do velikog kolapsa svjetskog financijskog sustava – primjećuje novinar, koji tu svoju tezu potom podupire nekim ranijim Sorosevim izjavama.
- Ne mogu vas razvedriti dobrim vijestima, jer je situacija vrlo ozbiljna i teška. Čeka nas ektremno teško vrijeme, nešto slično krizi kakva se dogodila tridesetih godina prošlog stoljeća, a moguć je i totalni kolaps cijelog financijskog sustava. Nakon toga moglo bi doći do velikih nereda na ulicama Amerike, što bi moglo poslužiti kao isprika za upotrebu oružja od strane vlasti, te za uvođenje restriktivnog političkog sistema u kojem bi indivudualne slobode bile još više ograničene – kazao je Soros u nedavnom intervjuu za Newsweek.
Američka socijlana služba naoružava se kao da će u rat!
Zlato u velikim količina, osim Sorosa, kupuju i drugi milijarderi poput Johna Paulsona, ali i mnoge centralne banke. Dobro upućeni burzovni ‘insideri’, osim toga, u zadnje vrijeme masovno rasprodaju dionice tvrtki, a velike količine novca (radi se o bilijunima dolara) u isto se vrijeme izvlače i iz investicijskih fondova, primjećuje autor koji potom konstatira da se osim zlata, u zadnje vrijeme u Americi intenzivno kupuje i municija.
- Nedavno je otkriveno da američke socijalne službe kupuju 174.000 metaka koji će biti razdijeljeni na 41 lokaciju u Americi. Zbog čega, za ime Boga, socijalni radnici trebaju 174 tisuće metaka? – pita se autor, pa dodaje da je ranije ove godine Odjel domovinske sigurnosti SAD-a kupio preko bilijun metaka, od kojih mnogi probijaju zidove i razaraju unutarnje organe, a koji, važno je istaknuti, nisu naručeni za američku vojsku!
- Očito je da se burzovni mešetari, američka vlada i centralne banke spremaju za nešto veliko, zbog čega ni vi ne bi trebali gurati glavu u pijesak – zaključuje autor teksta.
Multimilijuneri se klade u propast eura!
Dodamo li svemu navedenom informaciju da se Jacob Rothschild, John Paulson i George Soros u stotine milijuna dolara ovih dana klade u propast eura, kao i podatak da je euro zadnjih dana doista značajno pao, skori financijski slom u svijetu sve manje se čini nerealnim.
Tko u stvari izaziva najgori mogući rasplet, odnosno tko u pozadini vuče konce zbog kojih Europi i SAD-u prijeti još veća kriza, odnosno ekonomska katastrofa kakvu svijet nije vidio još od tridesetih godina prošlog stoljeća, a koja je prethodila najvećem sukobu u povijesti ratovanja, upitali smo najpoznatije hrvatske analitičare Novog svjetskog poretka.
e-ubojica
Hromin Sturm: Soros je glasnogovornik financijske oligarhije
- Odavno sam pisao da je svjetska financijska kriza, koja još traje, umjetno izazvana, te da ju je izazvala međunarodna financijska oligarhija. Soros je glasnogovornik te oligarhije, što znači da on u dogovoru s njima radi namjerno paniku na tržištu. Današnji otkup zlata nije nikakva novost kod svjetskih financijskih manipulatora, jer se masovno u tišini provodi još od 2005. godine. Prije krize koju su izazvali u kolovozu 2008. međunarodna financijska oligarhija je putem MMF-a dala nalog svim nacionalnim centralnim bankama da prodaju zlato, koje su oni onda otkupljivali po jeftinoj cijeni od 200 dolara po unci, zbog čega se švicarski franak činio jeftin i zbog čega su mnogi građani u Hrvatskoj nastradali jer su vjerovali bankarima. Zašto njima služi zlato? Na poticaj financijske oligarhije u novonastaloj krizi diže se cijena zlata kao jedinog pravog zaloga vrijednosti, a time se financijska vrijednost vlasnika zlata udvostručila. Međunarodna financijska oligarhija čeka, u isto vrijeme, da dionice na burzi dotaknu samo dno, i tada počinju kupovati goleme udjele industrijskih dionica po cijeni od pet do deset centi za dolar, jer samo oni posjeduju kapital na tržištu i tako u kratkom vremenskom razdoblju krize ponovno uvećavaju svoj kapital za deset puta. Moćni međunarodni financijski kapital uspio je, naime, uspostaviti u svim zemljama središnje banke pod svojom kontrolom, te je tako koncentrirao i centralizirao kapital (javne financijske institucije, banke i korporacije) u moćnoj tajnoj međunarodnoj financijskoj oligarhiji, popularno nazvanoj ‘Udruženje’ čiji je plan uspostava globalizacije slobodnog svjetskog tržišta radi kontrole i reguliranja svih financijskih tokova u svijetu, te nametanja financijskih kriza u svijetu, iz kojih oni izlaze još jači – ističe mr. Karino Hromin Sturm, ugledni ekonomist, diplomat i gospodarstvenik, te nekadašnji bliski suradnik svjetski poznatog ekonomiste dr. Branka Horvata.
Hromin Sturm potom pojašnjava što su Soros i ekipa dobili masovnim otkupom zlata (zbog njihovog otkupa, u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji na svakom se koraku od građanstva otkupljuje zlato – op.a.).
 Cijena zlata porasla za čak 700 posto
- Zakon ponude i potražnje doveo je do poskupljenja zlata. Danas se cijena stabilizirala na 1612 dolara za uncu, što je za čak 700 posto više nago 2005. godine. Zašto Soros i njegovo društvo kupuju plemeniti metal, kada je MMF naredio da svi prodaju zlato? Pa zato jer međunarodna financijska oligarhija upravlja cijelim svjetskim tržištem, jer su oni uspostavili pravila ponašanja, između ostalih i davanje ocjena rejting agencija svim državama u svijetu, a sve u cilju pljačke cijelog svijeta.
Zašto pak George Soros i njegovi dečki kupuju zlato, a prodaju svoje dionice velikih banaka? Zarada svjetskih mešetara na državnim obveznicama je od 7,5 do 15 posto, dok je zarada na zlatu čak 700 posto, pa se tu nema što razmišljati. Pri tome je međunarodna financijska oligarhija (Rotschild, Rockefeller, Morgan…) obmanula sve države koje su poslušali naputak MMF-a da prodaju zlatne rezerve. Prevarili su i Hrvatsku, koja bespogovorno sluša svaki naputak i slijepo ga provodi, zbog čega smo izgubili najmanje 30 milijardi eura – napominje ponajveći hrvatski stručnjak za razotkrivanje ‘podzemne politike’ bankarske i masonske elite, koju su skeptici sve donedavno nazivali teorijom zavjere, no koju danas prepoznaju i laici.
