NAŠ MATERIJALNI SVIJET

Još od djetinjstva nas pumpaju sa raznoraznim informacijama i ambicijama i prilično je teško biti drugačiji nego kakvim su nas napravili. Kad odrastemo mi samo nastavimo da gradimo taj sistem kakvim su nam ga ostavili, i može se reći da se jako mali broj nas uopšte pita da li nama sve to treba.

Kako je samo komplikovan ovaj naš materijalni svijet. Ima toliko stvari koje smo sami napravili da je to za divljenje ili možda plakanje. Kompjuteri, raznorazni aparati, administracija, poslovi, kojekakve mašine, uređaji, novac i jos masa drugih stvari koje smo izmislili. I sve to da bi sebi uljepšali život ili možda otežali? Ok, materijalne stvari su interesantne, ali da ipak možda malo ne pretjerujemo? Treba li nam baš toliko toga da bi mogli živjeti lijepo i sretno i jesu li sve te stvari preduslov za našu sreću?

Gubitak balansa

Naravno da su materijalne stvari ok, ali da li nam je potrebno baš toliko toga koliko danas konzumiramo? Da li nam treba toliko raznih vrsta automobila, telefona, kompjutera, aparata i ostalih stvari? Otišli smo prilično daleko u tom našem konzumiranju. Prečesto mijenjamo na primjer mobilne telefone, automobile iako nam naš stari i dalje služi dobro, mijenjamo stvari u kući samo zato jer su nam stare stvari dosadile. Možemo reći da je naš svijet i te kako postao materijalan. Izgubili smo balans između stvarne potrebe i konzumiranja jer konzumiramo više nego što nam treba, konzumiramo iz čiste dosade.

Mnogi bi sada rekli, pa šta, sve je to ok. Da, može se i tako reći ali treba uzeti u obzir i neke faktore koji nisu baš oduševljeni sa tolikom konzumiranjem. Mnogi nisu ni svjesni tih faktora, niti pomišljaju kakve su posljedice jednog tako pretjeranog konzumiranja, a možda bi trebali, jer od njih zavisi život naše djece a i sam opstanak čovječanstva. Može se reći da smo izgubili balans između stvarne potrebe i konzumiranja, drugim riječima, konzumiramo mnogo više nego što nam je stvarno potrebno.

Nedostatak vremena

Da bi mogli konzumirati toliko moramo raditi više i proizvoditi više. Sve to utiče da ljudi provode previše vremena na poslu da bi mogli ostvariti toliku produkciju i tako zanemaruju mnoge druge stvari. Ljudi na zapadu sve manje vremena provode sa svojim familijama jer mnogo rade, čak i prekovremeno, pa onda svo vrijeme na putu do i od posla, pa onda vrijeme koje treba da se odmore. Pa ko onda ima vremena da pravi ručak, ide u kupovinu i obavlja mnostvo onih neophodnih aktivnosti kod kuće. A da ne govorimo o slobodnom vremenu, da možemo da se posvetimo nekim vlastitim hobijima, uživanjem u životu, druženjem, igrom. Ako ovako nastavimo pojam slobodnog vremena će potpuno nestati iz naših riječnika.

Iskorištavanje prirode

Nismo samo mi ti koji trpimo posljedice jedne tolike konzumacije, već i priroda. Kako, pitamo se? Pa da bi proizveli sve te stvari potrebno je imati sirovine, a odakle dolaze sirovine ako ne iz šuma, jezera, rijeka, same zemlje. I svo to pretjerano iskorištavanje prirode vodi ka njenom laganom nestajanju. Uzimamo od nje bez pardona, zagađujemo je, ne razmišljamo previše o posljedicama. Može se reći, ako ovako nastavimo, da će nam uskoro trebati dvije planete da bi proizveli sve te stvari koje želimo da konzumiramo. A to je upravo naše prebivalište i ako priroda bude trpila posljedice, trpićemo i mi, jer mi bez nje ne možemo opstati. Vazduh se mijenja, zemlja, rijeke, jezera i životinje trpe posljedice naše nepromišljenosti.

Razmislimo

Stoga, zastanimo malo i razmislimo kuda nas sve to vodi, razmislimo prije nego što kupimo novi auto, kompjuter, aparat, kuću i bilo šta od toga, da li nam to stvarno treba, da li je auto koji već imamo baš toliko star da ne može više da nam služi ili je ta kupovinasamo naš hir? Da li nam treba taj novi mobilni ili nam onaj što smo kupili prije godinu dana može posluziti još neko vrijeme? Zapitajmo se da li sav taj tehnološki razvoj treba da ide tom ludom brzinom i time dovodi u opasnost prirodu i našu egzistenciju.

Naša budućnost

Mi smo ljudska bića i pored materijalnog treba nam i duhovna satisfakcija. Zapitajmo se, kako bi bilo da se družimo više, da imamo više vremena za sebe i svoje bližnje i svoju djecu. Pa šta je loše u tome ako imamo isti mobilni 2, 3 godine ili čak i više, pa šta ako novi modeli nekih uređaja počnu da se pojavljuju svake druge godine a ne kao danas, nekoliko puta godišnje. Zastanimo malo i usporimo, stanimo na loptu i dajmo sebi malo više vremena. Da, sve ovo je još preambiciozno za reći i ostvariti odjednom, ali malim koracima možemo vremenom ostvariti pomak, i tako našoj djeci obezbjediti preduslove za bolji život. Današnji političari možda i nisu baš spremni da uvedu neke promjene ali kao što se prije 100 godina radilo 11 sati dnevno tako će se, nadam se, za 100 godina raditi 6 ili čak 4 sata dnevno. Da, nadam se da ćemo jednog dana uvidjeti da imamo i duhovne a ne samo i materijalne potrebe, i da će nas taj uvid povesti na jedan ljepši i interesantniji put, gdje će i naše tijelo i duša naći balans i zadovoljstvo.