Prekopirali način na koji su izazvali krizu 1929. godine
- Kriza koja je buknula 2008. godine, nije izmišljena tada, već je kao detonator upotrijebljen već viđeni scenarij iz 1929. godine Ta, dosad najveća svjetska financijska kriza, nastala je smišljenom akcijom Međunarodne financijske oligarhije koja je prvo 1920. izazvala recesiju u građevinarstvu, uz pomoć koje su došli do velikog bogatstva pljenidbom desetaka tisuća nekretnina u Americi i Europi. To je bila tek uvertira za krizu 1929. Početkom te godine na redu je bilo preuzimanje industrije, koja je bila na vrhuncu, a financijski oligarsi su krizu izazvali rasprodavši sve dionice na burzi, te su počeli potraživati povratak burzovnih pozajmica, čime su izazvali slom burze na Wall Streetu, povukavši veliku količinu novčane mase s tržišta. Svoje bogatstvo su investirali u zlato. Dogodila se najveća svjetska kriza, dionice i cijene su drastično pale, potražnja roba je pala, tvornice su se zatvarale i otpuštale su radnike, došlo je do opće nezaposlenosti, socijalnih problema, nestabilnog tržišta dionicama, pali su mnogi gradski, državni i privatni budžeti, nekoliko milijunaša i bankara, koji nisu bili u društvu oligarhije, je bankrotiralo i počinilo samoubojstvo, a društvo je postalo vrlo siromašno.
Ruše cijene na dno, pa tek onda kupuju
Kriza 2008. godine izazvana je po istom scenariju. I 2008. godine došlo je do pada burza i banaka u svijetu. Financijska oligarhija čekala je da cijene padnu na dno, da bi potom kupila goleme količine udjela na burzama po niskim cijenama, jer samo oni posjeduju kapital na tržištu. Rezultat je poznat: financijska oligarhija se obogatila za deset puta, a program Novog svjetskog poretka se nastavlja. Oni bogataši koji nisu u klubu odabranih izgubili su veliki imetak. Magazin Forbes u ožujku 2009. je objavio listu milijardera kojih je 2008. g. bilo 1125., a nakon krize 2009. godine bilo ih je 793 odnosno 332 manje. Tako je vlasnik Microsofta Bill Gates izgubio18 milijardi dolara, Waren Buffet vlasnik Berkshire Hathaway izgubio je 25 milijardi, telekomunikacijski magnat Carlos Slim Helu također je izgubio 25 milijardi, Anil Ambani 32 milijarde…. U Rusiji je nakon krize od 96 ostalo samo 32 milijardera. Na redu je Kina koju su 2007. i 2008. članice G-7 i MMF počele napadati da mora revalvirati te uskladiti juan s ostalim valutama i ‘biti mnogo fleksibilniji’. Srećom, ne slušaju svi slijepo MMF. Kada su ekonomski napredne zemlje poput Rusije, Kine i Indije vidjele kuda to vodi, počele su i oni kupovati zlato za svoje rezerve, umjesto deviznih rezervi, no tek 2011. godine. Takva će se politika i nastaviti dok se dolar ne vrati na svoju najvišu poziciju koju je imao u trenutku nakon što je predsjednik SAD-a Richard Nixon 1971. godine ukinuo zlatni standard (podlogu u zlatu) – zaključuje mr. Karino Hromin Sturm.
Korak dalje otišao je Krešimir Mišak, urednik i voditelj kultne HTV-ove emisije Na rubu znanosti, koji također tvrdi da se bankarski sustav u svijetu namjerno trese, a kao dokaz navodi činjenicu da George Soros odjednom daje podršku onima koji protestiraju protiv Wall streeta.
Mišak: Ruše sustav, da bi uspostavili Svjetsku središnju regulatornu banku
- Događaju se nelogične stvari, koje postaju logične kada se cijeli prosec sagleda iz malo šire perspektive. ‘Elita’ je, dakle, stvorila problem, potom manipulira opravdanim ljudskim gnjevom, nakon čega će ponuditi rješenje tog problema: Svjetsku središnju regulatornu banku, koja će nadzirati sve banke u svijetu. No da bi se to moglo ostvariti, nužno je cijeli postojeći financijski sustav baciti na koljena. Nema, dakle, nikakve sumnje da se u zadnje vrijeme taj sustav ruši namjerno, jer se želi ljude uvjeriti da je on loš. U svemu tome itekako sudjeluje i Soros – primjećuje Mišak, pa potom dodaje da je i kupovanje velike količine municije od strane američke administracije, također dio istog plana kojeg provodi ‘Elita’, a kojoj je cilj uvođenje jedne svjetske banke, jedne svjetske vlade i jedne svjetske vojske.
Protiv koga će ratovati svjetska vojska?
- Dio svjetske obrane će biti svjetska vojska. No protiv koga će ratovati, kada u svijetu neće biti druge vojske? Pa protiv građana, jer nema protiv koga drugoga. U SAD-u su, po svim pokazateljima, najdalje stigli u uvođenju svjetske diktature o kojoj govorim. Oni su, nakon 11. runa 2001., suspendirali Ustav, sve češće ulicama patrolira vojska, izgradili su bezbroj velikih koncentracijskih kampova koji mogu primiti milijune ljudi, a počeli su se i ubrzano naoružavati za slučaj mogućih građanskih nereda. To je razlog kupovanja tolike količine municije – dodaje Mišak, pa podsjeća da je veliko zaprepaštenje u SAD-u ne tako davno izazvalo otkriće koncentracijskih kampova opasanih s nekoliko redova žice, a izgrađenih u svim dijelovima SAD-a.
Bodljikavu žicu postavili zbog zaštite privatnosti osoba unutar kampa?!
- Jedan novinar-istraživač s kamerom je došao pred ulaz jednog takvog kampa, te je snimio stražara koji mu je rekao da su ti kampovi izgrađeni za ilegalne imigrante, te za smještaj ljudi u slučaju elementarne nepogode. Kada je novinar upitao zbog čega su postavili nekoliko redova žice oko ‘kampa’ u kojem bi trebali biti smješteni ljudi pogođeni uraganom, stražar je kazao da je to ‘zbog zaštite njihove privatnosti’. O tim ‘kampovima’ nakon toga su nezavisni američki portali dosta pisali, te su utvrdili da ih je izgrađeno na stotine, da zajedno mogu primiti milijune ljudi, iz čega je lako zaključiti da nisu namijenjeni za imigrante, kojih se godišnje uhvati tek nekoliko tisuća. Kada tome dodamo i podatak da je SAD nedavno odobrio upotrebu čipiranih lijekova, odnosno da je na taj način odobreno čipiranje ljudi, lako je zaključiti da Orwellova elektronička svjetska država nije nešto što će tek biti, već je ona već tu, pred nama i svuda oko nas – zaključuje Mišak.

MANIPULACIJE LJUDIMA - TEHNOSFERA PROTIV BIOSFERE

Kad vidite gomilu besmislenih zabrana i obaveza, glupih zakona koji zadiru u svaku sferu privatnosti i nastoje se grubo ugurati između ljude, oni nisu tu samo kao sredstvo. Oni su cilj. Na Zemlji od davnina postoji sustav zvan biosfera, a u zadnjih nekoliko godina nagli rast doživljava tehnosfera.

Nedavno mi je prijatelj skrenuo pažnju na nekoliko misli Vadima Zelanda, autora Transurfinga, o prirodi zbivanja oko nas. U trenutku kad sam čuo taj pogled na stvari, na pamet su mi pali deseci svakodnevnih situacija koje neprekidno uočavam oko sebe. Sve su one povezane i mogu se svesti na jedan nazivnik – ako znate što je nazivnik.
Nazivnik je: tehnosfrea protiv biosfere. Zeland se referirao na zbir događaja koji se obično pripisuju zakulisnim upravljenjem svjetskih doagađaja s ciljem stvaranje elektronički nadzirane centralizirane svjetske totalitarističke države u kojoj bi pučanstvo Planeta trebalo biti svedeno na roblje. Naravno, malokome je potpuno jasno kakav mentalni sklop mora stajati iza takvih, danas jasno vidljivih planova, i zašto bi si netko uopće htio baciti takvo breme na vrat kao što je gospodarenje svijetom. Kad sam kao klinac gledao filmove s Jamesom Bondom, koji se često borio protiv nekih psihopatskih zlikovaca koju su htjeli biti gospodari svijeta, uvijek sam se pitao koji je vrag tim tipovima. Što će im to? Da meni netko ponudi da budem gospodar samo jednog kvarta, odbio bih iz čiste lijenosti. Što bih time dobio osim hrpe mogućih problema?
Naravno, mogući odgovor jest da vrh piramide manipulacije nije ljudski kad se već toliko neljudski ponaša i ima toliko neljudske ciljeve, a još pri tom već stoljećima kroz razne doktrine nastoji uvjeriti ljude da su i oni baš takvi. No, ljudi koje viđamo oko sebe potpuna su suprotnost tome – većina vaših i mojih znanaca teži tek nekom ispunjenom životu u skladu sa svojim bližnjima i okolinom. To ne znači da bi taj svijet sam po sebi bio utopija i da ne bi ponekad proključale strasti u nekoj svađi, da ne bi netko potegnuo sjekiru ili ponekad nekoga prevario ili djelovao na neki sličan način koji volim svoditi na formulu „sve što je ljudski nije mi strano“, ali duboki su ponori između takvih kratkoročnih situacija i dugoročnog zlokobnog plana koji se tiče svih stanovika Zemlje i ne nosi im ništa dobro. Kad kažem svih, doista i mislim na sve stanovnike, a ne samo na ljude, jer je očito da se na udaru nalazi cjelokupna biosfera, jednako životinje kao i biljke i uopće temeljna prirodna ravnoteža koju neka duboka inteligencija održava u balansu. Inzistiranje na GMO-u najbolji je primjer.
Zeland je rekao da mnogi danas usmjeruju oči prema nekim institucijama ili društvima koje proglašavaju svjetskom vladom i pripisuju im izvorište svih tih zbivanja, poput skupine Bilderberg i slično. Oni pronicljiviji ipak uočavaju da su i bilderberzi i trilateralna komisija i UN i NATO i MMF tek dio mreže tih društava. Tko je pauk koji plete mrežu ostaje neodgovoreno. No, dok se većinu nas nastoji programirati kroz medije i obrazovanje da bi se stvorio naš pristanak za sva negativma djelovanja, koja se prikazuju kao pozitivna ili kao tek logični nehotični slijed, oni na vrhu vidljive piramide zapravo su robovi istog sustava daleko direktnije od nas. Još veći robovi. Potrošna i zamjenljiva roba, kao što se vidi iz činjenice da se promotori i djelovatelji mijenjaju kroz godine i desetljeća, ponekad ih se i uništi fizički nakon što su svoje odradili, ali plan ostaje isti. Njega generira samoodrživi sustav. Zovimo ga tehnosferom, zovimo ga matricom ili na neki treći način.
Tako da može biti da je ono što smatramo sredstvima zapravo cilj. Drugim riječima, kad vidite gomilu besmislenih zabrana i obaveza, glupih zakona koji zadiru u svaku sferu privatnosti i nastoje se grubo ugurati između ljude, oni nisu tu samo kao sredstvo. Oni su cilj. Na Zemlji od davnina postoji sustav zvan biosfera, a u zadnjih nekoliko godina nagli rast doživljava tehnosfera. Biosfera se sastoji od samih iznimaka, dok ih tehnosfera ne trpi. Biosfera se cijelo vrijeme usklađuje u hodu, prilagođavajući se situaciji, za što je potrebna inteligencija, intuicija i svijest o povezanost svega sa svime, dok tehnosfera želi uvesti skup fiksnih i nepromjenljivih pravila. Tehnosfera je postala entitet za sebe i nastoji sve što izvorno pripada biosferi pretvoriti u svoje sastavne dijelove, a ostatak eliminirati da ne smeta. Kad pričamo o nama, ljudima, to se radi kroz uvjetovanja i programiranja umova pomoću svakojakih nametnutih propisa i zakona kojima se ljude želi izdresirati da postanu strojevi. Jeste li primijetili da strojevi sve više postaju gospodari naših svakodnevnih situacija, čineći nerješivim ono što se prije s lakoćom rješavalo običnim dogovorom između ljudi, bez obzira radi li se o osobi na šalteru ili direktoru neke tvrtke. Danas su između ljudi instalirani svakojaki kompjutorski programi, po svojoj naravi bezgranično glupi i nefleskibilni, koji nisu dorasli (nisu takvima ni zamišljeni) rješavati jednostavne svakodnevne situacije koje se više nalaze u sivim zonama nego u crnim ili bijelim poljima. Jer da, dobro jutro, doista postoje mnoge nijanse između crne i bijele, a upravo se crno-bijeli svijet nameće kroz suvremeni sustav programiranja i jednoumlja zvan „politička korektnost“. To je totalitarizam opasniji od svih jer su ovi prije gradili rešetke izvana pa su bile uočljive, dok ih politička korektnost instalira u umove ljudi, pa oni sami postaju rešetke i čuvari kaveza misleći da rade slobodnom voljom . No, binarni računalni sustav poznaje samo 1 i 0 , da ili ne, i ništa drugo. On je temelj tehnosfere.
Kad sam čuo Zelandovu misao, na pamet mi je pao David Icke koji je u knjizi „Priče iz vremenske petlje“, nakon višegodišnjeg istraživanja pozadine urote ( u kojem se kretao od nadnacionalnih strukutra, preko izvanzemljana u našoj prošlosti do gmazolikih entita koji, kako se nama na ovoj razini privida čini, mogu mijenjati obličje) došao do zaključka da je sve to zapravo sporedno. Ključna stvar je ono što je nazvao Matrica. A Matrica je sklop, neka vrst kolektivne svijesti koju su stvorili umovi ljudi i koja sad samu sebe usavršava i održava. Možda je teško za prihvatiti na prvi pogled, ali još uvijek nije zabranjeno razmišljati na glas, zar ne?
Automatiziranost svijeta se reklamira kao sve veća jednostavnost, a u stvari mnogo toga postaje sve kompliciranije, a sasvim banalni problemi postaju nepremostive prepreke. Evo zaista ukratko nekoliko primjera od stotina koje sam vidio ili doživio, vjerujem da ćete se i sami sjetiti sličnih. Neću ići u detalje jer bi za to trebalo previše prostora.
Recimo, u nekom slučaju je u jednom projektu za 2011. godinu bilo predviđeno, recimo, 150 000 kuna za jedan segment posla. Na kraju godine neki čovjek u lancu potpisa zbog bolesti nije potpisao neki papir do 31. 12 nego tek 8. siječnja i – puf – novac je nestao, tj. u 2012. nije bio predviđen i tu se ništa nije moglo. Na upit jednog od članova tima osobi zaduženoj za novac je li moguće otići do direktora tvrtke, objasniti mu glupu situaciju i zamoliti da omogući da se taj novac i dalje može iskorisiti – kako su se takve situacije rješavale u proteklim desetljećima – ta je dobronamjerna osoba rekla da ni direktor tu ne može ništa jer jedan gospodin to ne dopušta. Tko je sad to? Ispostavilo se – kompjutorski sustav, instaliran da bi navodno olakšao i ubrzao proizvodnju. Kao i svaki program, preglup je da bi se nosio s realnim životnim situacijama.