SAVJETI

• 
  
• Moguće je uticati na vlastitu sreću
  Naša sreća je uslovljena mnoštvom faktora koji utiču na nas još od našeg rođenja. Svako od nas ima mogućnost da izmjeni neke od tih faktora i tako utiče na svoju sreću.
• Naučimo se da balansiramo
  Kada naučimo da balansiramo između "premalo" i "previše" onda dolazimo u balans sa prirodom i sa samim sobom, upravo zato što je to jedno od stanja na kome se zasniva priroda.
• Postoje sile na koje ne možemo uticati
  Mnogi misle da je dovoljno truditi se da bi ostvarili ono što želimo. Ali, stvari ipak nisu baš tako jednostavne.
• Koristimo spoznaju drugih ljudi
  Koristeći znanje drugih ljudi možemo unaprijediti sebe i uštedjeti mnogo vremena koje su ti ljudi proveli tragajući za tom spoznajom.
• Budimo svjesni svoje prolaznosti
  Pomisao na vlastitu prolaznost može biti neprijatna, ali ako se pravilno postavimo prema njoj može nam biti i od pomoći.
• Odbacimo samovažnost (ego)
  Odbacivanjem samovažnost možemo osloboditi velike količine energije koju ona stalno uzima.

CRPITELJI ZIVOTNE ENERGIJE DRUGIH - ENERGETSKI VAMPIRIZAM

Autorica knjige je istraživala percepciju višim čulima, i u knjizi govori o ljudskom energetskom polju, kao i o senzitivcima, koji VIDE ljudsko energetsko polje.



Slijedi izvod:



"Brojni senzitivci sa kojima sam radila su često ponavljali svoje obzervacije ponašanja nekih pojedinaca koje smo na osnovu toga nazvali "Crpitelji." (u originalu sappers, prema to sap ones energy priključiti se na nečiju životnu/vitalnu energiju i crpiti ju")

Postoje određeni ljudi koji, kako izgleda, nisu u stanju sebi stvarati svoju vlastitu energiju iz oceana energije koji nas okružuje, a kojeg senzitivci vide i opisuju. Čini se da ti ljudi sebi uzimaju prethodno «preradjenu» energiju iz drugih ljudi u njihovoj neposrednoj blizini. Senzitivci vide i opisuju taj proces. Nekoliko najboljih senzitivaca sa kojima sam radila su dali egzaktno iste opise tog procesa. Nakon mnogih psiholoških i psihijatrijskih promatranja, otkrila sam da su oni koje senzitivci i ja zovemo "crpiteljima", gotovo uvijek vrlo sebične, egocentrične individue.



Senzitivci opisuju crpitelje kao ljude čije je energetsko polje zatvoreno. Takve osobe mogu biti potpuno nesvjesne toga da isisavaju energiju iz drugih ljudi. Oni se jednostavno osjećaju bolje kad su u društvu vitalnijih ljudi. Svaka osoba koja u blizini crpitelja ostaje predugo, osjeća se očajnički iscrpljeno, bez da razumije koji je razlog tome. To ju totalno zbunjuje i začudjuje. Na kraju duboki nagon samoodržanja uzrokuje da žrtva osjeća neodoljivu želju da ode čim dalje od crpitelja. Žrtva to može pripisivati brojnim razlozima. U to vrijeme se već u blizini crpitelja osjeća vrlo razdražljivo, a bez ikakvog vidljivog razloga.



Nakon što je žrtva pobjegla i počne se osjećati bolje, tada počne misliti da je njeno nedavno ponašanje bilo prilično nerazumno. Optužuje samu sebe da je bila razdražljiva bez vidljivog uzroka. Često neka vrsta samo-nametnute pokore uzrokuje da se opet vrati istom crpitelju, sa odlukom da ovaj put bude blaža ili srdačnija. U takom slučaju, ona je, naravno, opet izdrenirana, razdražljiva i opet muči sebe samooptužbama. Ne shvaća da je razdražljivost i bezrazložna želja da pobjegne nastala na temelju opasne energetske iscrpljenosti i da je prirodni nagon pokušava spasiti, predlažući bijeg iz te situacije.



Kada se crpitelj nalazi u obiteljskom krugu ili kad je to bliski poslovni partner ili prijatelj, tu nastaje zbunjujući problem. Na strani žrtve, ovaj ciklus bježanja, samocenzure i vraćanja ponovnom isisavanju energije se ponavlja opet i opet. Žrtva je zbunjena. Ako se u takvoj situaciji nalazi duže vremena, ona može konzultirati obiteljskog liječnika o svojoj iscrpljenosti i razdražljivosti. Liječnik vjerojatno ne nalazi nikakv stvarni fizički uzrok bolesti i oboje i pacijent i liječnik su zbunjeni.



Neki od tih crpitelja crpe energiju iz gotovo svakoga u njihovoj blizini. Ostali vuku energiju iz samo specifičnih drugih osoba. Jedna obična sebična osoba, koja želi stvari za sebe ili pažnju drugih ljudi obično nije crpitelj. On može biti razdražujuć iz drugih razloga. Crpitelj je egocentrična osoba, zatvorena u svojoj orbiti, koja ne izlazi iz sebe u odnosu sa drugima i vanjskim svijetom. Kao da se isključio iz oceana energije oko njega. Kay je jednom opisao taj tip osobe kao psihološkog parazita, koji koristi mentalne, emocionalne i vitalne energije drugih ljudi.



Daljnja opažanja i eksperimenti sa ovim problemom crpitelja su dali neke podrobnije uvide. Budući da ova pojava stvara vrlo jasne efekte na fizičku energiju, pitala sam senzitivce da promatraju vrtloge energije koje vide u energetskom ili vitalnom tijelu. Ispostavilo se, da se energija izvlači iz žrtve obično kroz najslabiji vrtlog (čakru? op. prev.). Pojedinac sa poremećenim vrtlogom u području srca, čini se da gubi energiju upravo kroz taj vrtlog. Pojedinac koji ima slabosti sa vrtlogom u području grla, gubi energiju kroz taj vrtlog.



Prema senzitivcima, postoji nekoliko načina na koje crpitelj izvlači energiju. Neki crpitelji vuku energiju pomoću svog glasa. Izuzetno egocentrična osoba, koja je kompulzivni govornik, povlači energiju svoje žrtve, čiji je pažnju dobio, jednostavno govorom. Ako žrtva sluša dovoljno dugo, njegovo vitalno polje, čak i njegovo emocionalno i mentalno polje će otupjeti, uvenuti i pokazati takvo opće stanje koje senzitivci percipiraju kao vrlo iscrpljeno. Čim je žrtva iscrpljenija, to za njega postaje teže upregnuti snagu volje da pobjegne od crpitelja.



Neki crpitelji koriste oči da vuku energiju. Oni gledaju fokusiranim, mirnim, stalnim, neprekinutim pogledom na njihovu žrtvu. Žrtva postupno postaje umorna, nemirna, ima bezrazložnu želju da pobjegne i može postati razdražljiva. Kada je ovakav crpitelj dio neke grupe, nelagoda bilo koje njegove žrtve je blaga i njegov učinak na sve prisutne ljude je stoga manje očit.



S tim u vezi, imamo opažanja o jednoj crpiteljici, za koju su senzitivci ustanovili da vuče energiju mirnim, fokusiranim pogledom, (piljenje, zurenje). Carrie (crpiteljica) se često žalila da je usamljena i nema socijalnih kontakata. Kada je zvala ljude k sebi, oni su se ispričavali da ne mogu doći. Oni koji su jednom otišli na večeru s njom, činilo se da izbjegavaju drugi poziv. Žalila se svojim prijateljima i poznanicima i pitala je čak i psihološkog savjetnika, - čime je to ona uvrijedila ljude? Ona je pristojna, dobro vaspitana osoba, ali izuzetno egocentrična.



Kad smo ju počeli promatrati, jedan od njenih poznanika i njegova supruga su prihvatili poziv na večeru u njen dom. U maloj grupi je bilo lakše promatrati što se dogadja. Njegova supruga se nedavno oporavila od teške bolesti. On sam je bio odličnog zdravlja. Druge dvije prisutne osobe, koje su promatrale situaciju, također su bile odličnog zdravlja. Kad su stigli, gosti su se osjećali dobro i bili su dobro raspoloženi. Kako je večer napredovala, mlada žena koja se upravo oporavila od bolesti, postajala je sve blijedja i iscrpljenija. Suprug se počeo osjećati umorno i depresivno. Dva promatrača su se borila protiv crpljenja energije, ali su bili svjesni umora. Na kraju večeri, mlada žena je rekla da se ne osjeća dobro, za to je okrivila njenu nedavnu bolesti i požalila se da mora otići ranije. Njen muž joj je pomogao ustati se iz stolice, i odveo ju je do do automobila.



Suprug je imao kontakt sa istraživačima, i iako Carrie-ino ime nije bilo spomenuto u smislu promatranja, on je zaključio da su i on i njegova žena bili žrtve ozbiljnog crpljenja energije od strane Carrie. Budući da je istraživanje bilo povjerljivo, nije bilo moguće o tome razgovarati s njim. Uvijek se čini da oni koji su već u oslabljenom stanju, da se su oni više iscrpljeni i lakše drenirani od strane crpitelja, nego ostali prisutni. Brojna promatranja Carrie na dijelu od strane nekoliko senzitivaca su potvrdila, da su gosti na večeri bili žrtve crpljenja energije. Carrie toga nije bila svjesna. Ona se jednostavno nakon večeri sa svojim gostima osjećala vrlo veselo, živo i dobro raspoloženo.



Brojna opažanja Carrie na društvenim zbivanjima u domovima drugih ljudi pokazala su se zanimljivima. Na koktel-partiju ili prijemu nije baš pretjerano cirkulirala ili razgovarala s ljudima. Umjesto toga, zavalila bi se u neku udobnu stolicu sa dobrim pogledom na prisutne. Sjedila bi mirno sa ugodnim sanjalačkim pogledom na licu i svoje oči fokusirala sa blagim intenzitetom s jedne osobe na drugu. Kako bi vrijeme prolazilo, pokazivala bi rumenilo u obrazima, i općenitu bistrinu i budnost. Promijenila bi se od dosadne, krute i njurgave žene u osobu koja izgleda atraktivno i vitalno. Mogla je ostati satima u svojoj stolici, bez posebnog truda za razgovor ili osobni kontakt s drugim gostima. Do kraja večeri, kad bi bila spremna za odlazak, ostajala bi vitalna i sjajna. Uvijek bi istakla svojim domaćinima iznova i iznova, sa velikim entuzijazmom, kako je savršenu i prekrasnu večer provela. Usprkos tome, neki domaćini brisali bi je sa svojih lista uzvanika za ubuduće, jer, kako bi rekli, ona si nije dala nikakvog truda da doprinese društvenoj večeri, bilo razgovorom, bilo na druge načine.