Ili: osoba napiše četiri scenarija za televiziju, ali se emisije za ta četiri scenarija snimaju u samo dva studijska termina. Producent programa pokušava platiti četiri scenarija, ali kompjutski program jednostavno ne dopušta jer je riječ samo o dva termina studija što za njega znači i dva scenarija. I dok bi se čovjeku moglo ponešto objasniti, stroju ne može.
Ili: čovjek leti iz Pariza za Zagreb. Dođe tri sata ranije na aerodrom. Čekira sebe i prtljagu, ali više to ne rade ljudi nego stroj na koji staviš torbe i stišćeš gumbiće. Potom dođe na šalter, sazna da mora nešto promijeniti, ali mu službenica ne može pomoći nego ga opet uputi na uređaj. No, uređaj ga ne želi prihvatiti jer se već ranije registrirao na njemu. Opet razgovara sa službenicom koja mu kaže da ona tu ne može ništa učiniti već da mora otići do ureda Air Francea, kojim je trebao letjeti, i tamo riješiti stvar. No, ispred tog ureda je red od petnaestak ljudi, a u međuvremenu se vrijeme polaska njegova aviona već približilo. Čovjek namoli da ga puste preko reda, ali usprkos tome zakasni na avion. Prtljaga mu je otišla, a on je zaglavio cijelu noć. Sitni birokratski problema s kojim se susreo prije su u roku od nekoliko minuta rješavali službenici na šalterima.
Ili: čovjek koji uzgaja vinovu lozu odjednom ima obavezu plaćati tisuće eura za neke certifikate i odgovarati na pitanja inspektora koliko vina puni u butelju od 7,5 decilitara. Koliko bi uopće mogao ukrasti? Osim toga, u interesu mu je da između čepa i vina bude što manje zraka da se vino ne može pokvariti. Kad upita otkud to, inspektor mu kaže da mu sve piše u Narodnim novinama. Među nekoliko stotina zakona koje Sabor donosi hrpimice i bez čitanja i bez rasprave. Čovjeku koji je u njegovom selu prodavao žicu za vinograde, nikad ne štedeći na kojem metru više jer se ionako svi u selu znaju, stiže kazna od nekoliko tisuća kuna jer na njegovom metru nema štambilja državne institucije. Itd, itd. Sve su to sitnice koje nikad nisu bile problemi, a ako su i bile, ljudi su ih sami rješavali, bez posrednika u vidu Velikog brata.
A sjećate li se kad su kumice na placu odjednom, nakon silnih desetljeća u kojima nitko nije apsolutno nikad pokvario želudac njihovim sirom i vrhnjem, morale unajmljivati frižidere? I potom otvarati obrte za onih svojih nekoliko sireva, a njihova proizvodnja postala podvgnuta strogima sanitetskim zakonima? Onim istim koji ne dopuštaju nekom ugostitelju da povrće uzgojeno u vlastitom vrtu služi svojim gostima, već im mora služiti ono s etiketom iz šoping-centra. I onda više u planinskom restoranu, ugostiteljskom obiteljskom obrtu, nema više njihovog fenomenalnog vlasitog sira i vrhnja, već se odjednom servira sir i vrhnje od Dukatovog smeća, od onog suhonjavog sira (umjesto vlažnog i sočnog) i gustog vrhnja iz plastične čaše (umjesto bogatog tekućeg vrhnja s placa). Potom, ima li smisla da osoba koja proizvodi rakiju za svoje potrebe mora prijavljivati što je i koliko proizvela? Itd, itd. Pa još jednom: Itd.
Nedavno mi je jedna osoba ispričala iskustvo s tečaja za tzv. ‘europrojektante’ tj. ljude osposobljene da znaju pisati projekte za dobivanje europskog novca. Učenje se svodilo na ukazivanje na važnost propozicija. Recimo, da bi neki projekt prošao mora imati točno određeni broj znakova, recimo 20000, ako ima makar tri znaka više odmah leti u smeće. Font mora biti 12, ako je 14 ili 10, odmah leti u smeće. Ako je u projektu navedeno da je potrebno kupiti 50 stolaca i tri stola, onda ne smije biti kupljeno 38 stolaca čak i ako se u praksi pokaže da nije potrebno 50. Izvođač projekta je podvrgnut strogim kontrolama u kojima ga se motri je li i najmanje sitnice izvršio bez odstupanja. Poruka je da projekt može biti i loš ili loše izveden u sadržajnom smislu, ali jedino se računa doslovno pridržavanje svih postavljenih normi. Evidentna je bila visoka birokratizacija na svakoj razini i da nije zapravo bitan sadržaj projekta koliko poštivanje birokratskih formula. O tome govori i epilog. Na kraju 6-mjesečnog tečaja polaznike se pitalo jesu li postali euroskeptici ili pobornici EU. Od dvadesetak polaznika, svi osim jednog ili dvoje očitali su se kao euroskeptici poučeni iskustvom tečaja koje im je pokazalo besmislenost bezumne gomile nefleksibilnih pravila koja su sama sebi cilj.
Nadalje, nedavno sam slušao uživljenog mladića, Microsoftovog trgovačkog putnika najavljenog kao „specijalist za računala“, kako uvjerava publiku na prezentaciji da je „cloud computing“ najveća revolucija „od vatre i kotača“. A u biti se radi o tome da će se svi podaci nalaziti na Microsoftovim serverima, čiji bi se prostor unajmljivao po potrebi, odnosno neka internet-tvrtka ne bi, kao do sad, morala kupovati dodatne servere, a da se poslije dogodi da joj promet padne pa da joj ti serveri ne trebaju. To doista jest revolucija, ali samo po tome što će nadzor na podacima od strane Elite biti potpun, što je vidljivo iz aviona.
Pogledajmo iz perspektive težnje tehnosfere da nas pretvori u svoje bakterije i raspravu oko borbe za slobodu na internetu. Tehnosfera bi htjela ukinuti slobodu. Neki se bore da se to ne dogodi, ali i tima koji se bore svi se podaci već se sada mogu nadgledati i to se i radi. Zapravo se oni boreći se za Internet, bore u korist tehnosfere, u korist tzv. globalizacije koja je njen alat. Jer su pristali na Internet (možda još jedan ‘revolucionarni’ izum bolji od vatre i kotača). Sva ta nastojanja da se stvori potpuna kontrola mogla bi se drugačije izbjeći: škare u ruke i prerežeš žicu. Evo vam natrag Internet, što će nam, živjeli smo bez njega tisućljećima i sad je on odjednom uvjet da nam život bude ispunjen?
Nadalje, već četiri i pol mjeseca živim bez televizije i nisam uopće primijetio da mi nešto nedostaje. Dapače, život mi je postao sadržajniji jer sam tako dobiveno vrijeme iskoristio na druženje s ljudima, čitanje, glazbu ili neku drugu daleko pametniju aktivnost.
Ono što sam htio reći svim ovim primjerima besmislenih zabrana, zakona i obaveza jest da nas njima matrica tehnosfere pretvara u male sastavne dijelove same sebe. Riječ je o instaliranju mentaliteta roja. Što ako nema nikoga na vrhu piramide moći, ako su tamo samo još veći robovi?
No, zato je tako lako oduprijeti joj se. Jednostavno treba koristiti svaku priliku da se manifestira ljudskost u cijeloj svojoj složenosti, nepredvidljivosti, zdravom razumu i uživljavanju u situacije drugih ljudi. Pogotovo nepredvidljivosti jer kompjutorski program matrice to ne podnosi. Osim toga, on želi isključiti empatiju kod ljudi jer je i sam nema. Matrica tehnosfere je program koji se nastoji useliti u umove ljudi i dehumanizirati ih. Pretvoriti ih u nosače programa, u bakterije koje će joj generirati postojanje.
Ali ako nas je era antibiotika nečemu naučila, onda je to da uvijek neke bakterije postanu otporne na sve antibiotike. Na takve bakterije računamo da će promijeniti i ostale bakterije.
Krešimir Mišak