Sjećam se jednog od mojih pacijenata, koji je bio žrtva ovog procesa crpljenja energije. Lorraine je bila vrlo živahna i energična mlada žena, koja je pokazala više od normalne količine vitalnosti i entuzijazma za život. Tijekom razdoblja od nekoliko godina, počela ju je pogađati posebna vrsta iscrpljenosti, koju niti moje kolege, niti ja, nismo mogli dijagnosticirati. Povremeno, tijekom razdoblja od mjesec dana, postupno bi postajala sve više i više iscrpljena, dok ne bi došla do točke kad nije mogla ustati iz kreveta. Kada bi situacija dosegla takvu razinu, liječnik bi ju smjestio u bolnicu na promatranje. Sve vrste testova nisu pokazivale ništa fizički krivo. Tijekom tjedan dana u bolnici postigla bi nevjerojatan oporavak i postala opet normalno zdrava. U roku od 4 - 6 mjeseci, ponovo bi se vratila natrag u bolnicu na promatranje. Psihijatrijski tretmani nisu otkrili neki određeni problem.



Napokon sam odlučila promatrati Lorraine u njezinoj kući, i prihvatila poziv za dugi vikend s njom. Do kraja mog boravka sam imala prilično dobru predodžbu o tome što nije u redu, a kasnije promatranje jednog od mojih senzitivaca potvrdilo je moje nagađanje. Zapravo, do kraja moje posjete, i sâma sam bio vrlo iscrpljena. Bliska rođaka iz kuće, koja je inzistirala da ostane u svako doba u blizini moje pacijentice, bila je (energetski) crpitelj.



Rođaka iz Lorraine kuće djelovala je vrlo simpatično i stalno napominjala kako se puno bolje osjećala kad je bila oko Lorraine. Lorraine je primjer uobičajenog obrasca žrtva i crpitelja (energije). Kad bi postala previše iscrpljena, bila bi razdražljiva i potrudila bi se da nađe neki izgovor da ode negdje daleko. Kad bi bila neko vrijeme izvan kuće, bila bi zbunjena svojim modusom raspoloženja; kada bi joj se energija povratila, osjećala bi krivicu zbog svoje razdražljivosti. Osjećala je privrženost rođakinji i nije mogla shvatiti svoju razdražljivost.






Bila sam u mogućnosti razgovarati o ovoj situaciji s Lorraine i predložiti češća kratka odsustva od kuće i od nazočnosti rođakinje, koja bi joj dala priliku za oporavak energije. Mogla je izbjeći provoditi dosta vremena u blizini rođake, bez da se to loše odrazi na kućanstvo. Kad je rođaka otišla na put u inozemstvo i ostala u Europi, Lorraine se u potpunosti oporavila i nije imala više ponavljajućih napada iznimne iscrpljenosti.



Bio sam uvjeren iz psihijatrijske perspektive, da se Lorraine ni na koji način nije zamjerila rođakinji u svojoj kući. Objasnio sam da Lorraine da je njezina neodoljiva želja da bude daleko od svoje rođakinje vjerojatno prirodni nagon za samoodržanjem. Senzitivac koji je promatrao Lorraine i njezinu rođaku mogao je vidjeti dreniranje Lorraineinih energetskih polja što je rezultiralo stanjem iscrpljenosti. Moja zapažanja o ovoj vrsti fenomena nisu konačna, ali pokazuju smjer za daljnja istraživanja.



Od Diane sam dobila najbolji opis onoga što se događa kad crpitelj izvlači energiju iz svoje žrtve. Laura i Kay su napravili slična zapažanja neovisno jedno o drugome. Senzitivci opisuju vrlo širok otvor na području solarnog pleksusa u crpiteljovom životnom polju. Oko rubova tog otvora postoje kao strujanja ili ticala koja kao da se kače u polje osobe koja se nalazi u blizini. Crpitelju često želi dodirnuti osobu kojoj crpi energiju ili da joj bude što je moguće bliže. Postoji cijela grupa crpitelja, koji dreniraju druge ljude jednostavno tako da su blizu njih. Oni koji crpe svoje žrtve upotrebom glasa ili očiju, ne trebaju biti u takvoj blizini.



Psihološka procjena crpitelja pokazuje osobu koja često govori jezikom altruizma. Često će puno govoriti o svojoj zabrinutosti i interesiranju za prijatelje i poznanike koji su mu žrtve. Uvjeriti će vas, da će učiniti sve za njih, da su prekrasni ljudi, i da i oni njemu čine mogo toga dobroga. Tu je potrebno vrlo pažljivo promatranje da bi se uočilo da je crpitelj gotovo uvijek vrlo sebičan, egocentričan. Crpitelj to vjerojatno sam ne shvaća, i može biti potpuno nesvjestan onoga što zapravo čini drugim ljudima oko sebe.