utorak, 14. kolovoza 2012.

O STRAHU





 Važnost straha, bilo gledano sa pozicije onoga koji pomoću straha pokušava doći do određenih ciljeva, ili pak onoga koji se želi osloboditi okova iluzija, ogromna je. Zašto, zato što je strah glavni alat u rukama manipulatora, dok je pak sa druge strane, sa strane onih koji su manipulirani pomoću straha, strah najveća prepreka ka oslobađanju od strane manipulatora stvorenih iluzija, zatvora za naš um.
Strah je ono što iluziji daje smisao, jer iluzija bez straha je besmislena, ne postoji. Današnji čovjek postao je robom/zatvorenikom straha, tako da je strah postao i zatvorom i čuvarom zatvora. Strah je poveznica svih iluzija i onog što u konačnici iluziji daje smisao, jer u koliko se bojimo, mora da je stvarnost.
Strah je poveznica, vezivo koje veže sve iluzije zajedno i pretvara ih u cjelinu, u iluzorno ja, ego. Ego je zbir iluzija koje smo nagomilali tijekom života, sa kojima smo se poistovjetili, a strah je ono što egu (iluzijama) daje smisao, što tjera na neprestani oprez, borbu za preživljavanje, održavanje iluzija, jer tko smo ako nismo ono što vjerujemo da jesmo, ego. Da bi ego, iluzorno ja preživjelo, postojalo, potrebna mu je neprekidna doza straha, borbe za preživljavanje koja ga čini, održava stvarnim.
Ali strah, baš kao i iluzorno ja, ego, nije ništa više nego li iluzija, jer jedino što može održavati i davati iluziji smisao, jest iluzija. Ego i strah su dio istog, iluzije. Iluzija se jedino može održavati, nadopunjavati iluzijom, nikako stvarnošću, onim što jest, jer iluzija dotaknuta stvarnošću, nestaje.
SADA je stvarnost, ono što jest. Strahovi, ego (iluzija) se u sadašnjem trenutku ne može održati, zato je za ego važno da živi u onom što je bilo, odnosno što bude. Živjeti u onom što je bilo, što bude, je živjeti kroz ego, iluzije, patnju. Strah, odnosno patnja je jasni pokazatelj koliko se udaljavamo, koliko smo udaljeni od onog što jest, sadašnjeg trenutka, sada i ovdje, istinskog ja, ljubavi. U koliko ne živimo u sadašnjem trenutku, živimo u iluziji misli, uvjerenja i vjerovanja, što je bilo, odnosno što će biti, živimo u iluziji zvanoj STRAH. Strah je za današnjeg čovjeka, društvo, civilizaciju glavno gorivo, pokretač, sve što današnji čovjek čini, čini iz straha, ne znajući kako time stvara, manifestira samo dodatni strah.

“Ko sije strah, više se sam plaši; to je sudbina tiranije.”

Latinska poslovica
Sve što radimo iz straha, na kraju će stvoriti dodatni strah, jer to je način na koji se strah (iluzija) održava na životu. U koliko djelujemo iz straha, bilo u obliku mržnje, srama, ili pak straha od ismijavanja, različitosti, ono što ćemo dobiti je natrag je strah. Primjerice, određene stvari, moć, kontrolu, želimo iz straha, a kada posjedujemo kontrolu, moć, živimo u strahu od gubitka te moći.
Moć nad drugima predstavlja slabost prikrivenu kao snagu. Istinska moć se nalazi unutra i
dostupna vam je ovog trenutka. Um uvijek traži način da porekne Sadašnji trenutak i pobjegne od njega. Drugim riječima, što ste više poistovijećeni sa umom, više patite. Ili bi se to moglo ovako reći: što ste više u stanju da poštujete i prihvatite Sadašnji trenutak, to ste oslobođeniji od
bola, patnje – i egoičkog uma.
Strah jedino može manifestirati strah, tako da svaki naš izbor, čin, posjedovanje iz straha, će naposljetku manifestirati dodatni strah, i tako u krug. Strah je iluzija, kao i sve što proizlazi iz straha: želja za posjedovanjem, kontrolom, moći …itd. Čovjek kao duhovno biće, ne može posjedovati, ali može živjeti u iluziji posjedovanja, a samim time, i u iluziji kontrole, moći, odnosno straha, pa stoga možemo zaključiti, da mi ne posjedujemo moć, kontrolu, stvari, već putem straha od gubitka istih, one posjeduju a samim time i upravljaju nama. Mi smo roblje strahova.
U koliko smo opsjednuti strahom (egom) istinski izbor za nas ne postoji, već postajemo marionetom u rukama straha, ega. Ako prilikom izbora imamo strah od osuđivanja, izrugivanja, ismijavanja, odnosno strah od toga što će drugi reći, misliti o nama, u tom slučaju izbor za nas ne postoji.
Izabrati nešto samo zato što će se to svidjeti našim roditeljima, partneru, partnerici, prijateljima, samo zato što će nam se društvo na tome diviti, nema nikakve veze sa našim izborom, već izborom kojim udovoljavamo svojim bližnjima, okolini, izborom kojim se pokušavamo iz straha održavati u svijetu normi, to nije izbora, već ograničenost unutar normi, straha od ismijavanja, osuđivanja . . . Svaki izbor koji se svodi na udovoljavanje okolini, koji iz straha činimo zbog drugih, ne zbog nas samih, koji se temelji na strahu, nije izbor, to je iluzija izbora.
Činjenica je da današnji čovjek ne čini a samim time i ne živi vlastiti život, već život koji drugi očekuju od njega, koji mu je namijenilo društvo, a sve iz straha. Pa zar je onda cudno što današnji čovjek nije sretan? Iz straha glumimo cijeli život da smo ono što nismo, strah je ne biti svoj, spontan, jedinstven, …

“Često zbog straha pred nekim zlom upadamo u još veće zlo.”

Nicolas Boileau
Evo što Bruce H.Lipton u svojoj knjizi “BIOLOGIJA VJEROVANJA” kaže o strahu:
U reakciji sličnoj onoj koju su pokazivale stanice,ljudi kada se prebace u zaštitni način neizbježno ograničavaju svoje mehanizme rasta.Ukoliko bježite od medvjeda,nije dobra zamisao trošiti energiju na rast.Kako biste preživjeli-odnosno pobjedili medvjeda skupite svu svoju energiju za odgovor BORBA ili BIJEG.
Preraspodjela energetskih zaliha da bi se zaštitni odgovor opskrbio enerfijom neizbježno rezultira PREKIDOM RASTA. Pored preusmjeravanja energije da bi se podržala tkiva i organi potrebni za zaštitni odgovor,postoji još jedan razlog zašto se rast zaustavlja. Procesi rasta zahtjevaju otvorenu razmjenu između organizma i njegova okoliša. Na primjer,unosi se hrana a otpadni proizvodi izlučuju. Međutim zaštita zahtjeva zatvaranje organizma kako bi se organizam obranio od percipirane pretnje.
Zaustavljanje procesa rasta je iscrpljujuće i zato što rast nije proces koji samo troši energiju, nego je potreban i za proizvodnju ENERGIJE. Stoga trajno zaštitni odgovor zaustavlja proizvodnju životno-podražavajuće energije. Što duže ostanete u stanju održavanja zaštite,to više ugrožavate svoj rast. Zapravo,možete tako potpuno ugasiti sve procese rasta da fraza BITI NA SMRT PREPLAŠEN može postati živa istina.
Stanje straha nije u vezi sa bilo kakvom konkretnom i istinskom neposrednom opasnošću. Ono se pojavljuje u mnogim oblicima: kao nelagoda, briga, strepnja, nervoza, napetost, jeza, fobija i tako dalje. Ovakav psihološki strah uvijek se odnosi na nešto što bi se moglo desiti, a ne na nešto što se dešava upravo sada. Vi se nalazite na ovom mjestu i u sadašnjem trenutku, a vaš um je u budućnosti. To stvara prazninu strepnje. Ako ste se poistovjetili sa svojim umom i izgubili moć i jednostavnost Sadašnjeg trenutka, ta praznina strepnje će postati vaš stalni sadrug. Uvijek se možete uhvatiti u koštac sa sadašnjim trenutkom, ali ne i sa nečim što predstavlja ništa drugo do projekciju vašeg uma – ne možete se uhvatiti u koštac sa budućnošću.
Štoviše, dokle god budete poistovjećeni sa svojim umom, ego će upravljati vašim životom. Zbog svoje nestvarne prirode i usprkos svojim razrađenim obrambenim mehanizmima, ego je vrlo ranjiv i nesiguran, i samog sebe vidi pod stalnom prijetnjom. Ovo se, uzgred, događa čak i ako ego izvana izgleda veoma samouvjereno. Prisjetite se sada da emocija predstavlja reakciju tijela na vaš um.
Kakvu to poruku tijelo neprekidno prima od ega, lažnog, umom stvorenog ja? Opasnost, nalazim se u opasnosti. A koju emociju ova neprekidna poruka stvara? Strah, naravno.
Izgleda kao da strah ima mnogo izvora. Strah od gubitka, strah od neuspjeha, strah od povrede i tako dalje, ali svi ti strahovi na kraju predstavljaju strah ega od smrti, od uništenja. Za ego, smrt se uvijek nalazi tu, iza ugla. U ovom stanju poistovjećenosti sa umom, strah od smrti utječe na svaki aspekt vašeg života.
Na primjer, čak i naizgled tako trivijalna i „normalna” stvar kao što je prisilna potreba da se u prepirci bude u pravu i dokaže kako ona druga osoba griješi – obrana mentalnog stava sa kojim ste poistovjećeni – korijen ima u strahu od smrti. Ako se poistovjećujete sa mentalnim stavom i pri tom niste u pravu, vašem osjećaju za osobno ja, zasnovanom na umu, prijeti ozbiljna opasnost od uništenja. Stoga vi i vaš ego ne možete prihvatiti da niste u pravu. Ne biti u pravu znači umrijeti. Zbog ovoga su se vodili ratovi i srušene su nebrojene veze.

Ljubav nema nikakvih obaveza. Strah je pun obaveza.
Na stazi straha sve činimo zato što to moramo učiniti i očekujemo da će drugi ljudi učiniti nešto zato što to moraju učiniti. Imamo obaveze, ali čim nešto moramo učiniti, odupiremo se tomu. Što se više odupiremo, to više patimo. Prije ili poslije pokušat ćemo izbjeći svoje obaveze. S druge strane, ljubav ne poznaje otpore. Sve radimo zato što to želimo napraviti. Tada to postaje zadovoljstvo, nalik igri – a mi se zabavljamo.

Ljubav ne očekuje ništa. Strah je prepun očekivanja.
Kad se plašimo, tada stvari radimo zato što očekujemo da to moramo učiniti, a ujedno očekujemo da će drugi činiti to isto. Zbog toga strah ranjava, ali ljubav ne. Nešto očekujemo, a ako se to ne dogodi, osjećamo se povrijeđeni – to nije pravedno. Druge ljude okrivljujemo zbog toga što nisu ispunili naša očekivanja. Kada volimo, tada nemamo nikakvih očekivanja; radimo nešto jer to želimo raditi, a ako drugi ljudi nešto rade ili ne rade, to je zato što žele ili ne žele nešto napraviti, a tu nije riječ ni o čemu osobnom. Kada ništa ne očekujemo i ništa se ne dogodi, to nam nije važno. Ne osjećamo se povrijeđeni, jer dobro je sve što se dogodi. Zbog toga jedva da nas nešto može povrijediti kad smo zaljubljeni; ne očekujemo da će naš ljubavnik nešto učiniti i nemamo nikakvih obaveza.

Ljubav se temelji na poštovanju. Strah nikoga ne poštuje, pa ni sebe samoga.
Ako vas sažalijevam, to znači da vas ne poštujem. Vi ne možete sami donositi svoje vlastite odluke. Kada ja moram umjesto vas donositi odluke, tada vas ne poštujem. Ako vas ne poštujem, tada ću pokušavati upravljati vašim životom. Gotovo uvijek kada svojoj djeci govorimo kako da žive svoj život, to je zato što ih ne poštujemo. Sažalijevamo ih i pokušavamo učiniti za njih ono što bi oni trebali učiniti sami za sebe. Kada ne poštujem sebe, kada sažalijevam sam sebe, tada osjećam da nisam dosta dobar da bih mogao uspjeti u ovome svijetu. Kako ćete znati kada sebe ne poštujete? Kad kažete: »Jadan ja. Nisam dosta snažan, nisam dosta inteligentan, nisam dosta lijep, i zbog toga ne mogu uspjeti«. Samosažalijenje izvire iz nepoštovanja.


Ljubav je uvijek blaga. Strah je uvijek grub.
U strahu smo prepuni obaveza, očekivanja, nemamo poštovanja, izbjegavamo ogovornost i osjećamo sažaljenje. Kako se možemo osjećati dobro ako u strahu patimo? Osjećamo da nas sve
ugrožava; bijesni smo, tužni i ljubomorni ili se osjećamo izdanima. Bijes je samo strah koji nosi masku. Tuga je strah koji nosi masku. Ljubomora je strah koji nosi masku. Uza sve te emocije koje izviru iz straha i dovode do patnje, možemo se samo pretvarati da smo blagi. Ali mi nismo blagi, jer se ne osjećamo dobro, jer nismo sretni. Ako ste na stazi ljubavi, tada nemate nikakvih obaveza, nikakvih očekivanja. Ne žalite sami sebe, a ni svoga partnera. Za vas je sve dobro i zbog toga smiješak nikada ne silazi s vašega lica. Osjećate se dobro sami sa sobom i zato ste sretni i blagi. Ljubav je uvijek blaga, a zbog te ste blagosti velikodušni i sva su vam vrata otvorena.