Kao psihijatar, mogu samo promatrati ponašanje ljudi i nastojati analizirati njihove probleme i motive. Opažanja Diane, Laure, Kay i drugih senzitivnjih ljudi sigurno daju intrigantna gledišta o međuodnosima ljudskog uma i emocija. U skorije vrijeme mogli bi osmisliti znanstvena sredstva za promatranje tih energetskih polja, istih onih polja koja senzitivci opažaju svakoga dana.



Psihologija i psihijatrija zasigurno nisu još dosegle stupanj organizirane znanosti. Zapažanja onih s višom senzitivnom percepcijom mogla bi dati daljnja objašnjenja i smisao za mnogo toga što još uvijek ne razumijemo. Bilo koji tip ljudske sposobnosti, koja se manifestira u određenom uzorku ima svoju valjanost i vrijednost. Ova zapažanja senzitivaca se ne mogu ignorirati i mogu se pokazati kao važan ključ za buduće razvoje.

 http://www.cassiopaea.org/forum/index.php?topic=457.msg171287#msg171287 )je nadjen interesantan izvod iz knjige "Breakthrough to Creativity: Your Higher Sense Perception". 

Trajna molitva – živjeti život kao neprekidan izraz zahvalnosti

Postoji jedan specifičan oblik molitve koji je u današnje vrijeme gotovo i zaboravljen, ako je ikada i postojao kao takav, a koji ima zapanjujuću sposobnost podići i usidriti vašu svijest na jednoj višoj razini te pružiti vašem životu dublji osjećaj smisla i svrhe. Ova “molitva” će vam pružiti sve ono što vam je istinski potrebno u materijalnom i u nematerijalnom smislu i donijeti vam istinsko blagostanje bez obzira na okolnosti oko vas. Ona se ne sastoji od ponavljanja naučenih riječi koje izgovarate po navici kako biste ostvarili nekakvu korist. To je molitva koja ne podrazumijeva nužno verbalni oblik govora, nego ju prije svega određuje i oblikuje stupanj zahvalnosti koji osjećate na životu. Pod time ne mislim na onu površinsku zahvalnost koja ovisi o tome da li vam se stvari trenutačno odvijaju onako kako biste vi to htjeli ili ne. Tu se radi o jednom dubljem osjećaju zahvalnosti i temeljnom povjerenju prema životu. Ono se temelji na spoznaji da je život kao takav, sam po sebi, neprocjenjiv dar, i da ste vi sami proizašli iz tog života kao jedan njegov izraz i da ste neprekidno povezani s njim. To znači da kao svoje najveće bogatstvo prepoznajete dragocjenost toga što imate priliku na ovaj jedinstven način doživljavati, otkrivati i spoznavati sebe, što ste upravo ovdje, upravo sada i da vam je to samo po sebi dovoljno da budete istinski sretni.

Zahvalnost je temeljni preduvjet bilo kakve duhovnosti i svjesnog življenja. To je jedan djetinji odnos povjerenja između vas i života, u kojem znate da ste njegovo voljeno dijete i da će se život uvijek pobrinuti za vas i da nikada nećete biti napušteni.

To je spoznaja koja automatski prebacuje fokus vaše svijesti sa onoga što nemate na ono što imate.

Čarolija zahvalnosti leži u tome da, kada ste od srca, iskreno zahvalni na nečemu i svjesno izrazite tu zahvalnost, vi odašiljete jednu od najčišćih i najsnažnijih energija u svemiru koja neodoljivo privlači još više toga na čemu ste zahvalni u vaš život. Uzmite, primjerice, slučaj u kojem vam je neka osoba pripremila ukusan ručak ili vam poklonila nekakav suvenir koji je izradila. Ako se toj osobi iskreno zahvalite i pokažete joj koliko cijenite njezin trud i pažnju, ta vaša gesta će u njoj proizvesti želju da vam sljedeći put pripremi još ukusniji ručak i pokloni još ljepši suvenir, ne zbog osjećaja dužnosti, nego iz čiste radosti što ste prepoznali njezin čin ljubaznosti i dobre volje. Isto je i sa životom. Samim prepoznavanjem bogatstva i dobrobiti kojima vas život obasipa, vi otvarate kanale za dotok još veće količine tih energija u svoju stvarnost. Svjesno izražavanje zahvalnosti od vas čini magnet za istinsko blagostanje i dobrobit na svim razinama vašeg bića, i oko vas stvara polje pozitivne energije koje automatski preobražava sve negativne misaone obrasce i energije s kojima dolazite u dodir i pročišćava ih.

Dakle, kako provoditi takvu jednu molitvu koje nema niti u jednom molitveniku i o kojoj ne postoji pisani trag? Vrlo jednostavno – živeći ju!

Možete započeti tako što ćete, svakog jutra, prije nego što ustanete iz kreveta, ili neposredno nakon što ste se razbudili, provesti nekoliko trenutaka u iskrenom izražavanju zahvalnosti na životu. Možete, primjerice, sklopiti ruke u “namaste” gestu prikazanu na gornjoj slici (ili bilo koji drugi pristup koji vam odgovara) i reći nešto u stilu: “Hvala ti, živote! Hvala ti na ovom prekrasnom danu. Hvala ti što sam upravo ovdje, upravo sada!” Možda će vam se u početku ovakva praksa učiniti stranom, čudnom ili u najmanju ruku vrlo neobičnom, no već nakon nekoliko dana, osjetit ćete korjenitu promjenu u svom doživljaju i percepciji života. Razlog zbog kojeg je izgovaranje ovakvih rečenica od neprocjenjive važnosti leži u tome što vam ono služi kao sidro koje vas izvlači iz mehaničke i automatske svijesti ega koja je podložna diktatu navike i dovodi vas u svijest sadašnjeg trenutka, otvarajući vas prema ljepoti i radosti koja je posvuda oko vas.