Ljubav je velikodušna. Strah je sebičan; u strahu se brinete samo za sebe.
Sebičnost zatvara sva vrata. Ljubav je bezuvjetna. Strah je prepun uvjeta. Na stazi straha ja ću te voljeti samo ako mi dopustiš da te kontroliram, samo ako si dobra prema meni, ako se uklapaš u sliku koju sam stvorio o tebi. Stvorio sam sliku o tebi kakva bi ti
trebala biti, a budući da nisi i nikada nećeš biti slična toj slici, ja te zbog toga prosuđujem i osuđujem. Vrlo često čak se i stidim zbog tebe jer nisi onakva kakvu bih te ja želio. Ako se ne uklapaš u sliku koju sam stvorio, stidim te se, ljutiš me i uopće nemam strpljenja s tobom. Samo glumim blagost. Na stazi ljubavi nema nikakvih ako; nema nikakvih uvjeta. Volim te bez ikakva razloga, bez ikakvih opravdanja. Volim te upravo takvu kakva jesi, a ti si slobodna da budeš takva kakva jesi. Ako mi se ne sviđaš, tada mi je bolje da pronađem nekoga tko je sličniji mojoj slici. Mi nemamo prava mijenjati nekoga drugoga i nitko nema prava mijenjati nas. Ako se hoćemo promijeniti, to je zato što se želimo promijeniti jer više ne želimo patiti.
Najveći dio ljudi svoj život živi na stazi straha. U odnosu su jer osjećaju da moraju biti u odnosu. U tim odnosima mnogo toga očekuju i od partnera i od sebe. Do svih tih tragedija i patnji dolazi zbog toga što se koristimo komunikacijskim kanalima koji su postojali i prije nego smo se rodili. Ljudi prosuđuju, osjećaju se kao žrtve, ogovaraju jedni druge, ogovaraju s prijateljima, ogovaraju u barovima. Cijele se obitelji mrze. Emocionalni se otrov gomila, a roditelji ga predaju svojoj djeci. »Pogledaj samo što mi je učinio tvoj otac. Ne smiješ nikada biti nalik svomu ocu. Svi su muškarci ovakvi; sve su žene onakve«. Eto što radimo s bićima koja toliko volimo – sa svojom vlastitom djecom, sa svojim prijateljima, sa svojim partnerima. Na stazi straha postavljamo mnoštvo uvjeta, očekivanja i obaveza; donosimo mnoštvo pravila da bismo se zaštitili od emocionalnih patnji, a istina je da zapravo ne bi smjelo biti nikakvih pravila. Ta pravila oslabljuju kvalitetu komunikacijskih kanala između nas, jer kad smo uplašeni, tada lažemo. Ako očekujete da se ja moram ponašati na određeni način, tada ja osjećam obavezu tako se i ponašati. Istina je da ja nisam ono što vi želite. Kada sam otvoren, kada sam onakav kakav jesam, vi se osjećate povrijeđeni i postajete bijesni. Tada vam lažem, jer se plašim vašega prosuđivanja. Plašim se da ćete me okriviti, osuditi i kazniti. I svaki put kad se prisjetite neke moje pogreške, kažnjavat ćete me ispočetka. Na stazi ljubavi postoji pravda. Ako napravite pogrešku, za nju ćete platiti samo jednom, a ako uistinu volite sebe, iz te ćete pogreške nešto naučiti…


Strah je ono što ljude dijeli na: bogate, siromašne, lijepe, ružne, pametne, glupe, uspješne, neuspješne, dobre, loše itd. Strah je izvor sukoba, nerazumijevanja, osuđivanja, izrugivanja, ismijavanja… Ovo što se danas događa, manifestacija je straha iz prošlosti, a ono što će se događati u budućnosti, bit će manifestacija straha iz sadašnjosti.

“Učinite ono čega se bojite i strah će sigurno umrijeti.”

Ralph Waldo Emerson

David Icke o strahu:
Razmislite o sljedećem ključnom aspektu ljudskog postojanja, nečemu što nam se ne može oduzeti: danas je prvi dan ostatka naše vječnosti, a Izvor svega toga posjeduje ljubav za sve nas: neopisivu i vječnu. Kada se ponovno povežemo sa svojim razinama koje nisu podložne ometajućim vibracijama, počinjemo osjećati tu nevjerojatnu ljubav i emitirati je u ovaj fizički svijet. Kada se povezete s tom ljubavi, ljubavi bez osuđivanja i uvjeta, strah i krivnja jednostavno prestaju postojati. Tada znate da se nemate čega bojati. Strah je naša vlastita kreacija, a naš um i srce imaju moć da ga unište. Čuo sam kako je netko rekao da je strah ključan za naše preživljavanje zato što nas sprečava da, na primjer, prelazeći ulicu izletimo pred automobil ili da skočimo u kavez s lavovima.
Međutim, strah i svjesnost nisu jedno te isto. Ne trebate se bojati da biste znali posljedice nekog čina i izbjegli te posljedice. Štoviše, strah je često uzrok neugodnih događaja, a ne zaštita od njih.
Iskorištavanje straha i manipulacija njime omogućila je ljudima kao što su Averell Harriman i Henry Kissinger da dovode razne države u sukob na način da im iznesu (često izmišljene) agresivne namjere jedne zemlje prema drugoj. Svaka zemlja iz straha od onoga što druga zemlja planira ili navodno planira učiniti poduzima energične korake. Svaka misli: „Moramo ih uništiti prije nego što oni unište nas.” „Prvi započnite kontranapad”, kao što je jedan nogometni trener znao govoriti. Rat je najvećim dije- lom fizička manifestacija straha. Strah je suprotnost ljubavi, poštovanja i povjerenja – zaštitnika od rata i nesklada. Uklonimo li strah u sebi, uklonili smo svoj doprinos strahu u svijetu. A uklanjanje straha iz svijeta uklanja rat i nesklad. Još jedanput, stvar počinje s nama.
Strah je nedjeljivo povezan s manjkom osjećaja vlastite vrijednosti i samopoštovanja.
Sve troje posljedica je toga što potvrdu da smo u redu tražimo izvan sebe. Razlog zbog kojeg većina ljudi kaže da ne mogu govoriti u javnosti je strah. A strah proizlazi iz brige oko toga što će publika o njima misliti. U publici traže potvrdu da je ono što govore i rade ispravno i strahuju od ljudi koji će odbaciti ono što govore ili će ih smatrati budalama. Stavite budućeg javnog govornika u praznu prostoriju ili među pouzdane članove obitelji i prijatelje i bit će dobar u izražavanju svojih gledišta.
Stavite ga pred publiku i jedva će govoriti zbog nesigurnosti i nedostatka samopouzdanja. Kada se počnete povezivati s pravom prirodom ljudskog bića i razumijevati tu prirodu, potvrde da ste ispravan čovjek počet ćete tražiti u sebi. Nije bitno što ljudi 0 vama misle i govore. Imaju pravo misliti što žele – a imate i vi.
Jedina osoba koju morate uvjeriti da je ono što radite ispravno ste vi sami. Naravno, treba čuti sva stajališta i informacije, međutim ako ste usklađeni s tim tokom intuicije s viših razina vašeg postojanja, vi i samo vi ćete znati što je za vas ispravno činiti i govoriti. Jednom kada to shvatite i živite, više nećete stajati pred publikom zabrinuti zbog toga što će ljudi misliti, jer ćete prihvaćati da imaju potpuno pravo da se s vama ne slažu. Tada ćete znati da je ono što je doista važno ono što o sebi mislite.
Možda najučinkovitiji oblik gušenja informacija je sam strah onih koji razmišljaju drukčije od statusa quo, ali se boje progovoriti i prenijeti drugima ono što znaju i osjećaju. Vrijeme je da tomu dođe kraj.
Mogu iskreno reći da, ruku na srce, ja ne osjećam taj strah. Nastojim izbjegavati nepotrebnu gnjavažu koja će utjecati na moju sposobnost prenošenja svojih saznanja široj publici, međutim kada vjerujem u neku stvar i u to da ju treba prenijeti drugima, ne bojim se posljedica. Kao prvo, osjećam se izuzetno zaštićenim na način koji ne mogu opisati riječima, a kao drugo, što je najgore što mi se može dogoditi? Da moje vječno jastvo napusti ovu fizičku ljusku i prijeđe u drugi, paralelni svijet, drugu valnu dužinu stvarnosti. To mi ne zvuči previše loše.
Od kakve je važnosti što drugi misle o vama? Ljudi cijelo vrijeme mijenjaju svoja mišljenja i ako se neprestano nastojimo prilagoditi prevladavajućim uvjerenjima, samo postajemo klonovi tuđih mišljenja – često programiranih mišljenja – umjesto da budemo vladari vlastitog srca, uma i sudbine. Ne postoji ništa čega bismo se trebali bojati.
 

“Prva dužnost čovjeka je da pokori strah.”

Thomas Carlyle

Čipiranje i Strah
Tijelo je biološko računalo , stoga oni u njega žele umetnuti mikročip kako bi preuzeli njegove elektrokemijske sustave te mentalno, emocionalno i fizički nadzirali svako ljudsko biće. Jednom kada im se usadi mikročip ljude se može natjerati da misle, ili da ne misle, što god signali diktiraju , a isto se može učiniti i s emocijama.
Mikročipiranim ljudima može se manipulirati da budu agresivni ili submisivni, pretjerano seksualizirani ili seksualno zakočeni, ili pak da osječaju ekstremni strah svaki put kada dodirnu dugme ili pritisnu tipku miša. Nadalje, tu je usputna mogućnost da vas se putem čipa ubije na daljinu ako ikada počnete “talasati” i odbijete biti dobar mali rob. To se može učiniti izravno putem čipa ili čip može prenjeti vašu točnu lokaciju za “čisto” ubojstvo. Američka vojska instalira čipove na ciljano područje odnosno na ciljanog čovjeka i taj signal koristi za navođenje svojih projektila.
Čip je sučelje između dva računalna sustava i omogućava da sustav kojim upravljaju vlasti manipulira onime što nazivamo ljudsko tijelo. Misao proizvodi električne signale i misaone valove stoga se, idemo li u suprotnom smjeru upute (misli) mogu usaditi u ljudsku psihu tako da ih se putem čipa šalje u njihovom vibracijskom/električkom obliku. U takvom stanju ljudi nisu ništa drugo nego roboti koji misle i osjećaju što god njihovi operateri odluče. Mogu izolirati pojedinca putem  jedinstvenog koda u svakom čipu i mogu to učiniti masovno. Čip im daje pristup električnim i kemijskim sustavima tjelesnog računala i, u stvari, jednom kada je čip na mjestu mogu činiti što god žele, osim ako njihove upute ne nadjača svijest.
Rauni-Leena Luukanen-Kilde provela je opsežno istraživanje o mogućnostima da se
ljudima upravlja putem mikročipa. Ona piše:
Svaka misao, reakcija, slušni i vidni opažaj uzrokuje određeni neurološki potencijal, vrhove i obrasce u mozgu i njegovim elektromagnetskim poljima koji se danas mogu dekodirati u misli, slike, zvukove. Prema tome, elektromagnetska stimulacija može promijeniti moždane valove osobe i utjecati na aktivnosti mišića te uzrokovati bolno grčenje mišića koje doživljavamo kao mučenje. ….sustav za elektroničko pračenje može istovremeno pratiti milijune ljudi. Svatko od nas posjeduje jedinstvenu moždanu frekvenciju bioelektrične rezonancije jednako kao što posjedujemo jedinstvene otiske prstiju.
S potpuno kodiranom elektromagnetskom frekvencijom moždane stimulacije u mozak se mogu slati elektromagnetski signali koji kod ciljane osobe uzrokuju željene glasove ili vizualne efekte. To je jedan oblik elektroničkog ratovanja. Američkim astronautima čipovi su se usađivali prilikom odlaska u svemir kako bi se 24 sata na dan pratilo i bilježilo sve njihove misli i osjećaje…
Strah je ono što nas je dovelo u ovu situaciju, ono što je oblikovalo današnje društvo,  strah je ono zbog čega ćemo u budućnosti reći DA potpunoj kontroli, u koliko ga se ne oslobodimo.

Živjeti u strahu jest živjeti u ILUZIJI.
Ako više ne želite da stvarate bol sebi i drugima, ako više ne želite da povećavate zaostali bol iz prošlosti koji još uvijek živi u vama, ako više ne želite biti samo marioneta, onda nemojte da proizvodite više vrijeme, barem ne više nego što je potrebno za bavljenje praktičnim aspektima vašeg života. Kako prestati sa proizvođenjem vremena? U POTPUNOSTI PRIHVATITE DA JE SADAŠNJOST sve što zaista imate. Neka Sadašnji trenutak postane centar interesa u vašem životu.

“Pobjeđuje nas samo ono čega se plašimo.”

Latinska poslovica

Život je kao vožnja u zabavnom parku.
Uđemo unutra i potpuno se uživimo
jer toliko je naš um moćna stvar.
Vožnja ide i gore i dolje i u krug,
ima iznenađenja i razočaranja
i sve je vrlo jarkih boja,
i vrlo je glasno i zabavno na neko vrijeme.
Neki od nas se voze već dugo vremena
i počinju se pitati,
“Da li je sve ovo stvarno, ili je to samo vožnja?”
Neki drugi ljudi se sjećaju odgovora,
i dolaze da nam kažu,
“Hej, nemoj da brineš,
nemoj da te je strah,
jer ovo je samo vožnja…”
Bez truda, bez rada, bez posla, bez ušteđevine i novca.
Samo izbor, ovog trenutka,
između straha i ljubavi.

“Toliko je bilo u životu stvari kojih sam se bojao – a nije trebalo. Trebalo je živeti.”

Ivo Andrić

“Svima nam je suđeno da blistamo, kao djeca. Rođeni smo da očitujemo božiju slavu koja je u nama. Ona nije samo u nekima od nas; ona je u svima. I kada svijetlu dopustimo da sija, mi nesvjesno dajemo odobrenje i drugim ljudima da rade isto. I kao što se oslobađamo našeg straha, tako naše prisustvo automatski oslobađa druge.”

Marianne Williamson

Što cijenimo i čega se bojimo, u nama je samima.”

Lao Tse

“Suoči se sa svojim najdubljim strahom. Poslije toga, strah gubi snagu. Nestaje i osnovni strah – strah od slobode. Najzad si slobodan.”

Jim Morrison

“Uklonite svoja obilježja, svoje ime – šta ste vi? Otklonite svoje ideologije, iskustva, znanje, strahove, nade, zadovoljstva, težnje i ambicije – ništa ne preostaje. A mi pravimo tako veliku buku, ulažemo toliki napor da održimo ovu strukturu.”