Tijekom dana, dopustite si da sve vaše radnje započnu iz tog novog, svježeg osjećaja zahvalnosti.
Pokušajte dostići stanje u kojem sve što radite, radite sa zadovoljstvom i iskrenim zanimanjem. Primjerice, kad se pred vama pojavi nekakva obveza ili posao koji morate obaviti a koji vam je do sada predstavljao problem ili gnjavažu, učinite nešto revolucionarno – ne opirite mu se, ne prosuđujte ga i ne stvarajte priče oko njega! Umjesto toga, jednostavno ga prihvatite i uđite u njega u potpunosti. Kada to učinite, otkrit ćete, na vaše veliko zaprepaštenje, da se u srži toga nalazi jedan duboki mir i “prostranost” koja će vam pomoći da ga izvršite učinkovito, kvalitetno, i sa punim osjećajem zadovoljstva. Tada ćete shvatiti da je sva težina i “muka” koju ste pripisivali tom poslu proizlazila isključivo iz vašeg opiranja i vaše želje da budete negdje drugdje i radite nešto drugo – odnosno iz nezahvalnosti. Zato, jednostavno uđite u to, sa potpunom predanošću, ovdje i sada i vidjet ćete da nikakva obveza ili potencijalni problem neće moći narušiti vašu unutarnju radost i mir. Sve što radite, radite iz svijesti da u životu, zapravo, nije bitno GDJE STE i ŠTO radite, nego TKO VI JESTE dok to radite! Ovo je vrlo snažna spoznaja. Jeste li zahvalni i radosni, nasmijani i ljubazni, ili nezahvalni i turobni, hladni i osorni. Čega ima više u vašem danu, i što od toga određuje vaš život, što određuje vas kao pojedinca? Kako vaše lice izgleda uslijed jednog, a kako uslijed drugog stanja? Što vam donosi više radosti, mira i ispunjenja? Na taj će način vaše svjetlo uvijek sjati. Drugi će oko vas primijetiti tu vašu radost i u čudu se pitati otkud crpite toliku energiju i vitalnost! Vi ćete znati odgovor – iz nepresušnog izvora radosti i ljubavi koja se nalazi u srcu svakog trenutka!

Prije svakog obroka, sjedite tiho i zahvalite životu što vam je darovao ovu hranu, bez obzira što vaš ego možda to sve uzima zdravo za gotovo i nikada nije zadovoljan s onime što ima ili smatra da bi trebao imati još više. Blagoslovite svoju hranu. Možete reći otprilike: “Hvala ti živote! Hvala ti na ovoj hrani, hvala ti na tome što sam upravo ovdje, upravo sada! Neka ova hrana ima blagotvoran utjecaj na moj organizam, na moju probavu, neka moje tijelo iskoristi najbolje od ove hrane za svoj optimalan razvoj i najveću dobrobit! Neka svi koji sa mnom jedu, jedu u miru, radosti i ljubavi. Hvala ti!”

Što me dovodi do još jednog izuzetno moćnog oruđa za podizanje razine svijesti. Blagoslova. Blagoslov nije ograničen na religije. One su ga samo prisvojile kao dio svog folklora. Blagoslov je, u suštini, energija ljubavi koja proizlazi iz svijesti jednote i međusobne povezanosti svih živih bića kao iskreni izraz namjere da ljubav i radost koju vi osjećate u sebi prijeđe i na one oko vas kako bi svi zajedno uživali blagodati te dobrobiti, jer shvaćate da je najveća dobrobit jednoga istovremeno i najveća dobrobit sviju. Stoga, kada blagoslivljate, vi u suštini odašiljete energiju iznimno visoke svijesti u područja u kojima osjećate da postoji manjak te svijesti. Blagoslivljajući, vi odašiljete energiju i atmosferu mira, ljubaznosti i iscjeljenja koja se iz središta vašeg bića poput koncentričnih krugova širi u beskonačnost i obuhvaća sve na svom putu. Stoga, koristite blagoslov što je češće moguće u svom životu kao iznimno moćno oruđe stvaranja jer je njegov izvor neiscrpan a od vas ne zahtijeva ništa osim dobre volje.

Ako osjetite tijekom dana da vaša svijest tone pod utjecajem izvanjskih podražaja koji vam odvlače pažnju, samo budite svjesni toga i nemojte se previše opterećivati u smislu da morate forsirati ili umjetno održavati tu višu svijest. Naposljetku, to ne radite ni zbog koga drugoga osim vas samih. Neka se taj “pad” dogodi prirodno, sam od sebe, jer ionako osjećaj i doživljaj više svijesti ne možete odglumiti ili isprovocirati na silu. Samo promatrajte svoja duševna stanja i kada shvatite da se nalazite na niskoj, ego razini svijesti, prihvatite to kao prolazno stanje, stanje u kojem se nalazite, ali budite svjesni da to nije vaše prirodno stanje. To će vam odmah ukazati na činjenicu da ste se zaboravili i da ste izgubili osjećaj zahvalnosti i da niste prisutni ovdje i sada.

Vaš sam čin promatranja i posvješćivanja je najbolji i najučinkovitiji lijek protiv tog “pada u zaborav”. U održavanju višeg stanja svijesti vam također može pomoći to što ćete se okružiti inspirativnom, duhovnom glazbom, ili bilo kojom vrstom glazbe koja u vama budi pozitivne osjećaje, čitanjem duhovnih tekstova, gledanjem inspirativnih filmova, vježbanjem…

Neka svaka vaša radnja bude svjesni čin zahvalnosti na životu. Od svega što radite učinite ritual kojemu pristupate s potpunom posvećenošću, pažnjom i prisutnošću. Pokušajte svaki trenutak doživjeti kao jedinstven i neponovljiv, kakav on uistinu i jest. Sve što je potrebno je da ga vi postanete svjesni kao takvog i poklonite mu najbolji dio sebe. Uskoro ćete uvidjeti skrivenu ljepotu u svemu tome, koja neprestano teče ispod površine automatskog življenja i koja će u vama probuditi osjećaj svetosti i iskrenog divljenja koji će zauzvrat produbiti vaš osjećaj zahvalnosti i na taj način ćete zatvoriti krug zahvalnosti.

Živeći život na taj način, otkrit ćete dubok i trajan izvor radosti, gdje svaki čin predstavlja konstantni čin svjesne komunikacije vas sa Životom, sa Izvorom, sa vašim Višim ja. Stupit ćete u dodir sa svojom istinskom prirodom. U tome je tajna i smisao trajne molitve.

REIKI TRETMANI

Chemtrails: Oni nas špricaju, zaprašuju nas otrovima, a nas nije briga …

Teški metali padaju s neba

Podsjetimo, kao što je objavljeno u najavi filma udruge «ŠUM», jedna od češćih teorija zavjere odnosi se na chemtrailse, tragove na nebu koji podsjećaju na tragove aviona, no zadržavaju se u zraku puno duže i izazivaju bolesti. Neke od najčešćih posljedica povećanog broja tragova na nebu su kašalj koji ne prestaje, problemi s gornjim dišnim putovima, upala pluća, umor, letargija, vrtoglavica, depresija, tjeskoba i bolovi u zglobovima i mišićima.
Chemtrails teorija polazi od pretpostavke da avioni osim normalnih nusprodukata izgaranja mlaznog goriva ispuštaju i razne kemijske te eventualno i biološke agense. Već duže od nekih 10 godina, tzv. “tajna vlada” intenzivno “zaprašuje” stanovništvo ove planete iz zraka. Radi se o letjelicama, za te svrhe specijalno modificiranim, koje sa velikih visina izbacuju, odnosno, raspršuju određene biološke agense čiji je točan kemijski sastav zasad nepoznat, kao i sama svrha zbog koje se ovakva jedna operacija obavlja. U novom filmu o «chemtreilsima» autori tvrde da se u nebo izbacuje nekoliko desetaka milijuna tona (!) toksičnih teških metala poput aluminija, barija, stroncija, titanija i srugih srodnih otrova, ali prvenstveno čestica aluminija koji se za razliku od prirodno kondenzirane pare koja nastaje iza mlažnjaka i uobičajena je pojava na nebu, zadržavaju u zraku, zaprašuju se namjerno iz tko zna kojih razloga, u interesu perverznih umova istinskih gospodara svijeta koji vladaju iz sjene. Autori filma otkrili su na različitim lokacijama ogromne količine otrova u zraku, zemlji i vodi i povezali područja na kojima su prizori «chemtreilsa» posebno česti s raznim bolestima među stanovništvom. «Što god ta pojava bila, što god ti tragovi na nebu značili, javnost bi trebala biti informirana, pogotovo ako postoji i najmanja sumnja u njihovu štetnost» poruka je koja se provlači kroz čitav dokumentarac u kojem je prikazan i pokušaj autora da dopru do članova američkog Kongresa, jasno bezuspješno jer osim arogantne većine koja ih nije htjela ni pogledati dok su ih pokušavali intervjuirati, ostali su ili ravnodušni ili nemaju pojma, ili u najboljem slučaju odgovaraju poznate, otrcane političke fraze.

Zaprašivat će nas dok god im to budemo dopuštali

Iako je «chemtrails» pojava izuzetno rasprostranjena i postoji ogromna građa, što knjiga, filmova i informacija na internetu i to ne samo na sajtovima koji se bave zavjerama nego sve češće i u stručnim, znanstvenim krugovima, stječe se dojam da nikoga za to nije briga. Odgovorni, oni koji su previše plaćeni da rade za opće dobro, da služe poreznim obveznicima, sliježu ramenima, kao da njihove obitelji udišu neki drugi zrak, piju neku drugu vodu i jedu specijalnu hranu. Ti političari isti su svugdje, pa tako i u Hrvatskoj gdje je prije nekoliko mjeseci također bila otvorena parlamentarna rasprava o «chemtrailsima» koji su u nas posebno postali masovni nakon što je država primljena u NATO. U Saboru se sve svelo na upit zastupnice SDP-a Mirele Holy o tome zna li državni vrh za postojanje te pojave i što poduzimaju, a kao i obično, odgovor se sveo na pisani izvještaj u kojem nije bilo ničega korisnoga, osim uobičajenih floskula.

Nema sumnje, netko nas prska odozgo s nečim. Tko nam to radi i zašto, nitko ne zna. Možemo samo pretpostavljati. I biti sigurni da to ne rade za naše dobro. Mnogi se s pravom pitaju, tko nam to radi, stoje li iza toga korporacije kojima je cilj uništiti prirodnu vegetaciju u korist GMO hrane, moćne zapadnjačke Vlade koje raspolažu znanjem i tehnologijom da mogu utjecati na klimu i vremenske prilike ili je iza neprirodnih pojava ne nebu skriveno nešto još gore, masovna kontrola uma, masovno trovanje globalnog stanovništva u interesu famoznog Novog svjetskog poretka… To će trajati dok god javnost bude dopuštala da traje, dok god se pravimo ludi i kao da nas ne zanima zašto se to događa. Stvarno treba biti idiot za prihvatiti službena objašnjenja prema kojima je prirodno da iza aviona ostaje trag, a nažalost ogromna većina takvim se odgovorom zadovoljava. A ako im spomenete fenomen «chemtrails», nakon što vas upitaju – što je to, o čemu pričaš – nakon odgovora vjerojatno ćete čuti, uh, kakvim se pizdarijama ti zamaraš, kakve glupe teorije zavjere pušiš. To je svijet u kojem živimo i zato se ne trebamo čuditi zašto nas zaprašuju jer oni to mogu. Mi smo im dopustili.

MAYANSKI KALENDAR - 21.12.2012. - SMAK SVIJETA ILI NEŠTO DRUGO

21.12.2012. OZNAČAVA DOBA PROMJENE, ZAVRŠETAK CIKLUSA POVIJESTI I NOVI POČETAK, NOVO DOBA MIRA, HARMONIJE I JEDINSTVA! Mayanske strješine i plemena Južne Ameri

ke su se obratili javnosti sa molbom da se u medijima prestane datum 21.12.2012. povezivati sa negativnostima, katastrofama, manipuliranjem sa strahom. Na dan 21.12.2012. trebamo biti ispunjeni pozitivnim emocijama, ljubavi, mirom, hamronijom, osjećajima Jedinstva. Mira, Ljubav, Harmonije i poveznosti sa cjelokupnim stvaranjem. Potrebno je sinkroznizrati se sa cijelim procesom i povezati se sa planetom Zemljom ( meditacija DUGIN MOST 2012., naravno ako želite, nema prisile!)Čovječanstvo živi u povijesnom trenutku velike promjene. Mnogi se pitaju što će se dogoditi, mnogi se boje katastrofa, smaka svijeta. Starosjedilačke kulture promjenu vide kao nešto divno, razumljivo i kao dio evolutivnog procesa Univerzuma. Za zapadnu civilizaciju, s druge strane, ove promjene su razlog iznenađenja i straha,jer je zapadnjačka kultura orijentirana prema materijalnom, zaboravljajući na višedimenzionalost Života i Univerzuma. Mnoga znanja koja objašnjavju ovaj proces Evolucije su u zapadnjačkom svijetu izgubljena. Dio smo planete Zemlje, živimo unutar njezine svijesti. Planeta Zemlja se mijenja, proživljava svoju evoluciju isto kao cijela naša Galaksije, naš Solarni sustav. Najveće promjene se događaju unutar nas, u našim osjećajima, doživljajima, promjeni percepcije i shvaćanju svijeta.
Prema mayanskom kalendaru na zimski solsticij 21. 12. 2012. završavaju dva ciklusa njihovog Dugog Kalendara: završava Kozmički udah, proces materijalizacije koji je trajao 26000 godina i počinje Kozmički izdah, proces spiritualizacije, također završava Veliki ciklus od 13 baktuna, 5126 godina, koji je bio dominiran muškim principom i počinje novi Veliki ciklus dominiran ženskim principom, no kao i sve promjene i ove dolaze prvenstveno na nivou naše svijesti. 21. 12. 2012. je datum kada će se ravan Sunčevog sistema izjednačiti s ravni Mliječnog puta, a prema nekim astronomskim istraživanjima istovremeno će još dvije galaksije biti poravnate s našom.
Godina 2012. dobivena je iz dugoga računa mayanskoga kalendara, koji vrlo precizno određuje ciklus od 1.872.000 dana, a počinje 13. kolovoza 3113. pr. Kr. (14. kolovoz. 3114. pr. Kr. po Julijanskom kalendaru) i završava toga sudbonosnoga dana 21. prosinca 2012.. Ovaj interval dana se uobičajeno zove „Veliki ciklus“. Ovo nije nasumično brojanje dana, budući da ono obuhvaća svu znanu povijest - što znači od početka prve dinastije u Egiptu i prvog grada Uruka u Iraku, koji datiraju od otprilike 3100. pr. Kr. do stanja ubrzane globalizacije, ratova, klimatskih promjena itd. Za Maye, 5125-godišnji ciklus – 1.872.000-dnevni ciklus koji završava 2012. Prema Mayanskom kalendaru, trenutačno se nalazimo između Petog i Šestog svijeta, u prostoru između svjetova, u kojem ljudi individualno i kolektivno doživljavaju velike promjene. Velika promjena, Apokalipsa o kojoj se govori u spisima Maya označena je kao ‘otkrivanje skrivenoga’. 21.12.2012. predstavljen je kao završna, ali i početna točka novog ciklusa 13 baktuna – označava doba promjene, a ne kraja postojanja.
Nalazimo se na samom kraju Velikog ciklusa, u Regeneraciji Zemlje. Promjene se već događaju. Dio smo velikog evolutivnog procesa Univerzuma. Svjetlost koju emitira Hunab Ku sinkronizira sva živa bića i omogućava da voljno pristupe unutarnjoj transformaciji koja će dovesti do novih stvarnosti. Nalazimo se u ključnom trenutku na